DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 10-12/1991 str. 90 <-- 90 --> PDF |
X. str. 247—256). Priloženi crtež o učestalosti pojava klasa opasnosti od šumskih požara za priobalno područje Hrvatske (Slika !.), predočuje uzajamnost požarnog vremena (meteorološke prilike + topografija + gorivo), s veličinom spaljene površine po jednom šumskom požaru (Tablica 3.). Isto tako, na osnovi podataka iz »Biltena o požarima« biv. RSUP-a SRH, dat je u tablici 3. iskaz po godinama o broju šumskih požara i sagorjele površine u ha, za priobalni dio Hrvatske. Iz tih podataka dobivene su ishodišne vrijednosti o prosjeku spaljene površine po jednom šumskom požaru u ha, što indikativno pokazuje korelaciju između te vrijednosti i vrijednosti klase vrlo velike opasnosti za nastanak i širenje šumskih požara prikazanog na slici 1. Već smo ranije apsolvirali, da je ishodišna vrijednost klasa opasnosti meteorološkog indeksa požara po kanadskoj metodi zapravo intenzitet vatrene fronte šumskog požara (kW/m). Prema tome, šumski požari nastali u nižim klasama opasnosti, manjeg su intenziteta i lakše ih je suzbiti i obratno. Iz slike 1. vidi se da je klasa vrlo velike opasnosti u 1985. imala vrijednost 130, a u prošloj 1990. vrijednosti 145. To pokazuje da je požarno vrieme u navedenim godinama uzrokovalo pojavu šumskih požara s takvim intenzitetom, da je nadmašilo raspoložive protupožarne zračne i zemaljske, snage Hrvatske u njihovom suzbijanju. 4. OBORINSKI REŽIM NA JADRANU U 1989. I 1990. GODINI Za količine oborina i raspodjelu kišnih i sušnih razdoblja u 1989. i 1990. možemo reći, da su pokazivale odraz izuzetnih vremenskih prilika na Jadranu sa znatnim odstupanjima od normalnih vrijednosti. Glavna karakteristika oborinskog režima u 1989. je zimska suša s vrlo malim količinama oborina u prva tri mjeseca duž cijele obale, a na mnogim met. postajama je suša u zimskom razdoblju 1989/90. započela već u studenom. S obzirom da se manjak oborina pojavio u zimskom razdoblju uz niske temperature to nije bitno utjecalo na nastanak i širenje šumskih požara kao u nekim ranijim godinama s izrazitim ljetnim sušama. Za razliku od 1989. u 1990. nastupile su osim zimskih suša i ljetne, a kiše koje su i pale u tom razdoblju bile su slabe što je izazvalo izvanredno suho tlo i vegetaciju, opasne za nastanak šumskih požara. U tablici 4. prikazani su sušni periodi (od 10 dana i više) na 12 meteor, postaja na Jadranu u 1989. na kojima smo pratili učestalost suhih dana i prethodnih godina. U posljednjem redu su prikazani najdulji sušni periodi na istim stanicama u 1988. pa se vidi da su za razliku od prethodne godine s dugim sušnim periodima na pojedinim met. postajama srednjeg i južnog Jadrana, u 1989. najdulje suše bile na sjevernom Jadranu. Osobito dugi sušni period zahvatio je područje Raba i Pule a trajao je 53,dana. Ako mjesečne količine oborina na Jadranu usporedimo s 30-godišnjim nizom od 1961. godine nalazimo da je osobito siječanj bio suh mjesec s apsolutnim minimumom mjesečne količine oborina na većini postaja. Tako su npr. Rijeka s 1 mm i Dubrovnik s 5 mm u 1989. bili apsolutni minimum u tom razdoblju, dok je u Splitu izmjereno 1 mm oborine još samo u vrlo 526 |