DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 6-8/1992 str. 115 <-- 115 --> PDF |
Prema statistici šuma za 1938. godinu1 Dravska banovina prostirala se na 1,576.418 ha, od čega je šume i šumskog zemljišta bilo 708.035 ha (od toga neobrasloga samo 24.804 ha) ili 44,9% Po vlasništvu sastav šumskog pos´jeda bio je državni 3.166 ha, gradski i općinski 3.779 ha, seoski 678 ha, agrarnih zajednica 18.398 ha crkveni 18.328 ha, ekspropriirani 21.954 ha, privatni 607.229 ha. Privatni šumski posjed, dakle, zauzimao je 85,8" ,i ukupne šumske površine i bio podijelejn na 138.602 posjeda do 50 ha 711 posjeda preko 50 ha, od čega jedan sa 16.930 ha. Dravska banovina bila je prema današnjoj Državi Sloveniji manja za područje Slovenskog Primorja ali se time bitno ne mijenjaju prijeratni posjedovni odnosi. Prema dr. I.Winkleru dipl. ing.,šum. — profesoru Biotehničkog fakulteta, površina društvenih šuma iznosi 403.791 ha time, da je za vraćanje predviđeno 183.465 ha ili 45" i. Time bi se udio »javnih šuma « od današnjih 37% smanjio na 20%. Stoga denacionalizeija šumskog posjeda otvara mnoga pitanja od provedbe tog postupka i obračuna do zapošljavanja radnika u šumarstvu. »Zbog velikih socijalnih i gospodarskih promjena od časa nacionalizacije do danas, vraćanje nacionaliziranih dobara nije ni jednostavan ni samo administrativni posao«, piše Winkler. Ne upuštajući se u načelna pitanja denacionalizacije, koja su prvenstveno političke naravi, Winkler u svom članku želi upozoriti na posljedice denacionalizacije za daljnje gospodarenje sa šumama, na teškoće u vraćanju nacionaliziranih posjeda u naravi te probleme koje postavlja pove l STATISTIKA SUMA I ŠUMSKE PRIVREDE 1938. — Ministarstvo šuma i rudnika. Odelenje za vrhovni šumski nadzor, Beograd 1940. ćana ili smanjena vrijednost pojedinog šumskog kompleksa. Prelaskom denacionaliziranih površina u privatno vlasništvo smanjuje se mogućnost, uza sve zakonske odredbe Zakona o šumama, utjecaj javnih službi na gospodarenje, jer će maloposjednik imati pred očima samo svoje kratkoročne interese a ne dugoročne kao ni one za višenamjenske uloge šume u današnjici i budućnosti. Druga je nepovoljna činjenica, da već danas 25% privatnog šumskog posjeda drže neseljaci, dakle vlasnici, koji nisu životno vezani za šumu2, pa ni za uzgojne mjere već samo za iskorišćivanje. Prema slovenskom Zakonu o denacionalizaciji izuzimaju se nekretnine koje su u međuvremenu postali objekti koje služe za državne potrebe, zatim zdravstva, odgoja i školovanja, u istraživačke svrhe i si. Za takve namjene ima i šuma, koje se prema tome ne mogu vratiti u naravi, kako bi trebalo po slovu Zakona o denacionalizaciji. Kako bi prijašnji vlasnik, ili njegovi nasljednici, trebali dobiti vrijednost koja je bila u času nacionalizacije, kako to sprovesti sa šumama. »Vremenski razmak od nacionalizacije do denacionalizacije dovoljno je dug, da su se u šumama zbile promjene uvjetovane razvojnim ciklusom«. U tom vremenu izgrađene su mnoge ceste i vlake, a povećana je i drvna zaliha što sve povećava vrijednost šume. U obračun treba uzeti i vrijednost meliorirativnih radova, a šuma se u naravi ne može vratiti ni kad je iskrčena za javne potrebe (ceste, vojne i si.). Franc P e r k o, magistar šumarstva u Šumskom gospodarstvu Postojna, iznosi, kako je moratorij za sječe po šumskim gospodarstvima iz početka 1991. godine 2 U Sloveniji prije rata prevagivao je privatni šumski posjed bez vlasništva tipa zemljišnih zajednica ili seoskih šuma stoga što su bivši kmetovi nakon segregacije feudalnog posjeda odmah i podijelili dodijeljene šume. Posljedica toga zbog jakih sječa bila je pogoršanje šumskog fonda. Našavši se u lošijoj ekonomskoj situacijf pristupa se racionalnijem gospodarenju sa šumama a početkom ovog stoljeća, _ uslijed agrarne krize pošumljuje se i dio dotadanjih ratarskih površina. 355 |