DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 1-2/1992 str. 35     <-- 35 -->        PDF

njak i vez (Vlmus laevis) koji tu nalazi optimalne uvjete za svoj razvoj.
Također je i poljski brijest vrlo bitan činilac zajednice, dok obični jasen
igra sporednu ulogu. Njegov optimum u poplavnom područjima leži više,
u srednjim položajima. Osim tih vrsta susreću se bijela vrba, crna topola,
bijela i crna joha te divlja kruška. Zbog poplava sloj grmlja je nešto reducirani,
stalni su Crataegus monogyna, Viburnum opulus i Cornus sanguinea.
U sloju prizemnog rašća dominiraju još uvijek biljke bara i visokih voda,
a samo mjestimično biljke koje tendiraju sušim staništima.


Nažalost1, danas je izuzetno malo prirodnih sastojina na tim položajima
koje imaju takvu vegetacijsku strukturu. One su djelovanjem čovjeka praktično
nestale i na njihovu mjestu se u forlandima nalaze kulture hibridnih
topola, a izvan nasipa poljoprivredne površine. Manjim dijelom su na njihovu
mjestu podignute umjetne sastojine bijelih vrba osnovanih zbog provođenja
»sječe u glavu«.


Tim sastojinama u nas odgovaraju duboki, mokri položaji unutar subasocijacije
Genisto elatae-Quercetum roboris caricetosum remotae Horv.
1938, a pogotovo one sastojine koje su nastale prirodnom sukcesijom na
staništima šuma crne johe. D i s t e r (1980) smatra da ovi položaji ekološki
i sociološki odgovaraju našoj zajednici poljskoga jasena s kasnim drijemovcem
(Leuco-Fraxinetum anguslifoliae Glav. 1959), pri čemu je razumljivo
da te dvije vrste, kao i neke druge iz sastava te zajednice pripadaju istočnije
rasprostranjenim elementima.


b) Šume tvrdih listača na srednjim položajima


To je tipična varijanta asocijacije Querco-Ulmetum minoris. Pridolazi
na visini vodostaja Rajne između 4,2 i 5,5 m. Poplavljene su prosječno godišnje
između tri i petfnaestak dana, a samo u iznimno vlažnim godinama
i 2—3 mjeseca. Međutim, isto tako u ekstremno sušnim godinama mnogi se
položaji više ne poplavljuju. U sloju drveća dominiraju hrast lužnjak, nizinski
brijest i obični jasen. Obje zadnje vrste ovdje uspijevaju optimalno.
Brijest na mnogo mjesta u sloju grmlja i nešto kasnije gradi vrlo guste
grupe, međutim poslije se održavaju samo rijetki primjerci. Jasen se pomlađuje
vrlo agresivno. Pored toga podnosi vrlo dobro poplavnu vodu (gotovto
kao hrast) i u tim uvjetima postiže znatne dimenzije. To sve ide u
prilog znanstvenicima koji drže da je ovdje u nizini autohton. Vrlo se često
danas susreću grupe identičnih sastojina, nastalih prirodnim putem odmah
nakon završetka II. svjetskog rata. Broj divljači je u to vrijeme zbcg nedostatka
hrane bio drastično reduciran, što se povoljno odrazilo na pomlađivanje
sastojina. Osim tih vrsta drveća u depresijama srednjih položaja
pridolaze pojedinačno vez i bijela topola, koja mjestimično postiže znatne
dimenzije. Sigurno je da su obje vrste, kao i Pyrus pyraster, bile nekada
mnogo češće. S druge strane, ponegdje pridolaze i vrste viših i sušili staništa,
u prvom redu obični grab, klen, malolisna lipa, ali nisu konkurentni.
U bogatom sloju grmlja prevladavaju Crataegus monogyna, Euonymus
europaea i Cornus sanguinea, dok su nešto rjeđi i s manjom pokrovnošću
Prunus spinosa, Viburnum opulus i Sambucus nigra. Od penjačica, koje
prema mnogim autorima ovdje nalaze optimum za svoj razvoj, pridolaze
Clematis vitalba, Cucubalus baceifer, Humulus lupulus i Hedera helix, a