DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1992 str. 40 <-- 40 --> PDF |
sadnica hrasta lužnjaka uglavnom rješavaju te probleme i ujedno izbjegavaju prve, relativno skupe zahvate njege. Znatnija zaštita tih posljednjih oaza poplavnih područja i šuma u njima inicirana je prije dvadesetak godina, kad su ti još koliko-toliko prirodni predjeli i život u njima spašeni od totalne propasti. Otada imaju kategoriju prirodnih zaštićenih područja i za većinu su tiskane monografije ili su izrađeni projeki njihova održavanja i unapređenja. Projekte posljednjih godina izrađuje WWF-Auen-Instit´ut iz Rastatta, a u njima se regulira način renaturiranja ili održavanja pojedinih šumskih predjela, uređuju se područja za povratak pojedinih biljnih i životinjskih vrsta, regulira se način kretanja, edukacije i rekreacije ljudi, osnivaju se stalne istraživačke jezgre koje se dalje prate metodom stacioniranih istraživanja, zapuštaju se pojedine livade zbog prirodne sukcesije itd. Osnovni cilj pri tome je da se zaštićeno područje što je moguće prije vrati u što prirodnije stanje. U tom smislu za renaturiranje šumskih područja postoji uvijek samo jedno jednostavno pravilo: »svaka vrsta treba rasti samo na mjestu koje joj je iskonska priroda odredila«. Zaista je vrlo malo nedostajalo da u nizinskim područjima tog dijela Evrope nestanu i posljednji hektari i nekadašnje prirode i da se jednostavno izgubi model koji upućuje na cilj i način renaturiranja poplavnih područja i vraćanja nekadašnjeg života uz Rajnu. Iz većine tih predjela nisu samo prije dvadesetak godina odletjele posljednje rode i nestale posljednje vidre, već su iz temelja promijenjeni i u ekološkom smislu obezvrijeđeni cijeli krajolici. UMJESTO ZAKLJUČKA Nepotrebno je ponavljati sinekološke uvjete i vegetacijski sastav oko 4000 ha najprirodnijih poplavnih područja u njemačkom dijelu gornje Rajne. Ovdje je stanje u prirodnim ekosistemima takvo da upozorava na mogućnost da nekontroliranim zadiranjem u prirodu i njene zakonitosti dovedemo u pitanje opstanak brojnih biljnih i životinjskih vrsta i zajednica, a samo u zajednici s njima čovjek čini stabilnu prirodnu cjelinu koja može opstati. Provedene melioracijske mjere uz Rajnu, regulacija prometa i protoka rijeke, industrijska gradnja u njenoj zoni, eksploatacija zemljišta i pijeska, načini iskorišćivanja i obnove šuma i svi drugi zahvati u prirodu, ako se moraju provoditi, imaju uvijek nekoliko alternativnih rješenja i u tome je Rajna i njeno područje izuzetno vrijedna pouka. Treba je shvatiti i pri neophodnim identičnim zahvatima praviti što manje greške. To se odnosi i na šumarsku privredu i znanost, jer nam se već dešavalo da smo strane metode i iskustva (bez obzira na to koliko bili protivni našim uvjetima i našoj šumarskoj školi) prenosili u domaće gospodarstvo, a ona nisu poslije dala očekivane rezultate. Želimo li sačuvati temeljne odlike šuma naše Republike, njene neosporne ljepote, ekološke i druge vrijednosti, prijeko je potrebno koristiti se dugogodišnjim stranim iskusvima i ne ponoviti njihove greške. 38 |