DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 6-9/1991 str. 7 <-- 7 --> PDF |
IZVORNI ZNANSTVENI ČLANAK — ORIGINAL SCIENTIFIC PAPER UDK 630*232.321.001/2 (Quercus robur L.) Šum. list CXV (1991) 245 POKUS PROVENIJENCIJA HRASTA LUŽNJAKA (QUERCUS ROBUR L.) Joso GRAČAN, Nikola KOMLENOVIĆ, Petar RASTOVSKI* SAŽETAK: Prvi pokus od 16 provenijencija hrasta lužnjaka(Quercus robur L.) u Hrvatskoj osnovan je na dva lokaliteta u jesen1987, odnosno u proljeće 1988. godine. Pokus je osnovan na području ROŠ »Slavonska šuma«, lokalitet »Slavir« (Šumarija Otok) i Šumskog gospodarstva Karlovac, lokalitet »Gajno« (Šumarija Jastrebarsko). Nakon izmjera biljaka na oba lokaliteta u jesen 1988. godine, najveće prosječne visine imale su biljke provenijencije 10 »Spačva« (39,48 cm »Gajno« i 37,12 cm »Slavir«). Najmanje prosječne visine imale su biljke provenijencije 9 »Guševac« (31,15 cm »Gajno«) i provenijencije 14 »Zdenački Gaj« (26,65 cm »Slavir«). Postotak preživljavanja biljaka kretao se od 86,00% provenijencija6 »Lipovljani« (»Gajno«) do 97,75"n provenijencija 6 »Lipovljani« (»Slavir«). Ključne riječi: provenijencije, hrast lužnjak UVOD Hrast lužnjak (Quercus robur L.) jedna je od najvrijednijih i najvažnijih vrsta šumskog drveća u Hrvatskoj. Osim toga, vrijednost i kvalitet čuvene »slavonske hrastovine« dobro i dugo su poznati kako u nas, tako i van granica naše zemlje. Međutim dobro poznati kalamiteti u našim hrasticima te problemi prirodne obnove zahtijevaju uzgoj sve većeg broja biljaka u šumskim rasadnicima (A n d r o i ć 1987, Dok uš i Komlenović 1979, Prpi ć 1987). Pri tome je od izuzetnog značaja izbor odgovarajućih provenijencija (Komlenović, Gracan, Rastovski 1987 i 1988). Od prirode, hrast lužnjak pridolazi od Skandinavije na sjeveru do sjeverne Afrike na jugu, te od Engleske na zapadu do Urala i Kavkaza na istoku. Svoj optimum ova vrsta postiže na nizinskim bogatim i vlažnim tlima (K r a- hl-Urban 1959, Jovanović i Tucović 1975, Vidaković i Krstini ć 1985). Hrast lužnjak uspijeva i do 700 m nadmorske visine i na tim područjima često dolazi zajedno sa hrastom kitnjakom, te na takvim područjima dolazi i do prirodne introgresije (Burger 1921, Krahl-Urban 1959, Bene a 1960, Piantnizky 1960, Sutilov 1968, Gaty 1970, Vidaković i Krstinić 1985, Kleinschmit 1986). Glavno područje * Dr. Joso Gračan, dr. Nikola Komlenović, dr. Petar Rastovski, Šumarski institut, Jastrebarsko 245 |
| ŠUMARSKI LIST 6-9/1991 str. 8 <-- 8 --> PDF |
prirodnog rasprostranjenja hrasta lužnjaka u Hrvatskoj prostire se uz rijeku Savu (oko 45° sjev. geog. širine) u dužini od oko 400 km. Ukupna površina šuma hrasta lužnjaka u Hrvatskoj iznosi 168.179 ha sa drvnom zalihom od oko 40,000.000 m3 (K o v a č i ć 1990). Prvi pokusi provenijencije hrasta lužnjaka započeti su u Evropi vrlo rano. U Njemačkoj 1879 (Kienitz), Danskoj 1909 (Hauch), Švicarskoj 1921 (Burger) i Austriji 1923 (Cieslar). Nakon toga, ponovo se pristupilo osnivanju takvih pokusa u Danskoj (Opperma n 1932) i Njemačkoj (Krahl-Urba n 1953, 1957), a u posljednje vrijeme u Francuskoj (Nepveu 1983) i Rusiji (Isakov i Kobzeva 1989). Iz iznesenog je vidljivo, da unatoč pridolasku i važnosti hrasta lužnjaka za naše šumarstvo, u nas takovih pokusa nije bilo. Rad na istraživanju provenijencije hrasta lužnjaka u Hrvatskoj započet je 1985. i 1986. godine u okviru programa znanstvenoistraživačkog rada za razdoblje 1986 do 1990. godine, koji se financira sredstvima Samoupravne interesne zajednice znanosti Hrvatske i Poslovne zajednice »Exportdrvo«, Zagreb. Cilj je ovih istraživanja proučavanje varijabilnosti i produktivne sposobnosti provenijencija hrasta lužnjaka u Hrvatskoj. Za šumarsku je praksu neobično važno poznavati koje su provenijencije hrasta lužnjaka produktivnije i odgovaraju za pojedina područja uzgoja kod umjetne obnove sastojina (G r a č a n 1986). MATERIJAL I METODE U jesen 1985. godine započeto je sabiranje uzoraka žira hrasta lužjaka u dijelu prirodnog rasprostranjenja. Uzorci su sabirani u proječnoj težini od 150—200 kg iz 12 različitih priznatih sjemenskih sastojina ili izuzetno iz privremenih sjemenskih sastojina, ovisno o urodu žira. U pokusu se nalazi 11 provenijencija iz Hrvatske i 1 provenijencija iz Srbije. U ova su istraživanja uključene i biljke hrasta lužnjaka od 4 komercijalne provenijencije (kontrola) uzgojene u rasadnicima u Zdenačkom gaju, Cerniku, Volinji i Jastrebarskom. Osnovni podaci o provenijencijama dani su u Tabeli 1 (Gradečk i i Poštenja k 1987). Područje rasprostranjenja hrasta lužnjaka prikazano je na Slici 1. Na Slici 2, prikazali smo i lokaciju 16 provenijencija lužnjaka i lokaciju 2 terenska pokusa. Sjetva uzoraka žira od 12 provenijencija hrasta lužnjaka izvršena je u rasadniku Šumarskog instituta u Jastrebarskom u proljeće 1986. godine. Pokus je osnovan u 4 ponavljanja (4 gredice) u blok sistemu. Po provenijenciji je posijano od 100—120 kg žira tj. 20—25 kg po ponavljanju. Biljke su u rasadniku uzgajane dvije godine, tj. do jeseni 1987. odnosno proljeća 1988. godine. Prve su izmjere visina biljaka od 12 provenijencija izmjerene u rasadniku u jesen 1986 odnosno 1987. godine. Terenski je pokus osnovan na dva lokaliteta »SLAVIR« (ROŠ »Slavonska šuma«, OQUR za uzgoj i zaštitu šuma »HRAST« Vinkovci, Šumarija Otok) i »GAJNO« (Š. g. Karlovac, OOUR za uzgoj i zaštitu šuma Jastrebarsko, Šumarija Jastrebarsko) u jesen 1987 odnosno proljeće 1988 godine. Pokus je osnovan u potpuno randomiziranom bloku sistema u 4 ponavljanja na površini od ukupno 3 ha (Slika 3). U pokus je ukupno posađeno 12.800 biljaka 246 |
| ŠUMARSKI LIST 6-9/1991 str. 9 <-- 9 --> PDF |
Tabela 1: Osnovni podaci o provenijencijama hrasta lužnjaka (GRADEČKI i POŠTENJAK 1987) Table 1: The general data about oak provenances KLJUČEVI PROVENIJENCIJA (SJEM. SASTOJINA, ODJEL, ODSJEK) SJEVERNA GEOG. ŠIRINA ISTOČNA GEOG. DUŽINA NADOR. VISINA (m) TLO ŠUMSK GOSPODARSTV Fores Provenances Altitude Longitude Elevation Soil Enterpris TOVUNSKA ŠUMA KAVAC (DOMAČAJ LUG 14) OVAC* (RECIČKI LUG 48) 45" 20´ 13" 50´ 90 Aluvijalni nanos Buzet SKAMO45° 29´ 15" 42´ 112 Močvarno glejno Karlova ORL45" 33´ 15" 44´ 112 Pseudoglej Karlova L GORICA* (TUR. LUG, 8a, 9b) NOVSKA (TRSTIKA 20b) LIPOVLJANI (»J. KOZARAC« 43a) OKUČANI (LJESKOVACA, 8b, 12b) ĐURĐENOVAC (ĐUR. NIZ. ŠUME) GUŠEVAC (TRSTENIK) SPACVA (SJ. RADIŠEVO) 45° 40´ 45° 02´ 45" 26´ 45" 11´ 45" 34´ 45" 13´ 44" 56´ 16" 10´ 16" 55´ 16« 49´ 17" 10´ 18" 08´ 18° 29´ 18« 50´ 98 143 143 95 97 96 85 Aluvijalni nanos Močvarno glejno Močvarno glejno Močvarno glejno Močvarno glejno Močvarno glejno Močvarno glejno Zagreb Nova Nova Nova Vinkovc Vinkovc Vinkovc GUNJA (DESIĆEVO) MOROVIĆ (SR. MITROVICA) DUBICA (POS. ŠUME) 44" 57´ 45" 02´ 45" 17´ 18" 49´ 19" 11´ 16° 44´ 86 82—85 98 Močvarno glejno Metamorfozirani les Močvarno glejno Vinkovc Srem. Sisak (34a) ZDEN. GAJ (PRESPINJAČA 2a) VRBANJA (VRBANJSKE ŠUME 102a-l, 113-f, 114a-g) 45« 37´ 45° 11´ 45" or 17° 04´ 17" 21´ 18" 59´ 160 95 85 MočvarnoMočvarnoMočvarno glejno glejno glejno Bjelova Nova Gradišk Vinkovc robur var. tardissima |
| ŠUMARSKI LIST 6-9/1991 str. 10 <-- 10 --> PDF |
SI. 1. Područje prirodnog rasprostranjenja hrasta lužnjaka (prema KRAHL-VRBAN 1959.). Fig. 1. Natural ranges of common oak (According KRAHL-URBAN 1959.). (100x4x16x2), tj. 6.400 biljaka po lokalitetu. Razmak sadnje bio je 1,5x1,5 m. U pokus su pored 12 provenijencija uključene i biljke od 4 (kontrolne) komercijalne provenijencije koje su uzgojene u rasadnicima Grubišno polje (Zdenački gaj), Volinja (Dubica), Cernik (Ključevi), Jastrebarsko (Vrbanja). Terenski pokus u »Slavini« osnovan je na močvarno hipoglejnom mineralnom tlu na zamočvarenom lesu, na nadmorskoj visini od oko 80 m (Š k ori ć i suradnici 1977). Terenski pokus u »Gajnom« osnovan je na močvarno amfiglejnom mineralno glinastom tlu na glinastim nanosima potoka Okičnice i Gonjeve, na nadmorskoj visini od oko 115 m (Mayer 1989). Registracija preživljavanja i izmjere visina biljaka na oba lokaliteta je izvršena u jesen 1988 godine. Podaci registracije i izmjera biljaka obrađeni su metodom analize varijance uz primjenu Duncan´s new multiple-range test (Stee l and Torri e 1960). Podaci su obrađeni u Sveučilišnom računskom centru (»SRCE«) u Zagrebu, prema programu koji je izradio mr. Lajoš S i r o v i c a. Uzorci biljnog materijala (lišća) sakupljeni su početkom mjeseca rujna 1988. godine sa po 30 biljaka po svakom ponavljanju i po provenijenciji. Za kemijske analize sastavljena su 4 i tako je sačinjen jedan prosječni uzorak za svaki lokalitet i za svaku provenijenciju. Uzorci biljnog materijala neposredno nakon sabiranja sušeni su najprije na temperaturi od 65 °C, a zatim na 105 °C do konstantne težine. Dušik je određen po Kjeldalu. Za utvrđivanje sadržaja ostalih elemenata ishrane suha |
| ŠUMARSKI LIST 6-9/1991 str. 11 <-- 11 --> PDF |
© 1-Motovunska »um« 2-Skakavac 3-Orlovac 4-Val. Gone« 5-Novaka 6-Lipovljani 7-Okufiani 8 -D u rđe no vac 9-Gufeevac 10-Spacv« 11-Gunja 12-Morovlć 13-Dublca t4-Zd»n.gaj I5-Kfju6«vi I6-Urbanja SI. 2. Pregled provenijencija u pokusu, kao i terenskih objekata Fig. 2. Distribution of 16 common oak provenances in experiment and locations of field trials |
| ŠUMARSKI LIST 6-9/1991 str. 12 <-- 12 --> PDF |
150 -nOfi: 129 10,5,^ -co123 V >- 3-/-^1515 —7 — 15 / 15--,*> T ´ > ft 15 I II 14 9 16 6 11 12 10 12 10 13 15 16 11 13 14 5 -9 15 11 14 5 10 2 < 5 14 II I 10 16 4 8 IV 16 12 4 7 13 1 3 1 15 6 7 8 12 6 2 9 ? 11.. 13 CESTA SI. 3. Terenski pokus provenijencija hrasta lužnjaka (lokalitet: »SLAVIR«, Šumarija Otok) Fig. 3. Field experiment of common oak provenances (locality: »SLAVIR«, Forest office Otok) |
| ŠUMARSKI LIST 6-9/1991 str. 13 <-- 13 --> PDF |
biljna tvar je spaljivana mješavinom sumporne i perklorne kiseline. Iz ekstrakta su kalij i kalcij određeni plamenfotometrijski, fosfor kolorimetrijski, a drugi analizirani elementi metodom atomske absorpcione spektrofotometrije. REZULTATI ISTRAŽIVANJA S DISKUSIJOM Osnovni podaci o izmjerama visina i postotku preživljavanja biljaka u rasadniku tijekom 1986. i 1987. godine prikazani su u Tabeli 2 i na SI. 4. Iz Tabele 2 i Slike 4, proizlazi, da je najveće prosječne visine u jesen 1986. godine imala provencijencija 10 Spačva (15,63 cm), a u jesen 1987. godine provenijencija 12 Morović (35,67 cm). Najmanje prosječne visine u jesen 1986. godine imala je provenijencija 3 Orlovac (.11,66 cm), a u jesen 1987. godine provenijencija 5 Novska (32,52 cm). Prosječni postotak preživljavanja svih biljaka u pokusu provenijencija u jesen 1987. godine bio je 86,46%, a kretao se od 69,32% kod provenijencije 8 Đurđcnovac do 96,40´´ o kod provenijencije 5 Novska. Ukupan broj mjerenih i opažanih biljaka u pokusu bio je 24797 u jesen 1986. godine, a 21440 u jesen 1987. godine. U pokusu istraživanja ishrane i rasta različitih vrsta hrastova kao i 6 provenijencija hrasta lužnjaka (Motovun, Orlovac, Novska, Đurđenovac, Spačva i Morović) u jesen 1986 godine najveće visine imale su provenijencije Spačva (22,57 cm) i Morović (22,26 cm). Ove su biljke bile uzgajane u papirnatim lončićima na tri različita supstrata. Kod pet od šest proučavanih provenijencija nisu primijećene štete od niskih temperatura. Jedino su biljke motovunske provenijencije oštećene tijekom zime (smrzlo se 23% biljaka). Ovi podaci ukazuju kakve su greške moguće ako se za pošumljavanje ne koriste biljke odgovarajuće provenijencije (Komleno vi ć i sur. 1988). Iz rezultata ovog pokusa u fazi uzgoja u rasadniku i rezultata istraživanja ishrane, vidljivo je da su provenijencije Spačva i Morović među najboljima, ali su visine biljaka uzgojene u papirnatim lončićima za 8 do 10 cm više. Genetska specifičnost mineralne ishrane vrlo je značajna za uzgoj biljaka u rasadnicima, ali još više za izbor odgovarajuće provenijencije na terenu. Poznato je, da ne postoji velik broj radova koji tretiraju problematiku ishrane hrastova na nivou vrste, a o specifičnosti ishrane pojedinih provenijencija gotovo ih i nema (A n i ć 1963, Brookes i sur. 1980, Dekanić 1971, Džekova 1976, Komlenić 1981, Komlenović Rastovski 1981, Komlenović i Cestar 1984, Komlenović i sur. 1987 i 1988). Osnovni podaci o izmjerama visina i preživljavanju biljaka u terenskom pokusu provenijencija hrasta lužnjaka na lokalitetima Gaj no i Slavir prikazani su u Tabeli 3, Tabeli 4, Tabeli 5. i SI. 5. U Tabeli 4 i na SI. 5 prikazane su prosječne visine i preživljavanje provenijencija u jesen 1988. godine. U Tabeli 4 prikazane su vrijednosti »F-testa« za visine i preživljavanje provenijencije nakon provedene Analize varijance. U Tabeli 5 su prikazane koncentracije hraniva u lišću prosječnih uzoraka za svaku provenijenciju na lokalitetu Gajno i Slavir a u Tabeli 6 podaci o kemijskim svojstvima tla za dubinu 0—25 cm. |
| ŠUMARSKI LIST 6-9/1991 str. 14 <-- 14 --> PDF |
252 |
| ŠUMARSKI LIST 6-9/1991 str. 15 <-- 15 --> PDF |
4 5,6 7 8 9 Provenijencije (Provenances) Preživljavanje 1987. -Survival 1987 ´´´.´v. 1 m 6§g * 1234 56789 18 1112 ProuanijsnolJB (Prommaneaa) SI. 4. Prosječne visine i preživljavanje biljaka u rasadniku Fig. 4. Average heights and survival in nursery |
| ŠUMARSKI LIST 6-9/1991 str. 16 <-- 16 --> PDF |
Tabela 3: Prosječne visine i preživljavanje biljaka na lokalitetu Gajno i Slavir (1988) Table 3: Avarage heights and survival at Gajno and Slavir locality (1988) Preživljavanje Visine Heights Red Survival Provenijencije br Gaj no Slavir Gajno Slavir No Provenance cm °/o 1 Mot. šuma 33,93 (12) 29,20 (15) 97,75 87,00 2 Skakavac 32,40 (14) 33,00 ( 8) 96,00 91,25 3 Orlovac 37,62 ( 6) 34,45 ( 5) 98,50 90,50 4 Vel. Gorica 36,93 ( 8) 34,53 (4 ) 97,50 91,50 5 Novska 37,97 ( 5) 31,65 (U) 98,75 98,25 6 Lipovljani 34,53 (11) 35,35 ( 2) 99,75 86,00 7 Okučani 38,25 (4 ) 34,95 ( 3) 98,25 90,25 8 Đurđenovac 33,73 (13) 34,08 (6 ) 96,00 90,00 9 Guševac 31,15 (16) 30,60 (13) 98,25 92,00 10 Spačva 39,48 (2 ) 37,12 (1 ) 97,00 92,50 11 Gunja 37,55 (7 ) 31,38 (12) 99,75 94,50 12 Morović 38,33 ( 3) 33,55 (7 ) . 98,50 87,75 13 Dubica 31,78 (15) 30,45 (14) 99,25 89,25 14 Zden. Gaj 34,97 (9 ) 26,65 (16) 99,50 89,25 15 Ključevi 34,55 (10) 32,20 ( 9) 95,50 98,50 16 Vrbanja 42,30 ( 1) 31,73 (10) 96,25 94,25 Sredina Mean 36,05 32,56 .97,90 90,17 |
| ŠUMARSKI LIST 6-9/1991 str. 17 <-- 17 --> PDF |
255 |
| ŠUMARSKI LIST 6-9/1991 str. 18 <-- 18 --> PDF |
256 |
| ŠUMARSKI LIST 6-9/1991 str. 19 <-- 19 --> PDF |
.li« 1 2 3 4 5 6 7 8 9 13 11 12 13 14 15 16 Provenijencije (Provenances) Preživljavanje (Survival) im |M i|tm i|Bi h a nm i| ´i™ ´i™ ´i tsa-H 1 2 3 4 5 6 7 8 9 18 11 12 13 14 15 16 Provenijencije (Provenances) SI. 5. Prosječne visine i preživljavanje biljaka u terenskom pokusu na lokalitetu Gajno i Slavir (1988) Fig. 5. Average heights and survival at Gajno and Slavir locality (1988) Iz Tabele 3 i SI. 5. proizlazi da je provenijencija 10 Spačva u jesen 1988. godine imala najveće prosječne visine i to na lokalitetu Gajno 39,48 cm a na lokalitetu Slavir 37,12 cm. Najveću prosječnu visinu na lokalitetu Gajno imala je provenijencija 16 Vrbanja 42,30 cm, ali na lokalitetu Slavir postigla je visinu od 31,73 cm i bila je 10. po redu. |
| ŠUMARSKI LIST 6-9/1991 str. 20 <-- 20 --> PDF |
Na lokalitetu Slavir najveću prosječnu visinu je imala provenijencija 10 Spačva, koja je na lokalitetu Gajno bila druga po redu. Najnižu prosječnu visinu na lokalitetu Gajno imala je provenijencija 9 Guševac 31,15 cm, a na lokalitetu Slavir provenijencija 14 Zdenački gaj 26,65 cm. Ukupna prosječna visina svih biljaka na lokalitetu Gajno je 36,05 cm, a na lokalitetu Slavir 32,56 cm, tj. za 3,41 cm niža. Prosječni postotak preživljavanja biljaka u jesen 1988 relativno je visok. Na lokalitetu Gajno iznosi 97,90%, a kreće se od 96% kod provenijencija 2 Skakavac i 8 Đurđenovac do 99,75% kod provenijencija 6 Lipovljani i 11 Gunja. Na lokalitetu Slavir taj je postotak za 7,73% niži i iznosi 90,17%, a kreće se od 86,0% kod provenijencije 6 Lipovljani do 98,50" „ kod provenijencije 15 Ključevi. Rezultati izmjera visina i postotaka preživljavanja testirani su metodom Analize varijance (Stee l and T o r r i e 1960). Iz Tabele 4 proizlazi da nema signifikantnih razlika između provenijencija kako za prosječne visine tako i za preživljavanje na oba lokaliteta. To znači da dobivene vrijednosti »F- testa« nisu signifikantne na nivou od 1% i 5%. Na osnovi toga, nije bilo potrebno testirati razlike između provenijencija pomoću Duncan-ovog testa. Brži rast biljaka u Gajnu mogao bi se objasniti činjenicom da je na ovom lokalitetu bila značajno slabije razvijena konkurentska korovska vegetacija njego1, u Slaviru. To se je odrazilo i u višim N^koncentracijama u lišću svih istraživanih provenijencija u Gajnu (Tabela 5). Višestruko više folijarne Mn te značajno više Zn koncentracije na lokalitetu Gajno vjerojatno su posljedica određenih kemijskih svojstava tla (niža reakcija tla, odnosno viši sadržaj pristupačnog mangana i cinka). Na lokalitetu Slavir biljke su sadržavale općenito više fosfora, kalija i i magnezija, što se može objasniti sporijim rastom biljaka i odgovarajućim kemijskim svojstvima tla (viši sadržaj ovih hraniva). U sadašnjoj dobi ne uočavaju se određene razlike u kemijskom sastavu lišća pojedinih provenijencija. Provenijenciju 10 Spačva, koja pokazuje općenito najbrži rast, ne karakteriziraju visoke NKP-koncentracije. To znači da ova provenijencija vrlo efikasno koristi spomenuta hraniva. U lišću biljaka provenijencije Spačva utvrđene su relativno visoke Ca i Mg-koncentracije. Za provenijenciju 15 Ključevi znakovit je vrlo visoki relativni sadržaj mangana u suhoj tvari lišća. Budući da se radi o jednogodišnjim rezultatima rasta i uspijevanja provenijencija hrasta lužnjaka u terenskom pokusu, potrebno ih je uzeti samo. kao informativne. ZAKLJUČAK Prvi rezultati istraživanja u pokusu od 16 provenijencija hrasta lužnjaka na lokalitetu Gajno i Slavir, pokazuju da se provenijencija 10 Spačva pokazala najuspješnijom. Kako se radi samo o jednogodišnjim rezultatima, ova je istraživanja potrebno i dalje nastaviti. 258 |
| ŠUMARSKI LIST 6-9/1991 str. 21 <-- 21 --> PDF |
LITERATURA Android , M., 1987: Sušenje hrasta. Sušenje šuma. Šumarska enciklopedija 3, Zagreb, 314—315. B e n e a, V. 1960: Recherches sur les hibridations sexuee aux du genre Quercus, Fraxinus et Pinus. 5th World For. Congr. Vol. II, p. 92. Burger , H. 1921: Uber morphologische und biologische Eigenschaften der Stil- und Traubeneiche und ihre Erziehung im Forstgarten. Mitt. Schweis, Aust. Forstl- Versuchswesen 11: 306—377. C i e s 1 a r, A. 1923: Untersuchungen iiber die wirtschaftliche Bedeutung der Herkunft des Saatgutes der Stieleiche. Cent, fur das gesamte Forstwesen, p. 97— 149. Deka n i ć, I. 1971: Intenziviranje proizvodnje drva u cenozi hrasta kitnjaka i običnog graba (Querco carpinetum croaticuni Horv.) primjenom proreda i fertilizacije različitim mineralnim gnojivima. Šumarski list, 7—8, 197—230. Dokuš, A., Kom leno vic, N. 1979: Stanje rasadničke proizvodnje u SR Hrvatskoj, Šumarski institut, Jastrebarsko, 1—23. Džekova , M. 1976: Promena sastava lišća bukve i hrasta kitnjaka tokom vegetacijske sezone i u zavisnosti od ekoloških uslova. Zemljište i biljka, 25 (3), 225—229. Ga thy, P. 1970: Contribution aTetude de la genetigue des chenes. Bull. Soc. Roy. For Belg. 77: 1—7. Gračan , J. 1986: Program znanstvenoistraživačkog rada za razdoblje 1986 do 1990 godine. Poslovna zajednica »Exportdrvo«, Zagreb 1986. G r a d e č k i, M. Poštenjak, K. 1987: Priznate sjemenske sastojine u SR Hrvatskojj. Šumarski institut, Jastrebarsko. Hauch , L. A. 1909: Erblichkeit der Buche und Eiche. Cent, fiir das gesamte Forstwesen, p. 333—348. I s a k o v, Yu. N, Kobzev a S. G. 1989: All-Union Scientific and Production Association of Forest Tree Species Breeding. TSNIILGis, Zakaz No. 425. Jovanović, M., Tucović, A. 1975: Genetics of common and sessile oak (Q. robur L. and Q. petrea Liebl). Anali za šumarstvo 7/2, JAZU, Zagreb. Kienitz , M. 1879: Uber Formen und Abarten heimischer Waldbaume. Forstiche Zeitschrift, p. 241—327. Kleinschmit , J. 1986: Oak Breeding in Germany, Experience und Problems. Joint Meeting of Working parties Breeding Theory, Progeny Testing and Seed Orchards. Williamsburg, Virginia, 12—17. October 1986. Komlenović, N., Gračan, J. Rastovski, P. 1987: Prvi rezultati istraživanja genetske specifičnosti mineralne ishrane roda Quercus. Simpozij Jugoslavenskog društva za biljnu proizvodnju, Tuheljske Toplice. Komlenović, N., Gračan, J., Rastovski, P. 1987: Istraživanje rasta i ishrane biljaka hrasta lužnjaka (Quercus robur L.) kitnjaka (Quercus petreaMatt/Lieb), medunca (Quercus pubescens Willd.) i crnike (Quercus ilex L.), Radovi brojj 75, 1988, 33—49. Kovačić , Đ. 1990: Pregled površina hrasta lužnjaka po dobnim razredima u Hrvatskoj. Samoupravna interesna zajednica šumarstva SR Hrvatske — Banka podataka. Krahl-Urban , J. 1953: Rassenfragen bei Eichen und Buchen. Allgemeine Forstzeitschrift, p. 478—480. Krahl-Urban , J. 1957: Uber Eichenprovenienzversuche. Silvae Genetica, 6, 15—31. Krahl-Urban , J. 1959: Die Eichen. Verlag Paul Parey — Hamburg und Berlin, 228 p. Nepveu , G. 1983: Controle hereditaire de la densite de la retractabilite du bois de trois especes de chene (Quercus robur, Quercus petrea et Quercus rubra). Raport, 23 p (According to Kleinchmit 1980). 25S |
| ŠUMARSKI LIST 6-9/1991 str. 22 <-- 22 --> PDF |
Nepveu , G. 1984: Determinisme genotypique de la structure anatomiquc du bois chez Quercus robur, Silvae Genetica 33: 91—95. Mayer , B. 1989: Pedološka karta područja nizinskih šuma Pokupskog bazena (kompilacija) 1:50.000. Šumarski institut, Jastrebarsko (disertacija). Oppermann , A. 1932: Egens Traeformer og racer. Det fontl. Foresogsui Denmark 12, 1—400. P h a t n i z k y, S. S. 1960: Evolving new forms of oak by hibridization. 5th World For. Congr. Vol. II, p. 92. Prpić , B. 1987: Ekološka i šumsko-uzgojna problematika šuma hrasta lužnjaka u Jugoslaviji. Šum. list 1—2, 41—52. Steel , R. G. D., Torrie , J. H. 1960: Principles and Procedures of Statistics. Me Grow-Hill Boock Comp., New York. Sutilov , V. A. 1988: Introgressive hybridization and variability of Kaukasian oak species. Bot. Jurn. 53: 243—283. Š k o r i ć, A. i suradnici 1977: Tla Slavonije i Baranje. Projektni Savjet Pedološke karte SR Hrvatske. Izdavački Zavod JAZU, Zagreb. Vidaković, M., Krstinić, A. 1985: Genetika i oplemenjivanje šumskog drveća. Šumarski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, 505 p. First Results of Common (Quercus robur L.) Provenance Experiment in Croatia Summary The first experiment of 16 different provenances of Quercus robur L. from Croatia was established in the nursery of Forest Research Institute in Jastrebarsko ins Spring of 1986. Field experiment in four randomized blocks on two localities was laid out 1988. After 3 years of age (1988) the seedlings of »SPAČVA« provenance were the highest in average (39,48 cm at »Gajno« — locality and 37,12 cm — »Sla- vir« — locality). The smallest were the seedlings of provenance »GUŠEVAC« (31,15 cm at »Gajno« — locality) and provenance »Zdenački Gaj« (26,65 cm at »Sla- vir« locality). The survival varied from 86,00% (»LIPOVLJANI« »Gajno«) to 99,75"0 (LIPO VLJ ANI — »Slavir« — locality). Key words : Provenances, Quercus robur L. |