DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1992 str. 101 <-- 101 --> PDF |
lozno i radničko drvo. Za određivanje vrijednosti tih šuma teško se može primijeniti i reprodukcijska metoda jer se ona bazira na troškovima podizanja, uzgajanja, uređivanja i zaštite šuma kojih redovito u panjačama nema ili su minimalni što implicira i njihove minimalne vrijednosti. Ta velika površina malovrijednih šuma na području Šumskog gospodarstva Gospić nije nastala od jučer ili danas kada se govori i piše o »pljački šuma« nego puno ranije, čak od završetka II. svjetskog rata, jer je upravo tolika i ophodnja u šumama panjačama (oko 45 godina). Ovi i drugi podaci, koji slijede, naveli su me da istražujem »Ekonomske posljedice devastacije (ili pustošenja) ličkih šuma« i to s posebnim osvrtom na šumariju Donji Lapac koja »odvozi trupce u Apatin«. U toj Šumariji je naime 56,6% površine pod malovrijednim, degradiranim šumama i šumama panjačama. Prilikom ovih istraživanja niti jednog hektara površine šuma u Šumariji Donji Lapac nijesam našao na I. i II. bonitetnom razredu staništa, a na IV. i V. bonitetu bilo je čak 13.098,63 ha ili 65,5% od ukupne obrasle površine. Doduše ni Šumsko gospodarstvo Gospić, kao cjelina, nije u tom pogledu bolje stajalo. Na I II. bonitetnom razredu staništa bilo je samo 42,26 ha, a na IV. i V. 184.431,40 ha ili čak 82,2% od ukupne obrasle površine gospodarstva. Međutim ako se samo posmatraju očuvane šume na području Šumskog gospodarstva Gospić za koje sam naprijed istakao da ih ima 41,1% od ukupne obrasle površine, onda je njih na I/II. i II. bonitetnom razredu: jele 7,2%, bora 3,1% i bukve 1,1%. Na IV. i V. bonitetnom razredu staništa jele je bilo 33,9D,V, bora 82,2% i bukve 69,7%. Za razliku od ovih podataka u Šumariji Donji Lapac nema jele na I/II. i II. bonitetnom razredu staništa, a IV/V. ima je samo 5,9%. Bora u toj šumariji uopće nema, a bukva je zastupljena sa 2,7% na II. bonitetnom razredu, a IV. i V. sa 50,4% od ukupne površine očuvanih šuma. U vrijeme ovih istraživanja prosječna drvna masa na području Šumarije Donji Lapac je iznosila 284,7 rhVha, a prosječni godišnji tečajni prirast drvne mase 5,04 m3/ha, od čega 1,32 m3 jelovine i 3,72 m´! bukovine po 1 ha. Kvalitetna struktura godišnjeg tečajnog prirasta drvne mase sastojala se za jelu od 53,2% pilanskih trupaca K kvalitete, I. i II. klase i 28,2% rudničkog i celuloznog drva, a za bukvu od 31,7% trupaca F, L i K kvalitete te I. i II. klase i 59,1% ogrjevnog i celuloznog drva. Otuda proizlazi da je prosječna vrijednost očuvanih šuma Šumarije Donji Lapac 1972. godine (i prema cijenama iz te godine) iznosila 43.022 dinlia, a prosječna (ponderirana) vrijednost (ili srednji kvalitetni broj) 151 din/m;! za razliku od Šumarije Vrhovine u kojoj je taj srednji kvalitetni broj iznosio 189 din/rn´ ili za 31% više, što proizlazi od povoljnije zastupljenosti četinara u sastojinama. Isti je slučaj i iz istoga razloga i sa prosječnim vrijednostima godišnjega tečajnog prirasta drvne mase koji je u Šumariji Donji Lapac iznosio 483 din/ha, a u Šumariji Vrhovine 1.299 din/ha ili čak za 66%´ više. Budući da sam nasumce i to u dva navrata uspoređivao podatke ovih dviju šumarija, to ću ih i u daljnjem tekstu uspoređivati, jer je prva u pravilu liščarska, a druga četinarska. Prosječna udaljenost privlačenja (šlajsa) drvne mase iz šume u Šumariji Donji Lapac je iznosila 1.130 m, a u Šumariji Vrhovine 915 m ili za 19% manje. I prosječna udaljenost prijevoza drvne mase u Šumariji Donji Lapac je iznosila 27,8 km, a u Šumariji Vrhovine 17,7 km ili opet 36% manje. To proizlazi otuda što je na 1.000 hektara ukupne površine u Šumariji Donji Lapac bilo 4,15 km saobraćajnica, u Šumariji Vrhovine 5,04 km ili 21% više. Ovih nekoliko navedenih podataka su samo mali izvadak iz vrlo relevantne skupine |