DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 6-8/1992 str. 97 <-- 97 --> PDF |
AKTUALNO ZAŠTITA PRIRODE U HRVATSKOJ — NEKE OBLJETNICE, STANJE I OŠTEĆENJA, NEODLOŽNI ZADACI UVOD U ratnim vremenima koje proživljavamo nije suvišno, da se naše čitatelje i ustanove podsjeti na neke aktualnosti iz zaštite prirode, od kojih mnoge zaslužuju, u ovoj godini, prisjećanje i pozornost, a to su: — obljetnice i objavljivanje nekoliko zapaženih publikacija te preporuka, konvencija i deklaracija iz područja zaštite prirode, — pregled donedavnoga stanja razreda i vrsta (kategorija) zaštićenih prirodnih objekata u Republici Hrvatskoj i — oštećivanja prirodnih objekata, akcije i neodložni zadaci. OBLJETNICE I PRIKAZI NEKIH PUBLIKACIJA I DOKUMENATA U prošloj 1991. godini gotovo je promakao spomen na 30-godišnjicu skromne ali zapažene knjižice »Zaštita prirode u Hrvatskoj«, koju je priredila grupa autora, a izdao Zavod za zaštitu prirode u Zagrebu (1961.) i o kojoj je dat kratak osvrt i u našem časopisu1. N 109 stranica (džepnog formata), s oko 70 (crno-bijelih) slika i na prvoj našoj Karti zaštićenih ili evidentiranih rezervata i spomenika prirode u Hrvatskoj, autori su opisali povijest i stanje zaštite prirode u ondašnjoj SR Hrvatskoj, Uz ostalo se spominju i prvi članci s područja zaštite prirode u Šumarskom listu, i to: god. 1882. o posebno lijepom stablu hrasta lužnjaka u Budinačkoj šumi i god. 1892. o platanama u Trstenu. Pred 30 godina konferencija UNESCO-a na njezinu 12. zasjedanju prihvatila je Preporuku za zaštitu ljepote i karaktera krajolika i predjela (Pariz 1962.). Slijede Konvencije o močvarama koje su međunarodno važne, osobito kao prebivališta ptica močvarica (Ramsar 1971.) i Konvencija o zaštiti svjetske kultre i prirodne baštine (Pariz 1972.). Da bi se naglasila međunarodna važnost zaštite prirode ali i sve većih ekoloških problema, OUN je donijela Deklaraciju o prirodnoj čovjekovoj okolini (Stockholm 1972.) U povodu tih, za zaštitu prirode, važnih međunarodnih akcija bivši Republički zavod za zaštitu prirode izdao je reprezentativnu publikaciju pod naslovom »Prirodne znamenitosti Hrvatske« (Zagreb 1972.), koja upravo bilježi svoju 20-godišnjicu izlaženja. Kakav je sadržaj i kolika privlačnost te knjige za čitateljstvo najbolje svjedoči njezino, ponešto dopunjavano i poboljšavano, već VI. izdanje (Zagreb 1990.)... tiskano u A-4 formatu, sa 142 stranice teksta, 232 fotografije i 6 karata u boji. 1 R. Kevo: Zaštita prirode u Hrvatskoj, šumarski list, 7—8, Zagreb 1961 str. 326. 337 |
| ŠUMARSKI LIST 6-8/1992 str. 98 <-- 98 --> PDF |
Prema službenom Registru posebno zaštićenih objekata prirode u Hrvatskoj (Zagreb, 31. XII. 1986.) i po podacima u spomenutoj knjizi, do ljeta 1990. godine, ustanovljeno je ovakvo ... stanje zaštitnih kategorija i broj zaštićenih prirodnih objekata u Republici Hrvatskoj: I. STROGI REZERVATI 2 objekta II. NACIONALNI PARKOVI 7 objekata III. PARKOVI PRIRODE 6 IV. SPECIJALNI REZERVATI a) šumske vegetacije 35 objekata b) botanički 10 c) zoološki 2 objekta d) ornitološki 20 objekata e) ihtiološki 2 objekta f) u moru 2 " V. PARK-ŠUME 20 objekata VI. ZNAČAJNI KRAJOLICI 53 VII. SPOMENICI PRIRODE a) geografski i geološki 10 b) geološko-paleontološki 1 objekt c) paleontološki 4 objekta d) geomorfološki 28 objekata e) rijetki primjerci drveća i njihove skupine 20 VIII. HORTIKULTURNI SPOMENICI a) parkovi 75 objekata b) arboretumi 2 objekta c) botanički vrtovi 4 d) pojedinačna stabla i njihove skupine 51 objekt IX. SPOMEN PODRUČJA I SPOMEN OBJEKTI a) spomen područja 28 objekata b) spomen objekti 8 X. POJEDINE BILJNE I ŽIVOTINJSKE VRSTE a) pojedine biljne vrste 44 b) pojedine životinjske vrste 376 Jedna od najstarijih i višestruko važnih znanstvenih, kulturnih i odgojnih kategorija zaštićene prirode jesu nacionalni parkovi. U zemlji i u svijetu oni su oduvijek privlačili najveću pozornost. U novije vrijeme u nas su posvećena nacionalnim parkovima dva zapažena djela2. O prvom, autora P. Vidakovića (1989), priredili smo poseban napis, a sada dajemo... osvrt na predstavljanje i sadržaj knjige Ive Bralića »Nacionalni parkovi Hrvatske«. Dana 22. listopada 1990. godine u velikoj dvorani »Školske knjige«, nakon pozdravnih i uvodnih riječi predstavnika Izdavača, Antuna Zibara i dipl. ing. Mihe Miljanića — javnosti su predstavili vrlo atraktivnu knjigu: »Nacionalni parkovi Hrvatske« njezin recenzent prof. dr. Milan Meštrov i autor Ivo Bralić, prof, geografije. 2 O. Piškorić: U 1990. godini dvije knjige o nacionalnim parkovima, ibid., 6—9, Zagreb 1991, str. 405—407. 338 |
| ŠUMARSKI LIST 6-8/1992 str. 99 <-- 99 --> PDF |
IZDAVAČI: IRO »Školska knjiga« Zagreb i Republički zavod za zaštitu prirode SR Hrvatske u Zagrebu (sadašnji Zavod za zaštitu okoliša, prirode i prirodne baštine R. Hrvatske, Zagreb). Objavljivanje knjige financijski su pomogle svih sedam Uprava nacionalnih parkova u Hrvatskoj. TISAK: CGP Delo, Ljubljana. Knjiga je tiskana na hrvatskom, engleskom, francuskom, njemačkom i talijanskom jeziku. I. izdanje — listopad 1990. g., u nakladi od 10.000 primjeraka i uz cijenu od 380,00 din. II. poboljšano izdanje — kolovoz 1991. g., u nakladi od 5.000 primjeraka, na hrvatskom, njemačkom i talijanskom jeziku i uz cijenu od 850,00 din. FORMAT: 20,5 x 28,5 cm, tvrdi uvez s naslovnim slikama u boji. OPSEG: 160 stranica, uključivši 157 color fotografija, 3 tablice i 18 kartografskih priloga u boji. SADRŽAJ: Predgovor autora (str. 7.) Što je nacionalni park — Pojam, kriterij i uloga nacionalnih parkova (str. 9—11.) Nacionalni park Plitvička jezera (str. 14—35.) " Paklenica (str. 36—51.) Risnjak (str. 52—65.) " Mljet (str. 66—79.) " Kornati (str. 80—101.) " Brijuni (str. 102—117.) " Krka (str. 118—139.) Velebit (str. 140—159.) Važnija bibliografija (str. 160.) U ovoj privlačnoj naglašeno popularno-stručnoj publikaciji skupljeni su najvažniji podaci i spoznaje o svih sedam nacionalnih parkova u Republici Hrvatskoj, kojih redoslijed u sadržaju i opisima u knjizi odgovora i slijedu njihovoga zakonskog proglašavanja. U logičnoj svezi s tematikom knjige, uvodno se objašnjava pojam, kriteriji i ulogu nacionalnih (narodnih) parkova kao jedne od vrhunskih i svjetski najpoznatijih kategorija suvremene zaštite prirode i čovjekova životnog okoliša. Naglašava se njihova poznata znanstveno-edukacijska, kulturno-povijesna, turističko- rekreacijska i estetska funkcija; objašnjava potreban režim zaštite i korištenja te upozorava na probleme i konflikte koja postoje ili se mogu pojaviti s tim u svezi. Opisi pojedinih nacionalnih parkova sadrže geografske i ostale prirodne značajke, koje su važne za njihovu individualnu i općenitu zaštitnu karakterizaciju, a te su osobitosti geološko-litološke, klimatske, geomorfološke, hidrološke, pedološke, florističke, vegetacijske, faunističke i slične naravi. U skladu s osnovnom namjenom publikacije i izletničko-turističkim zanimanjem i zahtjevima, navode se i specifične kulturno-povijesne, estetske i slične osobitosti. U tom su cilju posebno izdvojene i naglašene korisne informacije i sugestije koje zanimaju većinu posjetilaca, a te su npr. pristupni pravci, prometnice, mogućnosti smještaja i boravka, režim posjeta i razgledavanja te naglašene privlačnosti i zanimljivosti objekata i lokaliteta u svakom po´jedinom narodnom parku. |
| ŠUMARSKI LIST 6-8/1992 str. 100 <-- 100 --> PDF |
Plitvička jezera, prvi su i naš najstariji nacionalni park, koji je (nakon 1928.) zakonom ponovno proglašen 1949. g. na površini od 194,79 km2. Osnovna osobitost i vrednota nacionalnog parka je 16 većih i mnogo manjih jezera (s oko 2 km2 površine), koja su u 135 m visokom i oko 10 km dugačkom nizu međusobno stepeničasto odvojena sedrenim barijerama s bezbrojem slapova i brzica rijetke ljepote. Jezera pretstavljaju znanstveno vrlo zanimljiv, jedinstven i vrlo osjetljiv prirodan biodinamički sustav, kojeg okru žuju i štite prostrane bukove i bukovo-´jelove šume prašumskog izgleda (Čorkova uvala). Osim florističkih i vegetacijskih poznate su i zoološke (vuk, medvjed, oko !26 vrsta ptica i dr.«, speleološke i dr. značajke. Hotelski i svi ostali turistički objekti i sadržaji u nacionalnom parku bili su poznati, vrhunski i na svjetskoj razini, no nakon terorističkih prepada i pustošenja pružaju žalosnu sliku vandalizma i zločina nad sveukupnim vrijednostima Plitvica. Paklenica je već god. 1929. uživala status »zaštitnoga nacionalnog parka«, a ponovno je zakonski proglašena nacionalnim parkom 1949., na površini od 36,17 km2. Zaštićeno područje zanimljivo je po mnogobrojnim različitim krškim fenomenima. Među njima se ističu veličanstveni klanci (kanjoni) potoka Velika i Mala Paklenica, koji su duboko usječeni u karbonatni velebitski masiv, s okomitim vrletima i liticama čak preko 400 m visokim (Anića kuk). Istaknute prirodne i turističke atraktivnosti izmjenjuju se na prerezu od brdskoga mediteranskog i submediteranskog podnožja, preko gorskog, do vršnog pretplaninskog pojasa i bioklimata južnog Velebita. Risnjak, šumovit gorski masiv s istoimenim najvišim vrhom (1528 m) i njegovim okolišem na površini od 30,14 km2, proglašen je nacionalnim parkom (švicarskog tipa) god. 1953. Vapnenačko-dolomitna i silikatna podloga uvjetuju izrazit reljef i vrlo dojmljive krške pojave (npr. kukove, škrape, ponikve, uvale, polja u kršu) i tome odgovarajući floristički sastav te lokalni i visinski raspored IRISNJAK šumskoga, livadnog i ostalog raslinstva. Risnjačka vegetacija tipičan je predstavnik gorskih i pretplaninkih pred jela Hrvatske i Dinarida, a prirodna je biljnogeografska veza između Alpa i Bal kanskih planina. Osim bogatog i raznovrsnoga biljnoga svijeta, nacionalni park se ističe i faunom i ljepotama iskonske prirode. Mljet. Zapadni dio ovog vrlo privlačnoga j južnodalmatinskog otoka bio je 1948. proglašen »zaštićenom prirodnom rijetkošću«, a god. I960., na površini od 31 km2, nacionalnim parkom. Glavni motivi za to bili su: slikovito Veliko i Malo ´jezero — zapravo vrlo razveden morski zaljev s površinom 169 ha i dubinom 29—46 m, zatim bujnost očuvanih vazdazelenih mediteranskih šuma (crnike i alepskog bora) te kulturno-povijesna i znanstvena baština (Polače, otočić na V. jezeru s benediktinskim samostanom i crk vomćsv. Marije iz 12. stoljeća). |
| ŠUMARSKI LIST 6-8/1992 str. 101 <-- 101 --> PDF |
Kornati, najrazvedenija i »najgušća« otočna skupina Jadrana i evropskoga Sredozemlja, nakon zaštite (1967.) kao rezervata prirodnih predjela — proglašeni su g. 1980. nacionalnim parkom. Zaštićeni teritorij obuhvaća oko 147 otoka, otočića i hridi (površine oko 69 km2) i cea 155 km2 okolnog podmorja pa je to u´jedno i rnarinski nacionalni park. Za razliku od oskudne kopnene cvjetane, raslinstva (kamenjare, pašnjaci) i životinjskoga svijeta, akvatorij tog vrlo slikovitog »labirinta mora i kamena« odlikuje se bo gatom florom (oko 346 taksona) i faunom (oko 295 vrsta i podvrsta) i osobito dobro razvijenim zoocenozama uzduž vanjskih otočnih obala i impozantnih kliiova, što se okomito ruše u more. Brijuni, zapadnoistarska otočna skupina od 14 otoka (7,3 km2 površine) s okolnim morem, bili su isprva u zaštitnoj kategoriji rezervata prirodnih predjela, a god. 1983. proglašeni su nacionalnim parkom na površini od 36,3 km2. Izrazita su sinteza prirodne i kulturne baštine, koju obilježavaju: autohton i vrlo bogat alohton biljni i životinjski svijet; povijesni nalazi počevši od srednjeg neolitika oko (3000 g. prije n.e.), spomenici i rezidencije rimskih, bizantijskih i ostalih vlastodržaca te konačno suvremeni reprezen tativni hoteli A-kategorije (Neptun, Istra, Karmen) i ostali objekti i sadržaji ekskluzivne namjene. Krka. Nakon svojevremene zaštite u kategoriji »prirodnih rijetkosti« i »značajnog krajolika« (1948.) i poslije nemilih zaštitarskih sporova i akcija (1953.), uslijedilo je godine 1985. proglašenje za nacionalni park, na površini od 142,2 km2, od čega su 25,6 km2 vode. Osnovni objekti zaštite su hidrološki i geomorfološki: kanjonska dolina, sutjeske, tjesnaci, vodopadi, sedrena slapišta, riječna jezera i dr., ostaci submediteranske šumske i kamenjarske vegetacije, bogata herpetofauna (vodozemci i gmazovi), ornito i´auna (ptice) a osobito ihtiofauna (17 vrsta riba) po kojoj se rijeka Krka zasad ubraja među najzanimljivije evropske rijeke. Između kulturno-povijesnih spomenika osobita pejzažna draž ovog prostora je otočić s crkvom i samostanom na Visovačkom jezeru. Osim sedam spomenutih hrvatskih nacionalnih parkova, u knjizi je dolično predstavljen i Velebit, jer su u tijeku pripreme, da se za najljepše i znanstveno najzanimljivije predjele toga velebnog visokogorskog i pretplaninskog masiva predloži status nacionalnog parka. Smatra se, da bi tim proglašenjem bile u Hrvatskoj iscrpljene mogućnosti osnutka novih narodnih parkova. Opisi svih nacionalnih parkova i Velebita ilustrirani su izvornim fotografijama u boji, autori kojih su desetak naših istaknutih majstora snimatelja (V. Pfeifer i dr.). Taj ilustracdjski dio »nosi« knjigu, osobito je zoran, privlačan i dokumentacijski uvjerljiv. Osim nepodijeljenog priznanja i pohvala zamisli, sadržaju i uspješnom završetku ove knjige, dodajmo i nekoliko dobronamjernih pripomena i prijedloga za očekivana slijedeća izdanja ove vrijedne i zapažene publikacije. 341 |
| ŠUMARSKI LIST 6-8/1992 str. 102 <-- 102 --> PDF |
Jö4 * ./. Bijele stijene Snimiu: F. Kušan |
| ŠUMARSKI LIST 6-8/1992 str. 103 <-- 103 --> PDF |
ZASLUŽNI HRVATSKI ZNANSTVENICI pedagozi, istraživači i pioniri zaštite prirode Akademik, prof. dr. IVO PEVALEK (1893—1967.)1 Botaničar, istraživač sveukupne flore, a osobito gljiva, algi i mahovina sedrotvoraca. Od 1926 .do 1959. redovni profesor na Poljoprivredno-šumarskom fakultetu, a 1959—1963. na osamostaljenom Šumarskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Predlagač osnutka nacionalnog parka Plitvička jezera. Prof. dr. IVO HORVAT (1897—1963.)2 Botaničar, začetnik fitocenoloških istraživanja i kartiranja šumske i ostale vegetacije. Od 1940. redovni profesor na Filozofskom fakultetu, a od 1947. na Veterinarskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Predlagač osnutka nekoliko rezervata i nacionalnog parka Risnjak. Prof. dr. FRAN KUSAN (1902—1972..)" Botaničar, začetnik istraživanja flore lišajeva, ljekovitog bilja i vegetacije. Od 1 M. Anić: Akademik prof. dr. Ivo Pcvalek, šumarski list, 1967, str. 262—264. 2 V. Glavač: Prot. dr. Ivo Horvat, šumarski list 1963, str. 340—345. 3 S. Bertović: Prof. dr. Fran Kusan, šumarski list, 1973, str. 412—420. 1929. do 1945. predaje na Filozofskom fakultetu, a od 1945. ´je redovni profesor na Farmaceutsko-biokemijskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Osnivač »Botaničkog vrta ljekovitog bilja« i »Velebitskoga botaničkog vrta« u Modrić docu. um |
| ŠUMARSKI LIST 6-8/1992 str. 104 <-- 104 --> PDF |
U tekstu bi svakako trebalo uvrstili imena barem trojice zaslužnih prirodoslovaca, pionira zaštite prirode i prcdlagača nacionalnih parkova — Ive Pevaleka, Josipa Poljaka i Frana Kušana. Možda bi se moglo dodati 1—2 stranice s portretima (životopisima) tih i nekolicine najzaslužnijih istraživača i zaštitnika prirode (npr. L. Adamović, D. Hire, I. Horvat, M. Kaman, V. Redenšek, V. Vouk i dr.). Većinom zastarjele i netočne nazive biljnih zajednica trebalo bi uskladiti s važećom znanstvenom iitocenološkom nomenklaturom. Ujedno bi trebalo dosljedno lučiti orografsko-vegetacijske termine: brdski, gorski, pretplaninski i planinski, s obzirom na njihov jasno određen prostorni raspon i obuhvat. Premda su izgledom dopadljive, većinu karata trebalo bi ispraviti jer su u nekim važnim kartogral´sko-tehničkim pojedinostima nepregledne i nepotpune. Uvažavajući praktične i znanstvene kriterije i razloge, navedenu bibliografiju bi svakako trebalo dopuniti s nekoliko važnih izvornih tematskih publikacija. »Nacionalni parkovi su za ranoga područja pa i zemlje postali dio njihova identiteta — obavezni dio predodžbe i ´znak prepoznavanja´. I zato se u načinu njihove zaštite, korištenja i prezentacije, u cjelokupnom odnosu prema nacionalnim parkovima, očituje i kultura jednog naroda«. U tom smislu knjiga Ive Bralića ;>Nacionalni parkovi Hrvatske« višestruko je dobrodošla i važna, ´jer... — vrijedan je poticaj upoznavanju i zaštiti hrvatskih prirodnih vrijednosti i ljepota, prigodom 62. godišnjice (1928/29 — 1991.) osnutka naših prvih nacionalnih parkova (Plitvička Jezera, Bijele Stijene i Štirovača), — dolično predstavlja Hrvatsku pred Evropom i Svijetom, sa stvarnim porastom spoznaja i svijesti u očuvanju naših prirodnih spomenika, izvora (bogatstava) i čovjekova životna okoliša, — dopadljivo je i poučno popularno-propagandno štivo za mnogobrojne turiste, planinare, posjetitelje i sve ljubitelje, korisnike i čuvare prirode, te — snažno ´jača svijest o našoj jedinstvenoj prirodno-kulturnoj baštni i potrebi njezinog očuvanja u teškim i odlučnim trenucima domovinske borbe za svojnost i suverenost Hrvatske. OŠTEtTVANJA PRIRODNIH OBJEKATA, AKCIJE I NEODLOŽNI ZADACI Poznata 100-godišnja tradicija, različite aktivnosti i publikacije neosporno pokazuju, da je Hrvatska u području zaštite prirode postigla najbrojnije i na´jvrijednije rezultate u gotovo svim kategorijama zaštićene prirode na teritoriju bivše SFRJ3. Godinu izdanja opisanih knjiga o hrvatskim nacionalnim parkovima i prirodnim znamenitostima obilježila su i dva velika povijesna događaja: prvi slobodni višestranački izbori za samostalnu demokratsku Hrvatsku (22. 4. 1990.) te ničim izazvan početak prljavoga neobjavljenog rata (17. 8. 1990.) srpsko-četničkih i YU-armijskih horda na sve što je hrvatsko. U toj agresiji ujedinjeni velikosrpski homoidi danomice dokazuju, da je u policijskoj državi koja se raspala i koju uzalud uporno žele obnoviti, neostvarivo poštivanje bilo kojeg univerzalnog principa humanosti, kulture, civiizacije i sličnih vrednota. Svjedoci smo činjenice, da u takvim okolnostima... čovjeka, bilo koju povijesno-kulturnu vrednotu pa tako :! Zaštićena prirodna baština Jugoslavije, izd. SIV-a, knj. IIa i IIb, Beograd 1978. 344 |
| ŠUMARSKI LIST 6-8/1992 str. 105 <-- 105 --> PDF |
ni prirodu i životni okoliš ... ne mogu očuvati nikakovi »zvanični« dogovori i obaveze, ustavi, domaći zakonski propisi i uredbe pa ni svečano supotpisane međunarodne konvencije, deklaracije i slični internacionalni dokumenti4. To zorno dokazuju ne samo mnogobrojne uništene ili oštećene vrhunske kulturno-spomeničke nego i prirodno-zaštitne kategorije objekata u Hrvatskoj. Među prirodnim se (po zasad dostupnim podacima) ističu ... nacionalni parkovi Plitvička jezera (ujedno i spomenik svjetske baštine), Krka, Paklenica, MljetKornati; parkovi prirode Kopački rit (ujedno i zoološki rezervat), di´jelovi Lonjskog polja, Biokova i Velebita (koji je ujedno i svjetski rezervat biosfere), Kupčina i Konavoski dvori; rezervati šumske vegetacije Velika Plješevica, Čorkova uvala, Prašnik, Muški bunar i Lokrum; ornitološki rezervat Krapje Dol; park- šuiiic Jasikovac, Vukovarska ada, Osmoliš-Brsečine i Marjan; značajni krajolici Kotar-Stari ga´j, Rijeka Dubrovačka, Slušnica, Gacka i Zrmanja; parkovi u gradovima Bilje, Ćepin, Dalj, Karlovac, Kneževo, Lipik, Našice, Nuštar, Osijek, Petrinja, Tenja, Virovitica i Zadar... te kruna ujedinjenoga srpsko-crnogorskog bezumlja i vandalizma — arboretum Trsteno! Uprava šuma Bjelovar, Šumarija Bjelovar, šumski predjel Bedenik. Izgled mlade mješovite sastojine hrasta kitnjaka i običnog graba, nakon eksplozije vojnog skladišta, studeni 1991. godine. (Snimio: mr. K. Postenjak) ´< U republikama i pokrajinama bivše SFRJ bilo je proglašeno nekoliko stotina zakona, uredbi i sličnih akata iz djelatnosti zaštite prirode i srodnih područja (usp. P. Ungar: Zbirka propisa i drugih dokumenata o zaštiti i unapređenjučovjekove okoline, Zagreb 1979. i dr.). |
| ŠUMARSKI LIST 6-8/1992 str. 106 <-- 106 --> PDF |
Osim djelomično poznatih uništenih ili oštećenih objekata zaštićene prirodne baštine zasad, razumljivo, nema odgovarajućih podataka o golemim razaranjima i štetama, koje je počinila i svakodnevno počinja YU-soldatetska u našim gospodarskim šumama, različitim kulturama, u životinjskom svijetu, atmosferskim prilikama, rijekama, jezerima i vodenim akumulacijama, jadranskom podmorju, obradivim tlima i u ostalim biološko-ekološkim sastavnicama naše prirode. O svemu tom osobito se malo zna iz privremeno okupiranih krajeva, koji su zasad izvan kontrole hrvatskih vlasti. Važno je i ohrabruje, da su se u reagiranje i stalno obavještavanje domaće i svjetske javnosti o razaranjima i uništavanju hrvatskog okoliša i njegovoj obnovi snažno uključili... dnevni tisak, emisi´je HRTV, naše znanstvene, strukovne, gospodarske, odgojne i različite društvene organizacije te strukovni časopisi i glasila3. Među mnogobrojnim takvim djelatnostima vrijedno je zabilježiti seriju predavanja, koju je (između veljače i travnja o. g.) organiziralo Hrvatsko ekološko društvo pod zajedničkim naslovom »POSLJEDICE RATA NA OKOLIŠ U HRVATSKOJ« s ovom tematikom, odnosno naslovima: 1. Slikom i riječju o obilasku kriznih područja s ekipom »Greenpeace« 2. Ratne štete u okolišu izazvane kemikalijama 3. Ekocidi i kulturocid nad arboretumom Trsteno 4. Ratno-teroristička razaranja industrije Siska i njezinog okoliša 5. Posljedice rata na Šibenik i nacionalni park »Krka« 6. Ranjeni Zadar i njegov okoliš 7. Baranja i Kopački rit u ratu 8. Ratom razoreni okoliš Slavonije. Takve ekološke i slične zaštitarske akcije vrlo su aktualne, a vrijeme je, da odgovorne i zainteresirane institucije (npr. Javno poduzeće Hrvatske šume, fakulteti i instituti zagrebačkog i ostalih hrvatskih sveučilišta, Ministarstvo zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva i dr.), ukoliko nisu, započnu ili nastave smišljenu sveobuhvatnu inventuru lokaliteta i evidenciju svih nastalih šteta u slavonskom, primorskom i drugdje ratom oštećenom hrvatskom okolišu. Pritom svakako treba, da provedena snimanja i kartiranja u oštećenim šumama i stojbinama1´, budu sveobuhvatna, pouzdana i ekonomična7. Tako prikupljeni i suvremeno obrađeni podaci7 dragocjeni su i neodložno potrebni. Oni će moći vrlo korisno poslužiti u ukupnoj procjeni šteta, odštetnim zahtjevima, prostornom planiranju, izgradnji, planiranju pojedinih grana i sveukupnog gospodarenja i mnogim drugim poslijeratnim potrebama i zadacima. 3 Šumarski list, Zagreb 1991, CXV, 10—12, str. 443—448, 466, 565. Priroda, Zagreb 1991, LXXXI, 1, str. 39; ibid., 2, str. 2—3, 27—28; ibid., 5—6, str. 1—3, 5, 36—37; ibid., 1992, LXXX, 7—8, str. 3, 5, 27—29, 41—44, 9—10, str. 1, 5, 8—9, 15, 25—28. Ekološki glasnik, Zagreb 1990, I, 7—8, str. 1, 34; ibid., 1991, II, 1—2, str. 3, 53, 3-4, str. 3. Geološki vjesnik, Zagreb 1991, 44, str. 331—340. Radovi — Šumarski institut Jastrebarsko, Zagreb 5 Hortikultura, Zagreb 1990, LVII, 3—4, str. 31. 7 Šumarski list, Zagreb 1991, CXV, 10—12, str. 509—520; ibid., 1992, CXVI, 1—2, str. 97—101. 346 |