DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3-5/1992 str. 20 <-- 20 --> PDF |
n i n i (1991), prikazujući šumarstvo u zapadnoj austrijskoj pokrajini Vorarlberg, navodi kako »štete od imisija već otprilike 30 godina utječu na stabilnost naših šuma.« Netko bi drugi vrlo vjerojatno te iste štete nazvao štetama nove vrste (neuartige Waldschäden). A što zapravo znače mnogobrojni naši izrazi nastali prevođenjem njemačkog izraza neuartige Waldschäden? Štete u šumama »nove vrste« poistovjećuju se s propadanjem šuma i umiranjem šuma (Prpić, Seietković, Ivkov 1991), a propadanje šuma nove vrste s »umiranjem šuma« (Prpić 1991). Već iz tih primjera lako je zaključiti da su novi izrazi samo još više povećali jezičnu zbrku što ju je ne tako davno uzrokovalo tzv. umiranje šuma. Objašnjavajući razliku između umiranja i propadanja šuma, Sola r (1987) primjećuje: »V Sloveniji smo gozdarji nekaj časa uporabljali širši izraz propadanje gozdov, še danes pa se oba izraza upotrabljata terminološki zelo različno in nedefinirano.« Moglo bi se navesti mnogo primjera kako se i u Hrvatskoj izraz umiranje šuma veoma različito shvaća i proizvoljno upotrebljava (M i k 1 o š 1989). A sada se čitav niz novih, nejasnih i neodređenih izraza objašnjava nečim što je isto tako nejasno i neodređeno. Istraživači koji se bave tzv. »umiranjem šuma« daju posve različite odgovore na pitanje kada je ono započelo. Tako npr. Schut t (1989) navodi: »Prije otprilike osam godina registrirali su stručnjaci dotada nepoznatu bolest šume, koja (...) znanost stavlja pred nove probleme: umiranje šume ili, kako se službeno naziva, ´nova šumska oštećenja´.« I malo dalje, u istom članku, da je »umiranje šume nastupilo tek 1980, premda se velika količina po biljke štetnih tvari emitira već više od 100 godina.« Prema Androić u (1986) s pojavom »umiranja šuma« susrećemo se u Europi (a i izvan nje) od 1979 1981. Nasuprot tome Glavač, Koenies i Prpić (1985) tvrde da je ono nastupilo čitavih 36 godina ranije, tj. da su »oko 1954. ustanovljeni u Dinarskom gorju jugozapadne Hrvatske fenomeni koji su danas poznati pod imenom umiranje šume.« Štoviše, prema istim autorima, »umiranja šuma« bilo je i prije toga, ali ga oni označuju kao »lokalno ograničeno umiranje šuma bez značajnih ekonomskih gubitaka.« Slično tome Prpić, Seletković i Ivko v (1991) navode da su štete u šumama »nove vrste» u Hrvatskoj započele sušenjem jele pedesetih godina u Gorskom kotaru. Odakle toliko neslaganja o tako važnoj stvari kao što je to početak »umiranja šuma«? Odgovor je na to pitanje vrlo jednostavan: ako ne znamo što je to zapravo umiranje šuma, onda ne možemo znati ni to kada je ono počelo. A budući da su štete u šumama nove vrste sinonim za umiranješuma, onda je također jasno da je i za te štete nemoguće reći kada su se prvi put pojavile: prije 10 godina (Schut t 1989), ili prije 40 godina (Prpić , Selektović, Ivkov 1991). Osim toga umjesno je zapitati se kakve su to nove štete (štete »nove vrste«) koje su stare već 40 godina, i tek su ove, 1991. godine, najednom postale »nove«. Kada su već šume počele propadati na neki »novi« način, onda se, dakako, to isto događa i s pojedinim vrstama drveća. Tako npr. Prpi ć (1991) spominje »tipično propadanje jele ´nove vrste´ koje još i danas intenzivno traje.« A ako se to može reći za jelu, može se reći i za svaku drugu vrstu |