DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 1-2/1992 str. 60     <-- 60 -->        PDF

logije gljive vrijeme uzimanja uzoraka bilo je od ranog proljeća do kasne
jeseni.


Obzirom da se ranije ovoj gljivi nije posvećivala dovoljna pažnja smatrali
smo potrebnim da je nešto detaljnije obradimo što prikazujemo u
ovom radu. Inače u literaturi gotovo se ni ne nalaze podaci o gljivi C. pinastri
na jeli.


SIMPTOMI BOLESTI


Na pojedinačnim jelovim stablima različitog uzrasta, od visine oko 1 m
do potpuno zrelih stabala, moguće je vidjeti vrhove izbojaka sa suhim iglicama.
Na jednoj grani broj izbojaka sa suhim iglicama varira. Ovakve
izbojke nalazimo od najdonjih grana, pa sve do vrha krošnje ali pretežno
na donjim, zasjenjenim granama. Isto tako daleko ih češće nalazimo na malim
zasjenjenim, nego na odraslim, visokim stablima. Ukoliko ih nalazimo
na visokim stablima, tada su ista vrlo slabe vitalnosti i lošeg izgleda. Obično
se na takvim stablima simptomi vide na većem broju grana uzduž cijele
krošnje.


Kada se pregledaju smeđe, suhe iglice vidimo da ih ima sa i bez plodnih
tijela ove ili neke druge gljive. Siguran znak da se radi o gljivi C. pinastri
je prisustvo piknida na obje ili samo, rijeđe, na jednoj strani iglice.


Razvoj simptoma na inficiranim iglicama prema Hoć e va r (1967),
M a č e k (1983) i vlastitim opažanjima odvija se slijedećim tokom.


U proljeće, travanj, mijenja se prirodna, tamnozelena boja iglica u
crvenkastosmeđu, jer već u to doba dolazi do odumiranja iglica. Ovakvu
boju iglice zadrže sve do jeseni, a iza toga primjeti se slamnatožuti ton boje.


Iako u proljeće dođe do odumiranja iglica one ne otpadaju, već ostaju
na stablu. U takvim, mrtvim, iglicama na stablu u proljeće se počinju
formirati piknide. Tokom ljeta piknide su potpuno razvijene. Piknide se
vide prostim okom ili još bolje lupom, na obje strane iglice kao mali pristići
koji nadižu pokožicu iglice.


Prisustvo piknida u iglicama najsigurniji je znak da se radi o C. pinastri
(Glavaš , 1988). Drugih plodišta, osim piknida, ova gljiva ne razvija.


POZICIJA I BROJ PIKNIDA


Hočeva r (1967) naglašava da piknida ima više na gornjoj, nego na
donjoj strani iglice. Pregledavajući velik broj izbojaka sa inficiranim iglicama
uočeno je da na pojedinim izbojcima i na jednom te istom izbojku
nalazimo grupe iglica u kojima prevladava broj piknida na jednoj ili drugoj
strani iglice ili ih ima podjednako na obadvije strane. Da se uvjerimo
da li su procjene prema navedenim opažanjima točne sa većeg broja izbojaka
poskidali smo odvojeno takve grupe iglica i iz svake grupe uzeli prosječni
uzorak od po 100 iglica.


Iz sve tri grupe iglice su pregledavane pod stereomikroskopom i u njirna
brojne piknide. Za sve tri grupe utvrđeno je da se piknide nalaze na
obje strane iglica, ali da ima i onih kod kojih su piknide smještene samo