DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 3-5/1992 str. 30 <-- 30 --> PDF |
stanoviti dio, ili da sve šume ostanu vlastelinu uz obavezu da bivšim podanicima daje stalnu količinu drva. No bez obzira na dvije mogućnosti koje pruža zakon u nas se išlo isključivo na segregaciju, a koliko će se šume otcijepiti ovisilo je o nagodbi između vlastelina i njegovih bivših podanika. U slučaju da se ne mogu nagoditi, sudi urbarski sud. Pritom se nije uzimala u obzir potreba bivših podanika, nego samo dotadašnje njihovo faktično uživanje, koje je bilo u pojedinim slučajevima veoma različito. Bilo je slučajeva, na primjer, da podanici nisu bili u uživanju građevne nego samo ogrjevne drvarije. U tu svrhu je valjalo najprije ustanoviti sve koristi koje su bivšim podanicima u vlastelinskim šumama zakonito pripadale. Zatim su se trebale ustanoviti sve uzvratne dužnosti na koje su bivši podanici bili obavezni svom vlastelinu uime tih šumskih uživanja. Razlika između koristi i uzvratnih dužnosti bila je zakonita pripadnost bivših podanika. Poslije toga trebalo je pomoću vještaka utvrditi kolika je šumska površina potrebna da podmiri ono što zakonito pripada bivšim podanicima. Postupak za utvrđivanje toga načela bio je sljedeći: najprije se izračunala novčana vrijednost zakonito uživanog jednog selišta, od te vrijednosti odbile bi se protučinidbe za jedno selište, zatim se izračunala vrijednost prihoda jednog jutra šume koju dobivaju bivši podanici. Tako se je, kada se odbiju protučinidbe od koristi koju je uživalo jedno čitavo selište, dobilo ono čisto što pripada na šumskim užicima jednom čitavom selištu, a na drugoj strani jednako izražen u novcu godišnji prihod jednog jutra šume. Izjednačavaj njem tih dviju vrijednosti dobilo se je koliko će se šume udijeliti jednom selištu. U pravilu na jedno čitavo selište ne može se odmjeriti manje od jednog i pol jutra, a ni više od 6 jutara. Pri segregaciji pašnjaka maksimum na jedno cijelo selište je 22 k. j. , računajući da je 1 k. j . 1 200 čhv. Pri segregaciji šuma vlastelin je morao dobiti svoj dio, za razliku odi segregacije pašnjaka gdje je mogao biti isključen iz diobe. Osim dodjele šumskih užitaka (ogrjev i građevno drvo) bivši podanici imali su pravo i na druge užitke, naročito žirenje. Na takav način nastale su urbarske zemljišne zajednice u različitim veličinama jer su seljaci dobivali prilikom segregacije ovlašteničko pravo u istom omjeru kakvo je pravo samoga selišnog posjeda (čitavo selište, pola selišta itd.). Tako je došlo do toga da je »ovlaštenje u urbarskim zemljišnim zajednicama spojeno sa samim selišnim posjedom. Otuđuje li dakle netko svoje ovlaštene nekretnine, to istodobno bez daljnjega prelazi i samo ovlašteničko pravo u zemljišnoj zajednici na novog stjecaoca (paragraf 6). UREĐENJE ZEMLJIŠNIH ZAJEDNICA Uređenju zemljišnih zajednica prišlo se zato jer je u krajiškim zemljišnim zajednicama zavladala uzurpacija, a u provincijalnim zemljišnim zajednicama šumsko haračenje. Stoga je 25. IV. 1894. godine donesen Zakon o uređenju zemljišnih zajednica. Prije tog zakona nekretnine zemljišnih zajednica u gruntovnici su unesene pod raznim imenima, najčešće pod urbarskim zemljišnim zajednicama: »urbarska općina«, a kod krajiških: »mjesna općina«. No bilo je i raznih drugih unosa. Nije bilo popisa svih ovlaštenika i veličine njihovih ovlaštenja, pa |