DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 1-2/1992 str. 40     <-- 40 -->        PDF

sadnica hrasta lužnjaka uglavnom rješavaju te probleme i ujedno izbjegavaju
prve, relativno skupe zahvate njege.


Znatnija zaštita tih posljednjih oaza poplavnih područja i šuma u njima
inicirana je prije dvadesetak godina, kad su ti još koliko-toliko prirodni
predjeli i život u njima spašeni od totalne propasti. Otada imaju kategoriju
prirodnih zaštićenih područja i za većinu su tiskane monografije ili su izrađeni
projeki njihova održavanja i unapređenja. Projekte posljednjih godina
izrađuje WWF-Auen-Instit´ut iz Rastatta, a u njima se regulira način
renaturiranja ili održavanja pojedinih šumskih predjela, uređuju se područja
za povratak pojedinih biljnih i životinjskih vrsta, regulira se način kretanja,
edukacije i rekreacije ljudi, osnivaju se stalne istraživačke jezgre
koje se dalje prate metodom stacioniranih istraživanja, zapuštaju se pojedine
livade zbog prirodne sukcesije itd. Osnovni cilj pri tome je da se zaštićeno
područje što je moguće prije vrati u što prirodnije stanje. U tom
smislu za renaturiranje šumskih područja postoji uvijek samo jedno jednostavno
pravilo: »svaka vrsta treba rasti samo na mjestu koje joj je iskonska
priroda odredila«.


Zaista je vrlo malo nedostajalo da u nizinskim područjima tog dijela
Evrope nestanu i posljednji hektari i nekadašnje prirode i da se jednostavno
izgubi model koji upućuje na cilj i način renaturiranja poplavnih područja
i vraćanja nekadašnjeg života uz Rajnu.


Iz većine tih predjela nisu samo prije dvadesetak godina odletjele posljednje
rode i nestale posljednje vidre, već su iz temelja promijenjeni i u
ekološkom smislu obezvrijeđeni cijeli krajolici.


UMJESTO ZAKLJUČKA


Nepotrebno je ponavljati sinekološke uvjete i vegetacijski sastav oko
4000 ha najprirodnijih poplavnih područja u njemačkom dijelu gornje Rajne.
Ovdje je stanje u prirodnim ekosistemima takvo da upozorava na mogućnost
da nekontroliranim zadiranjem u prirodu i njene zakonitosti dovedemo
u pitanje opstanak brojnih biljnih i životinjskih vrsta i zajednica,
a samo u zajednici s njima čovjek čini stabilnu prirodnu cjelinu koja može
opstati.


Provedene melioracijske mjere uz Rajnu, regulacija prometa i protoka
rijeke, industrijska gradnja u njenoj zoni, eksploatacija zemljišta i pijeska,
načini iskorišćivanja i obnove šuma i svi drugi zahvati u prirodu, ako se
moraju provoditi, imaju uvijek nekoliko alternativnih rješenja i u tome
je Rajna i njeno područje izuzetno vrijedna pouka. Treba je shvatiti i pri
neophodnim identičnim zahvatima praviti što manje greške.


To se odnosi i na šumarsku privredu i znanost, jer nam se već dešavalo
da smo strane metode i iskustva (bez obzira na to koliko bili protivni našim
uvjetima i našoj šumarskoj školi) prenosili u domaće gospodarstvo, a ona
nisu poslije dala očekivane rezultate. Želimo li sačuvati temeljne odlike
šuma naše Republike, njene neosporne ljepote, ekološke i druge vrijednosti,
prijeko je potrebno koristiti se dugogodišnjim stranim iskusvima i ne
ponoviti njihove greške.


38