DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1992 str. 31 <-- 31 --> PDF |
v´odene površine. Ekološki gledano, te vodene površine, čak i kada je eksr ploatacija napuštena, ne mogu u nijednom slučaju zamijeniti bivša poplavna područja. Međutim, na prirodni svijet gornje Rajne mnogo su veće posljedice ostavile melioracije Rajne i izgradnja nasipa. Prirodne šume nalaze su u dijelu u kojem je rijeka do prije 170 godina izrazito meandrirala. Godine 1817. započele su čuvene Tulline korekcije, koje su u gornjem toku furkacijsku, a u donjem meandersku rijeku »kanalizirale« i u znatnom dijelu već tada joj dale njezin današnji tok. Šume su već tada bile iskrčene i zapremale su manje površine nego danas. Međutim, njihov izgled, sastav i struktura bjli su neusporedivo prirodniji. To se odnosi i na dijelove u kojima se intenzivno gospodarilo srednjim uzgojnim oblikom. Dakle, nakon korekcije Rajne u 19. stoljeću stari način poplava i dinamiku razvitka zadržala su samo područja između Rajne i nasipa. No i u njima se promijenilo mnogo toga. Tako, naprimjer, šume kod Wormsa, koje leže u razini vodomjera na Rajni od 4 m, bile su u razdoblju prije korekcija Rajne (1821—1830) poplavljene prosječno 173 dana u godini, u razdoblju 1961—1970 prosječno 25 dana. Šume koje su u razini vodomjera 5,4 m bile su u periodu 1821—1830. poplavljene prosječno 23,5 dana u godini, a danas su jedva dva dana. Vidimo dakle da u tim područjima poplave, njihova visina i trajanje imaju odlučujući utjecaj na vegetaciju, dok podzemna voda (prema D i ster u 1980) igra sasvim sporednu ulogu. U forlandima nema velikih promjena ni njena deficita. Izvan nasipa smanjene su podzemne vode, ponegdje i drastično (do 10 m). Na tim lokalitetima šuma ne može rasti već raste uglavnom grmlje. Da je nivo podzemne vode smanjen vidi se najbolje po vegetaciji. U opisu vodnog režima i gospodarskih zahvata u prirodi potrebno je još spomenuti vodne stepenice i poldere. Izgradnja vodnih stepenica iz temelja je promijenila krajolik oko Rajne. Rijeka je visokim obalnim nasipima dignuta iznad okolnog terena i nekoliko puta proširena. Uz obavezne velike ustave kojima se regulira protok vode i promet brodova izgrađene su i hidrocentrale. Tako regulirana rijeka teče mnogo brže nego prije. Jako erodira dno korita, osobito oko ustava, zamuljuje ih (mulj je znatno kemijski opterećen), a na okolni teren toliko pritišće da se podzemna voda ne spušta ispod 50 cm. U tim uvjetima drveće ne može uspijevati pa se i podignute kulture topola suše. Čitav prostor od prve vodae stepenice kod Basela pa do zadnje kod Ifferzheima ekološki je znatno obezvrijeđen. Osim toga kod visokih vodnih valova prijete i druge opasnosti od rijeke pa se dio vode mora pustiti iz korita. Zbog toga su uz rijeku izgrađeni sporedni kanali koji bi tu vodu trebali odvesti u poldere — prostore između obalnog nasipa i vanjskog koji je kilometar i više udaljen. Međutim, sad je očito da taj prostor nije dovoljan i da treba tražiti i druga rješenja. Zato se do daljega odustalo od građenja još jedne vodne stepenice nizvodno. Pri rješavanju te vrlo ozbiljne problematike, koja se nametnula ekolozima i vodoprivrednim stručnjacima, jedno od mogućih rješenja jest i drugačija regulacija nasipa i renaturiranje nekadašnjih poplavnih područja, u čemu bi ona dobila staru funkciju i značenje. Također je za spas tih posljednjih prirodnih oaza nizinskog područja predlagano povezivanje starih tokova Rajne i meandara u jedan tok, koji bi tekao paralelno s Rajnom 29 |