DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 6-8/1992 str. 82 <-- 82 --> PDF |
Od četiri temeljna pitanja o etatu: kada, gdje, koliko i kako sječi, od govaraju na dva: koliko sječi i kada sječi, Ne propisuju ni mjesto sječe, niti način sječe. Sloboda izbora mjesta i načina sječe razlogom su da su se normalno-zališne metode dugo zadržale u praksi. U literaturi nalazimo vrlo različite, često i oprečne oejene primjene ovih principa u praksi, što znači da nisu konačno valorizirani. Zabinjavajuće stanje šuma nameće i danas potrebu primjene principa slobodnog izbora sastojina za sječu u okvirima donesenih planova, jer trend sušenja i prostorni raspored oštećenih stabala onemogućuju strogu primjenu propisa o redoslijedu i načinu sječa. U interesu brze sanacije i obnove, valjalo bi izrazito oštećene sastojine izlučiti u posebne računske jedinice (uređajne razrede), a prevoditelju radova — u cilju iznalaženja najboljih rješenja — omogućiti slobodu izbora mjesta i načina sječe. Iako je u teoriji prevladalo mišljenje da se normalno-zališne metode mogu upotrijebiti za kontrolu etata izračunatog po kojoj drugoj metodi (J udeich 1885., Wagner 1928., Abetz 1935., Baader 1945., Nenadić 1929., Šenšin 1934., Šurić 1948., Knuchel 1950., Miletić 1951., Klepa c 1965.), ove su metode u praktičnom uređivanju našle široku primjenu. Prostor nam ne dozvoljava detaljniju analizu, pa o primjeni ovih metoda dajemo samo sažetak. Formulu Austrijske kameralne takse i njene izvedenice nalazimo u Naputku od 1881. god., Naputku od 1903. god., Uputstvima od 1931. god., Privremenim uputstvima od 1946. god. i svima ostalima do zadnjeg važećeg Pravilnika od 1985. godine. Primjenu formule Austrijske kameralne takse odnosno njenih osnovnih principa nalazimo u brojnim službenim propisima za uređivanje šuma zemalja kojih se šumarstvo razvijalo pod utjecajem »njemačke škole«. U svima se sječni zahvati osnivaju na godišnjoj potrajnosti prihoda definiranog etatom izračunatim ili obvezno kontroliranim po formuli Austrijske kameralne takse ili njenim izvedenicama. U Sloveniji Drasa l (1924., str. 594) koristi pri uređivanju prebornih šuma Snežnika formulu Austrijske kameralne takse. U Bosni i Hercegovini prva Instrukcija od 1909. propisuje Metodu dobnih razreda uz primjenu formule Austrijske kameralne takse i Feistmantelovih prirasno-prihodnih tablica (Mihajlo v I. 1963., str. 226, Drndeli ć M. 1971., str. 108), a u Instrukciji od 1920. god. je za određivanje etata u privatnim i neuređenim šumama propisana modificirana formula W a s znera. (V e s e 1 y D. 1922., str. 293—296). Uz razne modifikacije normalno-zališnih metoda, etat se određivao i primjenom drugih metoda uređivanja, kao npr. po Winklerovoj varijanti Kontrolne metode — ali se izračunati etat obvezno kontrolirao formulom Austrijske kameralne takse (Miletić , Ž. 1951., str. 270). Ideja o metodi i pojam »Austrijska kamerama taksa« potiču — prema Nenadić u (1939., str. 487) iz Čehoslovačke. Naime, u pokrajinama bivše Austrije, šumarstvo je u Češkoj i Moravskoj najnaprednije, šume su najbolje izgospodarene, a metoda Austrijske kameralne takse najviše primjenjivana. |