DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1992 str. 59 <-- 59 --> PDF |
PRETHODNO PRIOPĆENJE — PRELIMINARY COMMUNICATION UDK 630*172.8 (Cytospora plnastri Fries) Sum. list CXVI (1992) 57 CYTOSPORA PINASTRI FRIES, UZROČNIK OSIPANJA IGLICA JELE (ABIES ALBA MILL.) Milan GLAVAŠ* SAŽETAK: U radu se opisuje gljiva Cytospora pinastri Fries koja uzrokuje osipanje iglica jele (Abies alba Mill.). Simptomibolesti vide se tokom cijele vegetacije. Oboljele iglice nalaze se na vrhu izbojaka, suhe su i na njima se jasno uočavaju piknidegljive. Piknide su smještene na obje strane iglice, a rijetko samo na jednoj strani. Odnos broja piknida na donjoj i gornjojstrani je 64:36´ (). Inficirane iglice nose 1—9, prosječno 3—4 piknide koje sjede vrlo duboko u iglici. C. pinastri je rasprostranjena u svim područjima jelovihšuma ali uglavnom sporadično. Napada stabla svih veličina ali su jači napadi na malim zasjenjenim stablima. Jelova stabla više stradavaju kada je djelovanje gljive udruženo i s drugim štetnim faktorima (insekti, polutanti). Ključne riječ i: osipanje iglica jele, piknide. UVOD Sušenje jelovih stabala u nas zadnjih godina toliko je u progresu da poprima zabrinjavajuće razmjere. Stručnjaci različitih specijalnosti proučavaju pojedine, njima bliske, uzročne faktore ili grupe faktora odgovorne za tu pojavu. U tome smislu istražuju se i mikoze jele, a ovdje je riječ o jednoj gljivi, Cytospora pinastri Fries, koja uzrokuje sušenje i otpadanje iglica jele. Potreba istraživanja ove gljive nastala je prije nekoliko godina kada smo sa terena učestalo dobivali jelove izbojke sa bolesnim iglicama i u njima redovito nalazili ovu gljivu. Kao prvi zadatak postavili smo da u jelovim šumama utvrdimo rasprostranjenost i intenzitet napada gljive, a zatim njenu štetnost i na kraju proučavanje ovog patogena. Objekti istraživanja bile su prirodne šumske sastojine u kojima raste jela na različitim lokalitetima na području Gorskog kotara, Velebita i Zagrebačke gore. Sa nekih od tih lokaliteta uzorci su uzeti samo jedanput, a sa nekih u više navrata s dvo- i trogodišnjim ponavljanjem. Radi istraživanja biolo * Izv. prof. Dr. Milan Glavaš, Šumarski faktutet, Zagreb 57 |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1992 str. 60 <-- 60 --> PDF |
logije gljive vrijeme uzimanja uzoraka bilo je od ranog proljeća do kasne jeseni. Obzirom da se ranije ovoj gljivi nije posvećivala dovoljna pažnja smatrali smo potrebnim da je nešto detaljnije obradimo što prikazujemo u ovom radu. Inače u literaturi gotovo se ni ne nalaze podaci o gljivi C. pinastri na jeli. SIMPTOMI BOLESTI Na pojedinačnim jelovim stablima različitog uzrasta, od visine oko 1 m do potpuno zrelih stabala, moguće je vidjeti vrhove izbojaka sa suhim iglicama. Na jednoj grani broj izbojaka sa suhim iglicama varira. Ovakve izbojke nalazimo od najdonjih grana, pa sve do vrha krošnje ali pretežno na donjim, zasjenjenim granama. Isto tako daleko ih češće nalazimo na malim zasjenjenim, nego na odraslim, visokim stablima. Ukoliko ih nalazimo na visokim stablima, tada su ista vrlo slabe vitalnosti i lošeg izgleda. Obično se na takvim stablima simptomi vide na većem broju grana uzduž cijele krošnje. Kada se pregledaju smeđe, suhe iglice vidimo da ih ima sa i bez plodnih tijela ove ili neke druge gljive. Siguran znak da se radi o gljivi C. pinastri je prisustvo piknida na obje ili samo, rijeđe, na jednoj strani iglice. Razvoj simptoma na inficiranim iglicama prema Hoć e va r (1967), M a č e k (1983) i vlastitim opažanjima odvija se slijedećim tokom. U proljeće, travanj, mijenja se prirodna, tamnozelena boja iglica u crvenkastosmeđu, jer već u to doba dolazi do odumiranja iglica. Ovakvu boju iglice zadrže sve do jeseni, a iza toga primjeti se slamnatožuti ton boje. Iako u proljeće dođe do odumiranja iglica one ne otpadaju, već ostaju na stablu. U takvim, mrtvim, iglicama na stablu u proljeće se počinju formirati piknide. Tokom ljeta piknide su potpuno razvijene. Piknide se vide prostim okom ili još bolje lupom, na obje strane iglice kao mali pristići koji nadižu pokožicu iglice. Prisustvo piknida u iglicama najsigurniji je znak da se radi o C. pinastri (Glavaš , 1988). Drugih plodišta, osim piknida, ova gljiva ne razvija. POZICIJA I BROJ PIKNIDA Hočeva r (1967) naglašava da piknida ima više na gornjoj, nego na donjoj strani iglice. Pregledavajući velik broj izbojaka sa inficiranim iglicama uočeno je da na pojedinim izbojcima i na jednom te istom izbojku nalazimo grupe iglica u kojima prevladava broj piknida na jednoj ili drugoj strani iglice ili ih ima podjednako na obadvije strane. Da se uvjerimo da li su procjene prema navedenim opažanjima točne sa većeg broja izbojaka poskidali smo odvojeno takve grupe iglica i iz svake grupe uzeli prosječni uzorak od po 100 iglica. Iz sve tri grupe iglice su pregledavane pod stereomikroskopom i u njirna brojne piknide. Za sve tri grupe utvrđeno je da se piknide nalaze na obje strane iglica, ali da ima i onih kod kojih su piknide smještene samo |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1992 str. 61 <-- 61 --> PDF |
na jednoj strani o čemu nema podataka u literaturi (H oč e var, 1967; Grove, 1935). Rezultati pregleda pojedinih grupa iglica koje smo označili kao a, b i c, prikazani su u grafikonima 1—3. broj iglica 40 50 20 10 — donja strana iglice — gornja strana iglice 1 2 3 4 5678 broj piknida Grafikon br. 1. Broj piknida C. pinastri na iglicama jele (grupa a) broj iglica 80 70 60 50 40i donja strana iglice 30 gornja strana iglice 201 10 12345678 broj piknida «Grfikon br. 2. Broj piknida C. pinastri na iglicama jele (grupa b) |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1992 str. 62 <-- 62 --> PDF |
iglica donja ctrar.a iglice 20 gorn ja E tra r.a iglice 10 1 2 J 4 5 6 7 broj piknida Grafikon br. 3. Broj piknida C. pinastri na iglicama jele (grupa c) Prvi grafikon obuhvaća grupu iglica (a) za koju je ocjenjen veći broj piknida na gornjoj, drugi na donjoj strani iglica (b), dak su na trećem iglice procjenjene s podjednakim brojem piknida (c). Odnos broja piknida u iglicama prve grupe je 58% na gornjoj prema "42" o na donjoj strani. U drugoj grupi taj je odnos izrazito naglašen i iznosi 11% naprama a kod treće grupe odnos je 44% : 56%. broj donja strana iglice gornja atr»a« iglic* 1 2 J 4 567 R broj pikr.ida Grafikon br. 4. Ukupan broj piknida C. pinastri na iglicama jele (grupa a, b i c) |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1992 str. 63 <-- 63 --> PDF |
Kad se sumiraju podaci sve Uri grupe iglica ispada da je na gornjoj strani iglice 36%, a na donjoj 64% piknida (Grafikon br. 4). Što se tiče broja piknida po jednoj iglici dobili smo slijedeće rezultate. Najveći broj iglica nosi 3—4 piknide. Mali je broj iglica sa 1 i sa 9 piknida (maksimalni broj). Interesantno je kod iglica sa većim brojem piknida (7 i više) da su iste sve ili skoro sve smještene samo na jednoj strani iglice. OBLIK I VELIČINA PIKNIDA Piknide na površini iglica izgledaju kao mali pristići sa crnom točkom u sredini. U poprekom prerezu vidi se da se sastoje od proširene baze s više pregrada i gornjeg suženog dijela. Piknide su u proširenom dijelu široke prosječno 490 \im, a visina istog tog dijela je oko 350 um, dok visina suženog dijela iznosi oko 210 [im. Piknide se razvijaju ispod pokožice iglice, sjede) vrlo duboko u iglici, prodiru skoro kroz cijelu debljinu iglice, a kada sazriju izbijaju konično kroz pokožno tkivo. Stijenka piknide sačinjena je od tamnosmeđib hifa. Konidiofori izlaze iz zelenkastomasliniaste baze, razgranati su i 20—25 x 1 nm veliki. U svakoj piknidi nalazi se vrlo velik broj končastih, kobasičasto savijenih kondija, veličine oko 6x1.5 nm. RASPROSTRANJENOST Grov e (1935) navodi da C. pinastri dolazi na vrstama iz rodova Pinus, Abies, Cryptomeria i Cupressus. Prema H o č e v a r (1967) u šumskim rasadnicima i nasadima napada bor, a u prirodnim sastojinama jelu. Ona navodi da je C. pinastri rasprostranjena u gotovo svim sastojinama jele. S naše strane utvrđena je jedino na jeli i to na svim lokalitetima istraživanja. Međutim valja istaći da su intenziteti napada po lokalitetima i pojedinačnim stablima veoma različiti. Općenito je po šumama susrećemo sporadično, a vrlo su rijetki slučajevi da je u određenoj sastojini napadnut veći broj stabala. Gljivu C. pinastri nalazimo na stablima svih dobnih razreda, ali je najčešća na podmlatku koji raste u jakoj zasjeni starijih stabala. Promatramo li pojedinačno oboljela stabla broj grana sa inficiranim iglicama veoma varira. Kao primjer navodimo podatke dobivene u jednoj mlađoj sastojini jele na Velebitu. Tu se radi o stablima promjera 2—30 cm. Gljiva je utvrđena na 63% stabala, a po stablu 1—12 grana nosilo je inficirane iglice. Većina takvih grana bila je na stablima s malim promjerima. Većina stabala, bez obzira na promjer nosi 1—3 grane sa inficiranim iglicama, dok je mali broj stabala s većim brojem oboljelih grana. S druge strane kada se uzme u obzir dužina iglice jele i prosječno 4 piknide po iglici, te spoznaja da piknide sjede kroz gotovo cijelu debljinu iglice neosporno je da je za inficiranu iglicu gljiva veoma štetna. Ona u iglici uništi cijelo tkivo, dolazi do njenog sušenja i otpadanja. Točno vrijeme otpadanja iglica nije utvrđeno. Važnost šteta je još veća što gljiva napada jednogodišnje iglice koje su najsposobnije za asimilaciju. |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1992 str. 64 <-- 64 --> PDF |
Međutim kada se sumira sporadična rasprostranjenost gljive po sastojinama jele i prosječni intenzitet napada po jednom stablu, a koji su mali, dolazimo do zaključka da je u prosjeku po stablu inficiran mali broj iglica. Kad bi stablo jele trpilo štete samo od ove gljive one bi bile neznatne. Međutim ako jela trpi i od drugih štetnih faktora (insekti, polutanti), pa se pridruži i C. pinastri ista će pomoći drugim faktorima da se takvo stablo brže osuši. Smatramo da je ovo koristan prilog poznavanju naše mikoflore uopće, a posebno poznavanju patogenih gljiva na jednoj važnoj šumskoj vrsti drveća (jeli). Isto tako mišljenja smo da je gljivu C. pinastri potrebno dalje istraživati čime bi o njoj stekli nova saznanja. LITERATURA Glavaš , M., 1988: Nadelkrankheiten der Weisstanne in Kroatien. 5. IUFRO Tannensymposium, 395—400, Zvolen. Grove , W. B., 1935: British Stem — and Leaf Fungi (Coelomycetes). Vol. I. I/.d. J. Cramer. Hoće var, S., 1967: Bolesti šumskog drveća. Institut za gozdno in lesno gospo darstvo Slovenije, Ljubljana. Maček, J., 1983: Gozdna fitopatologija. Univerza Edvarda Kardelja v Ljubljani Biotehniška fakulteta VTOZD za gozdarstvo. Ljubljana. Cytospora pinastri Fries, Needle-Cast Disease on Comon Silver Fir (Abies alba Mill.) Summary Description of Cytospora pinastri Fries, a fungus which causes cast off and lost of silver fir needles (Abies alba Mill.) is given in this work. Disease symptoms are visible through the whole vegetation period. Distal needles (on shoot apices) are infected. They are brown in colour and overlayed with conspicuous dots of pyenidia. Pycnidia can be found on both sides of the needles. One side positioneg pycnidia are rarely seen. Ratio between over and under positioned pycnidia is 64 : 36 (in percentage). Infected needles bear 1—9 (3—4 mean) pycnidia »which are rooted deeply in to the needle tissue. C. pinastri occurs sporadically through the whole area occupied by the common silver fir. It attacks three in all growth classes with preference for small and overshadowed threes. Fir trees suffer more when fungus act in association with other noxious factors (insects, air pollutants). |