DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1992 str. 35 <-- 35 --> PDF |
njak i vez (Vlmus laevis) koji tu nalazi optimalne uvjete za svoj razvoj. Također je i poljski brijest vrlo bitan činilac zajednice, dok obični jasen igra sporednu ulogu. Njegov optimum u poplavnom područjima leži više, u srednjim položajima. Osim tih vrsta susreću se bijela vrba, crna topola, bijela i crna joha te divlja kruška. Zbog poplava sloj grmlja je nešto reducirani, stalni su Crataegus monogyna, Viburnum opulus i Cornus sanguinea. U sloju prizemnog rašća dominiraju još uvijek biljke bara i visokih voda, a samo mjestimično biljke koje tendiraju sušim staništima. Nažalost1, danas je izuzetno malo prirodnih sastojina na tim položajima koje imaju takvu vegetacijsku strukturu. One su djelovanjem čovjeka praktično nestale i na njihovu mjestu se u forlandima nalaze kulture hibridnih topola, a izvan nasipa poljoprivredne površine. Manjim dijelom su na njihovu mjestu podignute umjetne sastojine bijelih vrba osnovanih zbog provođenja »sječe u glavu«. Tim sastojinama u nas odgovaraju duboki, mokri položaji unutar subasocijacije Genisto elatae-Quercetum roboris caricetosum remotae Horv. 1938, a pogotovo one sastojine koje su nastale prirodnom sukcesijom na staništima šuma crne johe. D i s t e r (1980) smatra da ovi položaji ekološki i sociološki odgovaraju našoj zajednici poljskoga jasena s kasnim drijemovcem (Leuco-Fraxinetum anguslifoliae Glav. 1959), pri čemu je razumljivo da te dvije vrste, kao i neke druge iz sastava te zajednice pripadaju istočnije rasprostranjenim elementima. b) Šume tvrdih listača na srednjim položajima To je tipična varijanta asocijacije Querco-Ulmetum minoris. Pridolazi na visini vodostaja Rajne između 4,2 i 5,5 m. Poplavljene su prosječno godišnje između tri i petfnaestak dana, a samo u iznimno vlažnim godinama i 2—3 mjeseca. Međutim, isto tako u ekstremno sušnim godinama mnogi se položaji više ne poplavljuju. U sloju drveća dominiraju hrast lužnjak, nizinski brijest i obični jasen. Obje zadnje vrste ovdje uspijevaju optimalno. Brijest na mnogo mjesta u sloju grmlja i nešto kasnije gradi vrlo guste grupe, međutim poslije se održavaju samo rijetki primjerci. Jasen se pomlađuje vrlo agresivno. Pored toga podnosi vrlo dobro poplavnu vodu (gotovto kao hrast) i u tim uvjetima postiže znatne dimenzije. To sve ide u prilog znanstvenicima koji drže da je ovdje u nizini autohton. Vrlo se često danas susreću grupe identičnih sastojina, nastalih prirodnim putem odmah nakon završetka II. svjetskog rata. Broj divljači je u to vrijeme zbcg nedostatka hrane bio drastično reduciran, što se povoljno odrazilo na pomlađivanje sastojina. Osim tih vrsta drveća u depresijama srednjih položaja pridolaze pojedinačno vez i bijela topola, koja mjestimično postiže znatne dimenzije. Sigurno je da su obje vrste, kao i Pyrus pyraster, bile nekada mnogo češće. S druge strane, ponegdje pridolaze i vrste viših i sušili staništa, u prvom redu obični grab, klen, malolisna lipa, ali nisu konkurentni. U bogatom sloju grmlja prevladavaju Crataegus monogyna, Euonymus europaea i Cornus sanguinea, dok su nešto rjeđi i s manjom pokrovnošću Prunus spinosa, Viburnum opulus i Sambucus nigra. Od penjačica, koje prema mnogim autorima ovdje nalaze optimum za svoj razvoj, pridolaze Clematis vitalba, Cucubalus baceifer, Humulus lupulus i Hedera helix, a |