DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 10-12/1991 str. 68 <-- 68 --> PDF |
Prilikom ovakvog rada treba dobro poznavati izgled, anatomske i fiziološke karakteristike srneće divljači, jer na istom prostoru nailazimo i divokozc i jelensku divljač a često i domaće ovce, što bi moglo uzrokovati zabunu, odnosno krive podatke. Uz telemetrijsko praćenje ova metoda trebala bi odgovoriti koja su staništa najpogodnija za srneću divljač, odnosno koje su to biljne zajednice ili razvojni stadiji. V. REZULTATI DOSADAŠNJEG ISTRAŽIVANJA U dosadašnjem istraživanju, iako projekt još nije dovršen došlo se do niza otkrića i spoznaja. Naime, u tijeku rada razjašnjene su neke pretpostavke ali su isto tako i postavljena nova pitanja koja su se nametnula u tijeku istraživanja. Od dosada utvrđenih rezultata, istaknut ćemo nekoliko koji su dosta interesantni s obzirom na područje na kome su rađeni i na dosada neutvrđene podatke. 1. Nakon terenskih radova i obrade podataka iznenađuje brojno starije koje je zatečeno u reviru. Utvrđeno je na osnovi matematičkog modela da je na ovom području, odnosno u samom ograđenom dijelu revira koji je namijenjen za istraživanje, bilo između 120 i 150 jedinki srneće divljači. To govori o gustoći od otprilike 45 grla na 100 ha. Podaci dobiveni radom na terenu, brojenjem i odstrelom, ukazuju da je bilo negdje oko 100 jedinki u samoj ogradi početkom istraživanja, odnosno 30/100 ha. 2. Na početku rada brojenjem, promatranjem, a najviše na osnovi odstrijeljenih grla utvrđeno je da je početno stanje odnosno početni omjer spolova iznosi 1:2 do 1:3 u korist ženki. Naime, nakon odstrela 124 ženki i 40 muških grla došlo se do približnog omjera spolova 1:1. 3. Unatoč još uvijek visokoj gustoći populacije od 30 grla na 100 ha u zimi 1986. godine, koja je bila vrlo oštra, nije zapažen povećani gubitak divljači. Važan je podatak da u cijelom tom razdoblju nije bilo unosa hrane, odnosno zimske prihrane divljači. 4. Glavni regulator gustoće populacije u ovom visoko planinskom području su vremenske prilike početkom ljeta, odnosno gubici lanadi, a ne gustoća populacije kako se prethono mislilo. U praćenih pet godina utvrđeno je da se mortalitet lanadi kretao između 45 i 79" ». 5. Evidentiranjem priploda kod jedinki utvrđeno je da dvizice imaju prosječno 1.23 laneta. Dok srne u prosjeku imaju 1.85 lanadi. Dakle tlo je onaj prirodan potencijal s kojim se može računati kao prirodni priplod. Od toga 65% otpada na žensku lanad, što je vjerojatno i jedan od uzroka što smo u početnoj fazi imali omjer spolova 1:2 do 1:3. 6. Ljeti imamo između 35 i 70 lanadi na 100 srna ali isto tako 1—2/3 lanadi ugine tijekom ljetnih mjeseci (lipanj, srpanj). 7. Gustoća populacije nema poseban utjecaj na težinu, uhranjenost ili kondiciju divljači. Vaganje i mjerenje odstrijeljene divljači prije redukcije i sada nakon ne pokazuje signifikantne razlike. 8. Za normalno korištenje Lincoln-Scberove formule potrebno je markirati barem 30 jedinki, odnosno 1/3 populacije kako bi računski mogli do504 |