DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu



ŠUMARSKI LIST 10-12/1991 str. 25     <-- 25 -->        PDF

IZVORNI ZNANSTVENI ČLANCI — ORIGINAL SCIENTIFIC PAPERS
UDK 630*582.4 (497.13) (Cornus hungarica Karp.) Šum. list CXV (1991) 461


RASPROSTRANJENOST VRSTE CORNUS HUNGARICA
KARPATI U HRVATSKOJ


Josip FRANJIĆ*


SAŽETAK: U radu su prikazana dosada poznata i nova
nalazišta vrste Cornus hungarica Karpati u dendroflori Hrvatske.
Pridolazak ove vrste u sjeveroistočnoj Hrvatskoj može se
dovesti u svezu s ornitohorijom, ostvarenom jesenskom selidbom
srednjoeuropskih ptica prema jugu, kao i s promjenom ekološ


kih uvjeta toga područja.


Ključne riječ i: Cornus hungarica, nova nalazišta u
Hrvatskoj.


UVOD


U dendroflori Republike Hrvatske rod Cornus zastupljen je s dvije jasno
istaknute vrste — drijen (Cornus mas) i svib (Cornus sanguinea). Te
dvije vrste se morfološki vrlo jasno razlikuju, pa do njihove zamjene dolazi
vrlo rijetko. Poseban problem predstavljaju vrste srodstvenog kruga


C. sanquinea s. 1. Ono što je širem krugu stručnjaka poznato kao C. sanguinea
nije na prostoru Europe i zapadne Azije jedna jedinstvena vrsta, već
tri jasno različite i zasebne vrste: C. sanguinea, C. hungarica i C. australis
(Hol u b, 1981). Kod nekih drugih autora taksoni C. hungarica i C. australis
označeni su kao podvrste ili varijeteti vrste C. sanquinea (H a y e k, 1927, Bail,
1968, M eu sel et al., 1978, P a 1 a m a r e v, 1979, Greuter et al., 1986).
Na području Jugoslavije poznate su sve tri navedene vrste, ali njihov
areal nije u potpunosti istražen. Najviše podataka ima za vrstu C. sanguinea,
dok vrstu C. australis za Srbiju navodi Jovanović (1973), a vrstu C. hungarica
za Vojvodinu i Bosnu navodi Holu b (1981), te na području Ornitološkog
rezervata Krapje đol u Hrvatskoj Trinajstić i Zi. Pavletic
(1989).


Pojava mješovitih populacija iz srodstvenog kruga C. sanguinea s. 1.
uočena je upravo na području Panonije, tj. u opsegu areala vrste C. hungarica,
a najvjerojatnije je u svezi s ornitohorijom. Budući da plodovi navedenih
vrsta dozrijevaju u jesen, tj. u vrijeme selidbe ptica, može se pretpostaviti
da ptice prilikom jesenske selidbe mogu takve plodove prenijeti
i na veće udaljenosti (usp. Trinajstić , 1990).


* Dipl. ing. Josip Franjić, Katedra za šumarsku genetiku i dendrologiju-, Šumarski
fakultet, Sveučilišta u Zagrebu, Svetošimunska 25.
461