DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 10-12/1991 str. 93     <-- 93 -->        PDF

količina od 0.9 mm zabilježena je u Šibeniku. Usporedba minimuma mjesečnih
količina oborina za tri postaje na Jadranu: Rijeka, Split — Marjan
i Dubrovnik, u 30-godišnjem razdoblju 1961—1990., pokazuje da je u Dubrovniku
u lipnju 1990. zabilježen apsolutni minimum mjesečne količine oborina
od 5 mm, što je za 2 mm manje od dosadašnjeg minimuma iz 1975.


Naglasimo na kraju ovog pregleda, da su ljetne suše bile izražene i u
kontinentnom dijelu Hrvatske što je vrlo rijedak slučaj. Zagreb je u svibnju
1990. zabilježio apsolutni minimum mjesečne količine oborine za taj mjesec
u istom 30-godišnjem razdoblju od 10 mm (Jurčec, 1991) i tako nadmašio
dosadašnji minimum toga mjeseca od 16 mm u 1979. godini.


5. TEMPERATURE ZRAKA U LJETNOM RAZDOBLJU 1989. I 1990.
Kako smo već pripomenuli oborine nisu jedini faktor koji pogoduje
šumskim požarima, a od ostalih činitelja najvažnija je ljetna temperatura
zraka.


Kako su u 1989. suše bile izrazitije zimi uobičajeni hidrološki ciklus uzrokovao
je veće količine oborina na Jadranu u ljetnom razdoblju (VI—VIII.).
Nasuprot tome ljeti 1990. nije došlo do povećanja oborina što se odrazilo
i na povećanoj temperaturi zraka i pogodnim prilikama za isušivanje,
za Rijeku, Split — Marjan i Dubrovnik, za mjesece od lipnja do listopada,
i u godinama 1988, 1989. i 1990. Osim toga prikazan je broj vrućih »tropskih
« dana s maksimalnom temperaturom iž 30°C. Ovi podaci pokazuju
da je ljeto 1990. bilo znatno toplije nego u 1989. ali u usporedbi s 1988. vidi
se, da te temperature nisu bile ekstremno visoke. Jedino je lipanj bio topliji
s pojavom vrućih dana, što nije uobičajeno osobito na sjevernom Jadranu.
Južni je Jadran imao znatno manji broj vrućih dana ljeti, ali nešto
više srednje dnevne temperature zraka u usporedbi sa srednjim Jadranom.


6. SINOPTICKA SITUACIJA
Suše u zimskom razdoblju 1988/89. i 1989/90. nisu bile lokalnih razmjera
već su zahvaćale veći dio srednje i južne Evrope. Na slici 2. prikazana je
razdioba tlaka zraka pri tlu u prosincu 1989. karakteristična za oba zimska
razdoblja, i odstupanje tlaka od normalnih vrijednosti za taj mjesec. Duboko
ciklonalno područje na Atlantiku odražava izrazitu aktivnost Islandske
ciklone, koje je u pojedinim danima bilo spojeno s nešto slabije izraženom
ciklonom u sjevernoj Evropi.


Nad srednjom Evropom vidi se utjecaj grebena visokog tlaka iz istočne
Evrope koje je često zimi povezano s poznatom Sibirskom anticiklonom.
Povremeno je greben anticiklone nad srednjom Evropom bio još jači
i anomalije (odstupanje tlaka) su prelazile 10 hPa. To je ojačalo zapadnu
struju nad sjevernom Evropom uz prolaz fronta i ciklona, dok se nad južnom
Evropom održavala suha zračna masa. Za razliku od 1989. u 1990. se
anticiklonalna situacija zadržala i u proljetnom i ljetnom razdoblju. U to
doba godine karakteristično je slično zonalno strujanje kao na slici 2. samo
nad srednjom i južnom Evropom. Takva zonalna cirkulacija je u 1990. bila


529