DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 6-8/1992 str. 55 <-- 55 --> PDF |
PRETHODNO PRIOPĆENJE — PRELIMINARY COMMUNICATION L´DK 639.1.002 (Sus scrofa L.) Sum. list CXVI (1992) 295 VELIČINA, SASTAV I PONAŠANJE U ČOPORIMA DIVLJIH SVINJA (Sus scrofa L.) KOD HRANILIŠTA U LJETNJEM PRIHRANJIVANJU Đuro NIKOLANDIĆ, Jan BRNA, Branko UROŠEVIĆ* SAŽETAK: U radu su istraživani veličina, sastav i ponašanjedivljih svinja u čoporima kod hranilišta. Opisane su metode rada i iznijeti su rezultati istraživanja. U rezultatima istraživanja iznijeti su prosječni podaci o brojnosti, spolnom i uzrasnom sastavu čopora divljih svinja. Prikazani su i rezultati posebnih pokusa koji su pokazali da najveći broj prasadi dolazi kod hranilišta kada se istodobno hrane i krmače. U kontekstu rezultata ovih istraživanja, date su preporuke o planiranju potrebnog broja i prostornog rasporeda hranilišta, kao i početka i organizacije prihranjivanja krmača i prasadi poslijeprasenja. UVOD Poslije ograđivanja lovišta LŠPG »Jelen« u Baranji i u Bačkoj, produktivnost populacije divlje svinje znatno je opala (Pop o vic, 1982., Munkačević , 1963., Ermenić , 1982.). Osnovni uzroci manje produktivnosti bile su nedovoljne količine i nezadovoljavajuća kvaliteta hrane, povećana brojnost divljih svinja u dijelovima ograđenog lovišta, a u svezi s tim i veoma pogodni uvjeti za širenje invazijskih bolesti. U nastojanju da se otklone ove nepovoljne posljedice, osnivaju se ograđena lovišta za divlje svinje u kojima se osim uzgoja ispituju i faktori koji utječu na tjelesnu razvijenost i zdravstveno stanje prasadi. Podaci iz ograđenog lovišta »Jelen« manje površine (do 700 ha) i povećane brojnosti divlje svinje u lovištu, potvrdili su da se prihranjivanjem i sistematskom provedbom mjera zaštite prasadi protiv parazita, njihove tjelesne težine mogu povećati za oko 30% (Brn a et al., 1990.), a mortalitet prasadi smanjiti za približno 10% (C v e t i ć, et al., 1991.). U nastojanju da se ove uzgojne mjere primjene i u otvorenim lovištima LŠPG »Jelen«, gdje živi 80—90%i od ukupne brojnosti divlje svinje, pojavili su se neki specifični problemi karakteristični u organizaciji prihranjivanja * mr Đuro Nikolandić, znanstveni asistent, j . p. »Hrvatske šume«, Uprava šuma Osijek, Benešićev prilaz, dr. Jan Brna, znanstveni suradnik j . p. »Hrvatske šume«, Uprava šuma Osi jek,Benešićev prilaz Ing. Branko Urošević, istraživač suradnik j . p. »Hrvatske šume«, Uprava šuma Osijek, Benešićev prilaz |
ŠUMARSKI LIST 6-8/1992 str. 56 <-- 56 --> PDF |
divljih krmača i prasadi. Ističemo samo one aspekte koji su od bitnog značenja u organizaciji prihranjivanja divlje svinje u otvorenim lovištima: — izabiranje pogodnih lokacija za postavljanje hranilišta na bazi ekoloških značajki bliže okoline koje povoljno utječu na okupljanje krmača i prasadi kod hranilišta (Urošević , et al., 1991.); — utvrđivanje potrebnog broja hranilišta u takvom prostornom rasporedu koji će odgovarati populacijskim (brojnost, uzrasna i spolna struktura čopora divlje svinje na hranilištima) i socijalnim aspektima ponašanja divlje svinje (veličina i sastav pojedinih socijalnih skupina koje skupa dolaze kod hranilišta); — istraživanje i provođenje takve organizacije ljetnog prihranjivanja (dinamika dovoza hrane, tehničke karakteristike hranilica za krmače i prasad itd.), koja će omogućiti korištenje dodatne hrane pretežno od divljih krmača i prasadi, a u manjoj mjeri od godišnjaka i veprova čije bi prihranjivanje u proljetno-ljetnom razdoblju bilo neekonomično. Dakle, da bi se stekao znanstveni uvid u ovu problematiku, neophodno je odgovoriti na pitanje: kako u uvjetima otvorenog lovišta provesti racionalnu organizaciju prihranjivanja divljih krmača i prasadi? MATERIJAL I METODE RADA Periodično osmatranje divlje svinje, obično u 15-dnevnim intervalima, od travnja do lipnja 1988. godine, obavljano je dvogledom tijekom dana od 10—20 h. U tom vremenskom intervalu kronološki su zapisivani podaci definirani u planu istraživanja. Osmatranja su obavljana na dva, oko 1,5 km udaljena osmatračka punkta, u lokalitetu Dvorac. Na svakom od njih bila je osmatračnica, a nedaleko od nje 2 hranilišta. Svako je hranilište tehnički bilo tako uređeno da omogući odvojeno prihranjivanje divljih krmača, godišnjaka i veprova, u tzv. »burad-hranilicama« (standardna benzinska burad), koja su bila lancem pričvršćena za ukopani stup. Svako »bure-hranilica « bilo je izbušeno s 12 rupica čije su dimenzije omogućavale ispadanje zrna kukuruza i ječma utrenutku dok su ih krmače i veprovi okretali. Hranilišta za prasad su tako tehnički izvedena da dimenzijama svojih otvora onemogućavaju ulazak odraslih grla u hranilište. Podaci o divljim svinjama kod hranilišta evidentirani su tijekom osmatranja kronološkim redom, na unaprijed pripremljenim obrascima. Evidentirani su: brojnost, sastav, vrijeme dolaska i odlaska pojedinih čopora divlje svinje, prepoznavajući ih na osnovi nekih karakterističnih oznaka (pjegavost prasadi, brojčani odnos crnih i bijelih prasadi u leglu, tjelesna razvijenost krmača i prasadi za pojedina legla itd.), i najzad, oblici agresivnog ponašanja u čoporima tijekom prihranjivanja. U posebnim ogledima testirano je ponašanje krmača i prasadi: a) u hranilicama je data hrana za prasad i za krmače, b) u hranilicama je data hrana za prasad ali ne i za krmače koje su mogle koristiti samo ispašu na livadi u neposrednoj blizini hranilišta. |
ŠUMARSKI LIST 6-8/1992 str. 57 <-- 57 --> PDF |
Podaci iz periodičnih osmatranja sumirani su u totale za vremenski interval od 10 h i zatim preračunati u relativne vrijednosti (postotak) i tako unijeti u tablice. Zbog toga što su pojedini čopori divljih svinja dolazili na hranilište 2—3 puta tijekom 10-satnog osmatranja, bilo je moguće pojedine pojave i trendove u ponašanju divlje svinje bolje uočiti i na prikladan način prikazati. REZULTATI ISTRAŽIVANJA S DISKUSIJOM Podaci istraživanja prikazani su u tablicama 1—7. Tablica 1. Spolno-uzrasni sastav čopora divljih svinja Veprovi Krmače Godišnjaci Prasad Ukupno n H/o n »/o n % n fl/o n */o 63 6 175 17 213 20 603 57 1054 100 Tablica 2. Brojnost čopora divljih svinja u dolasku kod hranilišta (n = 1 054) Pojedinačno 2—5Brojnost 6—10 čopora 11—15 16 < Ukupno ´%» 3 16 28 29 24 100 Tablica 3. Brojnost čopora oprasenih krmača u dolasku kod hranilišta (n = 146) Brojnost čopora Pojedinačno 2 3 4 Ukupno 27 38 21 14 100 Tablica 4. Brojnost čopora prasadi u dolasku kod hranilišta (n = 605) 2—4 5—8 Brojnost čopora 9—12 13 < Ukupno "/o 13 44 29 14 100 Tablicaa 5. Odnos oprasenih i: neoprasenih krmača kod hranilišta po mjesecima K r m a č e Mjesec Oprasene Neop: rasene Ukupno n % n »/ „ n »/o TravanjS\ ibanj 13 26 68 93 6 2 32 7 1928 100 100 Lipanj 14 88 2 12 16 100 297 |
ŠUMARSKI LIST 6-8/1992 str. 58 <-- 58 --> PDF |
Tablica 6. Učestalost dolaska divlje svinje kod hranilišta od 10—20 h Sati dolaska Spolno-uzrasni sastav 10 12 12—14 14—16% 16—18 18—20n Ukupno «V« Krmače 2 20 15 31 32 81 100 Prasad 2 11 35 42 273 100 Godišnjaci Veprovi 4 2 8 20 2010 22 24 4644 76 30 100 100 Tablica 7. Učestalost ! dolaska prasadi po brojnosti čopora i njihovo zadržavanje sa (a), i bez prihranjivanja krmača (b) Minuta Xzadr- Pokus 1-20 20-40 40-60 60-80 80-100 100-120 120-140 140-160 žavanja Broj čopora čopora a 20 14 5 6 2 2 1 1 39 b 6 4 3 1 2 3 — 1 53 1. Neovisno o učestalom dolasku uglavnom istih grla kod hranilišta, u tablici 1. sumirani su podaci iz svih osmatranja. Prema tim podacima kod hranilišta je najzastupljenija bila prasad, zatim krmače i godišnjaci u podjednakom učešću, a veprova je bilo najmanje. Relativno visoko učešće godišnjaka kod hranilišta upozorava da se radi boljeg ekonomiziranja utroška hrane ne smiju predimenzionirati otvori u hranilištima za prasad, kako kroz njih ne bi mogli ulaziti i tjelesno slabije razvijeni godišnjaci. 2. Iz tablice 2. vidljivo je da kod hranilišta dolaze najčešće čopori divljih svinja između 6—16, ali je relativno visoko učešće 16 i više člano\a u čoporu, o čemu treba voditi računa u planiranju količine i dinamike iznošenja hrane u hranilišta. 3. Kao što se vidi u tablici 3. oprasene krmače dovode prasad kod hranilišta i pojedinačno, najčešće dolaze u skupini od dvije, a u manjem broju slučajeva (približno 1/3) u grupama 3—4 krmače. Uz podatke Janeau-a et al. (1984.), o godišnjem arealu aktivnosti krmača (40—60 ha), kao i o stvarnoj brojnosti krmača u nekom lokalitetu, kod planiranja optimalnog prostornog rasporeda hranilišta u lovištu potrebno je imati u vidu i podatke iz tablice 3, to znači da treba težiti takvom prostornom rasporedu da na približno 4 oprasene krmače treba izgraditi po jedno hranilište. 4. Sukladni s tablicom 3. su i podaci u tablici 4., iz koje se vidi da u dolasku kod hranilišta dominiraju čopori sastava 5—8 i 9—12 prasadi, dakle, legla od 2—3 oprasene krmače. 5. Iz tablice 5, vidi se da najveći broj oprasenih krmača svoju prasad dovode kod hranilišta u svibnju. To odgovara vremenu kulminacije prasenja krmača u ovom području (krajem ožujka i početkom travnja) uključujući i odgovarajući broj dana neposredno poslije prasenja kada krmače ne |
ŠUMARSKI LIST 6-8/1992 str. 59 <-- 59 --> PDF |
dovode prasad na hranilište. Istodobno to znači da s prihranjivanjem krmača i prasadi treba otpočeti u prvoj polovini travnja. 6. Za sve uzraste oba spola, prema podacima u tablici 6, mogu se uočiti ove pravilnosti u njihovom ponašanju kod hranilišta: — najniža aktivnost divlje svinje u ishrani je od 10—12 h; — veća učestalost u dolasku krmača i mladih veprova na hranilište javlja se već od 12—14 h, dok je u iduća dva sata najveća zastupljenost godišnjaka. Radi ekonomiziranja, tj. da se smanji utrošak hrane od godišnjaka, najbolje je hranu dovoziti na hranilište između 15 i 16 h; — dok krmače, godišnjaci i mladi veprovi održavaju svoju aktavnost na približno ranije postignutoj razini, brojnost prasadi kod hranilišta naglo raste od 16—18 h. I ovaj podatak potvrđuje da je optimalno vrijeme dovoženja hrane između 15—16 h; — najveća aktivnost u ishrani, bez obzira na uzrast i spol divlje svinje, odvija se od 18—20 h. U to vrijeme, do dolaska starijih veprova, u pravilu najstarija krmača (dominantna krmača čopora) okrećući »bure-hranilicu« dozvoljava da ispalo zrnevlje sakupljaju i ostali pripadnici čopora. Tek ponekad signalima prijetnje ili fizičkog potiskivanja, njuškom ali bez proganjanja, krmača održava svoju individualnu distancu oko 1 m, na kojoj pored sebe podnosi i ostale članove čopora. Poslije 19 h kada kod hranilišta počnu dolaziti i stariji veprovi, preuzima dominantnu ulogu kod hranilišta, protjerujući ostale članove čopora. U tome i jest nedostatak pretežno noćne aktivnosti u ishrani krmača i prasadi, što se javlja u slučaju kada su njihovi dnevni zakloni previše udaljeni od hranilišta (Urošević , et al., 1991.). 7. Podaci u tbalici 7. pokazuju da je učestalost dolaska prasadi po brojnosti čopora kod hranilišta na oba osmatračka punkta bila najveća kada su hranu u hranilicama imale i krmače i prasad. Paša u neposrednoj blizini hranilišta, iako kvalitetna, nije bila adekvatna zamjena za tako intenzivno privlačenje krmača hranilištima kao u pokusu u kome su »burad-hranilice« za krmače bile opskrbljene zrnastom hranom. ZAKLJUČAK Na temelju rezultata istraživanja i diskusije u ovome radu, zaključujemo: 1. U ljetnjem prihranjivanju divlje svinje u lokalitetu Dvorac (tip otvorenog lovišta) najzastupljenija, u prosjeku, bila su prasad, zatim u podjednakom broju dolazile su krmače i godišnjaci, a veprova je bilo najmanje. 2. Brojniji su bili čopori sastava 6—16 divljih svinja. Oprasene krmače dolazile su u skupinama po dvije, a u približno 30% slučajeva, 3—4. Uz njih su najčešće bile skupine 5—8 i 9—12 prasadi što je u suglasnosti s utvrđenom prosječnom veličinom legla, 3,5 prasadi po oprasenoj krmači u ovom lokalitetu. 3. Najveći broj oprasenih krmača kod hranilišta, evidentiran je u svibnju. |
ŠUMARSKI LIST 6-8/1992 str. 60 <-- 60 --> PDF |
4. Najveća aktivnost u ishrani krmača i prasadi kod hranilišta tijekom dana javlja se u vremenskom razdoblju od 16—20 h, s tendencijom manjeg porasta između 18—20 h. 5. Najveći učinak u prihranjivanju prasadi moguće je postići kada se istodobno kod hranilišta uz prasad hrane i krmače. LITERATURA Brna, J., N ikolandić, Đ., Cvetić, Lj.: Uticaj nekih gazdinskih mera i ekoloških faktora na težinu divlje prasadi (Sus scrofa L.). Znan. prak. poljopr. tehnol. 20/1—2/, 1990, 48—68, lit. 10, Summary. Cvetić, Lj., Maj era, M., Kal in ka, M.: Proučavanje odnosa idealnog i realnog prirasta prasadi (Sus scrofa L.) u baranjsko-bačkom lovno-šumskom području. Veterinarski glasnik br. 2, vol. 45, 1991, 161—-167. Ermenić , A.: Morfometrijske karakteristike divlje svinje sa područja Bačkog Podunavlja. Magistarski rad, Osijek: BTZNC, 1982. Janeau, G., Spitz, F.: The use of space by wild boar (Sus scrofa L.) distribution and patterns of use. Gibier faune sauvage, No. 1, 1984. Munkačević , V.: Uspešan lov na divlje svinje. Bilten LŠG »Jelen«, br. 14, 8—10, 1963. Popović , S.: Uticaj nekih antropogenih faktora na dinamiku i vreme parenja divljih svinja na području Kopačkog rita. Smotra dostignuća u stočarstvu i veterini ´81. Novi Sad, Privredna komora Vojvodine, 1982, 431—433. Urošević, B., Rado s avl j e vić, N., Gee, D.: Prilog poznavanju ekoloških aspekata prihranjivanja divljih krmača i prasadi (Sus scrofa L.). Veterinarski glasnik, br. 2, vol. 45, 1991, 153—156. Size, Structure and Behaviour of Wild Boars in Packs at Feeding Places During Summer Nutrition Summary The work investigates the size, structure and behaviour of wild boars in packs at feeding places. Methods of work are described and the results of the investigation presented. Average daia on ihe number, the sex and age of the wild boars in the pack. The results are presented of special tests which indicated that the majority of the young boars come to the feeding place at the same time as the sows. In the context of the results of these investigations, suggestions are given for the planning of the necessary number and area distribution of the feeding places, and the beginning of the organization of the nutrition of sows and young üoars after farrowing. |