DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 6-8/1992 str. 114 <-- 114 --> PDF |
nika neposredno oko prerade i obrade drva i gotovo 2 puta toliko tijekom daljnje prerade i oplemenjivanja drvnih proizvoda. Autor skreće pozornost da je ovaj potencijal u Hrvatskoj jako ugrožen zbog toga, jer šumima prijeti velika opasnost od onečišćenja, sušenja i djelomičnog propadanja. Zato R. Sabadi izrekom kaže ovo: »Kako je za očuvanje obnovljivog resursa — kao što su šume — potrebna jasna šumarska politika, isto je tako potrebna politika oko poboljšanja postojećih šuma te proširenja površina pod šumom, jer imamo goleme površine apsolutnog šumskog zemljišta koje valja pošumiti«. Tako je bilo kad je autor pisao ovu knjigu. Danas je na žalost hrvatski šumski potencijal jako smanjen zbog nametnutog agresivnog rata jugoarmije i četnika na Republiku Hrvatsku, pa se podaci o drvnoj zalihi i prirastu u Hrvatskoj mogu smatrati momentalno suviše optimističnim. U drugom poglavlju autor je obradio računanje vrijednosti šuma, no izostavio je zbog skraćivanja materije obračun vrijednosti šumskih šteta. Treće poglavlje posvećeno je poduzetništvu u šumarstvu. Vrlo je jasna autorova orjentacija prema tržišno orjentiranom modelu gospodarstva za razliku od dasadašnje dirigirane privrede. Iz autorovih izlaganja proizlaze i jasni pogledi o rješavanju aktualnih problema u šumarstvu. U četvrtom poglavlju R. Sabadi se bavi ekonomikom silvikulture. On pokušava vrednovati s ekonomskog gledišta postupke u izradi gospodarskih osnova, te u tom smjeru navodi vrlo korisna saznanja o tome kako će se šumovlasnik, unutar zakonski dopustivih radnji, ponašati pri određenim uvjetima tržišta. Posebna vrijednost ovog poglavlja leži u obilju informacija o očekivanim reakcijama šumovlasnika na različita promjenljiva stanja u sveopćem narednom gospodarstvu. U petom poglavlju autor opisuje osnove poslovanja i to upravo onakve kakve tek treba uvesti u nas s naročitim naglaskom da je uz svaku poslovnu odluku vezana i sasvim određena gospodarska posljedica, kao: obaveza koju valja o njezinom dospjeću izmiriti, trošak, trošenje, invensticija, financiranje itd. Sve je to popraćeno vrlo ilustrativnim primjerima koji će moći čitateljstvu poslužiti kao putokaz u rješavanju aktualnih zadataka. Šesto poglavlje se odnosi na financijsko tržište i tržište kapitala s vrlo jednostavnim i razumljivim izlaganjima. U 7. poglavlju R. Sabadi govori o problemima tvorbe realistične šumarske politike. Iznosi svoja stajališta, ali je ponešto skeptičan, jer smatra da je teško naći mogućnost kontinuiteta sa starim poret kom. Osmo poglavlje je prikaz bogate literature (s oko 200 knjiga, članaka i časopisa) kojom se autor služio pri pisanju ove knjige. D. Klepac redoviti član HAZU DILEME SLOVENSKOG ŠUMARSTVA Gozdarski vestnik 02 92. U Gozdarskom vestniku br. 2/1992. čak četiri autora raspravljaju o suvremenoj problematici slovenskog šumarstva. To su: Iztok Winkler : Denacionalizacija gozdov, Franc P e r k o: Kam gredo zasebni gozdovi Slovenije? Eduard R e b u 1 a: Kako naprej? — Drugič, Boštjah Anko: Gozdarstvo nove vloge in stare povezave. |
| ŠUMARSKI LIST 6-8/1992 str. 115 <-- 115 --> PDF |
Prema statistici šuma za 1938. godinu1 Dravska banovina prostirala se na 1,576.418 ha, od čega je šume i šumskog zemljišta bilo 708.035 ha (od toga neobrasloga samo 24.804 ha) ili 44,9% Po vlasništvu sastav šumskog pos´jeda bio je državni 3.166 ha, gradski i općinski 3.779 ha, seoski 678 ha, agrarnih zajednica 18.398 ha crkveni 18.328 ha, ekspropriirani 21.954 ha, privatni 607.229 ha. Privatni šumski posjed, dakle, zauzimao je 85,8" ,i ukupne šumske površine i bio podijelejn na 138.602 posjeda do 50 ha 711 posjeda preko 50 ha, od čega jedan sa 16.930 ha. Dravska banovina bila je prema današnjoj Državi Sloveniji manja za područje Slovenskog Primorja ali se time bitno ne mijenjaju prijeratni posjedovni odnosi. Prema dr. I.Winkleru dipl. ing.,šum. — profesoru Biotehničkog fakulteta, površina društvenih šuma iznosi 403.791 ha time, da je za vraćanje predviđeno 183.465 ha ili 45" i. Time bi se udio »javnih šuma « od današnjih 37% smanjio na 20%. Stoga denacionalizeija šumskog posjeda otvara mnoga pitanja od provedbe tog postupka i obračuna do zapošljavanja radnika u šumarstvu. »Zbog velikih socijalnih i gospodarskih promjena od časa nacionalizacije do danas, vraćanje nacionaliziranih dobara nije ni jednostavan ni samo administrativni posao«, piše Winkler. Ne upuštajući se u načelna pitanja denacionalizacije, koja su prvenstveno političke naravi, Winkler u svom članku želi upozoriti na posljedice denacionalizacije za daljnje gospodarenje sa šumama, na teškoće u vraćanju nacionaliziranih posjeda u naravi te probleme koje postavlja pove l STATISTIKA SUMA I ŠUMSKE PRIVREDE 1938. — Ministarstvo šuma i rudnika. Odelenje za vrhovni šumski nadzor, Beograd 1940. ćana ili smanjena vrijednost pojedinog šumskog kompleksa. Prelaskom denacionaliziranih površina u privatno vlasništvo smanjuje se mogućnost, uza sve zakonske odredbe Zakona o šumama, utjecaj javnih službi na gospodarenje, jer će maloposjednik imati pred očima samo svoje kratkoročne interese a ne dugoročne kao ni one za višenamjenske uloge šume u današnjici i budućnosti. Druga je nepovoljna činjenica, da već danas 25% privatnog šumskog posjeda drže neseljaci, dakle vlasnici, koji nisu životno vezani za šumu2, pa ni za uzgojne mjere već samo za iskorišćivanje. Prema slovenskom Zakonu o denacionalizaciji izuzimaju se nekretnine koje su u međuvremenu postali objekti koje služe za državne potrebe, zatim zdravstva, odgoja i školovanja, u istraživačke svrhe i si. Za takve namjene ima i šuma, koje se prema tome ne mogu vratiti u naravi, kako bi trebalo po slovu Zakona o denacionalizaciji. Kako bi prijašnji vlasnik, ili njegovi nasljednici, trebali dobiti vrijednost koja je bila u času nacionalizacije, kako to sprovesti sa šumama. »Vremenski razmak od nacionalizacije do denacionalizacije dovoljno je dug, da su se u šumama zbile promjene uvjetovane razvojnim ciklusom«. U tom vremenu izgrađene su mnoge ceste i vlake, a povećana je i drvna zaliha što sve povećava vrijednost šume. U obračun treba uzeti i vrijednost meliorirativnih radova, a šuma se u naravi ne može vratiti ni kad je iskrčena za javne potrebe (ceste, vojne i si.). Franc P e r k o, magistar šumarstva u Šumskom gospodarstvu Postojna, iznosi, kako je moratorij za sječe po šumskim gospodarstvima iz početka 1991. godine 2 U Sloveniji prije rata prevagivao je privatni šumski posjed bez vlasništva tipa zemljišnih zajednica ili seoskih šuma stoga što su bivši kmetovi nakon segregacije feudalnog posjeda odmah i podijelili dodijeljene šume. Posljedica toga zbog jakih sječa bila je pogoršanje šumskog fonda. Našavši se u lošijoj ekonomskoj situacijf pristupa se racionalnijem gospodarenju sa šumama a početkom ovog stoljeća, _ uslijed agrarne krize pošumljuje se i dio dotadanjih ratarskih površina. 355 |
| ŠUMARSKI LIST 6-8/1992 str. 116 <-- 116 --> PDF |
povećao sječe bez doznake a smanjeni su i uzgojni radovi u 1991. godini prema 1980—89; u prirodnom pomlađivanju na 18",, tog desetgodišta, sadnja na 37",, a njega na 56° „. Dok je u petogodištu 1986—90. godišnje u prosjeku izgrađeno 98 km šumskih cesta u 1991. godini niti kilometar! Naglašava, kako »vlasnici sijeku nosioce funkcija tj. stabla, koje bi kao osnovni nositelji sastojina morali ostati«. U potvrdu toga navodi, da je prosječno doznačeno stablo imalo masu 0,72 m:l a »srednji volumen nesmotreno izabranog a nedoznačenog bio je 1,09 m:!«. Postavlja se pitanje i održavanje grmolike dedroflore koja ljeti služi pticama za gniježđenje a zimi osigurava brst divljači. Stoga »mislim, da se moramo nad problemom privatnih gozdov uz vlasti i šumovlasnike samokritički razmisliti i šumari« završuje Perko svoj članak. Dr Edvard R e b u 1 a, profesor Šumarske škole u Postajni, u denacionalizaciji vidi mnoge negativnosti. Tako se, npr., sa 43% vraćanja površine šuma smanjuje materijalna (financijska) osnova za školstvo i istraživački rad, povećavaju se društvene potrebe za skrb za zaštitne, socijalne i druge neproizvodne funkcije šume i za održavanje zdravog životnog okoliša; smanjuje se broj radnika kao posljedica ukidanja šumskih gospodarstava kojemu bi ostalo tek nekoliko postotaka prvotnih površina i dr. Smatra, da bi šumarstva od uređenja šuma trebalo preći i na uređenje okoliša izvan šume te mjesto da se veže s poljopriv redom trebalo bi se vezati s turizmom, lovstvom, skrbi za okoliš, čuvanje vodova, zaštite od erozije i poplava, itd. Dr Boštjan A n k o, profesor Biotehničkog fakulteta, Odsjeka za šumarstvo, također naglašava potrebu, da se šumarstvo u školovanju odvoji od poljoprivrede i veterinarstva (koji su sastavni dijelovi Biotehničkog fakulteta). Nedopustivo je »vezati šumu u razvojno-istraživalačke programe samo kao sirovinske baze« stoga »šumarstvo traži novi identitet kojeg će razvijati na upravnom, izobrazbenom i istraživačkom području«. Za suvremeno, i buduće, šumarstvo dva su puta: ili samostalno ili uključivanjem u zaštitu okoliša. »Samostalni put vodi u osamljenost (stoga) njegov razvoj nužno vodi otvaranju i povezivanju sa srodnim područjima kako bi stručna i laička javnost istinski u šumi vidjela dobro općeg značaja a šumarstvo kao njegovog skrbnika, zagovornika i tumača«. Takova orijentacija šumarstva povlači za sobom i promjenu u visokoškolskom obrazovanju šumara. Smanjivanje površina društvenih šuma ima za posljedicu i smanjenje broja šumarskih stručnjaka te je potrebna preorijentacija i na druga područja., a to je »čuvanje okoliša ... Doista, naše šumarstvo je djelatnost za okoliš i u svojoj osnovnoj filozofiji ono je tako već dugo orijentirano«. Takove su dileme slovenskog šumarstva. Oskar Piškorić |