DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1992 str. 101 <-- 101 --> PDF |
je dinamike u prirodi. Naime, dok je gnježđenje ove lastavice do 1950. godine zabilježeno samo na području Makedonije do 1990. godine njezina gnjcždenja zabilježena su uzduž jadranske obale sve do Istre te, u manjoj mjeri na području Srbije. Do 1990. godine (autori uključuju i nalaze drugih autora između 1980. i 1986. godine) ova lastavica pronađena je i na prostoru Jastrebarskog te Kutine. Antun D e 1 i ć iz Grubišnog polja saopćio je rezultate svojeg istraživanja veličine i dinamike te prehrane liske (Fulica atra L. 1758) na šaranskim ribnjacima »Končanica«. Liska na ribnjacima boravi tijekom cijele godine iako brojnost populacije varira u raznim sezonama. Maksimum je u ljetu, a minimum zimi (s razloga lova i u slučaju jačih hladnoća). Prehrana ? Osnovna hrana je biljnog porijekla, alge i vegetativni fragmenti vodenih cvjetnica. U mjesecu studenome na 54 uzorka ona je bila zastupana sa 100% tj. u svakom uzorku. Prirodna životinjska hrana (mekušci, kukci) uz biljnu hranu pronađena je samo u 11,11% uzoraka. Ribu su pronašli drugi autori ali »u vrlo maloj količini i vjerojatno slučajno«. Međutim iz končaničkih ribnjaka liska ne uzima ribu — šarane, ali je u njezinom probavilu nađena dodatna riblja hrana u periodu prihranjivanja šarana (tijekom ljeta) kada »dominira ... i to kako u broju uzoraka tako i u pogledu mase«. Autor zaključuje, da »ovakav način ishrane pokazuje i važnu osobinu ponašanja liske, a to je da je sklonija uroniti na dubinu od 1,5 do 2 m i uzeti dodatnu hranu s hranilišta, gotovo kao s dlana... nego ići u potragu za ostalom prirodnom hranom.« Daljnji sadržaj: B. Micevski i L. Stojanovski: Biogeografks i ekološka svojstva ornitofaune biotopa molike na NP Pelister, G. Pisevoli i A. Pallaoro: Ornitološka zbirka Prirodnoslovnog muzeja u Splitu, Vijesti, Prikazi knjiga (tri engleske te po jedna francuska i njemačka), Kazalo latinskih imena ptica koje se spominju u ovom svesku Larusa. Ovo kazalo olakšava svakom zainteresiranom pronaći određenu vrstu u tekstu. O. Piškorić IZ REVUE FORESTIERE FRANCAIS JVi> 1/ 1992. 1. Površina šuma česmine (Quercus ilex L.) u Francuskoj iznosi 350.000 ha pa su predmet proučavanja i sa šumskogospodarskog stanovišta. Proučavanja šuma česmine provodi Station de Sylviculture mediterraneenne koja je u sastavu Institut national de la recherche agronomique u Avignonu. U ovom broju M. Ducrey , »direktor istraživanja« u navedenoj Stanici, sažeto odgovara na pitanje, kako je i naslovljen njegov rad, »kakav način uzgoja i kakova je budućnost šuma panjača česmine (Quercus ilex L.) u mediteranskom području Francuske «. »Šumski ekosistemi na bazi česmine, koji u zapadnom mediteranu pokrivaju preko šest milijuna ha, u stalnoj su evoluciji «, prva je rečenica M. Ducrey-a. U južnom dijelu tog bazena, prvenstveno u Sjevernoj Africi, prvotni šumski ekosistemi stradaju od čovjeka, paše stoke, sve do potpunog obešumljenja ali uz svjedoka nekadanje šumske vegetacije a to je česmina, koja se »tu i tamo nalazi pojedinačno na ogoljenim površinama«. U sjevernom dijelu mediterana, dakle i u Francuskoj, šumski ekosistemi manje su otvoreni ali se pod utjecajem eksploatacije mijenja njihova struktura i arhitektura. Nove strukture tih ekosistema osobito su osjetljive na požare i upropaštavanje. To je posljedica činjenice, da se unatrag nekoliko decenija smanjuje potražnja ogrjevnog drva za koje se sjekla tanja, izadačka, |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1992 str. 102 <-- 102 --> PDF |
stabla. Maksimum potreba za ogrjevnim drvom bio je početkom XIX. stoljeća i tada je ophodnja iznosila 10 godina. Pred kraj XIX. stoljeća potreba za takvim ogrjevnim drvom već opada, ali ostaje potražnja za proizvodnju drvnog uglja i kore za tanin — pa je ophodnja povišena na 20 godina; pedesetih godina ovog stoljeća ophodnja se povisuje na 25—30 godina da danas iznosi 30—40 godina. Time se postavlja i pitanje prirasta česmine u starijoj dobi. Istraživanja prirasta izdanaka česmine dala su podjednake rezultate kao što su i takova istraživanja provedena i kod nas. Za prirast u visinu to su, da je visinski prirast najjači u prve godine a zatim se smanjuje; debljinski prirast postiže maksimum u desetoj godini i od tada se postupno smanjuje ali je još uvijek značajan u starosti stabala između 40 i 50 godina (s 2 do 3 m:! po ha komercijalnog drva tj. promjera iznad 4 cm). Prorede ne stimuliraju visinski prirast. Zanimljiva je konstatacija, da je bujnost i prirast izdanaka poslije proreda jači u starijim nego u mlađim sastojinama (panjevima). Biološki optimum za takav način uzgoja teško je odrediti. Jedino je sigurno, da ophodnje kraće od 15 godina previše iscrpljuju panj (vjerojatno bi se tome moglo suprotstaviti odsjecanje panja i stimulirati tjeranje izdanaka iz žila). Navedimo još preporuku, da su prorede i jedna od prevencija od požara jer se omogućuje napasivanje stoke koja smanjuje zapaljivu masu u prizemnom sloju sastojine. Od sječe pojedinih stabala bolje je sječa na plohe, od desetine do četvrtine površine sastojine, jer se tako olakšava prolaz stoke ali i razvoj krmnog bilja i brstika s izdanaka na panjevima posječenih stabala. Prinos krmiva po hektaru izračunat je s 3 do 6 tona brstika česmine a 5 do 8,5 tona totalne mase tj. s prinosom trava. 2. P. Trichet i J. Gelpe ispitivali su »da li fertilizacija utječe na promjenu flore i kako se očituje na razvoj biljaka«. Pokusna vrsta bio je crni bor na lesiviranom glinasto-pjeskovitom tlu kroz koje se brzo procjeđuje voda i mineralna hraniva s oskudnim je mineralnim hranivima. Za fertilizaciju dodavani su elementi N, P, K i Ca pojedinačno, osim N, i u kombinacijama. Visine borova u sedmoj godini iznosili su na kontrolnoj plohi 121 cm, na prihranjenim (u dva maha — dva proljeća) s KCa 132 cm, s PCa 212 cm te PK s 244 cm. Nakon prve godine nije bilo gubitaka a u sedmoj iznosili su na kontrolnoj 11%, s kombinacijama gnojiva bez P 11—17% a s fosforom od 24 do 44%. Uzrok? Na plohama na kojima su biljke bile prihranjene s fosforom razvila se paprat visine 1,5 do 1,7 m te su mnoge bile zimi s paprati pritisnuti do zemlje i ugušene. 3. Iz članka D. Garrouste-ai Ph. Puche-a u »Upotreba šumskih čekića« saznajemo da se u Francuskoj oni koriste već od kraja XIV. stoljeća. Doznačni čekić imao je povjerljiv karakter. Tako je npr. po Naredbi iz 1669. (Ordonnance consernant les Eaux et Forets du mois d´aoüt 1699. — zapravo prvi francuski zakon o šumama) propisano da su ključ od spremišta čekića imale tri osobe(grado)načelnik ili zamjenik, kraljev opunomoćenik i čuvar čekića. Bez tri ključa do čekića se nije moglo doći a svaki dan po svršetku posla trebao se na isti način vratiti u spremište. U članku se nalaze crteži raznih čekića od 1700. godine sve do naših dana, do 1975. godine. Za brodograđevno drvo koristio se posebni čekić s kojim je raspolagao predstavnik mornarice. 4. »Minulo je 150 godina: Počeci šumarskog tiska u Francuskoj« tema je članka J. Parde-a . Doduše, »prve francuske periodičke šumarske publikacije datiraju iz 1801. godine. To je međutim u stvari bio službeni list Generalne direkcije te su sadržavale samo naredbe i razne propise. Ali 1842. godine pojavili se Annates forestieres — Šumarski anali. |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1992 str. 103 <-- 103 --> PDF |
U 1853. godini Anali dobivaju i dodatak »et metallurgiques kako bi se zadovoljili interesi šume i željezara.« Godine 1861. zbog nekih poteškoća Anali prestaju izlaziti a 1862. godine zamjenjuju ih Revue des Saux et Forets, koji se 1949. godine preimenuje u Revue forstiere francaise, pa je stoga u ovoj godini označena kao XLIV godište. U prvoj godini, 1842.,, Anali su izašli( na 742 stranice a godišnja pretplata iznosila je 18 franaka, »od čega 6 franaka bio je dodatak za administraciju i jurisdikciju «. U prvom broju na uvodnom mjestu navedena je svrha izdavanja časopisa: — da bude veza između svih ljudi zainteresiranih za napredak šuma; — da objavljuje i širi šumarska znanja; — da olakša povezivanje teorija i prakse. Nadalje se kaže, da autori odgovaraju za svoje napise ali uredništvo zadržava pravo objaviti i svoje mišljenje. Preporučuju se i područja obrade a to su: — brodske konstrukcije, — javne i privatne građevine, — industrija i grijanje — O grijanju treba voditi računa, jer su »mineralna bogatstva ograničena: ove podzemne šume ne mogu se, kao one zelene na suncu, reproducirati«. Danas je izdavač Revue forestiere francise, kojoj u podnaslovu stoji šume — drvo — priroda, pod pokroviteljstvom ministra za poljoprivredu i šumu (le Ministre de l´Agriculture et de la Foret) l´Ecole nationale de Genie rural, des Eaux et des Forets pa je I. Parde, s G. Blanchard- om, glavni urednik Revije smatrao potrebnim naglasiti da je »od prvog časa bilo jasno, kako će Annies forestieres biti najbolji tumači administracije za vode i šume a posebno povezani s l´ficole nationale des Eaux et Forets de Nancy«. Tako je, navodi dalje Parde, »udarni članak potpisao B. Loreritz, prvi direktor i 1824. godine osnivač Škole, pod naslovom »Reboisement des montagnes, les Alpes et les Pyrenees«. U tom godištu još dva članka razmatraju devastaciju šuma i njihovo očuvanje uz citat Tacita »corpora lente augescunt, cito existinguuntur« tj. priroda polako stvara ali brzo razara. Ove prve članke iz Šumarskih anala navodimo stoga, što se i kod članci iz tog vremena također bave o očuvanju i obnovi šuma. To su J. T o m i ć a, kasnije prvog predsjednika Hrvatsko-slavonskog društva, »Predlog kako da se občuvaju šume u potrebitom stališu, i kojih se pri tom pravilah deržati valja«, objavljenom Listu mesečnom Horv.-slav. gospodarskog društva 1843. godine. Na skupštini pak Hrv.-slav. šumarskog društva održanoj 1847. godine raspravljalo se o starim, odnosno prastarim, hrasticima i razmatralo kako osigurati pomlađivanje takovih sastojina u češće poplavljenim područjima; ta rasprava za buduća pokoljenja sačuvana je i društvenoj publikaciji »Trudovi Odseka šumarskoga ...« P. S. M. Ducrev u popisu korišćone literature navodi i članak O. Piškorića: Dinamika visinskog prirasta izbojaka iz panjeva česmine (Quercus ilex L.) objavljenom u Šumarskom listu 1963. br. 3—4. — TRUDOVI odseka šumarskoga prikazani su u šumarskom listu 1977, br. 7—9. O. Piškorić |