DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1992 str. 63 <-- 63 --> PDF |
Kad se sumiraju podaci sve Uri grupe iglica ispada da je na gornjoj strani iglice 36%, a na donjoj 64% piknida (Grafikon br. 4). Što se tiče broja piknida po jednoj iglici dobili smo slijedeće rezultate. Najveći broj iglica nosi 3—4 piknide. Mali je broj iglica sa 1 i sa 9 piknida (maksimalni broj). Interesantno je kod iglica sa većim brojem piknida (7 i više) da su iste sve ili skoro sve smještene samo na jednoj strani iglice. OBLIK I VELIČINA PIKNIDA Piknide na površini iglica izgledaju kao mali pristići sa crnom točkom u sredini. U poprekom prerezu vidi se da se sastoje od proširene baze s više pregrada i gornjeg suženog dijela. Piknide su u proširenom dijelu široke prosječno 490 \im, a visina istog tog dijela je oko 350 um, dok visina suženog dijela iznosi oko 210 [im. Piknide se razvijaju ispod pokožice iglice, sjede) vrlo duboko u iglici, prodiru skoro kroz cijelu debljinu iglice, a kada sazriju izbijaju konično kroz pokožno tkivo. Stijenka piknide sačinjena je od tamnosmeđib hifa. Konidiofori izlaze iz zelenkastomasliniaste baze, razgranati su i 20—25 x 1 nm veliki. U svakoj piknidi nalazi se vrlo velik broj končastih, kobasičasto savijenih kondija, veličine oko 6x1.5 nm. RASPROSTRANJENOST Grov e (1935) navodi da C. pinastri dolazi na vrstama iz rodova Pinus, Abies, Cryptomeria i Cupressus. Prema H o č e v a r (1967) u šumskim rasadnicima i nasadima napada bor, a u prirodnim sastojinama jelu. Ona navodi da je C. pinastri rasprostranjena u gotovo svim sastojinama jele. S naše strane utvrđena je jedino na jeli i to na svim lokalitetima istraživanja. Međutim valja istaći da su intenziteti napada po lokalitetima i pojedinačnim stablima veoma različiti. Općenito je po šumama susrećemo sporadično, a vrlo su rijetki slučajevi da je u određenoj sastojini napadnut veći broj stabala. Gljivu C. pinastri nalazimo na stablima svih dobnih razreda, ali je najčešća na podmlatku koji raste u jakoj zasjeni starijih stabala. Promatramo li pojedinačno oboljela stabla broj grana sa inficiranim iglicama veoma varira. Kao primjer navodimo podatke dobivene u jednoj mlađoj sastojini jele na Velebitu. Tu se radi o stablima promjera 2—30 cm. Gljiva je utvrđena na 63% stabala, a po stablu 1—12 grana nosilo je inficirane iglice. Većina takvih grana bila je na stablima s malim promjerima. Većina stabala, bez obzira na promjer nosi 1—3 grane sa inficiranim iglicama, dok je mali broj stabala s većim brojem oboljelih grana. S druge strane kada se uzme u obzir dužina iglice jele i prosječno 4 piknide po iglici, te spoznaja da piknide sjede kroz gotovo cijelu debljinu iglice neosporno je da je za inficiranu iglicu gljiva veoma štetna. Ona u iglici uništi cijelo tkivo, dolazi do njenog sušenja i otpadanja. Točno vrijeme otpadanja iglica nije utvrđeno. Važnost šteta je još veća što gljiva napada jednogodišnje iglice koje su najsposobnije za asimilaciju. |