DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu



ŠUMARSKI LIST 1-2/1992 str. 9     <-- 9 -->        PDF

Kranjska, Štajer, uskočki Žumberak, Zagreb, Zagorje, Jastrebarsko Prigorje,
Susjedgrad, Lipovac, Okić, Mokrice, Slavetić, Jaska, Plješivica: Samobor
je u sredini tih lijepih mjesta i pun njihovih obilježja. Inteligentan kao
zagrebačko predgrađe, imućan i čedan kao slovenačke varošice, rodoljubiv
kao Zagorje, starodrevan kao Turopolje, Samobor je od najhrvatskijih hrvatskih
mjesta, grudobran i bedem hrvatstva, te nije čudo što se u dodiru
sa Samoborom najprije probudila moderna nacionalna svijest hrvatteka i
zapjevala pod tim gorama Još Hrvatska«.


Na području samoborske općine od 28.771 ha (gdje danas živi 47.1759
stanovnika) mogu se razlikovati dva izrazita dijela: manj i ravničar sk
i — sjeveroistočni, i već i brdovit i — jugozapadni dio. Prvi se nalazi
u dolini gornjeg tijeka rijeke Save a drugi u Samoborskom i Žumbetračkom
gorju — sve do 800 m nadmorske visine. Ravničarski dio ima sva
obilježja povremeno poplavljenih i samo djelomično melioriranih dolina rijeke
Save. Brdoviti dio predstavlja »sukob dinarskog i alpskog sklopa«
(Su kl je, 1943).


Brdoviti dio samoborske općine spada u oborinsko područje rijeke Save
s mnogo većih ili manjih potoka kao što su Bregana, Lipovečka i Rudarska
Gradna, Bistrac, Rakovica i drugi.


Prema geološkoj karti (u mjerilu 1:25.000) akademika Milana Herak a
(1956) na području Samoborskog gorja jasno se uočavaju ovih 10 naslaga:


1. Starije naslage gornjeg paleozoika, 2. Mlađe naslage gornjeg paleozoikaj,
3. Naslage donjeg trijasa, 4. Različiti facijesi srednjeg trijasa, 5. Velikotrnske
naslage, 6. Dolomiti srednjeg i gornjeg trijasa, 7. Pješčenjaci, 8. Mlađe
naslage gornje krede, 9. Neogen i 10. Kvartar.
U paleozojskim naslagama nalaze se silikatne stijene a ponegdje prevladavaju
kvarcni konglomerati i različite vrste pješčenjaka s primjesom
željezne rude (pirita, hematita, sinderita i si.).


Naslage trijasa uglavnom sačinjavaju različiti tipovi vapnenca i dok>
mita, karakteristični za naše Dinaride s kraškim fenomenima (ponikve, spilje
i si.) koji su prisutni u Samoborskom gorju.


U pedološkom pogledu na području samoborske općine mogu se razj
likovati uglavnom ovi tipovi tala: aluvijalna karbonatna ponegdje slabo
oglejena ilovasta tla a mjestimično aluvijalna karbonatna pjeskovito-ilovasta
tla u dolini rijeke Save. U brdovitom terenu zastupljeni su ovi tipovi tala:
smeđa tla na vapnencima i dolomitima; rendzine i to na vapnencima i dolomitima;
smeđa kisela tla na pješčenjacima i škriljcima te podzolasta smeđa
tla. Rasprostranjen je tih tala utvrđeno je na Pedološkoj karti SFRJ, Samobor
2, mjerila 1:50.000, koju je izdao Zavod za pedologiju i tehnologiju Poljoprivrednog
fakulteta Sveučilišta u Zagrebu 1969. godine.


S kemijskog gledišta samoborska tla su relativno slabo opskrbljena fiziološki
aktivnim P20- i K.,0, naročito što se tiče dubljih horizonata.
Nekoliko klimatskih podataka (prosječna godišnja količina oborina oko


1.100 mm, srednja godišnja temperatura oko 10 °C s apsolutnim maksimumom
od oko 36 °C i apsolutnim minimumom od —25 °C, te relativnom srednjom
godišnjom vlažnosti od oko 83%) govore o izrazito kontinentalnoj klimi
koja je vrlo povoljna za rast šuma pogotovo ako se uzme u obzir da u
samoborskom kraju padne za vrijeme vegetacijske periode oko 2/3 godišnjih
oborina. Kišovito proljeće, toplo i vruće ljeto i duga lijepa jesen omogućuju