DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 6-8/1992 str. 81 <-- 81 --> PDF |
Vrijeme izjednačenja drvnih zaliha (a) u nazivniku drugog člana for- Vx 100 mule (5) izraženo je indirektno kvocijentom a = _ " — ti. reciproč- Ev p nom vrijednošću faktora. Ono se ne izabire kao kod drugih metoda na osnovi stanja šume nego se smatra jednakim broju normalnih godišnjih etata (EN) koji se mogu užiti od normalne drvne zalihe (V\) ili broju normalnih godišnjih priraštaja p normalne zalihe, čiji zbroj predstavlja etat EN- = V\ ~~ Nedostatak izvorne formule Austrijske kameralne takse (la) u kojoj je vrijeme izjednačenja drvnih zaliha (VK = VN) bilo jednako ophodnji (u), popravio je Kar l (1838). On vrijeme izjednačenja (a) izabire ovisno o veličini drvnih zaliha i stanja šume. Kasnije G. Heye r vrijeme izjednačenja drvnih zaliha računa iz razlike usvojenog etata i izmjerenog prirasta formulom: VK —V» a = (6) ER — iv Formulu bi valjalo aktualizirati i iskustvene procjene o vremenu potrebnom da se u šumama zahvaćenih sušenjem uspostavi prvobitno stanje zamijeniti ovim jednostavnim ali egzaktnim pokazateljem. Njegovom primjenom povećati će se točnost prognoze razvitka, a dugoročno zacrtanom cilju gospodarenja, glede moguće alternacije prevoditelja radova, zajamčiti realizacija. Iz bogate literature saznajemo da su pokušaji poboljšanja metode Austrijske kameralne takse obilježili jednu značajnu epohu razvitka znanstvene misli u uređivanju šuma. No težnje za poboljšanjem metode »imaju često svoj izvor više u zabludama i šablonskom primjenjivanju metoda u praksi, nego li u samoj biti toga metoda«. (Đ. Nenadić , 1939., str. 487). To pokazuje i analiza izvedenica razvijenih iz formule Austrijske kameralne takse. Brojni autori (Paulsen 1795., Ch. Carl Andre — otac 1811., F. X. Hub er 1812., Hundeshagen 1821., Emil A. Andre — sin 1823., H. Karl 1838., Karl Heyer 1848., Mantel 1852., Breymann 1855., Feistmantel 1856., Gustav Hever 1862., M a s s o n 1875., A. Tomić 1833., L. Huf nagi 1911., Miklitz 1916., A. K e r n 1916., Gehrhardt 1923., Flury 1923., D. Klepac 1952., 1961., Doležal 1964., Širne k 1964., Križane c 1984—85.) uspjeli su poboljšati kvalitetu i točnost određivanja pojedinih elemenata izvorne formule, ali — do danas — ni jedan nije uspio promijeniti netom istaknute osnovne bitne principe metode. 6. Osnovni principi metode Austrijske kameralne takse kao i većina na istim principima izvedenih formula, imaju karakter vremenskog uređivanja šuma. Osnivaju se na masi i prirastu — realnim pokazateljima obračuna etata i slobodnom izboru sastojina za sječu. |