DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3-5/1992 str. 90 <-- 90 --> PDF |
4.3. Tu je i Iso Kršnjavi , koji u svojim Zapiscima sa simpatijama spominje Zikmundovskog. Uz ostalo osuđuje njegovo rano umirovljenje, kako je već naprijed navedeno — »Grof Khuen ga je jednostavno iskoristio, a zatim ga, kad ga je iskoristio, jednostavno uništio«. Kršnjavi dalje bilježi, da se »Zikmundovsky bezobzirno prihvatio europeizirati zastarjelo šumarstvo i zaista mu je uspjelo zavesti red u šumskoj upravi. Njegova je glavna zasluga što je jeftino i pošteno provedena regulacija planinskih vodotoka, na koju su uludo potraćene i pokradene nebrojene tisuće« (str. 348). Kršnjavi je imao mogućnosti dobro upoznati rad Zikmundovskoga jer je od 1891. do 1896. godine bio predstojnik Odjela za bogoštovlje i nastavu Zemaljske vlade a ni poslije toga nije prekinuo sve veze kako s visokim činovnicima tako ni s banon Khuenom. S druge strane Kršnjavi je bio strog ocjenjivač ljudi i kritik zbivanja. Kao dokaz tome eto jednog primjera. Riječ je o jednom odjelnom predstojniku, inače sveučilišnom profesoru, kojega Kršnjavi ovako karakterizira: »»Kao čovjek — on je komedijant koji stalno pozira, kao učenjak — on je bijedni žižak, kao predstojnik — nespretan kao dijete« (Zapis od 11. IV. 1904.). Taj isti gospodin za jedno putovanje »u svakom slučaju ... zbog privatne stvari, zaračunao je sebi 280 kruna i 70 filira za to putovanje, i to na trošak Zemaljske vlade!« (Zapis od 21. IV, 1904,). Ili kada Vancaš, državni nadodvjetnik, za Khuena kaže da »ne shvaća grofa Khuena. Ta on je bio častan čovjek«, Kršnjavi odgovara: »Dakako da je bio. U početku je i on pazio da ne bude svinjarija. Od 1893., međutim, pustio je stvarima onakvima kakvima jesu. On je posve hipnotizirano gledao samo prema naslonjaču ministra predsjednika. Na žalost, ostavio nam je za vratom čitavu kolekciju lopova i na čudnovat način njima zaposjednuta najvažnija odgovorna mjesta — Krajčovića, Tomašića, Mošinskog, Pavića ...« (Zapis od 16. XI. 1904.). Takav je, eto, bio Ferdinand Zikmundovsky i stoga je nerazumljivo, kako nije našao mjesto u Šumarskoj Enciklopediji. Nadati se, da će biti u eventualnom njezinom trećem izdanju, ali svakako ulazi u Hrvatski biografski leksikon Leksikografskog zavoda »Miroslav Krleža« u Zagrebu. Oskar Piškorić |