DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 6-8/1992 str. 55     <-- 55 -->        PDF

PRETHODNO PRIOPĆENJE — PRELIMINARY COMMUNICATION
L´DK 639.1.002 (Sus scrofa L.) Sum. list CXVI (1992) 295


VELIČINA, SASTAV I PONAŠANJE U ČOPORIMA DIVLJIH SVINJA
(Sus scrofa L.) KOD HRANILIŠTA U LJETNJEM PRIHRANJIVANJU


Đuro NIKOLANDIĆ, Jan BRNA, Branko UROŠEVIĆ*


SAŽETAK: U radu su istraživani veličina, sastav i ponašanjedivljih svinja u čoporima kod hranilišta.


Opisane su metode rada i iznijeti su rezultati istraživanja. U
rezultatima istraživanja iznijeti su prosječni podaci o brojnosti,
spolnom i uzrasnom sastavu čopora divljih svinja. Prikazani su
i rezultati posebnih pokusa koji su pokazali da najveći broj prasadi
dolazi kod hranilišta kada se istodobno hrane i krmače.


U kontekstu rezultata ovih istraživanja, date su preporuke o
planiranju potrebnog broja i prostornog rasporeda hranilišta, kao
i početka i organizacije prihranjivanja krmača i prasadi poslijeprasenja.


UVOD


Poslije ograđivanja lovišta LŠPG »Jelen« u Baranji i u Bačkoj, produktivnost
populacije divlje svinje znatno je opala (Pop o vic, 1982., Munkačević
, 1963., Ermenić , 1982.). Osnovni uzroci manje produktivnosti
bile su nedovoljne količine i nezadovoljavajuća kvaliteta hrane, povećana
brojnost divljih svinja u dijelovima ograđenog lovišta, a u svezi s tim i veoma
pogodni uvjeti za širenje invazijskih bolesti.


U nastojanju da se otklone ove nepovoljne posljedice, osnivaju se ograđena
lovišta za divlje svinje u kojima se osim uzgoja ispituju i faktori koji
utječu na tjelesnu razvijenost i zdravstveno stanje prasadi. Podaci iz ograđenog
lovišta »Jelen« manje površine (do 700 ha) i povećane brojnosti divlje
svinje u lovištu, potvrdili su da se prihranjivanjem i sistematskom provedbom
mjera zaštite prasadi protiv parazita, njihove tjelesne težine mogu povećati
za oko 30% (Brn a et al., 1990.), a mortalitet prasadi smanjiti za
približno 10% (C v e t i ć, et al., 1991.).


U nastojanju da se ove uzgojne mjere primjene i u otvorenim lovištima
LŠPG »Jelen«, gdje živi 80—90%i od ukupne brojnosti divlje svinje, pojavili
su se neki specifični problemi karakteristični u organizaciji prihranjivanja


* mr Đuro Nikolandić, znanstveni asistent, j . p. »Hrvatske šume«, Uprava šuma
Osijek, Benešićev prilaz,
dr. Jan Brna, znanstveni suradnik j . p. »Hrvatske šume«, Uprava šuma Osi


jek,Benešićev prilaz
Ing. Branko Urošević, istraživač suradnik j . p. »Hrvatske šume«, Uprava


šuma Osijek, Benešićev prilaz




ŠUMARSKI LIST 6-8/1992 str. 56     <-- 56 -->        PDF

divljih krmača i prasadi. Ističemo samo one aspekte koji su od bitnog značenja
u organizaciji prihranjivanja divlje svinje u otvorenim lovištima:


— izabiranje pogodnih lokacija za postavljanje hranilišta na bazi ekoloških
značajki bliže okoline koje povoljno utječu na okupljanje krmača i
prasadi kod hranilišta (Urošević , et al., 1991.);
— utvrđivanje potrebnog broja hranilišta u takvom prostornom rasporedu
koji će odgovarati populacijskim (brojnost, uzrasna i spolna struktura
čopora divlje svinje na hranilištima) i socijalnim aspektima ponašanja
divlje svinje (veličina i sastav pojedinih socijalnih skupina koje skupa dolaze
kod hranilišta);
— istraživanje i provođenje takve organizacije ljetnog prihranjivanja
(dinamika dovoza hrane, tehničke karakteristike hranilica za krmače i prasad
itd.), koja će omogućiti korištenje dodatne hrane pretežno od divljih
krmača i prasadi, a u manjoj mjeri od godišnjaka i veprova čije bi prihranjivanje
u proljetno-ljetnom razdoblju bilo neekonomično.
Dakle, da bi se stekao znanstveni uvid u ovu problematiku, neophodno
je odgovoriti na pitanje: kako u uvjetima otvorenog lovišta provesti racionalnu
organizaciju prihranjivanja divljih krmača i prasadi?


MATERIJAL I METODE RADA


Periodično osmatranje divlje svinje, obično u 15-dnevnim intervalima,
od travnja do lipnja 1988. godine, obavljano je dvogledom tijekom dana od
10—20 h. U tom vremenskom intervalu kronološki su zapisivani podaci definirani
u planu istraživanja. Osmatranja su obavljana na dva, oko 1,5 km
udaljena osmatračka punkta, u lokalitetu Dvorac. Na svakom od njih bila
je osmatračnica, a nedaleko od nje 2 hranilišta. Svako je hranilište tehnički
bilo tako uređeno da omogući odvojeno prihranjivanje divljih krmača, godišnjaka
i veprova, u tzv. »burad-hranilicama« (standardna benzinska burad),
koja su bila lancem pričvršćena za ukopani stup. Svako »bure-hranilica
« bilo je izbušeno s 12 rupica čije su dimenzije omogućavale ispadanje
zrna kukuruza i ječma utrenutku dok su ih krmače i veprovi okretali. Hranilišta
za prasad su tako tehnički izvedena da dimenzijama svojih otvora
onemogućavaju ulazak odraslih grla u hranilište.


Podaci o divljim svinjama kod hranilišta evidentirani su tijekom osmatranja
kronološkim redom, na unaprijed pripremljenim obrascima. Evidentirani
su: brojnost, sastav, vrijeme dolaska i odlaska pojedinih čopora divlje
svinje, prepoznavajući ih na osnovi nekih karakterističnih oznaka (pjegavost
prasadi, brojčani odnos crnih i bijelih prasadi u leglu, tjelesna razvijenost
krmača i prasadi za pojedina legla itd.), i najzad, oblici agresivnog
ponašanja u čoporima tijekom prihranjivanja.


U posebnim ogledima testirano je ponašanje krmača i prasadi:


a) u hranilicama je data hrana za prasad i za krmače,


b) u hranilicama je data hrana za prasad ali ne i za krmače koje su
mogle koristiti samo ispašu na livadi u neposrednoj blizini hranilišta.




ŠUMARSKI LIST 6-8/1992 str. 57     <-- 57 -->        PDF

Podaci iz periodičnih osmatranja sumirani su u totale za vremenski interval
od 10 h i zatim preračunati u relativne vrijednosti (postotak) i tako
unijeti u tablice. Zbog toga što su pojedini čopori divljih svinja dolazili na
hranilište 2—3 puta tijekom 10-satnog osmatranja, bilo je moguće pojedine
pojave i trendove u ponašanju divlje svinje bolje uočiti i na prikladan način
prikazati.


REZULTATI ISTRAŽIVANJA S DISKUSIJOM


Podaci istraživanja prikazani su u tablicama 1—7.


Tablica 1. Spolno-uzrasni sastav čopora divljih svinja


Veprovi Krmače Godišnjaci Prasad Ukupno


n H/o n »/o n % n fl/o n */o
63 6 175 17 213 20 603 57 1054 100


Tablica 2. Brojnost čopora divljih svinja u dolasku kod hranilišta (n = 1 054)
Pojedinačno 2—5Brojnost
6—10
čopora
11—15 16 < Ukupno
´%»
3 16 28 29 24 100


Tablica 3. Brojnost čopora oprasenih krmača u dolasku kod hranilišta (n = 146)


Brojnost čopora
Pojedinačno 2 3 4 Ukupno


27 38 21 14 100


Tablica 4. Brojnost čopora prasadi u dolasku kod hranilišta (n = 605)


2—4 5—8
Brojnost čopora
9—12 13 < Ukupno
"/o
13 44 29 14 100
Tablicaa 5. Odnos oprasenih i: neoprasenih krmača kod hranilišta po mjesecima
K r m a č e
Mjesec Oprasene Neop: rasene Ukupno
n % n »/ „ n »/o
TravanjS\ ibanj
13
26
68
93
6
2
32
7
1928
100
100
Lipanj 14 88 2 12 16 100
297




ŠUMARSKI LIST 6-8/1992 str. 58     <-- 58 -->        PDF

Tablica 6. Učestalost dolaska divlje svinje kod hranilišta od 10—20 h
Sati dolaska


Spolno-uzrasni
sastav
10
12 12—14 14—16%
16—18 18—20n
Ukupno
«V«
Krmače 2 20 15 31 32 81 100
Prasad 2 11 35 42 273 100
Godišnjaci
Veprovi
4
2
8
20
2010
22
24
4644
76
30
100
100


Tablica 7. Učestalost ! dolaska prasadi po brojnosti čopora i njihovo zadržavanje
sa (a), i bez prihranjivanja krmača (b)


Minuta Xzadr-
Pokus 1-20 20-40 40-60 60-80 80-100 100-120 120-140 140-160 žavanja
Broj čopora čopora


a 20 14 5 6 2 2 1 1 39
b 6 4 3 1 2 3 — 1 53


1. Neovisno o učestalom dolasku uglavnom istih grla kod hranilišta,
u tablici 1. sumirani su podaci iz svih osmatranja. Prema tim podacima kod
hranilišta je najzastupljenija bila prasad, zatim krmače i godišnjaci u podjednakom
učešću, a veprova je bilo najmanje.
Relativno visoko učešće godišnjaka kod hranilišta upozorava da se radi
boljeg ekonomiziranja utroška hrane ne smiju predimenzionirati otvori u
hranilištima za prasad, kako kroz njih ne bi mogli ulaziti i tjelesno slabije
razvijeni godišnjaci.


2. Iz tablice 2. vidljivo je da kod hranilišta dolaze najčešće čopori divljih
svinja između 6—16, ali je relativno visoko učešće 16 i više člano\a u
čoporu, o čemu treba voditi računa u planiranju količine i dinamike iznošenja
hrane u hranilišta.
3. Kao što se vidi u tablici 3. oprasene krmače dovode prasad kod hranilišta
i pojedinačno, najčešće dolaze u skupini od dvije, a u manjem broju
slučajeva (približno 1/3) u grupama 3—4 krmače.
Uz podatke Janeau-a et al. (1984.), o godišnjem arealu aktivnosti
krmača (40—60 ha), kao i o stvarnoj brojnosti krmača u nekom lokalitetu,
kod planiranja optimalnog prostornog rasporeda hranilišta u lovištu potrebno
je imati u vidu i podatke iz tablice 3, to znači da treba težiti takvom
prostornom rasporedu da na približno 4 oprasene krmače treba izgraditi po
jedno hranilište.


4. Sukladni s tablicom 3. su i podaci u tablici 4., iz koje se vidi da u
dolasku kod hranilišta dominiraju čopori sastava 5—8 i 9—12 prasadi, dakle,
legla od 2—3 oprasene krmače.
5. Iz tablice 5, vidi se da najveći broj oprasenih krmača svoju prasad
dovode kod hranilišta u svibnju. To odgovara vremenu kulminacije prasenja
krmača u ovom području (krajem ožujka i početkom travnja) uključujući
i odgovarajući broj dana neposredno poslije prasenja kada krmače ne


ŠUMARSKI LIST 6-8/1992 str. 59     <-- 59 -->        PDF

dovode prasad na hranilište. Istodobno to znači da s prihranjivanjem krmača
i prasadi treba otpočeti u prvoj polovini travnja.


6. Za sve uzraste oba spola, prema podacima u tablici 6, mogu se uočiti
ove pravilnosti u njihovom ponašanju kod hranilišta:
— najniža aktivnost divlje svinje u ishrani je od 10—12 h;
— veća učestalost u dolasku krmača i mladih veprova na hranilište javlja
se već od 12—14 h, dok je u iduća dva sata najveća zastupljenost godišnjaka.
Radi ekonomiziranja, tj. da se smanji utrošak hrane od godišnjaka, najbolje
je hranu dovoziti na hranilište između 15 i 16 h;


— dok krmače, godišnjaci i mladi veprovi održavaju svoju aktavnost na
približno ranije postignutoj razini, brojnost prasadi kod hranilišta naglo
raste od 16—18 h.
I ovaj podatak potvrđuje da je optimalno vrijeme dovoženja hrane između
15—16 h;


— najveća aktivnost u ishrani, bez obzira na uzrast i spol divlje svinje,
odvija se od 18—20 h. U to vrijeme, do dolaska starijih veprova, u pravilu
najstarija krmača (dominantna krmača čopora) okrećući »bure-hranilicu«
dozvoljava da ispalo zrnevlje sakupljaju i ostali pripadnici čopora. Tek ponekad
signalima prijetnje ili fizičkog potiskivanja, njuškom ali bez proganjanja,
krmača održava svoju individualnu distancu oko 1 m, na kojoj pored
sebe podnosi i ostale članove čopora. Poslije 19 h kada kod hranilišta počnu
dolaziti i stariji veprovi, preuzima dominantnu ulogu kod hranilišta, protjerujući
ostale članove čopora. U tome i jest nedostatak pretežno noćne aktivnosti
u ishrani krmača i prasadi, što se javlja u slučaju kada su njihovi dnevni
zakloni previše udaljeni od hranilišta (Urošević , et al., 1991.).
7. Podaci u tbalici 7. pokazuju da je učestalost dolaska prasadi po brojnosti
čopora kod hranilišta na oba osmatračka punkta bila najveća kada su
hranu u hranilicama imale i krmače i prasad. Paša u neposrednoj blizini hranilišta,
iako kvalitetna, nije bila adekvatna zamjena za tako intenzivno privlačenje
krmača hranilištima kao u pokusu u kome su »burad-hranilice« za
krmače bile opskrbljene zrnastom hranom.
ZAKLJUČAK


Na temelju rezultata istraživanja i diskusije u ovome radu, zaključujemo:


1. U ljetnjem prihranjivanju divlje svinje u lokalitetu Dvorac (tip otvorenog
lovišta) najzastupljenija, u prosjeku, bila su prasad, zatim u podjednakom
broju dolazile su krmače i godišnjaci, a veprova je bilo najmanje.
2. Brojniji su bili čopori sastava 6—16 divljih svinja. Oprasene krmače
dolazile su u skupinama po dvije, a u približno 30% slučajeva, 3—4. Uz njih
su najčešće bile skupine 5—8 i 9—12 prasadi što je u suglasnosti s utvrđenom
prosječnom veličinom legla, 3,5 prasadi po oprasenoj krmači u ovom
lokalitetu.
3. Najveći broj oprasenih krmača kod hranilišta, evidentiran je u svibnju.


ŠUMARSKI LIST 6-8/1992 str. 60     <-- 60 -->        PDF

4. Najveća aktivnost u ishrani krmača i prasadi kod hranilišta tijekom
dana javlja se u vremenskom razdoblju od 16—20 h, s tendencijom manjeg
porasta između 18—20 h.
5. Najveći učinak u prihranjivanju prasadi moguće je postići kada se
istodobno kod hranilišta uz prasad hrane i krmače.
LITERATURA


Brna, J., N ikolandić, Đ., Cvetić, Lj.: Uticaj nekih gazdinskih mera i ekoloških
faktora na težinu divlje prasadi (Sus scrofa L.). Znan. prak. poljopr.
tehnol. 20/1—2/, 1990, 48—68, lit. 10, Summary.


Cvetić, Lj., Maj era, M., Kal in ka, M.: Proučavanje odnosa idealnog i realnog
prirasta prasadi (Sus scrofa L.) u baranjsko-bačkom lovno-šumskom području.
Veterinarski glasnik br. 2, vol. 45, 1991, 161—-167.


Ermenić , A.: Morfometrijske karakteristike divlje svinje sa područja Bačkog
Podunavlja. Magistarski rad, Osijek: BTZNC, 1982.
Janeau, G., Spitz, F.: The use of space by wild boar (Sus scrofa L.) distribution
and patterns of use. Gibier faune sauvage, No. 1, 1984.
Munkačević , V.: Uspešan lov na divlje svinje. Bilten LŠG »Jelen«, br. 14, 8—10,
1963.


Popović , S.: Uticaj nekih antropogenih faktora na dinamiku i vreme parenja
divljih svinja na području Kopačkog rita. Smotra dostignuća u stočarstvu i
veterini ´81. Novi Sad, Privredna komora Vojvodine, 1982, 431—433.


Urošević, B., Rado s avl j e vić, N., Gee, D.: Prilog poznavanju ekoloških
aspekata prihranjivanja divljih krmača i prasadi (Sus scrofa L.). Veterinarski
glasnik, br. 2, vol. 45, 1991, 153—156.


Size, Structure and Behaviour of Wild Boars in Packs at Feeding Places During
Summer Nutrition


Summary


The work investigates the size, structure and behaviour of wild boars in packs
at feeding places.
Methods of work are described and the results of the investigation presented.


Average daia on ihe number, the sex and age of the wild boars in the pack.
The results are presented of special tests which indicated that the majority of
the young boars come to the feeding place at the same time as the sows.


In the context of the results of these investigations, suggestions are given
for the planning of the necessary number and area distribution of the feeding
places, and the beginning of the organization of the nutrition of sows and young
üoars after farrowing.