DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 10-12/1991 str. 14 <-- 14 --> PDF |
diferencijala u konkretnoj populaciji možemo predvidjeti poboljšanje putem oplemenjivanja selekcijom u slijedećoj generaciji (Wrigh t 1976, F a I- cone r 1981). Kod vrsta koje se autovegetativno razmnožavaju, može se predvidjeti na temelju stupnja nasljednosti pojedinih svojstava, kakvo direktno poboljšanje možemo očekivati s obzirom na to svojstvo, od provedene fenotipske selekcije plus stabla te na osnovi njihove sekundarne selekcije u klonskim testovima. Heterozigotnost jedinki, genetski polimorfizam, svojstva poligenog karaktera, kao i individualna varijabilnost uzrokovana pojavom vezanih gena, plejotropizma i krosingovera osigurava veliki izvor genetske varijabilnosti u prirodnim populacijama, a kloniranjem selekcioniranih genotipova moguće je polučiti poboljšanje u neaditivnoj genetskoj varijanci procjenjenoj u klonksim testovima. Nasljednost je, općenito uzevši, odnos genotipske varijance prema fenotipskoj varijanci, dok se iz klonskog testa može odrediti u kolikoj mjeri na određeno svojstvo utječe okolina, a u kolikoj mjeri je genetski uvjetovano. Genotipska varijanca može sadržavati samo aditivnu varijancu, tada govorimo o nasljednosti u užem smislu, a može uz aditivnu varijancu sadržavati još i varijancu dominance te interakcije, a u tom slučaju govorimo o nasljednosti u širem smislu (K r s t i n i ć 1967, Vidaković & Krsti ni ć 1985). Genetska dobit je prosječno poboljšanje u potomstvu (ili u klonskom testu s reduciranim brojem klonova) u odnosu na srednju vrijednost roditelja ili roditeljske generacije (klonova), a ovisi o intenzitetu selekcije, genetskoj varijabilnosti, te nasljednosti. Genetska dobit predstavlja produkt selekcijskog diferencijala, odnosno intenziteta selekcije i nasljednosti, a najčešće se prvenstveno misli na neaditivnu genetsku varijancu koju je moguće sačuvati i reproducirati samo klonskim putem. Kod šumskog drveća ta je metoda vrlo usješna kod vrsta s rutinskim autovegetativnim razmnožavanjem, uz mogućnost ostvarenja dodatne genetske dobiti selekcijom najboljih klonova. U ovom su radu utvrđivani nivoi genetske kontrole za pojedina gospodarski važna svojstva, te je utvrđivana varijabilnost parametara nasljednosti (h2) tijekom ontogenetskog starenja u uvjetima promjenjivih faktora okoline. Također se pokušalo utvrditi optimalno vrijeme procjene nasljednosti/ za određeno svojstvo kod bijele vrbe (Salix alba L.) s mogućnošću što točnije procjene genetskog poboljšanja u slijedećoj vegetativnoj generaciji. U radu je procjenjivana nasljednost u klonskim testovima stablastlih vrba za svojstva totalnih visina, prsnih promjera i produkcije drvne mase, dok je dodatno genetsko poboljšanje drvne mase procjenjeno na osnovu selekcije pet i jednog najboljeg klona. Očekivana dodatna genetska dobit uspoređena je s ostvarenim eksperimentalnim podacima izmjerenim kod različite starosti klonova. METODA RADA Podaci u ovom radu korišteni su iz produkcionih pokusa klonova stablastih vrba koje je osnovao Prof. dr A. Krstini ć na području Šumarija Kloštar Podravski, Jasenovac i Novoselec, a u cilju selekcije genotipova s obzirom na preživljavanje, produkciju, adaptaciju, fenotipsku stabilnost i interakciju genotip x stanište, te genotipova s uspješnom konverzijom jo |