DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1992 str. 17 <-- 17 --> PDF |
oko 25.000 stanovnika). Ipak to stanje nije bilo dobro zbog velikog broja panjača (oko 32%>) i šikara (oko 12%). Razlozi za to su različiti: u prvom redu prevelike sječe u proteklom razdoblju i veliko učešće privatnih šuma. Što se tiče uporabe šuma, ona se uvelike promijenila: prestala je proizvodnja pepeljike (potaše) a ugljenarenje je jako smanjeno. Sječa šuma za ogrjev još je uvijek velika, no potreba za sitnim i krupnim građevnim drvom sve je veća te u tom vremenu bilježimo u Samoboru 5 pilana, nekoliko građevnih poduzeća, jedno poduzeće za proizvodnju četaka, 3 pilara, 35 stolara, 3 tesara, 1 tokara, 4 košarača, nekoliko proizvođača štapova itd. Nema sumnje da je bogatstvo samoborskih šuma s različitim vrstama drveća omogućilo razvoj onih obrta koji se bave preradom drva. RAZDOBLJE OD 1945. DO 30. SVIBNJA 1990. Poslije 1945. promijenila se površina i struktura šuma po vlasništvu u Jugoslaviji i Hrvatskoj. Sve šume postaju općenarodna imovina, izuzevši mali individualni seljački šumski posjed. U SFRJ Zakonom o agrarnoj reformi i kolonizaciji od 1945. godine određen je zemljišni maksimum od 20—35 ha, a Zakonom iz 1953. sveden je na 10 ha obradive površine (agrarni minimum). Taj maksimum za šume iznosi u brdskim predjelima od 15—30 ha, a u ostalim predjelima 8—15 ha. Godine 1947. izašao je Zakon o proglašenju imovnih općina i zemljišnih zajednica općenarodnom imovinom. Tako su dokinute zemljišne zajednice u samoborskoj općini 1941. godine. Poslijeratno razdoblje šumarstva Hrvatske — od 1945. do danas — pretrpjelo je kao nikad prije velike i česte organizacijske promjene što se odrazilo i na šumarstvo Samobora. Površina općine Samobor se povećava za neke dijelove tako da sadašnja površina općine iznosi 28.771 ha (za razliku od površine 1939. godine kada je ona iznosila 24.805 ha). Dakako, da se i šumska površina povećala; danas ona iznosi 12.596,43 ha za razliku od one (10.762 ha) u 1939. godini. U prvo vrijeme, tj. do 1946, šumama Samobora upravljao je kotarski narodni odbor u Samoboru. Šume postaju općenarodna imovina, pa tako, i većina šuma općine Samobor spada pod Šumsko gospodarstvo »Šamarica« u Zagrebu. Dne 9. IX. 1950. osnovana je Šumarija Samobor s time da je jedan dio šuma (Tepec, Palačnik i Stražnik) ostao pod upravom općine Samobor odnosno R.O. »Komunalac«. Kasnije spomenuta Šumarija preuzimlje upravu nad svim šumama u općini Samobor. Pozitivno djelovanje šumarske organizacije u Samoboru odrazilo se u tome da su postepeno sve šume općine Samobor uređene, tj. da su za sve šume sastavljene gospodarske osnove koje je izradila Sekcija za uređivanje šuma Šumskog gospodarstva Zagreb. Te osnove se redovito revidiraju poJ postojećim šumarskim propisima od kojih spominjem onaj najnoviji koji je na snazi, a nosi naslov »Pravilnik o načinu izrade šumskogospodarskih osnova područja, osnova gospodarenja gospodarskim jedinicama i programa za gospodarenje šumama« (Narodne novine br. 42, Zagreb 22. listopada 1985). Spomenute osnove je na temelju stručnog pregleda komisije od re^ publičkog i kotarskog šumarskog inspektora i njihova prijedloga, odobrila |