DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 10-12/1991 str. 70 <-- 70 --> PDF |
jetima je znatno iznad naših dosadašnjih saznanja i očekivanja. Za naša najbolja staništa predviđa se 12 grla/100 ha, što je gotovo tri puta manje nego u konkretnom slučaju; 4. pokzalo se da gustoća populacije znakovitije ne utječe na mjerne parametre individua kao i na mortalitet i druge elemente same populacije; 5. pokazalo se da se smanjenjem gustoće populacije povećava revir jedinki, odnosno radijus dnevne migracije kod nižih gustoća populacija; 6. planinski pašnjaci, enklave i cijela flora veoma su pogodno stanište i izvorište hrane za visoku divljač, pored srne i za jelena, divokozu, a u konkretnom slučaju tu obitava i šezdesetak grla domaće stoke. To sve govori u prilog dosta visokoj produkciji hrane na ovim staništima; 7. telemetrijsko praćenje divljači paralelno s prosmatranjem otkriva da još uvijek ne znamo dovoljno o samom bioritmu i načinu života srneće divljači. Kako se pokazalo u lijeku istraživanja, još uvijek nemamo pravi način i pravu metodu unatoč tehničkim pomagalima za određivanje stvarnog brojnog stanja srneće divljači u nekom lovištu; 8. dosadašnja istraživanja pokazala su da znakovitu ulogu u regulaciji populacije imaju klimatske prilike, posebno u kasno proljeće i rano ljeto, a utjecaj je najizraženiji na mladunčadi, odnosno lanadi. Detaljnije podatke treba još provjeriti i oni su u tijeku istraživanja. 9. Računarskom obradom podataka i simulacijom dolazi se do novih modela gospodarenja sa srnećom divljači. Podaci su precizni u koliko imamo više ulaznih čimbenika; 10. telemetrijskim praćenjem i evidentiranjem lokacije, promatranjem i kasnije računarskom obradom podataka i kartiranjem otkriva se veličina revira sneće divljači te njena dnevna i sezonska migracija. U konkretnom slučaju već su dobiveni konkretni podaci koji govore da je različita veličina revira i kreće se između 6 i 60 ha za pojedine individue; 11. još su se jednom potvrdila ranija polemička pitanja o prehrani srneće divljači. U ovom reviru konkretno istražuje se pomoću tzv. eko-dijete, dakle divljači se ne izlaže hrana tijekom zime i u istraživanom razdoblju nije se pokazao negativni trend vezan uz nedostatak hrane. Na kraju su ostala još neka nerazjašnjena pitanja, a za nas je posebice interesantno što i mi imamo u našim uvjetima dosta klimatskih i reljefno sličnih i gotovo identičnih lovišta u kojima bi prema ovim saznanjima mogli uzgajati i veći broj divljači bez zimske prihrane. Ostaje još otvoreno pitanje hoće li i ovaj projekt dati model za točnije utvrđivanje brojnog stanja srneće divljači. LITERATURA Car, Z., (1961): Uzgojni odstrel srneće divljači. Lovačka knjiga. Zagreb. Claus s en, G., (1986): Der Jäger und sein Wild. Hamburg & Berlin. Ebner, T., (1987): Auf den Spuren der Rehe. Dolomiten Magazin II. Hespeler , B., (1989): Rehwild heute. BLV Pirsch Buch. München. Lieckfeld , P., (1987): Auf den Sprung zur besseren Jagd. »Natur« Nr 3. |