DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 10-12/1991 str. 79 <-- 79 --> PDF |
postojećih grafičkih prikaza (karata). Digitaliziranom bazom podataka možemo se služiti na načine koji nisu bili mogući s nacrtanim kartama, odnosno koristeći neposredne programe primjene omogućena su takva proučavanja i donošenje zaključaka koja znatno prelaze mogućnosti konvencionalnog korišćenja kartografskog materijala. Razvitak na polju računarske tehnike i programske podrške omogućio je povezivanje kartografskih grafičkih baza podataka s relacijskim bazama u jedan jedinstveni informacijski sustav o zemljištu, čime je ostvaren davni san šumarskih stručnjaka: stalno pritjecanje točnih i svježih informacija o st´anju šuma, kao bitne pretpostavke uspješnog gospodarenja. Uspostavljeni sustav sastoji se od geokodiranih kartografskih podloga i relacijskih baza podataka integriranih u geografski informacijski sustav (GIS), zatim od algoritama pomoću kojih se s tim podacima upravlja, te od postupaka za brzo i ekonomično ustanovljavanje nastalih promjena, što je naročito značajno u praćenju procesa proizvodnje u šumarstvu. Unutar GlS-a se svi dostupni izvori informacija geokodiraju i pohranjuju kao zasebni slojevi, što omogućava nesmetano međusobno rukovanje tematskim i topografskim informacijama. Tako se npr. na osnovu digitaliziranih katastarskih i raznih tematskih karata, posjedovnih i administrativnih granica, te atributnih lista, prema potrebi izrađuju ažurirane šumsko-gospodarske i ostale tematske karte, automatski, brzo i ekonomično (Ann. 1988). Informacije o šumama se osim terenski prikupljaju i metodama daljinskih istraživanja. Skanerske snimke, snimljene većinom iz satelita, orginalno u digitalnom obliku, te digitalizirane aerosnimke sjedinjuju se u GIS kao zasebni slojevi i sudjeluju pri ustanovljivanju stanja šuma ravnopravno s ostalim izvorima informacija. Interpretacijom klasičnih vertikalnih aerosnimki mjerila 1:10 000 — 1:15 000 određuju se npr. vrste drveća, vrste smjese, načini uzgoja, bonitet sastojina, procjenjuje se sklop, broj stabala po jedinici površine, izlučuju se i opisuju sastojine, formiraju ekološke jedinice. Na osnovi terenske provjere ili terenskog uzorka rezultati fotointerpretacije se provjeravaju. Centroidi ili granice sastojina, odnosno izlučenih površinskih jedinica prenose se u šumsko-gospodarske karte fotogrametrijski ili izravno u GIS, te se pomoću kompjutora konstruiraju karte šumskog pokrova visoke kvalitete (Hone r & Hegy i 1990). Volumen šumskih sastojina određuje se sve više na ekonomičan način pomoću aerofotosnimki. Prema kanadskim i njemačkim iskustvima kao vrlo pogodni za statističku procjenu drvne zalihe pokazali su se stereoparovi krupnog mjerila snimljeni maloformatnim fotokamerama iz helikoptera. Fotoplohe snimljene iz zraka raspoređene su slučajno po pojedinim sastoji najma. Dio fotoploha se detaljno izmjeri na terenu, tako da foto- i terenske plohe čine jedan višefazni uzorak (Lyons 1967, Rhody 1976, Honer & Hegy i 1990). U srednje-europskim uvjetima drvne zalihe se procjenjuju na snimkama mjerila 1:6 000 — 1:12 500 kombinacijom vrlo točnih fotogramaterijskih mjerenja na krošnjama i fotogrametrijskog kartiranja sastojina. Multiplom regresijskom analizom došlo se do regresijskih jednadžbi u kojima je izražen odnos između fotogrametrijski određenih veličina i terestrički izmjerenih volumena sastojina, sa zadovoljavajućom srednjom pogreškom od + 9—10%, razmjerno neovisno o stojbini, vrsti snimki i interpretatorima (Akca & Zindel 1987). |