DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 3-5/1992 str. 83 <-- 83 --> PDF |
PORTRETI FERDO ZIKMUNDOVSKY, zemaljski šumarski izvjestitelj itd. O Ferdi Zikmundovskom, kr. odsječnog savjetnika i zemaljskog šu marskog izvjestitelja, viteza reda Franje Josipa I. i predsjednika Hrvatsko-slavonskog šumarskog društva, do sada su objavljena u Šumarskom listu tri članka: 1895. godine prigodom izbora za predsjednisa Hrv.-slav. šumarskog društva1, 1904. godine prigodom umirovljenja2 i 1913. godine, godine smrti:i. Zikmundovskog u svojim ZAPISIMA4 spominje i Is o Kršnjavi ; Kršnjavi spominje još jednog šumara — Slavoljuba pl. Nemčića , upravitelja Šumsko- gospodarskog ureda Brodske imovne općine3. 1. Ferdo Zikmundovski1´ rođen je 13. listopada 1843. godine u Osijeku. Njegov otac bio je vojni službenik a majka Osječanka, rođena Hinleder. Pučku i građansku školu polazio je u raznim mjestima Austro-Ugarske monarhije a višu realku završio je u Celovcu. Šumarstvo je, od 1861. do 1863. godine, studirao na C. i kr. šumarskoj akademiji u Mariabrunnu (Austrija). Vježbenički staž proveo je na dobru Sjedinjenog cistercitskog reda Heiligekreutz u Donjoj Austriji (Wienerwaldu) i Ugarskoj (sv. Gotthard) te 1865. godine položio viši državni ispit za samostalno vođenje šumskog gospodarstva s odličnim uspjehom. Krajem 1865. godine dobiva mjesto šumara u Miklošu na posjedu kneževskih dobara Schaumburg Lippe. U službi kod Schaumburga — Lippe-a ostaje do kraja 1874, godine, kada je, 1. prosinca, po zastupstvu Gradiške imovne općine izabran u rangu nadšumara za upravitelja Gospodarstvenog ureda u Novoj Gradiški. U Novoj Gradiški ostaje do svibnja 1878. godine, kada, nezadovoljan s još neuređenim odnosima u krajiškim imovnim općinama, odlazi Šumskom ravnateljstvu Benediktinskog samostana Admond u Gornjoj Štajerskoj i radi na uređenju samostanskih gorskih šuma, na području alpskih vijenaca visokih i do 2000 m nad morem. O njegovom radu u to doba nemamo ništa zabilježeno, ali možemo za 1 (Uredništvo): Ferdo Zikmundovsky, kr. odsječni savjetnik, zemalj. šum. izvjestitelj, vitez reda Franje Josipa I, i t.d. šumarski list XIX (1895) 2, str. 49—52. i slika. 1 (Uredništvo): Lična viest. Šumarski list XXVIII (1904) 4, str. 206. ´ (Uredništvo): Ferdo Zikmundowsky. Šumarski list XXXVII (1913) 1, str. 30—31. ´ Iso Kršnjavi: Zapisci, 1—2. Zagreb 1986. 6 Oskar Agič i Drago Tepeš: 60-godina Brodske imovne općine. Njen postanak i rad. — God. 1874—1934. Vinkovci 1934. H Prezime Ferde Zikmundovskog u tisku i autogramu ima više varijanti. U Šumarskom listu kao Zikmundowsky, Zikmundovski i Zikmundovsky; kod Kršnjavog (bilješka pod 4) Szigmondovsky (str. 77) i Zsigmundovsky (str. 348. i dalje). Po autogramu, koji se nalazi u knjizi Zapisnika sa sjednica Upravnog odbora Hrvatsko-slavonskog šumarskog društva iz 1895. godine, također su dvije varijante — Zihmundowsky i Zikmundovsky. Kako je u Šumarskom listu pretežno otisnuta, od 1877. do 1905. godine, dakle za života Zikmundovskog, varijanta Zikmundovsk y to se i koristim u ovom članku. 189 |
ŠUMARSKI LIST 3-5/1992 str. 84 <-- 84 --> PDF |
ključiti da je bio zapaženi šumarski stručnjak kada ga je Ministarstvo za poljodjelstvo austrijske (bečke) vlade uzelo u državnu službu i imenovalo za c. i kr. zemaljskim šumarskim nadzornikom za Dalmaciju sa sjedištem u Zadru 1880. godine. Tako se Zikmundovsky našao u posve novom radnom ambijentu — iz visokih šuma u Slavoniji i u Alpama dolazi na kraško područje degradiranih i devastiranih šuma, golog krša i bujičnih vodotoka. IV; ;— ´2 . I*_ Poslovi nadzorništva tada se nisu sastojali samo u inspekcijskoj službi nego i na poslovima unapređenja šumske proizvodnje, obnovom degradiranih sastojina podmladnom (resurekcionom) sječom i pošumljavanjem te radovima na uređenju bujica. Da je Zikmundovsky potpuno zadovoljio na novim radnim zadacima dokazano je priznanjem za »njegovo marljivo i uspješno djelovanje« koje je iskazao početkom 1883. godine ministar za poljodjelstvo grof Falkenhayn nakon što je 1882. godine obišao Dalmaciju. Tada se radovi na uređenju bujica i sprečavanja vododerina te pošumljavanja bujičnih područja provodili prema djelu Demontzey- a: Studien über Arbeiten der Wiederbewaldung und Berasung der Gebirge (Studija o radovima na obnovi šuma i pobusavanju gorja). Međutim, nakon što je ministar grof Falkenhayn, s profesorom A. barunom Seckendorfom, takove radove obišao u južnoj Francuskoj, odredio je da se na isti način provode i u Austriji (austrijskoj poli Austro-Ugarske monarhije) pa prema tome i u Dalmaciji., U tu svrhu je ministarstvo, pod vodstvom savjetnika I. Salzera, na studijsko putovanje u Francusku uputilo devet šumara među kojima je bio i Zikmundovsky. U Zadru ostaje do kraja 1891. godine kada, na poziv bana Khuen-Hederväry-a prelazi u Zagreb, u Zemaljsku vladu, gdje dužnost nastupa (7. siječnja 1892. godine. Za rad u Dalmaciji Zikmundovsky pored već navedenog ministarskog priznanja dobiva, carskim rješenjem od 21. siječnja 1885. godine, viteški red Franje Josipa I. a, carskim rješenjem od 2. travnja 1890. godine i naslov c. i kr. šumarskog savjetnika. Kako je kontinentalna Hrvatska (sa Slavonijom) sve do sedamdesetih godina XIX. stoljeća bila upravno-politički podijeljena na banski (civilni) dio ili Provin190 |
ŠUMARSKI LIST 3-5/1992 str. 85 <-- 85 --> PDF |
cijal i na Vojnu krajinu, tako je bilo i sa šumarstvom, U Vojnoj krajini postojala je kod pukovnija (regimenti) šumarska služba, iako u njoj nisu uvijek radili i šumari nego dosluženi časnici ili dočasnici. U Provincijalu šumarske stručnjake koristili su velika i veća vlastelinstva pa je do razrješenja feudalnih odnosa pretežni dio šumskog fonda bio pod stručnom upravom. Razrješenjem feudalnih odnosa situacija u Provincijalu bitno se mijenja. Naime, znatne površine šuma pripadoše u ime otkupa služnosti drvarenja i pašarenja bivšim kmetovima — seljacima a upravu nad tim šumama trebale su obavljati općine (stoga su nazivane i općinskim šumama.) Za upravu i gospodarenje nisu bile izdane nikakve smjernice ni propisi, pa su šume u stvari bile u bezvlašću — za korišćenje svačije i jačih a za gospodarenje ničije. Tek 1871. godine Zemaljska vlada donosi, datumiranu s 4. ožujka, »Privremenu naredbu o upravi, gospodarenju i uživanju općinskih šuma u kraljevinama Hrvatskoj i Slavoniji«. U Zemaljskoj vladi, Odjelu za unutarnje poslove u II. odsjeku prvi puta postavljen je za »šumarskog izvjestitelja« šumarski stručnjak7, a također i u županijskim i kotarskim oblastima. Razvojačenjem Vojne krajine i osnivanjem krajiških imovnih općina ban i Zemaljska vlada dobivaju kompetenciju na cijelom području kontinentalne Hrvatske (Dalmacija, Istra i otoci bili su sklopu Cislitanije tj. neposredno pod Bečom) i Privremena naredba više nije bila dovoljna. Stoga je tadanji ban Khuen Hederväry, kako bilježi Kršnjavi8, pozvao Zikmundovskog da »evropizira zastarjelo šumarstvo« (str. 348) te.,, »napravi reda u šumarstvu i spriječi korupciju« (str. 354). Što je Zikmundovsky učinio za sada navodimo, da je uspio u Odjelu za unutarnje poslove izdvojiti poslove šumarstva u posebni odsjek, koji je počeo djelovati 1894. godine. Zikmundovsky je imenovan prvim predstojnikom (šefom) Odsjeka i na toj dužnosti ostao do umirovljenja 1904. godine". Zikmundovsky je navodno umirovljen na vlastitu želju zbog narušenog zdravlja. Navodno, jer je prema Kršnjavom10 pravi je razlog umirovljenju bio, što ga se premalo politički činovnik« (str. 349) i jer je »udarao na sve strane« a »grof Khuen ga je jednostavno iskoristio, a zatim ga, kad ga je iskoristio, jednostavno uništio« (str. 354). Prema tome može se zaključiti, da navod o razlozima umirovljenja ne odgovara istini, jer Kršnjavi bilježi i ovo: »Danas sam sreo umirovljenog odjelnog savjetnika Zsigmundovskog, koji je, naravno, bijesan, i kao svi umirovljenici psuje i grdi« (str. 348). 2. Na dužnost zemaljskog šumarskog nadzornika Zigmundovsky nije došao nespreman tj. da nije pobliže poznavao stanje u hrvatskom šumarstvu. O tome svjedoče njegovi članci u Šumarskom listu ali najočitije je članak o organizaciji šumarske službe u Hrvatskoj.11 Poticaj za iznošenje svoga viđenja uređenja šumarsko-tehničke službe u Hrvatskoj dobio je u članku »Die neue Verwaltung IV« (Nova uprava IV), objavljenom također u Agramer Zeitung-u od 14, rujna i. g., u kojem je izloženo novo uređenje »tehničko-administrativne službe« u Hrvatskoj od Zemaljske vlade na niže u kojem je spomenuto, ali samo spomenuto, i šumarstvo. Što bi i kako, ´ Oskar Piškorić: Franjo Cordašić (1830—1906). Šumarski list CVI/I (1981) 1—2, str. 79—87. * Kršnjavi, op. cit. ´ šumarski list 1904. — Lična viest. " Kršnjavi, op. cit., str. 348. htjelo odstraniti radi njegove beskompromisnosti, jer je bio »previše šumar a 11 Ferdo Zikmundovsky: Zur Organisierung des Forstlichen Diensten. Agramer Zeitung LXI/1886. Nr. 234. |
ŠUMARSKI LIST 3-5/1992 str. 86 <-- 86 --> PDF |
trebalo urediti u hrvatskom šumarstvu Zikmundovsky je iznio u 14 točaka od kojih, skraćeno navodimo osam. To su: — Nužno je u uređenju šumarske službe voditi računa o dva »strogo različita područja« — tj. područje provincijala i područje, tada već bivše, Vojne krajine; — u Zemaljskoj vladi, međutim, vodstvo treba biti jedinstveno ali s dva zemaljska nadzornika (inspektora), za svaki sektor po jedan; — poslovi na pošumljavanju krša i uređenja bujica trebaju biti odvojeni u posebnom sektoru sa šumarom na čelu; — za sve organizacije treba donijeti statute time da za oblast pošumljavanja krša i uređenja bujica mora donijeti poseban statut u kojem će se razraditi zadaće države, fondova, općina te posebničkih (privatnih) interesa. Kod izrade statuta trebali bi surađivati ili odlučivati: a) gospodarski odbori imovnih općina, b) šumarska služba imovnih općina, c) uprava državnih šuma, d) Hrvatsko- slavonsko šumarsko društvo i Zemaljsko kulturno vijeće, e) županijske oblasti, f) županijski nadšumari, g) istaknuti šumarski i gospodarski stručnjaci (kao savjetnici za pojedine probleme); — urediti gospodarenje u zemljišnim zajednicama; — urediti položaj i plaće šumarskim službenicima u Provincijalu; — reorganizirati državni stručni ispit uz sudjelovanje Gospodarsko-šumarskog učilišta u Križevcima i Hrvatsko-slavonskog šumarskog društva; — konačno, kao ugaoni kamen, je organizacija hrvatsko-slavonskog šumarstva donošenjem novoga Zakona o šumama koji bi trebao obuhvatiti sve navedene teze. Prema tome Zikmundovsky je o problematici hrvatskog šumarstva razmišljao i svoja razmišljanja objavio znatno prije nego li je prešao na rad u Zemaljsku vladu. Za pretpostaviti je, da je Khuen znao za ovaj program Zikmundovskog i zato ga, u danom času, pozvao da iz Zadra pređe u Zagreb obećavajući i neka priznanja kao npr. ishođenje ranga kr. dvorskog savjetnika, što Khuen nije ništa izvršio. Naprotiv, na silu ga poslao u mirovinu. Takvo ponašanje, kako piše Kršnjavi, bilo je svojstveno Khuen Hedervary-u. Reorganizacija službe uređenja bujica koje je ministar za poljodjelstvo grof Falkenhayn proveo u Austriji 1885. godine povjerava te radove državnoj šumarskoj službi bilo osnivanjem Sekcija za uređivanje bujica u Klagenfurtu — Celovcu npr., ili uključivanjem u te poslove zemaljska šumarska nadzorništva kao, npr., u Vilachu — Beljaku i Zadru, ponukalo je Zikmundovskog da zagrebačkim novinarima u Agramer Zeitung12 obrazloži zašto je takova organizacija na uređenju bujica potrebna i u Hrvatskoj i Slavoniji— »mojoj dragoj domovini«. To je potrebno, piše Zikmundovsky, jer »uređivanje bujica po šumarskoj službi nije samo brže i jeftinije nego i zbog naravi same stvari, jer je uz građevne radove redovno vezano prirodno ili umjetno pošumljavanje; uređenjem bujica zapravo popravljaju se pogrešno izvedeni šumsko-gospodarski zahvati«. Treba uzeti u obzir i mogućnost da nadzor i eventualne naknadne poslove šumarska služba može obavljati uz ostale svoje dužnosti, dakle i održavanje izvedenih gradnji i izvedenih radova bit će jeftinije nego ako ti poslovi budu u kompetenciji »kulturnih inžinjera« tj. vodoprivredne službe. M Ferdo Zikmundovsky: über die Wildbach — Verbaung. Vom k.k. Landesforstinspektor in Zara. Agramer Zeitung LXI (1886), Nr. 19. 192 |
ŠUMARSKI LIST 3-5/1992 str. 87 <-- 87 --> PDF |
U Šumarskom listu Zikmundovsky se javlja već 1877. godine tj. u prvom njegovom godištu. To je opširan prikaz (str. 169—219 Š. 1.) o »Gradiškoj imovnoj općini sa šumarskog stanovišta«. Na imovne općine Zikmundovsky se vraća i 1882. godine (str. 67—76) pod naslovom »Spomenica o upravi i stanju imovnih obćina«. Prema bilješci uz članak to je memoradnum kojeg je Zikmundovsky 1880. godine uputio M, Durstu, ravnatelju državnih šuma u Hrvatskoj a uoči donošenja novog Zakona o imovnim općinama (donijet je s datumom 11. 07. 1881.) u kojem je »u mnogom pogledu i u tom memorandumu istaknutim željam udovoljeno«. U Šumarskom listu 1877. godine objavio je i iskaz ubijene zvjeradi od 1872. do 1876. godine na području novogradiške pukovnije. Dragutin Nanicini, pozivom na njemačku literaturu, ocjenjuje da bi se i kod nas mogli uzgajati eukalipti. To je bio povod Zikmundovskom da prikaže postojanje eukalipta, Eucalyptus globulus, na našem Jadranskom području od Malog Lošinja do Budve. Ovaj je prikaz, kako navodi Uredništvo, prethodno izašao u »Oestrreichische Monatsschrift für Forstwesen« 1882. Dodajmo da u istom godištu Š. 1. na str. 214, nalazimo bilješku, da se u »perivoju« »Varaždinskih toplica« »nalaze dva« »Eucalyptus globulus« od kojih je trogodišnji 115cm visok,., dočim drugi četvorogodišnji je 91 cm visok«. Oba su primjerka, piše, uzgojena iz sjemena.13 U 1885. godini Zikmundovsky prikazuje »Šumarstvo Dalmacije« (str. 141—144) u kojem se nalazi i iskaz broja prijava za šumske štete u razdoblju od 1875. do 1884. Iz tog prikaza saznajemo, da »prelazi vrhovna uprava glede gojenja voćarstva u ruke zemaljskog šumarskog nadzornika«. Razumljivo je, da je to bila inicijativa Zikmundovskog sa željom da šumari na Kraškom području posvete više pažnje sadnji voćaka. Tu je ideju u naše doba obnovio inž. Ante Premužić. U 1886. godini saopćava podatke o izvršenim radovima, utrošenom materijalu i novčanim sredstvima na uređenju bujice »Bunarske drage« u općini Obrovac (str. 406—409), a u 1888. o tome, da je za tu godinu Ministarstvo poljodjelatsva (u Beču) odobrilo iznos od 21.300 ili za 4.050 forinti više nego prethodne godine. Od te svote predviđeno je 3.600 for. za uzgoj biljaka, 3.700 for. za pošumljavanje a 14.000 for. za osoblje u pojedinim općinama (str. 83). Posljednji put Zikmundovsky se u Šumarskom listu javlja 1898. godine člankom »Šumarski muzej u Zagrebu«. To je u stvari replika F. Ž. Kesterčaneku koji je predlagao da muzej uredi Šumarska akademija a ne šumarsko društvo kako je predviđeno. Zikmundovsky je protiv takvog rješenja iz više razloga od kojih navodimo: za muzej je namijenjen Šumarski paviljon na Milenijskog izložbi održanoj 1896, godine u Budimpešti; muzeju su namjenjeni i mnogi eksponati s milenijske izložbe, posebno onih od imovnih općina (po sugestiji Zikmundovskog); Šumarsko društvo, nadalje, za osnivanje šumarskog muzeja dobilo je i novčane pomoći (samo Prva hrvatska štedionica prigodom svog jubileja, 50-godišnjice osnivanja, uplatila je 5.000 forinti); Šumarska akademija je na proračun Odjela za bogoštovje i nastavu a tamo se u tu svrhu ne mogu osigurati potrebna sredstva za postav i za održavanje muzeja. 3. Ferdo Zikmundovsky bio je član Hrvatsko-slavonskoga šumarskog društva od obnove njegovog rada 1876. godine. Prva skupština obnovljenog Društva održana > U »Bilješkama« na str. 214. pod naslovom »Eucaliptus«. |
ŠUMARSKI LIST 3-5/1992 str. 88 <-- 88 --> PDF |
je 14. listopada 1876. godine po delegatskom sistemu tj. šumari pojedinih političko- upravnih jedinica, u Provincijalu podžupanija a u Vojnoj krajini pukovnija, na skupštinu uputuli su jednog ili dva člana14. Šumari Novogradiške pukovnije uputili su dva delegata, šumarnika Ivu Sobodu i nadšumara Ferdu Zikmundovskog. Skupština je trajala tri dana, jer se na njoj razmatrala, pored izbora društvenih tijela, problematika šumarstva Hrvatske a rezultati rasprave sažeti su u sedam tema ili točaka Rezolucije kojom se traže rješenja pojedinih aktualnih problema. Teme su: — izmjene nekih odredaba Zakona o šumama iz 1852. godine15; — uvesti upravu za »općinske« šume odnosno šume koje su po razrješenju kmetskih odnosa u ime otkupa služnosti prava drvarenju šumama odnosnog vlastelina16; — ustrojiti državni nadzor nad svim šumama (današnju šumarsku inspekciju; — što prije dovršiti poslove segregacije a po mogućnosti provesti i komasaciju; — studij šumarstva premjestiti iz Križevaca u Zagreb i podići ga na stupanj akademije17; — u podžupanijske odbore Kr. zemaljskog vijeća uključiti i šumare. Zikumendovskv je sudjelovao u raspravi gotovo o svim temama, dakle nastojao je, na unapređenju hrvatskog šumarstva u cjelosti. U društvenu djelatnost Zikmundovskog u to vrijeme možemo ubrojiti i objavljena naprijed navedena dva prikaza iz šumarstva i lovstva na području Novogradiške pukovnije u 1876. godini, dakle u prvom njegovom godištu. U radu Hrvatsko-slavonskoga šumarskog društva aktivira se po dolasku u Zadar a 1893. godine izborom na skupštini Društva održanoj 24. rujna 1894. godine izabran je za predsjednika. Društveni je predsjednik do XXI. redovite glavne skupštine održane u Zagrebu 26. rujna 1897. godine, kada je za predsjednika izabran Marko grof Bombelles; Zikmundovsky je izabran za prvog podpredsjednika, koju je dužnost obavljao do 1905. godine. Obrazloženje za ovu smjenu ne nalazimo u društvenoj dokumentaciji ali se može pretpostaviti da je po srijedi bila želja da na čelu H. s. šumarskog društva bude osoba sa što višim ugledom. A Marko grof Bombelles, koji je inače bio član utemeljitelj Društva od 1890, godine, bila je takva osoba, osoba, koja je uz ostalo, imala mogućnost da u svako doba dođe u carski dvor. Predsjednikom Društva grof Bombelles ostao je sve do 1912. godine. Ni na mjestu društvenog podpredsjednika utjecaj Zikmundovskog na rad Društva nije bio bitno smanjen. Nije bio smanjen s razlogoa, što Bombelles nije stalno boravio u Zagrebu nego na svom dobru Opeka (kod Varaždina) a nije sudjelovao ni u radu mnogih sjednica Upravnog odbora pa je podpredsjednik bio, u svakom slučaju, radni predsjednik. 11 Zapisnici sa sjednica Upravnog odbora Hrvatsko-slavonskog šumarskog društva od 1876. do 1922. godine (tri knjige). ls Ovaj je Zakon bio na snazi sve do 1929. godine, kada je donesen Zakon o šumama (datumiran s 21. prosinca 1929) za cijelu tadašnju Jugoslaviju. Zakon o šumama iz 1852. godine na području Austrije zamijenjen je tek 1. siječnja 1975. godine (v. Šum. list 1982. god., str. 462), iako su izmjene pojedinih odredbi iz tog Zakona i u Austriji pokretane još tijekom prošlog stoljeća! u Uprava »općinskih« šuma riješena je Zakonom o uređenju zemljišnih zajednica od 21. travnja 1894. 17 Ovaj zahtjev ostvaren je 1898. godine, kada je počela s radom Šumarska akademija, »prislonjena « na Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, |
ŠUMARSKI LIST 3-5/1992 str. 89 <-- 89 --> PDF |
4. O značenju rada Ferde Zikmundovskog za hrvatsko šumarstvo, a po tome i cjelokupno gospodarstvo, te za hrvatsku šumarsku struku i društvo kazuju nam uvodno navedena tri prikaza o njemu. Prikazi su nepotpisani, ali prema ondašnjoj praksi urednici redovno nisu potpisivali svoje priloge te je i svakom od tih prikaza drugi autor. Prvog, iz 1895. godine bio bi Vatroslav Rački, 1904. Ivan Partaš a 1913. godine Bogoslav Kosović. 4.1. Prigodom umirovljenja 1904. godine za Ferdu Zikmundovskog čitamo: »Umirovljenjem gosp. kr. odsječ. savjetnika F. Zikmundovskog, mnogogodišnjeg šefa šumarskog odsjeka naše kr. zemaljske vlade, izstupa iz aktivne službe vrlo markantna ličnost, kojoj je u razvoju našeg autonomnog šumarstva bila dosudjena odlučna uloga. Gosp. savjetnik F. Zikmundovsky stajao je već više od deset godina na čelu našega autonomnoga šumarstva, koje je za njegovo doba skroz reorganizovano i to ustrojstvom posebnog šumarskoga odsjeka kod kr. hrv.-slav.-dalm. zemaljske vlade u Zagrebu i izdavanjem važnih zakona za naše šumarstvo, tako: onog o uređenju šumarske službe kod naše političke uprave, zatim zakona, kojim se uređuje stručna uprava i šumsko gospodarstvo u šumama stojećim pod osobitim javnim nadzorom, a odpočelo se i zagradnjom bujica pod njegovim rukovodstvom nakon izdanja zakona o uređenju bujica. I u našem družtvu kojemu je danas podpredsjednikom, a kojemu je bio i predsjednikom, razvio je g, odsječ. savjetnik F. Zikmundovsky još kao predsjednik uporno djelovanje, da društvo financijalno ojača, te je uglavnom njegova zasluga, da je družtvo moglo izgraditi svoju palaču »Šumarski dom« u Zagrebu i pristupiti ustrojenju svog šumarskog muzeja, koji je danas jedno od važnih naučnih pomagala za slušače kr. šumarske akademije. Nadamo se, da će gosp. savjetnik F. Zikmundovsky i nadalje posveti svoje sile napredku našega družtva i u kolu družtvenoga predsjedničtva nastojati, da nam družtvo procvate, te bude moglo plemenitoj svrsi, zbog koje je ustrojeno, potpunoma udovoljiti«. 4.2. U nekrologu 18 kojim je popraćena smrt Zikmundovskog, koja ga je zatekla 9. prosinca 1912., zapisano je i ovo: »Njega se može punim pravom nazvati reformatorom hrvatskoga šumarstva, jerbo se samo njegovoj energiji i svojskom zauzimanju ima zahvaliti, da je šumarstvo kod unutarnjeg odjela kr. hr. slav. dalm. zem. vlade dobilo svoj samostalan odsjek, sa šumarskim stručnjakom na čelu. Time je zem. šumarski izvjestitelj kao odsječni savjetnik došao u položaj, da može šumarske interese izravno kod predstavnika kr. zem. vlade obrazlagati i zagovarati. ... Kano što je F. Z. živo nastojao podići ugled šumarstva i šumarskog osoblja u službenom pogledu, tako je i kao revan član i utemeljitelj hrv. slav. šumar. društva nastojao svima silama podići društvo moralno i materijalno. On je brižno pazio, da se hrv. slav. šumarsko društvo u svakoj nuždnoj prigodi dostojno iztakne i da se od hrv. slav. šumarskoga društva sve ono otkloni, što bi mu moglo biti na uštrb.« >« Vidi bilješku 3, |
ŠUMARSKI LIST 3-5/1992 str. 90 <-- 90 --> PDF |
4.3. Tu je i Iso Kršnjavi , koji u svojim Zapiscima sa simpatijama spominje Zikmundovskog. Uz ostalo osuđuje njegovo rano umirovljenje, kako je već naprijed navedeno — »Grof Khuen ga je jednostavno iskoristio, a zatim ga, kad ga je iskoristio, jednostavno uništio«. Kršnjavi dalje bilježi, da se »Zikmundovsky bezobzirno prihvatio europeizirati zastarjelo šumarstvo i zaista mu je uspjelo zavesti red u šumskoj upravi. Njegova je glavna zasluga što je jeftino i pošteno provedena regulacija planinskih vodotoka, na koju su uludo potraćene i pokradene nebrojene tisuće« (str. 348). Kršnjavi je imao mogućnosti dobro upoznati rad Zikmundovskoga jer je od 1891. do 1896. godine bio predstojnik Odjela za bogoštovlje i nastavu Zemaljske vlade a ni poslije toga nije prekinuo sve veze kako s visokim činovnicima tako ni s banon Khuenom. S druge strane Kršnjavi je bio strog ocjenjivač ljudi i kritik zbivanja. Kao dokaz tome eto jednog primjera. Riječ je o jednom odjelnom predstojniku, inače sveučilišnom profesoru, kojega Kršnjavi ovako karakterizira: »»Kao čovjek — on je komedijant koji stalno pozira, kao učenjak — on je bijedni žižak, kao predstojnik — nespretan kao dijete« (Zapis od 11. IV. 1904.). Taj isti gospodin za jedno putovanje »u svakom slučaju ... zbog privatne stvari, zaračunao je sebi 280 kruna i 70 filira za to putovanje, i to na trošak Zemaljske vlade!« (Zapis od 21. IV, 1904,). Ili kada Vancaš, državni nadodvjetnik, za Khuena kaže da »ne shvaća grofa Khuena. Ta on je bio častan čovjek«, Kršnjavi odgovara: »Dakako da je bio. U početku je i on pazio da ne bude svinjarija. Od 1893., međutim, pustio je stvarima onakvima kakvima jesu. On je posve hipnotizirano gledao samo prema naslonjaču ministra predsjednika. Na žalost, ostavio nam je za vratom čitavu kolekciju lopova i na čudnovat način njima zaposjednuta najvažnija odgovorna mjesta — Krajčovića, Tomašića, Mošinskog, Pavića ...« (Zapis od 16. XI. 1904.). Takav je, eto, bio Ferdinand Zikmundovsky i stoga je nerazumljivo, kako nije našao mjesto u Šumarskoj Enciklopediji. Nadati se, da će biti u eventualnom njezinom trećem izdanju, ali svakako ulazi u Hrvatski biografski leksikon Leksikografskog zavoda »Miroslav Krleža« u Zagrebu. Oskar Piškorić |