DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 6-8/1992 str. 134 <-- 134 --> PDF |
ZAKLJUČNE NAPOMENE Prva akcija na sakupljanju priloga za gradnju Šumarskog doma pokrenuta nakon Godišnje skupštine 1889. godine, nije uspjela. Situacija se bitno mijenja 1895. godine kada počinju pripreme za milenijsku izložbu 1896. godine u Budimpešti. U Spomenici je zapisano da je na sjednici koju je sazvala Kr. zemaljska vlada za 17. ožujka 1895. zaključeno kako se »šumarski paviljon ima tako sagraditi, da će kasnije skupa sa izloženim predmetima moći služiti kao novoutemeljeni šumarsk i muze j u Zagrebu«, i dalje, da će se »u tu svrhu predati paviljon sa svim svojim izlošcima hrv.-slav. šumarskom družtvu, koje će imati osnuće šumarskog muzeja na sebe preuzeti «. Te zaključke odobrila je i »Nj. Preuzvišenost g. ban« Khuen-Hederväri. Ban je, kasnije, odobrio i prodaju šumarskog izložbenog paviljona u korist Šumarskog doma u kojem će biti i šumarski muzej. Prikupljanje dobrovoljnih priloga uspjelo je utoliko što je doprinos imovnih općina iznosio 8.550 forinti. Imovne općine ustupile su besplatno i svoje izloške tj. drvne proizvode (slavonska hrastovina i dr.) za muzej Sve ovo imovne općine mogle su izvršiti ne samo po zaključku svog gospodarskog odbora nego i u odobrenju Zemaljske vlade, Odjela za šumarstvo, odnosno bana. Na pitanje, tko je bio spiritus movens svih tih akcija, odgovaramo da je to bio Ferdo Zikmun dovsky , zemaljski šumarski nadzornik i predsjednik šumarskog društva. Zikinundovsky se u Spomenici u toj akciji izričito ne spominje, ali o tome ne može biti dvojbe, tim više, što mu i suvremenici priznaju zasluge za osnivanje Šumarskog muzeja (vidi Šum. list, 1992., br. 3—5). U Spomenici se navodi, da je »u političkom smislu toli omražena absolutna vladavina pedesetih godina (Bachov apsolutizam — O. P.) kojoj i strani historičari priznaju, da se je za podignuće materijalne kulture svojski brinuti stala, pomišljala i o potrebi ustrojstva jedne šumarske škole u Hrvatskoj «, a ne spominje da je dosta prije tog vremena to predlagao i Franjo Šporer (vidi Šum. list 1976. br. 7—9). Naime, Franjo Šporer je u Listu mčsečnom Gospodarskog društva 1843. godine objavio OSNOVU pravdah za horvatsko-slavonski šumarstveni zavod u kojem bi, uz ostalo, bio zadatak »odgojenjeh sposobnih šumarah, lovacah i zemljomeraca«. Za svoj prijedlog našao je potvrdu ne samo u Gospodarskom društvu, koje ga je objavilo u svojem glasilu, nego i kod Panzera (u Listu mesečnom 1845) te kod Dragutina Kosa koji u svojoj raspravi, objavljenoj 1847. godine, Das Forstwesen in Croatien — Ein Beutrag zur Kenntniss und Verbesserung tj. Hrvatsko šumarstvo — jedan prilog o stanju i poboljšanju. U Spomenici ta nastojanja nisu ni spomenuta, vjerojatno zbog toga što je na njih pao veo zaborava. »Vrieme Francuza«, koje Spomenica pozitivno ocjenjuje, odnosi se na Provinciju Iliriju (1809—1813) u kojoj je bio dio Hrvatske s desne obale Save sve do bosansko-turske granice, Istra i Dalmacija, te Kranjska sa sjedištem u Ljubljani. Uredništvo |