DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1992 str. 12 <-- 12 --> PDF |
(Quercus pubescens L.) i crnog graba (Ostrya carpinifolia Scop.) ili takozvana šumska zajednica »Querco-Ostryetum carpinifoliae Horv.« Uz crni grab tu raste i crni jasen (Fraxinus ornus L.), cer (Quercus cerris L.), mukinja (Sorbus aria), brekinja (Sorbus torminalis L.), divlja kruška (Pirus communis) dok su rjeđi hrastovi Quercus pubescens i Q. petrea, a od grmova ruj (Cottinus coggiria), dren (Cornus mas L.), svibovina (Cornus sanguineaL.), krkavina (Rhamnus cathartica L.), kalina (Ligustrum vulgare L); od niskog rašća tu se nalazi crnjuša (Erica carnea), rumena iglica (Geranium sanguinewn), pakuljac (Aquilegia vulgaris), dubačac (Teucrium chamaedrys), velika crvena djetelina (Trifolium rubens) te Horvatova perunika (IrisCroatica). Bukove šume (Fagetum croaticum Horv.) rastu pretežno na sjevernim i sjeveroistočnim ekspozicijama na vapnenačkoj i dolomitnoj podlozi. Uz bukvu dolaze gotovo redovito javor mliječ (Acer platanoides L.) i gorski javor (Acer pseudoplatanus L.) a tu i tamo klen (Acer campestre L.) uz obilje graba (Carpinus betulus L.) naročito u dolinama. Od ostalih vrsta drveća mjestimično se nađe po koja tisa (Taxus baccata L.) i božikovina (Ilex aquifolium L.) a od grmlja zimzeleni likovac (Daphne laureola), Blagaj ev likovac (Daphne blagayana Frey) koji je 1888. otkrio Stjepan Đ u r a š i n (1890) na vrhu Oštre a zatim H. Lang na Palačniku (Horvat, 1942), crvena bazga (Sambucus racemosa), planinska kozja krv (Lonicera alpigena), žestika (Rhamus fallax), širokolisna kurika (Evonimus latifolius). Od niskog rašća u bukovoj šumi vrlo je raširena veprina (Ruscus hypoglossum), lazarkinja (Asperula odorata), Petrov Krst (Paris quadrifolia), razne režulje (Cardamine bulbifera, C. polyphylla, C. savensis), šumarica (Anemone nemorosa), crveni ljiljan (Lilium martagon), ciklama (Cyclamen europeum), Salamanov pečat (Polygonatum multiflorum), volujsko oko (Hacquetia epipactis), kopitnjak (Asarum europeum), velika mrtva kopriva (Lamium orvala), gorčika (Prenanthes purpurea), različite paprati (Aspidium aculeatum, A. filix mas), zdravčica (Sanicula europea), kozlac (Arum maculatum), velecjetna marulja (Calamintha grandiflora) i dr. Za razliku od bjelogiričnih šuma u Samoborskom kraju, koje su autoktone, crnogorične šume su umjetno podignute pošumljavanjem koje je ponajprije počelo u Anindolu 1883. godine a zatim u Stražniku 1900. s time da je pošumljavanje nastavljeno sve do danas. Uglavnom su sađene ove vrste drveća: obična smreka (Picea Abies L.), obična jela (Abies alba Mill.) obični bor (Pinus sylvestris L.) i evropski ariš (Larix decidua Mili.). OD DAVNIH VREMENA DO 1919. GODINE Nekoć su samoborske šume pripadale vlastelinima ili takozvanoj »samoborskoj gospodštiji« a samo mali dio pripadao je samoborskoj općini. Poznata su povijesna trvenja između gospodštije i Samoboraca, koja su trajala gotovo 3 stoljeća. U tom trvenju općinske su šume stradale ponajviše. Nažalost ni u povelji Bele IV. od 1242. a ni u nacrtu Samobora 1764. nije naznačeno vlasništvo općine Samobor. Računa se da je površina općinskih šuma iznosila 572 k. jutara odnosno 329 ha. Ima povijesnih podataka o prevelikom uživanju općinskih šuma i o poduzetim mjerama samoborskog magistrata 1702. godine protiv šumskih šteta (B. Toni, 1943). »Prema starim |