DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1992 str. 10 <-- 10 --> PDF |
rast prekrasnih samoborskih šuma ali i lijepih vinograda, dakako na južnim i jugozapadnim ekspozicijama nižeg Samoborskog gorja, gdje kestenove i hrastove šumice s vinogradima, kukuruzima, poljima i sjenokošama daju posebni čar samoborskom pejzažu. U florističkom pogledu područje općine Samobor je vrlo zanimljivo ne samo po svom bogatstvu (890 vrsta po Š u g a r u) i različitosti, nego i po svojoj osebujnosti o čemu Suga r I. (1972) kaže: »Ima još jedna značajka koja ovom gorju daje poseban biljeg: iako maleno, ono se istaklo kao jedan manji flornogenetski centar. Jednom manjem broju hrvatskih endemičnih biljaka poslužilo je upravo ovo gorje kao središte diferencijacije. Zasad su za ovo područje zabilježene četiri endemične svojte: samoborska gromotulja (Alyssum samoborense), hrvatska perunika (Iris croatica), V u k o t in o v i ć e v karanfil (Dianthus Vukotinović) i Pevalekov karanfil (Dianthus Pevalekii). Na ovom je području također po prvi puta opisan i hrvatski karanfil (Dianthus croaticus) koji ima širu rasprostranjenost (G j u r a š i n, 1933)«. U općini Samobor ima danas 12.596,43 ha šuma što je 44°/o od njezina teritorija. U samoborskoj ravnici" na svježim tlima rasla je od prirode šuma hra sta lužnjaka (Quercus robur L.), nizinskog brijesta (Ulmuscampestris L.) i poljskog jasena (Fraxinus angustifolia Wahl.), takozvana šumska zajednica Genisto elatae-Quercetum Horv. Ta je šuma dobrim dijelom iskrčena i pretvorena u poljoprivredno tlo a brijest je uslijed holandske bolesti (Ceratocystis Ulmi Schiw) gotovo izumro. Ipak još uvijek ima u samoborskoj ravnici osim imena »Hrastina« ostataka te nekad bogate i vrijedne šume. U toj zajednici obilno je razvijen sloj grmlja od gloga (Crataegus monogina J.), udike (Viburnum opulus), divlje loze (Vitis silvestris), trušljike (Rhamnus frangula) a napose od visoke žutilovke (Genista elata) koja se tu i tamo javlja u obilju a u doba cvatnje daje samoborskoj ravnici vrlo lijepi ugođaj. Od prizmenog rašća ističu se šaševi (Carex brizoides, C. remota i C. strigosa), štavalj (Rumex sanguineus), kasni drijenovac (Leucoium aestivum), rumenika (Lychnis flos cuculi), odoljen (Valeriana dioica), potočnica (Myosotis palustris), metvica (Mentha aquatica) i dr. Pored hrasta lužnjaka i običnog graba u samoborskoj ravnici dobro uspijevaju na vlažnim tlima crna joha (Alnus glutinosa L.), različite topole (Populus) i različite vrbe (Salix). česti nasadi vrbe bckve (Salix viminalis L.) uz potoke i potočiće daju samoborskoj ravnici posebni ugođaj, poglavito zimi za vrijeme snijega kad se u samoborskoj bjelini žuti bekva koja će još za zimskih sunčanih dana biti obrezana da bi poslužila vinogradarima kao »vezovina« za trse u vinogradima. Sadnja vrba i drugih vrsta drveća brzog rasta počela je u ovom kraju pred više od 200 godina. To je posljedica svojevremenog nastojanja da se vrba i ostale brzorastuće vrste prošire u hrvatskim krajevima kako je to bilo navedeno u knjizi: »Navuk okolo Szadyenjua Zaplodnyenya y potrebnoga...« U samoborskoj ravnici mogu se vidjeti i mnoge medonosne vrste drveća kao što su lipa, bagrem, breza, divlje voćke, različito medonosno grmlje kao što su lijeska (Corylus avelana L.), kupina (Rubus) te različite trave, jer su se nekada Samoborci naveliko bavili pro * Nadmorska visina grada Samobora je 168 m (kod groba Vrazove Ljubice). |