DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 10-12/1991 str. 53 <-- 53 --> PDF |
PRETHODNO PRIOPĆENJE — PRELIMINARY COMMUNICATION UDK 630*228.7:174.7 (497.13) Šum. list CXV (1991) 489 ČETINJAČE NA PODRUČJU ISTOČNE SLAVONIJE Boro JUREŠA* SAŽETAK: Na području šumarije Vukovar unašane su četinjače, pretežno borovi, ariš i druge vrste, od kojih pojedinastabla ili grupe stabala stoje još i sada. U razdoblju između 1964—72. godine nastavljeno je unašanječetinjača na području šumarija Mikanovci i Vukovar. Sađene su smreka, duglazija, borovac, ariš i bijeli bor u raznim razmacima i omjerima smjese po vrstama. Sadnja je obavljena na čistim površinama nastalim krčenjem i dubokim oranjem nakon čistih sječa sastojina cera i graba ili su osnivane mješovite sastojinezajedno s listačaina bez obrade zemljišta. Ukupno je podignuto206 ha četinjača. Paralelno s podizanjem četinjača osnovane su i manje pokusne plohe na tri lokacije gdje se vrše mjerenja radi praćenja rasta i prirasta. Najbolji rezultati u proizvodnji postignuti su s duglazijomi arišem, zatim smrekom, dok su podbacili bijeli bor u prirastui u tehničkoj vrijednosti, a borovac zbog permanentnog propadanja — sušenja. Četinjače u mješovitim sastojinama u mladosti su permanentno ugrožene od autoktonih vrsta cera i graba, pa su potrebne česte i intenzivne interevncije. UVOD Na području današnje šumarije Vukovar još koncem prošlog stoljeća unašane su četinjače u šume koje su tada bile vlasništvo grofovije Eltz iz Vukovara. Unašanje četinjača nastavljeno je i između dva rata ali znatno manje. Uglavnom su unašani bijeli i crni bor, donekle ariš i smreka, a pojedinačno ili u manjim grupama borovac, jela i borovica (Juniperus viriginiana). Manje ili veće grupice stabala nalaze se i sada iz log doba u gotovo svim šumama, a najviše u šumi Jelaš-Panjik i Đergaj. Stabla bijelog i crnog bora postigla su znatne dimenzije iako im zbog rijetkog sklopa kvaliteta nije naročita. Za porijeklo unešenih četinjača nema podataka, ali se s pravom smatra da su donesene vjerojatno s područja Alpa (Slovenija-Austrija). To se prije svega odnosi na borove i ariš. * Boro Jureša, dipl. inž., Uprava šuma Vinkovci, j . p. »Hrvatske šume«. |
| ŠUMARSKI LIST 10-12/1991 str. 54 <-- 54 --> PDF |
POŠUML.IAVANJE ČETINJAČAMA U razdoblju između 1956. do 1972. godine nastavljeno je unošenje četinjača u šume na području Šumarija Vukovar i Mikanovci, na otkupljenim poljoprivrednim površinama, iskrčenim i rigolanim šumskim površinama Nakon čiste sječe unašane su četinjače na sjecine, nakon čega su nastale mješovite šume četinjače s grabom i cerom, rijetkim hrastom lužnjakom i drugim pratećim vrstama. Na iskrčenim i rigolanim površinama dvije do tri godine uzgajale su se poljoprivredne kulture, a zatim su sađene četinjače. Još dvije do tri godine unutar redova četinjača sijane su okopavine ili druge poljoprivredne kulture. Površine gdje su unašane četinjače nalaze se na nadmorskoj visini od 98—132 metra, a prevladavajuća biljna zajednici je šuma hrasta lužnjaka s grabom i cerom. (Carpino betuli-Quercetum roboris quercetosum cerris- Rauš). Prosječna količina oborina za područje Vinkovaca i Vukovara iznosi godišnje oko 650 mm, dok je srednja godišnja temperatura za Vinkovce 10,8°C ,odnosno u toku vegetacije 17,5°C. Za područje Vukovara temperature su nešto više. U šumskom predjelu »Durgutovica« istoimene gospodarske jedinice, nadmorske visine 107 m, posađeno je ukupno 82 ha s četinjačama između 1964—72. godine. Sadnja je obavljena sa sadnicama duglazije, smreke, borovca, bijelog bora, ariša i nešto pačempresa u razmacima 3 X 3 m, 4 x 2 m i 4,5 x 2 m. Najveći dio posađen je na iskrčenim i rigolanim površinama. U šumi Jankovačka i Petrovačka Dubrava nadmorske visine 100 m posađeno je 79 ha, od čega 37 ha na oranici, a ostale su četinjače unesene na sječinu i u mješovitoj su sastojini zajedno s grabom i cerom i rijetkim hrastom lužnjakom, pretežno u razmaku 3 X 2 m. Četinjače su unašane još u šumske predjele Žirište 25 ha, Đergaj 3 ha i Jelaš — Panijak 17 ha. Ukupno je posađeno 206 ha od čega na mješovite sastojine s listačama otpada 55 ha. U Durgutovici je podignuto i šest ploha četinjača od strane Šumarskog instituta iz Jastrebarskog na ukupnoj površini od 13,2 ha radi znanstvenog istraživanja rasta i prirasta provenijencija zelene duglazije, ariša europskog i azijskog, američkih vrsta četinjača, kao i drugih oblika istraživanja. Sadnice za pošumljavanje školovane su u vlastitim rasadnicima jednu do tri godine i zatim su sađene. Sadni materijal je bio raznog porijepla. Smreka je pretežno iz Bosne (I—47), borovac je iz Zelendvora — Varaždin i Ilirske Bistrice, bijeli bor je porijeklom iz Ilirske Bistrice i Deliblatskog pijeska ariš iz SR Njemačke i Austrije, a zelena duglazija iz SAD — pretežno država Washington. Uspjeh sadnje je općenito veoma dobar s izuzetkom proljeća 1968. godine kada je zbog jake suše došlo do većih gubitaka i znatnijeg popunjavanja. Sadašnje zdravstveno stanje kultura četinjača je dobro, što se ne bi moglo reći i za borovac koji permanentno propada pojedinačno ili u manjim grupicama, vjerojatno od bolesti venuća iglica {Verticiclariela Vagenerii). |
| ŠUMARSKI LIST 10-12/1991 str. 55 <-- 55 --> PDF |
U sadašnjem rastu kulture su samo jednom stradale od tuče u šestom mjesecu 1973. godine. U šumskom predjelu »Durgutovica« od tuče su stradali borovac, ariš i donekle zelena duglazija, dok je smreka pokazala najjaču otpornost. Velik dio iglica je odbijen ili natučen od leda a i znatan dio mladih još nedovoljno odrvenjelih izbojaka prebijen. Posljedice tuče utvrđene su u smanjenju prirasta još i u toku 1974. godine. U roku od dvije godine kulture su se veoma dobro oporavile. POKUSNE PLOHE Paralelno s podizanjem kultura četinjača osnovane su i manje pokusne plohe radi praćenja rasta i prirasta. Plohe su osnovane isključivo na površinama gdje se nalaze čiste četinjače bez listača. Mjerenja su se obavljala na tri lokacije svake godine i to u Durgutovici odjel 8a, zatim u Jelašu odjel 24b i u Petrovačkoj Dubravi 38b. U Durgutovici i Petrovačkoj Dubravi mjereno je na 400 komada stabala što odgovara jednoj trećini stabala po hektaru, a u Jelašu gdje je čista smreka na površini od 625 m2 (25 X 25 m). U Durgutovici odjel 8a sađene su zelena duglazija, borovac i smreka, a u popunjavanju europski ariš u razmaku sadnje 3x 3 m naizmjenično, što ukupno čini 1.111 stabala na ha. Uspjeh pošumljavanja bio je 95% tako da ariš s kojim se popunjavalo čini nešto ispod 5% u smjesi. U vrijeme sadnje u proljeće 1967. godine sadnice su bile stare pet godina, a ariš 2 do 3 godine i unesen je dvije godine kasnije. Tri godine obavljala se međuredna obrada i sjetva okopavina. U Jelašu odsjek 24b u proljeće 1955. godine posađena je smreka starosti sadnica od tri godine u razmaku sadnje 3x 1 m. U trajanju od tri godine obavljena je međuredna obrada i sjetva poljoprivrednih kultura. Ukupan broj biljaka u vrijeme sadnje bio je 3.333 kom. na hektar. Ploha je osnovana 1967. godine, a broj stabala po hektaru je tada iznosio 1900 komada. Dio stabalca je izvađen kao božična i novogodišnja drvca u ranijem razdoblju, a u istu svrhu je nastavljeno vađenje i kasnije. U Petrovačkoj Dubravi odjel 38b sadnja je izvedena u proljeće 1969. godine na oraničnoj površini s trogodišnjim sadnicama europskog ariša, američkog borovca i bijelog bora. Popunjavano s arišem i zelenom duglazijom nakon dvije godine. Sadnja se obavljala u redove razmaka 4x 2 m, tako da je u redu ista vrsta, međuredna obrada i sjetva obavljena samo prve godine. Posijana je kudelja koja je zbog visokoo uzrasta li gustog sklopa ugušila 30—40" o sadnica bijelog bora i borovca. DOSADAŠNJI REZULTATI RASTA I PRIRASTA Durgutovica Totalna starost kulture je 29 godina i do sada su izvršene dvije prorede u 22-oj i 26-oj godini. Zbog permanentnog sušenja borovca, a i manje |
| ŠUMARSKI LIST 10-12/1991 str. 56 <-- 56 --> PDF |
tehničke vrijednosti kao i slabijeg prirasta smreke, u proredama su vađene samo te dvije vrste drveća. U narednim proredama vadit će se i lošija stabla duglazije, dok se ariš neće vaditi. Tablica 1. 1 ha — starost 29 godina Sadašnje stanje — 1990. g. Izvađeno proSve Vrsta Prsni redom ukupno drveća stabalakom JEE.mjer cm ^ W " Sii T Brojstabala kom Drvna *%L? m> duglazija 361 29,6 18,5 24,89 204,99 204,99 smreka 217 18,0 14,3 5,51 36,77 55 5,01 41,78 borovac 87 22,3 15,3 3,77 23,43 214 41,57 65,00 ariš 43 24,6 19,0 2,02 17,76 17,76 Ukupno 708 24,7 16,8 36,19 282,95 269 46,58 329,53 Tablica 2. Analiza prirasta Prosječni Prosječni Vrsta drveća Prosječni Tekući dobni dobni 1-29 g. 1990. g. tekućeg 11—20 g. 21—29 g. 3 3 33 mmprirasta m m duglazija 7,6 14,5 7,1 17,99 8,9 smreka 1,6 2,8 1,4 3,10 8,4 borovac 3,7 3,1 2,3 0,73 3,1 ariš 0,6 0,8 0,6 0,90 4,1 Ukupno 13,5 21,2 11,4 22,72 8,0 Distribucija prsnih promjera kod duglazije se kreće od 12,8 cm do 42,7 cm, kod smreke od 7,0 do 27,7 cm, borovca od 10,1 do 32,1 i kod ariša od 16,8 do 35,4 cm. Sušenje stabala borovca zbog bolesti venuća iglica i smreke zbog izrazitog zaostajanja u rastu je i dalje prisutno, tako da se je u zadnjoj godini posušilo pet stabala smreke i sedam stabala borovca. Iz Tablice 2. je vidljivo da je prirast veoma visok i da u zadnjih desetak godina prelazi 20 m3, godišnje. Naročito visok prirast je kod duglazije i ariša. Na cijeloj površini pa i na plohi obilježeno je cea 400 stabala po 1 ha koja bi trebala ostati do kraja ophodnje, a ostala će se u proredama vaditi. Među obilježenim stablima najveći je broj duglazija zatim sva stabla ariša i smreke koja u borbi za opstanak imaju uvjeta da prežive. Zacrtana ophodnja za četinjače u »Osnovi« iznosi 60 godina. Na stablima koja ostaju do kraja ophodnje do sada su izvršena dva orezivanja grana do 5 metara visine. |
| ŠUMARSKI LIST 10-12/1991 str. 57 <-- 57 --> PDF |
J e 1 a š Kultura smreke totalne starosti 38 godina. Do sada je izvršena jedna proreda u 30-toj godini, ne računajući ranije izvađena stabalca za božična i novogodišnja drvca. Proredom je izvađeno 110 m:l ili 659 stabala po jednom hektaru. Sada po hektaru još ima 867 stabala. Srednji prsni promjer 19,6 cm Srednja visina 18,9 m Temeljnica 38,44 m- Drvna masa 341,08 m3 Tekući prirast (1990. g.) 8,93 nr Ukupno proizvedeno 451,50 m:l (zajedno s proredom) Prosječni dobni prirast između 12 i 20 g. ( 8 g.) iznosi god. 15,12 ih3 Prosječni dobni prirast između 21 —30 g. (10 g.) iznosi god. 20,35 m3 Prosječni dobni prirast između 31 — 38 g. ( 8 g.) iznosi god. 15,20 m3 Najveći prosječni dobni prirast bio je između 20 i 30 godina rasta da bi potom pao ponovno na 15 m3 godišnje kao i u ranijem razdoblju. Jedan od uzroka pada prirasta je upravo izvršena proreda u 30 godini i drugi uzrok su dvije veoma sušne godine (1988 i 1990. g.) od kojih je ova druga bila sa veoma malom količinom oborina još od jeseni 1989. godine, a pogotovo u toku vegetacije 1990-e, kad je tekući prirast pao na 8,9 m:l po ha. Petrovačka Dubrava Ukupna starost kulture je 25 godina i do sada je izvršena jedna proreda u 20-toj godini, a vađen je samo ariš i to svaki drugi u redu i šušci borovca. Zbog lošeg rasporeda stabala, ista vrsta u svakom trećem redu, ariš je zbog brzog rasta brzo došao u pregust sklop u redu, dok istovremeno redovi bijelog bora i borovca su sa slabijim sklopom i to prvi zbog slabijeg prirasta, a drugi zbog stalnog sušenja. Obje ove vrste su osjetno bile prorjeđene odmah nakon sadnje od poljoprivredne međukulture (kudelja). Zbog zakašnjelog popunjavanja arišem i duglazijom ta stabla su osjetno zaostala u rastu. Rasponi prsnih promjera kod ariša se kreću od 16,0 — 32,8 cm, kod bijelog bora između 9,6 — 21,8 cm i kod borovca od 12,1 — 31,0 cm, ne računajući popunjavanje. Nakon prorede prosječni dobni prirast je bitno smanjen jer je ariš kao najbrže rastuća vrsta po broju stabala smanjena na polovicu, a i već spominjane sušne godine su vjerojatno pridonijele padu prirasta. Rezultati dosadašnjeg rasta iznijeti su u Tablici 3. Napomena: Kod obračuna drvnih masa za smreku, duglaziju i ariš korištene su »tablice masa jele i smreke« »Radovi« Šumarskog instituta Jastrebarsko — podaci za smreku — 1976. god. Obračun borovca i bijelog bora obavljen je računskim putem, a vrijednost »obličnog broja« za bijeli bor iznosila je 0,42; a za borovac 0,44— —0,45. |
| ŠUMARSKI LIST 10-12/1991 str. 58 <-- 58 --> PDF |
Tablica 3. 1 ha — starost 25 godina Sadašnji s stanje — 1990. g-Izv. ] prored. Sveukupno Broj Broj Vrsta drveća Pr. Vi-TemeljDrvna Tekući Pro. Drvna proizve stasta pr. sina nica masa prir. pr. masa deno bala 2 3 3 3 bala 3 cm m mmmmm m kom kom ariš 210 26,3 19,7 11,41 102,29 7,79 6,18 164 52,20 154,49 bijeli bor 255 16,1 13,2 5,17 29,34 1,44 1,17 29,34 borovac 157 22,8 14,8 6,43 41,87 1,44 1,83 35 4,00 45,87 popunjav. 109 6,9 9,0 0,42 1,91 0,36 0,08 1,91 Ukupno 731 21,2 16,0 23,43 175,41 11,03 9,26 199 56,20 231,61 Opaska: sred. prsni promjer i visina su obračunati bez popunjavanja. Prsni promjeri mjereni su milimetarskom klupom, a visine Blume-Leiss- ovim viisinomjerom. DISKUSIJA I ZAKLJUČCI Dosadašnji rezultati proizvodnje četinjača su zadovoljavajući, a mogli su biti i bolji da su omjeri vrsta bili drugačiji i raspored sadnje na terenu povoljniji. Zelene duglazije i ariš su po rezultatima u proizvodnji daleko najbolji i vjerojatno u međusobnoj kombinaciji bi dali veoma visoke prinose. Zbog relativno rijetkog sklopa u prvih 10-ak godina na deblovini ima mnogo urasMh grana koje nakon sklapanja krošanja odumiru, ali dugo ostaju na deblovini. Da bi se poboljšala kvaliteta deblovine do 5 metara visine se obavlja orezivanje grana na unaprijed obilježenih ili odabranih 400 stabala po hektaru, s kojima će se gospodariti do kraja ophodnje. Ophodnja za četinjače određena je na 60 godina. Smreka zaostaje u prirastu za duglazijom i arišem, međutim u gustom sklopu (Jelaš) prirast je visok, ali su dimenzije stabala slabe, pa bi i ophodnja morala biti visoka da bi se proizvela vrijednija drvna masa. Smreka na ovom području ne može biti dugog vijeka, što potvrđuju i manje grupe na području Šumarije Vukovar, koje su se sušile u dobi od 70-ak godina. Smrekovo drvo je veoma traženo kao sitno tehničko drvo, odnosno tanja oblovina što bi se moglo postići do pedesetak godina. Bijela bor je veoma granat s mnogo debelih prostranih grana, a u mlađoj dobi i zbog čestog napada borovog savijača. Mnoga stabla su rašljava ili u vršici gnijezdasto formirana. Gustoća sadnje koju smo koristili nije dovoljna za povoljniji dzgled deblovine. Nakon desetak ili petnaestak godina kad kulture dođu u gušći sklop formira se izraziti vršni izbojak i grane počnu odumirati, ali veoma dugo ostaju na deblovini. Za borovac je uglavnom već sve rečeno ranije Debljinski i visinski prirast je prilično visok dok su stabla zdrava, ali je obolijevanje i odumiranje sve češće i jače. U proredama se zato sve više računa na njega. |
| ŠUMARSKI LIST 10-12/1991 str. 59 <-- 59 --> PDF |
Kao što je već naprijed rečeno, sadnja je vršena na čistim površinama na sječinama gdje su četinjače unesene na površine sa listačama i stvarane mješovite sastojine. U mješovitim sastojinama nije obavljeno mjerenje rasta i prirasta i ne može se sa sigurnošću dati sud o uspješnosti tog zahvata. Površine na kojima su unašane četinjače prethodno su bile pod sastojinama cera i graba i eventualno rijetkog hrasta lužnjaka. U pomlatku su bile zastupljene biljke graba i cera, kao i pokoja biljka hrasta lužnjaka i druge vrste. Ceru i grabu su veoma jako tjerali izbojci iz panja pa su se površine vrlo brzo zatvarale u sklopu. Unesene biljke četinjača brzo su dolazile u podređeni položaj pa se moralo intervenirati s jakim njegama, kako bi ih se spasilo. Na površinama gdje su intervencije zakasnile ili su bile slabijeg intenziteta četinjače su brzo bile nadrasle cerom i grabom i ubrzo su propadale, naročito bor i borovac. Smreka i duglazija dosta dobro podnose zasjenu i duže se održe na životu, dok se ariš zbog brzog rasta u visinu uspjeva održati u tako jakoj konkurenciji. Visinski prirasti svih vrsta kojima su terminalni vrhovi bili na svjetlu, približno su isti kao i na čistim površinama, ali je debljinski prirast znatno zaostao zbog brzog odumiranja grana dok živi dio krošnje ostaje na samo nekoliko vršnih pršljenova. Istovjetna intenzivnost mora biti i u zahvatima čišćenja i prvih proreda ako se želi četinjače konačno spasiti. Conifers in the Region of Eastern Slavonia S u m ma r y In the région of the Forest Office of Vukovar conifers, predominantly Pine, Larch and some other species, were introduced and some trees or tree-groups are still today in existence. During the 1964—72 period the introduction of conifers was continued in the région of the Mirkovci and Vukovar forest offices. Spruce, Douglas Fir, Eastern White Pine, Larch and Scotch Pine were planted in various spacings and ratios of mixtures according to species. Planting was carried out in clear areas which resulted from grubbing and deep ploughing after clear felling of Bitter Oak and Hornbeam stands, or mixed stands were established together with broadleaved trees without land préparation. A total of 206 ha of coniferous trees were raised. Parallelly with the raising of conifers some smaller expérimental plots were laid down on three locations, where measuring was performed in view of the monitoring of growth and incrément. The best results ere achived in the growth of Douglas Fir and Larch, followed by Spruce, while Scotch Pine failed in view of incrément and technical value, and Eastern White Pine failed due a permanent dieback. At an early stage coniferous trees in mixed stands are permanently endangered by the autochthonous species of Bitter Oak and Hornbeam, which nécessitâtes fréquent and intensive interventions. |