DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 3-5/1992 str. 83     <-- 83 -->        PDF

PORTRETI


FERDO ZIKMUNDOVSKY,
zemaljski šumarski izvjestitelj itd.


O Ferdi Zikmundovskom, kr. odsječnog savjetnika i zemaljskog šu
marskog izvjestitelja, viteza reda Franje Josipa I. i predsjednika Hrvatsko-slavonskog
šumarskog društva, do sada su objavljena u Šumarskom listu tri članka:


1895. godine prigodom izbora za predsjednisa Hrv.-slav. šumarskog društva1,
1904. godine prigodom umirovljenja2 i
1913. godine, godine smrti:i.


Zikmundovskog u svojim ZAPISIMA4 spominje i Is o Kršnjavi ; Kršnjavi
spominje još jednog šumara — Slavoljuba pl. Nemčića , upravitelja Šumsko-
gospodarskog ureda Brodske imovne općine3.


1.
Ferdo Zikmundovski1´ rođen je 13. listopada 1843. godine u Osijeku. Njegov
otac bio je vojni službenik a majka Osječanka, rođena Hinleder. Pučku i građansku
školu polazio je u raznim mjestima Austro-Ugarske monarhije a višu realku završio
je u Celovcu. Šumarstvo je, od 1861. do 1863. godine, studirao na C. i kr.
šumarskoj akademiji u Mariabrunnu (Austrija). Vježbenički staž proveo je na
dobru Sjedinjenog cistercitskog reda Heiligekreutz u Donjoj Austriji (Wienerwaldu)
i Ugarskoj (sv. Gotthard) te 1865. godine položio viši državni ispit za samostalno
vođenje šumskog gospodarstva s odličnim uspjehom.


Krajem 1865. godine dobiva mjesto šumara u Miklošu na posjedu kneževskih
dobara Schaumburg Lippe. U službi kod Schaumburga — Lippe-a ostaje do kraja
1874, godine, kada je, 1. prosinca, po zastupstvu Gradiške imovne općine izabran
u rangu nadšumara za upravitelja Gospodarstvenog ureda u Novoj Gradiški. U
Novoj Gradiški ostaje do svibnja 1878. godine, kada, nezadovoljan s još neuređenim
odnosima u krajiškim imovnim općinama, odlazi Šumskom ravnateljstvu Benediktinskog
samostana Admond u Gornjoj Štajerskoj i radi na uređenju samostanskih
gorskih šuma, na području alpskih vijenaca visokih i do 2000 m nad
morem. O njegovom radu u to doba nemamo ništa zabilježeno, ali možemo za


1 (Uredništvo): Ferdo Zikmundovsky, kr. odsječni savjetnik, zemalj. šum. izvjestitelj, vitez reda
Franje Josipa I, i t.d. šumarski list XIX (1895) 2, str. 49—52. i slika.
1 (Uredništvo): Lična viest. Šumarski list XXVIII (1904) 4, str. 206.


´ (Uredništvo): Ferdo Zikmundowsky. Šumarski list XXXVII (1913) 1, str. 30—31.


´ Iso Kršnjavi: Zapisci, 1—2. Zagreb 1986.


6 Oskar Agič i Drago Tepeš: 60-godina Brodske imovne općine. Njen postanak i rad. — God.
1874—1934. Vinkovci 1934.


H Prezime Ferde Zikmundovskog u tisku i autogramu ima više varijanti. U Šumarskom listu kao
Zikmundowsky, Zikmundovski i Zikmundovsky; kod Kršnjavog (bilješka pod 4) Szigmondovsky (str.
77) i Zsigmundovsky (str. 348. i dalje). Po autogramu, koji se nalazi u knjizi Zapisnika sa sjednica
Upravnog odbora Hrvatsko-slavonskog šumarskog društva iz 1895. godine, također su dvije varijante —
Zihmundowsky i Zikmundovsky. Kako je u Šumarskom listu pretežno otisnuta, od 1877. do 1905. godine,
dakle za života Zikmundovskog, varijanta Zikmundovsk y to se i koristim u ovom članku.


189




ŠUMARSKI LIST 3-5/1992 str. 84     <-- 84 -->        PDF

ključiti da je bio zapaženi šumarski stručnjak kada ga je Ministarstvo za poljodjelstvo
austrijske (bečke) vlade uzelo u državnu službu i imenovalo za c. i kr.
zemaljskim šumarskim nadzornikom za Dalmaciju sa sjedištem u Zadru 1880.
godine. Tako se Zikmundovsky našao u posve novom radnom ambijentu — iz visokih
šuma u Slavoniji i u Alpama dolazi na kraško područje degradiranih i devastiranih
šuma, golog krša i bujičnih vodotoka.


IV; ;—


´2


.


I*_


Poslovi nadzorništva tada se nisu sastojali samo u inspekcijskoj službi nego
i na poslovima unapređenja šumske proizvodnje, obnovom degradiranih sastojina
podmladnom (resurekcionom) sječom i pošumljavanjem te radovima na uređenju
bujica. Da je Zikmundovsky potpuno zadovoljio na novim radnim zadacima dokazano
je priznanjem za »njegovo marljivo i uspješno djelovanje« koje je iskazao
početkom 1883. godine ministar za poljodjelstvo grof Falkenhayn nakon što je
1882. godine obišao Dalmaciju. Tada se radovi na uređenju bujica i sprečavanja
vododerina te pošumljavanja bujičnih područja provodili prema djelu Demontzey-
a: Studien über Arbeiten der Wiederbewaldung und Berasung der Gebirge
(Studija o radovima na obnovi šuma i pobusavanju gorja). Međutim, nakon što
je ministar grof Falkenhayn, s profesorom A. barunom Seckendorfom, takove radove
obišao u južnoj Francuskoj, odredio je da se na isti način provode i u
Austriji (austrijskoj poli Austro-Ugarske monarhije) pa prema tome i u Dalmaciji.,
U tu svrhu je ministarstvo, pod vodstvom savjetnika I. Salzera, na studijsko
putovanje u Francusku uputilo devet šumara među kojima je bio i Zikmundovsky.
U Zadru ostaje do kraja 1891. godine kada, na poziv bana Khuen-Hederväry-a
prelazi u Zagreb, u Zemaljsku vladu, gdje dužnost nastupa (7. siječnja 1892. godine.
Za rad u Dalmaciji Zikmundovsky pored već navedenog ministarskog priznanja
dobiva, carskim rješenjem od 21. siječnja 1885. godine, viteški red Franje
Josipa I. a, carskim rješenjem od 2. travnja 1890. godine i naslov c. i kr. šumarskog
savjetnika.


Kako je kontinentalna Hrvatska (sa Slavonijom) sve do sedamdesetih godina


XIX. stoljeća bila upravno-politički podijeljena na banski (civilni) dio ili Provin190




ŠUMARSKI LIST 3-5/1992 str. 85     <-- 85 -->        PDF

cijal i na Vojnu krajinu, tako je bilo i sa šumarstvom, U Vojnoj krajini postojala
je kod pukovnija (regimenti) šumarska služba, iako u njoj nisu uvijek radili i šumari
nego dosluženi časnici ili dočasnici. U Provincijalu šumarske stručnjake koristili
su velika i veća vlastelinstva pa je do razrješenja feudalnih odnosa pretežni
dio šumskog fonda bio pod stručnom upravom. Razrješenjem feudalnih odnosa
situacija u Provincijalu bitno se mijenja. Naime, znatne površine šuma pripadoše
u ime otkupa služnosti drvarenja i pašarenja bivšim kmetovima — seljacima a
upravu nad tim šumama trebale su obavljati općine (stoga su nazivane i općinskim
šumama.) Za upravu i gospodarenje nisu bile izdane nikakve smjernice ni
propisi, pa su šume u stvari bile u bezvlašću — za korišćenje svačije i jačih a za
gospodarenje ničije. Tek 1871. godine Zemaljska vlada donosi, datumiranu s 4.
ožujka, »Privremenu naredbu o upravi, gospodarenju i uživanju općinskih šuma
u kraljevinama Hrvatskoj i Slavoniji«. U Zemaljskoj vladi, Odjelu za unutarnje
poslove u II. odsjeku prvi puta postavljen je za »šumarskog izvjestitelja« šumarski
stručnjak7, a također i u županijskim i kotarskim oblastima. Razvojačenjem
Vojne krajine i osnivanjem krajiških imovnih općina ban i Zemaljska vlada dobivaju
kompetenciju na cijelom području kontinentalne Hrvatske (Dalmacija,
Istra i otoci bili su sklopu Cislitanije tj. neposredno pod Bečom) i Privremena
naredba više nije bila dovoljna. Stoga je tadanji ban Khuen Hederväry, kako bilježi
Kršnjavi8, pozvao Zikmundovskog da »evropizira zastarjelo šumarstvo« (str.
348) te.,, »napravi reda u šumarstvu i spriječi korupciju« (str. 354). Što je Zikmundovsky
učinio za sada navodimo, da je uspio u Odjelu za unutarnje poslove
izdvojiti poslove šumarstva u posebni odsjek, koji je počeo djelovati 1894. godine.
Zikmundovsky je imenovan prvim predstojnikom (šefom) Odsjeka i na toj dužnosti
ostao do umirovljenja 1904. godine".


Zikmundovsky je navodno umirovljen na vlastitu želju zbog narušenog zdravlja.
Navodno, jer je prema Kršnjavom10 pravi je razlog umirovljenju bio, što ga se
premalo politički činovnik« (str. 349) i jer je »udarao na sve strane« a »grof
Khuen ga je jednostavno iskoristio, a zatim ga, kad ga je iskoristio, jednostavno
uništio« (str. 354). Prema tome može se zaključiti, da navod o razlozima umirovljenja
ne odgovara istini, jer Kršnjavi bilježi i ovo: »Danas sam sreo umirovljenog
odjelnog savjetnika Zsigmundovskog, koji je, naravno, bijesan, i kao svi umirovljenici
psuje i grdi« (str. 348).


2.
Na dužnost zemaljskog šumarskog nadzornika Zigmundovsky nije došao nespreman
tj. da nije pobliže poznavao stanje u hrvatskom šumarstvu. O tome
svjedoče njegovi članci u Šumarskom listu ali najočitije je članak o organizaciji
šumarske službe u Hrvatskoj.11


Poticaj za iznošenje svoga viđenja uređenja šumarsko-tehničke službe u Hrvatskoj
dobio je u članku »Die neue Verwaltung IV« (Nova uprava IV), objavljenom
također u Agramer Zeitung-u od 14, rujna i. g., u kojem je izloženo novo
uređenje »tehničko-administrativne službe« u Hrvatskoj od Zemaljske vlade na
niže u kojem je spomenuto, ali samo spomenuto, i šumarstvo. Što bi i kako,


´ Oskar Piškorić: Franjo Cordašić (1830—1906). Šumarski list CVI/I (1981) 1—2, str. 79—87.


* Kršnjavi, op. cit.
´ šumarski list 1904. — Lična viest.
" Kršnjavi, op. cit., str. 348.
htjelo
odstraniti radi njegove beskompromisnosti, jer je bio »previše šumar a 11 Ferdo Zikmundovsky: Zur Organisierung des Forstlichen Diensten. Agramer Zeitung LXI/1886.
Nr. 234.




ŠUMARSKI LIST 3-5/1992 str. 86     <-- 86 -->        PDF

trebalo urediti u hrvatskom šumarstvu Zikmundovsky je iznio u 14 točaka od
kojih, skraćeno navodimo osam. To su:



Nužno je u uređenju šumarske službe voditi računa o dva »strogo različita
područja« — tj. područje provincijala i područje, tada već bivše, Vojne krajine;

u Zemaljskoj vladi, međutim, vodstvo treba biti jedinstveno ali s dva zemaljska
nadzornika (inspektora), za svaki sektor po jedan;

poslovi na pošumljavanju krša i uređenja bujica trebaju biti odvojeni u posebnom
sektoru sa šumarom na čelu;

za sve organizacije treba donijeti statute time da za oblast pošumljavanja krša
i uređenja bujica mora donijeti poseban statut u kojem će se razraditi zadaće
države, fondova, općina te posebničkih (privatnih) interesa. Kod izrade
statuta trebali bi surađivati ili odlučivati: a) gospodarski odbori imovnih općina,
b) šumarska služba imovnih općina, c) uprava državnih šuma, d) Hrvatsko-
slavonsko šumarsko društvo i Zemaljsko kulturno vijeće, e) županijske oblasti,
f) županijski nadšumari, g) istaknuti šumarski i gospodarski stručnjaci (kao
savjetnici za pojedine probleme);
— urediti gospodarenje u zemljišnim zajednicama;
— urediti položaj i plaće šumarskim službenicima u Provincijalu;

reorganizirati državni stručni ispit uz sudjelovanje Gospodarsko-šumarskog
učilišta u Križevcima i Hrvatsko-slavonskog šumarskog društva;

konačno, kao ugaoni kamen, je organizacija hrvatsko-slavonskog šumarstva
donošenjem novoga Zakona o šumama koji bi trebao obuhvatiti sve navedene
teze.
Prema tome Zikmundovsky je o problematici hrvatskog šumarstva razmišljao
i svoja razmišljanja objavio znatno prije nego li je prešao na rad u Zemaljsku
vladu. Za pretpostaviti je, da je Khuen znao za ovaj program Zikmundovskog i
zato ga, u danom času, pozvao da iz Zadra pređe u Zagreb obećavajući i neka
priznanja kao npr. ishođenje ranga kr. dvorskog savjetnika, što Khuen nije ništa
izvršio. Naprotiv, na silu ga poslao u mirovinu. Takvo ponašanje, kako piše Kršnjavi,
bilo je svojstveno Khuen Hedervary-u.


Reorganizacija službe uređenja bujica koje je ministar za poljodjelstvo grof
Falkenhayn proveo u Austriji 1885. godine povjerava te radove državnoj šumarskoj
službi bilo osnivanjem Sekcija za uređivanje bujica u Klagenfurtu — Celovcu npr.,
ili uključivanjem u te poslove zemaljska šumarska nadzorništva kao, npr., u Vilachu
— Beljaku i Zadru, ponukalo je Zikmundovskog da zagrebačkim novinarima
u Agramer Zeitung12 obrazloži zašto je takova organizacija na uređenju bujica
potrebna i u Hrvatskoj i Slavoniji— »mojoj dragoj domovini«. To je potrebno,
piše Zikmundovsky, jer »uređivanje bujica po šumarskoj službi nije samo brže i
jeftinije nego i zbog naravi same stvari, jer je uz građevne radove redovno vezano
prirodno ili umjetno pošumljavanje; uređenjem bujica zapravo popravljaju se
pogrešno izvedeni šumsko-gospodarski zahvati«. Treba uzeti u obzir i mogućnost
da nadzor i eventualne naknadne poslove šumarska služba može obavljati uz
ostale svoje dužnosti, dakle i održavanje izvedenih gradnji i izvedenih radova bit
će jeftinije nego ako ti poslovi budu u kompetenciji »kulturnih inžinjera« tj.
vodoprivredne službe.


M Ferdo Zikmundovsky: über die Wildbach — Verbaung. Vom k.k. Landesforstinspektor in Zara.


Agramer Zeitung LXI (1886), Nr. 19.


192




ŠUMARSKI LIST 3-5/1992 str. 87     <-- 87 -->        PDF

U Šumarskom listu Zikmundovsky se javlja već 1877. godine tj. u prvom
njegovom godištu. To je opširan prikaz (str. 169—219 Š. 1.) o »Gradiškoj imovnoj
općini sa šumarskog stanovišta«. Na imovne općine Zikmundovsky se vraća i 1882.
godine (str. 67—76) pod naslovom »Spomenica o upravi i stanju imovnih obćina«.
Prema bilješci uz članak to je memoradnum kojeg je Zikmundovsky 1880. godine
uputio M, Durstu, ravnatelju državnih šuma u Hrvatskoj a uoči donošenja novog
Zakona o imovnim općinama (donijet je s datumom 11. 07. 1881.) u kojem je
»u mnogom pogledu i u tom memorandumu istaknutim željam udovoljeno«.


U Šumarskom listu 1877. godine objavio je i iskaz ubijene zvjeradi od 1872.
do 1876. godine na području novogradiške pukovnije.


Dragutin Nanicini, pozivom na njemačku literaturu, ocjenjuje da bi se i kod
nas mogli uzgajati eukalipti. To je bio povod Zikmundovskom da prikaže postojanje
eukalipta, Eucalyptus globulus, na našem Jadranskom području od Malog
Lošinja do Budve. Ovaj je prikaz, kako navodi Uredništvo, prethodno izašao u
»Oestrreichische Monatsschrift für Forstwesen« 1882. Dodajmo da u istom godištu
Š. 1. na str. 214, nalazimo bilješku, da se u »perivoju« »Varaždinskih toplica«
»nalaze dva« »Eucalyptus globulus« od kojih je trogodišnji 115cm visok,., dočim
drugi četvorogodišnji je 91 cm visok«. Oba su primjerka, piše, uzgojena iz
sjemena.13


U 1885. godini Zikmundovsky prikazuje »Šumarstvo Dalmacije« (str. 141—144)
u kojem se nalazi i iskaz broja prijava za šumske štete u razdoblju od 1875. do
1884. Iz tog prikaza saznajemo, da »prelazi vrhovna uprava glede gojenja voćarstva
u ruke zemaljskog šumarskog nadzornika«. Razumljivo je, da je to bila inicijativa
Zikmundovskog sa željom da šumari na Kraškom području posvete više pažnje
sadnji voćaka. Tu je ideju u naše doba obnovio inž. Ante Premužić.


U 1886. godini saopćava podatke o izvršenim radovima, utrošenom materijalu
i novčanim sredstvima na uređenju bujice »Bunarske drage« u općini Obrovac
(str. 406—409), a u 1888. o tome, da je za tu godinu Ministarstvo poljodjelatsva
(u Beču) odobrilo iznos od 21.300 ili za 4.050 forinti više nego prethodne godine.
Od te svote predviđeno je 3.600 for. za uzgoj biljaka, 3.700 for. za pošumljavanje
a 14.000 for. za osoblje u pojedinim općinama (str. 83).


Posljednji put Zikmundovsky se u Šumarskom listu javlja 1898. godine člankom
»Šumarski muzej u Zagrebu«. To je u stvari replika F. Ž. Kesterčaneku koji
je predlagao da muzej uredi Šumarska akademija a ne šumarsko društvo kako
je predviđeno. Zikmundovsky je protiv takvog rješenja iz više razloga od kojih
navodimo: za muzej je namijenjen Šumarski paviljon na Milenijskog izložbi održanoj
1896, godine u Budimpešti; muzeju su namjenjeni i mnogi eksponati s milenijske
izložbe, posebno onih od imovnih općina (po sugestiji Zikmundovskog);
Šumarsko društvo, nadalje, za osnivanje šumarskog muzeja dobilo je i novčane
pomoći (samo Prva hrvatska štedionica prigodom svog jubileja, 50-godišnjice osnivanja,
uplatila je 5.000 forinti); Šumarska akademija je na proračun Odjela za
bogoštovje i nastavu a tamo se u tu svrhu ne mogu osigurati potrebna sredstva
za postav i za održavanje muzeja.


3.
Ferdo Zikmundovsky bio je član Hrvatsko-slavonskoga šumarskog društva od
obnove njegovog rada 1876. godine. Prva skupština obnovljenog Društva održana


> U »Bilješkama« na str. 214. pod naslovom »Eucaliptus«.




ŠUMARSKI LIST 3-5/1992 str. 88     <-- 88 -->        PDF

je 14. listopada 1876. godine po delegatskom sistemu tj. šumari pojedinih političko-
upravnih jedinica, u Provincijalu podžupanija a u Vojnoj krajini pukovnija, na
skupštinu uputuli su jednog ili dva člana14. Šumari Novogradiške pukovnije uputili
su dva delegata, šumarnika Ivu Sobodu i nadšumara Ferdu Zikmundovskog.
Skupština je trajala tri dana, jer se na njoj razmatrala, pored izbora društvenih
tijela, problematika šumarstva Hrvatske a rezultati rasprave sažeti su u sedam
tema ili točaka Rezolucije kojom se traže rješenja pojedinih aktualnih problema.


Teme su:


— izmjene nekih odredaba Zakona o šumama iz 1852. godine15;
— uvesti upravu
za »općinske« šume odnosno šume koje su po razrješenju kmetskih
odnosa u ime otkupa služnosti prava drvarenju šumama odnosnog vlastelina16;
— ustrojiti državni nadzor nad svim šumama (današnju šumarsku inspekciju;
— što prije dovršiti poslove segregacije a po mogućnosti provesti i komasaciju;

studij šumarstva premjestiti iz Križevaca u Zagreb i podići ga na stupanj
akademije17;
— u podžupanijske odbore Kr. zemaljskog vijeća uključiti i šumare.
Zikumendovskv je sudjelovao u raspravi gotovo o svim temama, dakle nastojao
je, na unapređenju hrvatskog šumarstva u cjelosti.


U društvenu djelatnost Zikmundovskog u to vrijeme možemo ubrojiti i objavljena
naprijed navedena dva prikaza iz šumarstva i lovstva na području Novogradiške
pukovnije u 1876. godini, dakle u prvom njegovom godištu.


U radu Hrvatsko-slavonskoga šumarskog društva aktivira se po dolasku u
Zadar a 1893. godine izborom na skupštini Društva održanoj 24. rujna 1894. godine
izabran je za predsjednika. Društveni je predsjednik do XXI. redovite
glavne skupštine održane u Zagrebu 26. rujna 1897. godine, kada je za predsjednika
izabran Marko grof Bombelles; Zikmundovsky je izabran za prvog podpredsjednika,
koju je dužnost obavljao do 1905. godine. Obrazloženje za ovu smjenu
ne nalazimo u društvenoj dokumentaciji ali se može pretpostaviti da je po srijedi
bila želja da na čelu H. s. šumarskog društva bude osoba sa što višim ugledom.
A Marko grof Bombelles, koji je inače bio član utemeljitelj Društva od 1890, godine,
bila je takva osoba, osoba, koja je uz ostalo, imala mogućnost da u svako
doba dođe u carski dvor. Predsjednikom Društva grof Bombelles ostao je sve do
1912. godine. Ni na mjestu društvenog podpredsjednika utjecaj Zikmundovskog na
rad Društva nije bio bitno smanjen. Nije bio smanjen s razlogoa, što Bombelles
nije stalno boravio u Zagrebu nego na svom dobru Opeka (kod Varaždina) a nije
sudjelovao ni u radu mnogih sjednica Upravnog odbora pa je podpredsjednik bio,
u svakom slučaju, radni predsjednik.


11 Zapisnici sa sjednica Upravnog odbora Hrvatsko-slavonskog šumarskog društva od 1876. do
1922. godine (tri knjige).


ls Ovaj je Zakon bio na snazi sve do 1929. godine, kada je donesen Zakon o šumama (datumiran
s 21. prosinca 1929) za cijelu tadašnju Jugoslaviju. Zakon o šumama iz 1852. godine na području Austrije
zamijenjen je tek 1. siječnja 1975. godine (v. Šum. list 1982. god., str. 462), iako su izmjene pojedinih
odredbi iz tog Zakona i u Austriji pokretane još tijekom prošlog stoljeća!


u Uprava »općinskih« šuma riješena je Zakonom o uređenju zemljišnih zajednica od 21. travnja
1894.
17 Ovaj zahtjev ostvaren je 1898. godine, kada je počela s radom Šumarska akademija, »prislonjena
« na Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu,




ŠUMARSKI LIST 3-5/1992 str. 89     <-- 89 -->        PDF

4.
O značenju rada Ferde Zikmundovskog za hrvatsko šumarstvo, a po tome i
cjelokupno gospodarstvo, te za hrvatsku šumarsku struku i društvo kazuju nam
uvodno navedena tri prikaza o njemu. Prikazi su nepotpisani, ali prema ondašnjoj
praksi urednici redovno nisu potpisivali svoje priloge te je i svakom od tih prikaza
drugi autor. Prvog, iz 1895. godine bio bi Vatroslav Rački, 1904. Ivan Partaš
a 1913. godine Bogoslav Kosović.


4.1. Prigodom umirovljenja 1904. godine za Ferdu Zikmundovskog čitamo:
»Umirovljenjem gosp. kr. odsječ. savjetnika F. Zikmundovskog, mnogogodišnjeg
šefa šumarskog odsjeka naše kr. zemaljske vlade, izstupa iz aktivne službe
vrlo markantna ličnost, kojoj je u razvoju našeg autonomnog šumarstva bila
dosudjena odlučna uloga. Gosp. savjetnik F. Zikmundovsky stajao je već više od
deset godina na čelu našega autonomnoga šumarstva, koje je za njegovo doba
skroz reorganizovano i to ustrojstvom posebnog šumarskoga odsjeka kod kr.
hrv.-slav.-dalm. zemaljske vlade u Zagrebu i izdavanjem važnih zakona za naše
šumarstvo, tako: onog o uređenju šumarske službe kod naše političke uprave,
zatim zakona, kojim se uređuje stručna uprava i šumsko gospodarstvo u šumama
stojećim pod osobitim javnim nadzorom, a odpočelo se i zagradnjom bujica pod
njegovim rukovodstvom nakon izdanja zakona o uređenju bujica. I u našem
družtvu kojemu je danas podpredsjednikom, a kojemu je bio i predsjednikom,
razvio je g, odsječ. savjetnik F. Zikmundovsky još kao predsjednik uporno djelovanje,
da društvo financijalno ojača, te je uglavnom njegova zasluga, da je
družtvo moglo izgraditi svoju palaču »Šumarski dom« u Zagrebu i pristupiti ustrojenju
svog šumarskog muzeja, koji je danas jedno od važnih naučnih pomagala
za slušače kr. šumarske akademije. Nadamo se, da će gosp. savjetnik F. Zikmundovsky
i nadalje posveti svoje sile napredku našega družtva i u kolu družtvenoga
predsjedničtva nastojati, da nam družtvo procvate, te bude moglo plemenitoj
svrsi, zbog koje je ustrojeno, potpunoma udovoljiti«.


4.2. U nekrologu 18 kojim je popraćena smrt Zikmundovskog, koja ga je
zatekla 9. prosinca 1912., zapisano je i ovo:
»Njega se može punim pravom nazvati reformatorom hrvatskoga šumarstva,
jerbo se samo njegovoj energiji i svojskom zauzimanju ima zahvaliti, da je šumarstvo
kod unutarnjeg odjela kr. hr. slav. dalm. zem. vlade dobilo svoj samostalan
odsjek, sa šumarskim stručnjakom na čelu.


Time je zem. šumarski izvjestitelj kao odsječni savjetnik došao u položaj, da
može šumarske interese izravno kod predstavnika kr. zem. vlade obrazlagati
i zagovarati. ...


Kano što je F. Z. živo nastojao podići ugled šumarstva i šumarskog osoblja
u službenom pogledu, tako je i kao revan član i utemeljitelj hrv. slav. šumar.
društva nastojao svima silama podići društvo moralno i materijalno. On je brižno
pazio, da se hrv. slav. šumarsko društvo u svakoj nuždnoj prigodi dostojno iztakne
i da se od hrv. slav. šumarskoga društva sve ono otkloni, što bi mu moglo
biti na uštrb.«


>« Vidi bilješku 3,




ŠUMARSKI LIST 3-5/1992 str. 90     <-- 90 -->        PDF

4.3. Tu je i Iso Kršnjavi , koji u svojim Zapiscima sa simpatijama spominje
Zikmundovskog. Uz ostalo osuđuje njegovo rano umirovljenje, kako je već
naprijed navedeno — »Grof Khuen ga je jednostavno iskoristio, a zatim ga, kad
ga je iskoristio, jednostavno uništio«. Kršnjavi dalje bilježi, da se »Zikmundovsky
bezobzirno prihvatio europeizirati zastarjelo šumarstvo i zaista mu je uspjelo zavesti
red u šumskoj upravi. Njegova je glavna zasluga što je jeftino i pošteno
provedena regulacija planinskih vodotoka, na koju su uludo potraćene i pokradene
nebrojene tisuće« (str. 348).
Kršnjavi je imao mogućnosti dobro upoznati rad Zikmundovskoga jer je od
1891. do 1896. godine bio predstojnik Odjela za bogoštovlje i nastavu Zemaljske
vlade a ni poslije toga nije prekinuo sve veze kako s visokim činovnicima tako
ni s banon Khuenom. S druge strane Kršnjavi je bio strog ocjenjivač ljudi i kritik
zbivanja. Kao dokaz tome eto jednog primjera. Riječ je o jednom odjelnom predstojniku,
inače sveučilišnom profesoru, kojega Kršnjavi ovako karakterizira: »»Kao
čovjek — on je komedijant koji stalno pozira, kao učenjak — on je bijedni žižak,
kao predstojnik — nespretan kao dijete« (Zapis od 11. IV. 1904.). Taj isti gospodin
za jedno putovanje »u svakom slučaju ... zbog privatne stvari, zaračunao je sebi
280 kruna i 70 filira za to putovanje, i to na trošak Zemaljske vlade!« (Zapis od


21. IV, 1904,). Ili kada Vancaš, državni nadodvjetnik, za Khuena kaže da »ne shvaća
grofa Khuena. Ta on je bio častan čovjek«, Kršnjavi odgovara: »Dakako da je
bio. U početku je i on pazio da ne bude svinjarija. Od 1893., međutim, pustio je
stvarima onakvima kakvima jesu. On je posve hipnotizirano gledao samo prema
naslonjaču ministra predsjednika. Na žalost, ostavio nam je za vratom čitavu
kolekciju lopova i na čudnovat način njima zaposjednuta najvažnija odgovorna
mjesta — Krajčovića, Tomašića, Mošinskog, Pavića ...« (Zapis od 16. XI. 1904.).
Takav je, eto, bio Ferdinand Zikmundovsky i stoga je nerazumljivo, kako nije
našao mjesto u Šumarskoj Enciklopediji. Nadati se, da će biti u eventualnom
njezinom trećem izdanju, ali svakako ulazi u Hrvatski biografski leksikon Leksikografskog
zavoda »Miroslav Krleža« u Zagrebu.


Oskar Piškorić