DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 1-2/1992 str. 31     <-- 31 -->        PDF

v´odene površine. Ekološki gledano, te vodene površine, čak i kada je eksr
ploatacija napuštena, ne mogu u nijednom slučaju zamijeniti bivša poplavna
područja.


Međutim, na prirodni svijet gornje Rajne mnogo su veće posljedice ostavile
melioracije Rajne i izgradnja nasipa. Prirodne šume nalaze su u dijelu
u kojem je rijeka do prije 170 godina izrazito meandrirala. Godine 1817.
započele su čuvene Tulline korekcije, koje su u gornjem toku furkacijsku,
a u donjem meandersku rijeku »kanalizirale« i u znatnom dijelu već tada
joj dale njezin današnji tok. Šume su već tada bile iskrčene i zapremale
su manje površine nego danas. Međutim, njihov izgled, sastav i struktura
bjli su neusporedivo prirodniji. To se odnosi i na dijelove u kojima se intenzivno
gospodarilo srednjim uzgojnim oblikom. Dakle, nakon korekcije
Rajne u 19. stoljeću stari način poplava i dinamiku razvitka zadržala su
samo područja između Rajne i nasipa. No i u njima se promijenilo mnogo
toga. Tako, naprimjer, šume kod Wormsa, koje leže u razini vodomjera na
Rajni od 4 m, bile su u razdoblju prije korekcija Rajne (1821—1830) poplavljene
prosječno 173 dana u godini, u razdoblju 1961—1970 prosječno 25
dana. Šume koje su u razini vodomjera 5,4 m bile su u periodu 1821—1830.
poplavljene prosječno 23,5 dana u godini, a danas su jedva dva dana.


Vidimo dakle da u tim područjima poplave, njihova visina i trajanje
imaju odlučujući utjecaj na vegetaciju, dok podzemna voda (prema D i ster
u 1980) igra sasvim sporednu ulogu. U forlandima nema velikih promjena
ni njena deficita. Izvan nasipa smanjene su podzemne vode, ponegdje
i drastično (do 10 m). Na tim lokalitetima šuma ne može rasti već
raste uglavnom grmlje. Da je nivo podzemne vode smanjen vidi se najbolje
po vegetaciji.


U opisu vodnog režima i gospodarskih zahvata u prirodi potrebno je
još spomenuti vodne stepenice i poldere. Izgradnja vodnih stepenica iz temelja
je promijenila krajolik oko Rajne. Rijeka je visokim obalnim nasipima
dignuta iznad okolnog terena i nekoliko puta proširena. Uz obavezne
velike ustave kojima se regulira protok vode i promet brodova izgrađene su
i hidrocentrale. Tako regulirana rijeka teče mnogo brže nego prije. Jako
erodira dno korita, osobito oko ustava, zamuljuje ih (mulj je znatno kemijski
opterećen), a na okolni teren toliko pritišće da se podzemna voda
ne spušta ispod 50 cm. U tim uvjetima drveće ne može uspijevati pa se
i podignute kulture topola suše. Čitav prostor od prve vodae stepenice kod
Basela pa do zadnje kod Ifferzheima ekološki je znatno obezvrijeđen. Osim
toga kod visokih vodnih valova prijete i druge opasnosti od rijeke pa se
dio vode mora pustiti iz korita. Zbog toga su uz rijeku izgrađeni sporedni
kanali koji bi tu vodu trebali odvesti u poldere — prostore između obalnog
nasipa i vanjskog koji je kilometar i više udaljen. Međutim, sad je očito
da taj prostor nije dovoljan i da treba tražiti i druga rješenja. Zato se do
daljega odustalo od građenja još jedne vodne stepenice nizvodno.


Pri rješavanju te vrlo ozbiljne problematike, koja se nametnula ekolozima
i vodoprivrednim stručnjacima, jedno od mogućih rješenja jest i drugačija
regulacija nasipa i renaturiranje nekadašnjih poplavnih područja, u
čemu bi ona dobila staru funkciju i značenje. Također je za spas tih posljednjih
prirodnih oaza nizinskog područja predlagano povezivanje starih
tokova Rajne i meandara u jedan tok, koji bi tekao paralelno s Rajnom


29