DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 1-2/1992 str. 109 <-- 109 --> PDF |
IN MEMORIAM FERDO ŠULENTIĆ dipl. ini. šumar. 1907—1991. i. 24. VIII. 1991. umro je u Brodu, a 28. VIII. sahranjen na zagrebačkom groblju Mirogoj istaknuti šumarski i lovni stručnjak starije generacije hrvatskih šumara FERDO ŠULENTIĆ. Ispraćaju posmrtnih ostataka prisustvovali su — uz užu pokojnikovu porodicu: suprugu i sinove — veći broj njegovih kolega šumara. Ispred prisutnih kolega i Hrvatskog šumarskog društva od pokojnika se oprostio ing. Vlado Spol jarić ovim riječima: FERDO ŠULENTIĆ rodio se 29. IV. 1907. u Glini — »slučaijno« — kako je sam napisao u svojoj autobiografskoj knjizi »Priroda i ljudi«. Jer, kao svoj zavičaj smatrao je Perušić, manji gradić i općinsko sjedište u srcu Like. Tu je proveo djetinjstvo — kako sam piše — u radosti i obilju. Ali bezbrižnost iz prvih dana života nije bila dugog vijeka: umiješala se sud bina ... prerana smrt oca liječnika neposredno prije nego što bi obitelj stekla pravo na mirovinu. Tako je ostala nezbrinuta i ubrzo osiromašena obitelj. No Ferdo, tvrdokorna lička sorta i, — kao što je opisao svog djeda: »naočita i snažna Ijudeskara, medvjed bi ustuknuo pred njim« tako se i on upušta u borbu sa životom. Napušta započeto školovanje u klasičnoj gimnaziji u Gospiću te se prihvaća svakog posla. U šesnajstoj godini mu HRVATSKI RADIŠA nalazi mjesto šegrta u jednoj trgovini u Brodu, gdje radi najteže poslove. Vraća se u Liku gdje se probija kroz život kao radnik u mlinu, za nadnicu kosi i ore seljacima, kirijaši. U 18-toj godini našao se u Beogradu. Ondje uz pomoć »lacmana« Ličana nalazi posla, a prihvaća sve samo da preživi. Upisuje se u večernju srednju školu, a zatim — uz ne manje truda i napora — na Polj. šumarski fakultet u Ze munu. Za izbor budućeg zanimanja Ferde Šulentića odlučna je bila lovačka strast, koju je stekao u najranijoj mladosti u rodnoj Lici. Stoga nije čudo da je u iz boru tri zanimanja koje mu je nudilo obrazovanje — šumarstvo, drvna indus trija i lovstvo — za svoj životni poziv izabrao LOVSTVO. 1935. dobio je mjesto šumara i lovnog stručnjaka u drž. lovištu u Baranji, u onom dijelu Hrvatske koji je danas u rukama osvajača. »Zavolio sam tu zemlju, Baranju, piše u svojoj knjizi, zavolio sam u Baranji ljude — dobar svijet, pošten, mekan, iskren. Tu sam proživio najljepše časove svog života.« Poslije rata promijenio je više mjesta, bio je nastavnik na srednjoj šumarskoj školi u Ilidži, zatim na poslovima iskorišćivanja šuma u Sisku, tehn. direk 107 |
ŠUMARSKI LIST 1-2/1992 str. 110 <-- 110 --> PDF |
tor DIP Karlovac, od 1960-te bio republički lovni inspektor, a do 1975. kada je otišao u mirovinu ponovno je u drvnoj industriji, u Vrhovinama. Kolega Ferdo bio je vrijedan radnik, dobar stručnjak na svim poslovima koji su mu dopali, a — što je možda manje poznato — i uspješan pripovjedač i pisac. U razdoblju od 1951. do 1968. plodan je pisac lovačke beletristike na stranicama Lovačkog vjesnika, te mu je 1968. Lovački savez Hrvatske u svojoj nakladi izdao prvu knjigu pod naslovom PRIRODA I LJUDI. Nakon umirovljenja nastavio je s pisanjem te 1988. u vlastitoj nakladi izdaje svoju drugu knjigu kratkih priča ili eseja pod naslovom NA ŠUMARSKIM I LOVAČKIM STAZAMA, s podnaslovom DRŽAVNICI KAO LOVCI. U njoj se pokazuje kao savjestan kroničar ali i oštar kritičar negativnih pojava, kojih je bilo upravo u lovstvu, i naročito od onih, koji su se za tu našu važnu granu narodnog gospodarstva trebali brinuti. Za Šulentićevo književno djelo može se reci da je sinteza bogatog životnog iskustva, stručnih saznanja i literarnog talenta — i hrabrosti, radi oštrine kritike upućene na račun visokih političkih ličnosti. Za svoj rad kolega Ferdo primio je i vrijedna odlikovanja. I šumarska struka, okupljena u Šumarskom društvu Hrvatske odaje priznanje kolegi Ferdi Šulentiću, koliko za uspjehe na stručnom polju, toliko i za vrijedan literarni doprinos našem lovstvu i šumarstvu. Uz izraz iskrenog saučešća obitelji Zagreb, 28. VIII. 1991. Ing. Vlado Špoljarić |