DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 10-12/1991 str. 134 <-- 134 --> PDF |
tolerantan bio je obljubljen kod svih ljudi s kojima je kontaktirao. Kao direktor OOUR-a Šumarije Dugo Selo na sastancima stručnog kolegija djelovao je konstruktivno i sa svojim zdravim istupima utjecao pozitivno na donošenje zaključaka kada se radilo o udruživanju sredstava kojima je trebalo uravnotežiti različite uvjete privređivanja između brdskih i nizinskih dijelova bivšeg Šumskog gospodarstva Zagreb. Dragi kolega i prijatelju, Tvoj životni put bio je, u relacijama trajanja ljudskog vijeka, prekratak, ali bogat u smislu doživljenog i uspješan u odabranoj šumarskoj struci. Teška očinska tragedija ostavila je neizbrisiv trag u Tvom daljnjem životu, naglo je narušila Tvoje zdravlje, te si se stoga odlučio povući u zasluženu mirovinu. VOJISLAV VRANEŠ, dr. inž. šumarstva i diplomirani ekonomist I* * Kao šumar biolog osobito si volio i s posebnom pažnjom i interesom pratio razvoj hrastove šume u šumskom predjelu Tečale, Lipni Bok i Potok. Ljubav prema tim šumama motivirala te da u odjelu 26 podigneš lugarnicu Prečec u kojoj smo se s Tobom oprostili prije par dana u nadi da ćeš tijekom korištenja zaslužene mirovine u nju navraćati i svojim stručnim savjetima mladim šumarima pomagati. Sada je dragi kolega Ivo i cijenjeni savjetniče šumarstva došao čas rastanka i oproštaja s Tobom koji si nas zadužio da nastavimo tamo gdje si Ti stao. U ime zelene struke obećajemo Ti da ćemo taj put poštenja i marljivosti kojim si Ti kročio nastaviti. Odlaziš iz naše sredine, ali Tvoj lik će nam ostati u dragoj uspomeni i sjećanju. SLAVA I HVALA KOLEGI SARIĆU! Tiho, ali bolno završio je životni put čovjeka, prijatelja, šumara i ekonomiste dr ing. Vojislava Vraneša, nakon teške i nemilosrdne bolesti 11. veljače 1990. godine. Posvećujemo ovo nekoliko redaka u našoj stručnoj reviji za dugu uspomenu i sjećanje. Rođen 8. svibnja 1923. godine u Smiljanu, općina Gospić. Gimnaziju je završio u Gospiću, a šumarski fakultet u Zagrebu 1952. godine Ambiciozan i vrijedan proširuje svoje znanje studijom ekonomije na ekonomskom fakultetu u Zagrebu gdje i diplomira 1962. godine Obranom disertacije iz područja šumarske ekonomike 1966. godine postiže i doktorat znanosti iz ovog područja. Rad u struci započeo je 1952. godine na području Šumskog gospodarstva »Kapela« u Gospiću. Sa 1. ožujkom 1953. godine prelazi na oodručje tadašnjeg |
ŠUMARSKI LIST 10-12/1991 str. 135 <-- 135 --> PDF |
Šumskog gospodarstva »Šamarica« u Zagrebu i to u Šumariju Samobor, koju vodi sve do 1. travnja 1985. godine, kada prelazi u Šumsko gospodarstvo Zagreb na položaj direktora Sektora za šumarstvo u Šumskom gospodarstvu. Sretna je okolnost za struku da je dr Vraneš proveo 7.1 godine na radu u istom šumskom arealu, u području samoborskog i žumberačkog gorja, koje je geografskim položajem i botaničkom osebujnosti vrlo interesantno. Mogao je proučavati i pratiti život šume jedan dugi period, te je mogao i ubirati prave plodove u sastojinama, na čijem je uzgoju sudjelovao. Iskoristio je taj period, da bi mnoge heterogene sastojine, neuredne i loše, «gospodario u normalne uzgojne oblike i usmjerio u kvalitetan razvoj. Radi na konverziji loših sastojina sa četinjačama. Tako je period svoga rada obilno iskoristio na sanaciji šuma toga područja, na intenziviranju šumske proizvodnje, otvaranju sastojina putevima, na smanjenju proizvodnih troškova, na podizanju kvalitete rada i standarda radnika. Za vrijeme svojeg rada posebnu je pažnju posvetio izgradnji šumskih komunikacija, jer je otvaranje šumskih površina bio najveći problem do tada zatvorenih i nepristupačnih šuma. Izgradnjom šumskih prometnica otvarana su i područna sela koja su bila nepristupačna i zabačena. Brinuo se i inicirao izgradnju poslovnih objekata, lugarnica i objekata radničkog standarda, a posebna mu je bila briga stalno nastojanje na povećanju fonda proizvodnih šumskih površina, otkupom i sređivanjem imovinsko-pravnih odnosa. Bio je jedan od veoma rijetkih šumarskih stručnjaka s najvišim kvalifikacijama koji su radili u neposrednoj proizvodnji, što znači u Šumariji, i to najveći dio radnog vijeka. U Šumskom gospodarstvu Zagreb došle su do izražaja njegove organizacione sposobnosti na stvaranju nove organizacije. Posebno vrijedi istaknuti njegov doprinos na pravilnom vrednovanju rada šumarskih stručnjaka koji su kod prvih oblika »ourizacije« obično bili slabo korišteni i zapostavljeni. Kao čovjek bio je osebujan. Pripadao je socijalistički orijentiranoj omladini još kao student. Učestvovao je u NOB-u od 1944. godine. Imao je izgrađenu vlastitu doktrinu o društvenim odnosima i događajima za vrijeme rata i poslije ustrojstva nove Jugoslavije. Držao je do svojih načela, jer vjerovao je u njihovu ispravnost, imao je svoj »credo « kome je ostao vjeran do kraja života. Nećemo zaboraviti njegov živi interes za sve stručne probleme, bistrinu i prodornu misaonost, veliku radnu energiju i ljudskost kojom je osvajao sve oko sebe i zato je uživao poseban ugled i autoritet. Ostati će u sjećanju kao poklonik rada, inicijative i poslovne poduzetnosti. Neka ovo bude izraz zahvalnosti dr ing Vojislavu Vranešu za dugogodišnji predani rad i neka 55a uvrsti u »šumarske besmrtnike«. Slava dr ing Vojislavu Vranešu! Franjo Petrović Milan Mesić Mladen Stojković |