DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 6-9/1991 str. 65     <-- 65 -->        PDF

PRETHODNO PRIOPĆENJE — PRELIMINARY COMMUNICATION
UDK 630-182.59.001 (Abies alba Mill) šum. list CXV (1991) 303


SINEKOLOGIJA ZAJEDNICA OBIČNE JELE (ABIES ALBA MILL.)
U SJEVERNOJ HRVATSKOJ I FLORISTIČKI PARAMETRI
VAŽNI ZA GOSPODARENJE BUKOVO-JELOVIM ŠUMAMA


Juraj MEDVEDOVIĆ**


SAŽETAK: U doktorskoj dizertaciji s naslovomo »Sinekologija
zajednica obične jele (Abies alba Mill.) u sjevernoj Hrvatskoji floristički parametri važni za gospodarenje bukovo-jelovim šumama
« istražen je i utvrđen floristički sastav, areal i mikroklimatske
značajnosti fitocenoza bukovo-jelovih šuma, zatim zdravstveno
stanje jele, floristički parametri, sastojinske prilike i najpovoljniji
način gospodarenja.


Rezultatima istraživanja je utvrđeno, da je areal zajednica jelei bukve u sjevernoj Hrvatskoj disjunktan, a nalazi se na MaceljGori, Trakošćanu, Strahinjčici, Ravnoj Gori, Ivančici, Medvednici
i Papuku. Površina areala fitocenoza je 14.702 ha, a pojedinačno
se jela nalazi i u drugim zajednicama, u kojima ona nije karakteristična
vrsta, na površini od daljnjih 2.835 ha. Areal ima tendenciju
smanjenja površine na Medvednici, a povećanja na Macelju
i Papuku.


Zdravstveno stanje jele je drastično narušeno, i ima tendenciju
pogoršanja, jer je 1986. godine 31°/o drvne mase, a 1988. je
72°U jelovih stabala pripadalo jednoj od pet kategorija oštećenjakrošanja uslijed opadanja iglica.


Analizom florističkog sastava vegetacije na 128 fitocenoloških
ploha veličine 20 X 20 m i 9 ploha vel. 60 X 60 m, utvrđene su
dvije asocijacije, od kojih jedna ima dvije subasocijacije, a to su:


ass. Abieti-Fagetum pannonicum Rauš 1969
subass, typicum, nova
subass. cardaminetosum trifoliae, nova


ass. Blechno-Abitetum Horvat 1950.
Subasocijacije typicum i cardaminetosum trifolia su nove,
ovim istraživanjima prvi puta ustanovljene, i fitocenološki snimljene
subasocijacije.
Geografski položaj i prostorni raspored areala šumskih fitocenoza
prikazan je na jednoj karti sjeverne Hrvatske mjerila


1:500.000 i na pet karata gospodarskih jedinica mjerila 1:25.000.
* Doktorska disertacija u skraćenom obliku služi kao obavijest o provedenim
istraživanjima, a ne za analizu i primjenu rezultata.
** Dr. Juraj Medvedović, Šumarski institut, Jastrebarsko




ŠUMARSKI LIST 6-9/1991 str. 66     <-- 66 -->        PDF

Mikroldimatskim istraživanjima je utvrđena bitna razlika mikroklimatskih
značajnosti i prema pojedinim gorskim masivima
i prema šumskim asocijacijama. Vrijednosti mikroklimatskih elemenata,
prvenstveno temperature zraka su na Macelj Gori bile uz
jednake općeklimatske prilike znatno više nego na ostalom gorju,
iz čega se može zaključiti i veća djelotvornost dnevne insolacije.
Karakteristična mikroklimatska značajnost asocijacije Blechno-
Abietetum je porast temperaturnih vrijednosti od najnižih prema
višim (do 2 m) mjernim gradientima, dok ta pojava nije karakteristična
za asocijaciju Abieti-Fagetum pannonicum. U Abieti-
Fagetum su temperature u krošnjama jelovih stabala redovito
više nego na visnama do 2 m, a u Blechno-Abietetum su različite
u usporedbi s ostalim visinama, ovisno o ekspozicijama.


Floristički parametri važni za gospodarenje bukovo-jelovimšumama jesu karakteristične vrste asocijacija i diferencijalne vrste
subasocijacija, zatim brojnost i pokrovnost biljnih vrsta, kao
i jelov pomladak. Utvrđeno je znatno povećanje brojnosti jelovogpomlatka u 1989. godini u usporedbi s 1988. godinom. Brojnostje različita prema pojedinom gorju, i prema asocijacijama. Najveće
povećanje brojnosti je utvrđeno na Macelj Gori, gdje je u
1988. god. bilo 6.265, a u 1989. god. 10.397 kom/ha jelovih jednogodišnjih
biljaka. U asocijaciji Blechno-Abietetum se je brojnost
u istom razdoblju povećala od 6.800 na 11.062 kom/ha. Povećanjebrojnosti je utvrđeno analizom ne samo jednogodišnjih, već i dvogodišnjih
i višegodišnjih jelovih biljaka.


Na osnovi florističkih i ekoloških parametara predlaže se gospodarenje
bukovo-jelovim šumama prema načelu raznodobnosti,
primjenom preborno-grupimičnog načina gospodarenja. Prostorni
raspored i brojnost grupa, kao i gospodarske zahvate u grupamatreba provoditi tako, da se u potpunosti osigura potrajnost prihoda
i potrajnost općekorisnih funkcija šuma, te najviša mogućarazina zdravstvenog stanja.


Ključne riječi: sinekologija, fitocenoza, mikroklima,
gospodarenje šumama


UVOD I CILJ ISTRAŽIVANJA


Šume jele u sjevernoj Hrvatskoj na području između Save i Drave, premda
zauzimaju mali prostor, predstavljaju izuzetno značajan prirodni resurs,
koji svojim postojanjem omogućuje opstanak i stabilnost svih prirodnih dobara,
neophodnih za život u suvremenom svijetu. Budući da se nalaze na
najvišim predjelima gorja Hrvatskog zagorja, Medvednice i Papuka, stoje
pod izravnim utjecajem opće klime, pa ekološka zbivanja i način gospodarenja
u tim prostorima presudno utječu i na opću klimu, i na zbivanja u
drugim šumskim zajednicama, u prostorima nižih nadmorskih visina. Stoga
je bilo potrebno utvrditi ekološke i florističke osobitosti bukovo-jelovih šuma,
te na osnovu utvrđenih osobitosti izabrati onaj način gospodarenja, koji
će u najvećoj mogućoj mjeri omogućiti njihovu stabilnost.




ŠUMARSKI LIST 6-9/1991 str. 67     <-- 67 -->        PDF

Cilj istraživanja je bio:


— istražiti i utvrditi floristički sastav, te na osnovu karakterističnih i
diferencijalnih vrsta florističkog sastava utvrditi postojeće asocijacije i subasocijacije
bukovo-jelovih šuma i njihov sistematski položaj,
— izmjeriti i utvrditi mikroklimatske značajke bukovo-jelovih zajednica,
— utvrditi zdravstveno stanje jele,
— utvrditi brojnost, pokrovnost i prostorni raspored biljnih vrsta u
sloju prizemnog rašća,
— utvrditi brojnost jelovog pomlatka,
— utvrditi florističke parametre važne za gospodarenje bukovo-jelovim
šumama,
— utvrditi gospodarske osobitosti bukovo-jelovih šuma.
Na osnovu izmjerenih ekoloških i florističkih parametara, moguće je
izabrati najpovoljniji način gospodarenja jelovim šumama.


Najpovoljniji način gospodarenja je različit za različite šumske sastojine,
ovisno o tome da li je glavni šumski proizvod drvo, ili opća ekološka
vrijednost šume. Bukovo-jelovim šumama treba gospodariti tako, da se u
potpunosti očuva njihova opća vrijednost, kao što je očuvanje čistoće zraka
i vodotoka, zaštita od erozije tla i vegetacije, zatim pejzažne i mnoge druge
vrijednosti.


Takvim gospodarenjem bi proizvodnja drvne mase kao drugorazredni
zadatak u šumarstvu iziskivala veće troškove, ali bi zato, troškovi za održavanje
kvalitete uvjeta života i zdravstvenog stanja svih živih bića bili;
znatno niži.


PRIRODNE ZNAČAJKE ISTRAŽIVANOG PODRUČJA


Šume jele i bukve u sjevernoj Hrvatskoj nalaze se na prostoru između
15°47´30" i 17°39´15" istočne geografske dužine po Greenwich-u, te između
46°15´40" i 45°30´15" sjeverne širine. Areal nije cjelovit unutar navedene geografske
dužine i širine, već se sastoji iz šest odvojenih površina različitih
veličina. Zauzima gorje Macelja, Strahinjčice, Ivančice, Ravne gore, Medvednice
i Papuka.


Glavne značajke globalnog izgleda navedenog gorja je zaobljenost reljefnih
oblika, bez izraženih kraških pojava, koje su karakteristične za susjedno,
alpsko gorje Slovenije. Kraške pojave manjih razmjera prisutne su
na južnoj strani Ravne gore u obliku strmih ispona, zatim vrtača na Medvednici
(Ponikve), i vrlo rijetko špilje i kratki podzemni tokovi. Vidljivih stijena
i kamenjarskih formacija neobraslih vegetacijom, u prirodnom obliku
gotovo i nema.


Nadmorske visine gorja kreću se od oko 180 m u podnožju, do 1061 m
na vrhu Ivančice.
Vodni tokovi manjih i većih kapaciteta su vrlo brojni, a relativno velika
vodna masa daje obilježje dobre vodoopskrbljenosti tog dijela Hrvatske.




ŠUMARSKI LIST 6-9/1991 str. 68     <-- 68 -->        PDF

Najveća brojnost vodenih tokova (bez obzira na masu vode) nalazi se na
onim prostorima, na kojima se nalaze šume jele i bukve. Iz topografske1
karte mjerila 1:25.000 je izmjereno, da dužina vodnih tokova na Macelju,
u šumama jele i bukve iznosi oko 1.400 m na površini od 1 km2, na Medvednici
oko 1.700 m, a na Papuku ima više od 2.000 m vodotoka na 1 km2. U
ostalim šumama dužina vodenih tokova je manja, tako npr. u gorskim bukovim
šumama je oko 1.300 m/km2 na Macelju, 1.400 na Medvednici i 1.900
m/km2 na Papuku. U šumama kitnjaka vodeni tokovi su upola kraći od tokova
u šumama jele i bukve. Upravo u šumama jele i bukve nalaze se izvorišta
najvećih pritoka Save i Drave, kao što su Sutla i Krapina na Macelju
i Ivančici, brojni potoci sa Medvednice (Medveščak, Bliznec), te Pakra, Orljava,
Voćinska rijeka i mnoge druge na Papuku.


Iz dužina vodenih tokova može se zaključiti, da su staništa jele i bukve
bolje opskrbljena vodom — jednim od osnovnih uvjeta života, od ostalih
šumskih staništa. Međutim, na tim prostorima je prisutna najmanja masa
vode, jer su ondje izvorišta i gornji dijelovi vodotokova, i još k tome, voda
je energijom kretanja iz viših u niže položaje izdubila korito do te mjere,
da vodotoci nemaju izravan utjecaj na vodoopskrbijenost staništa i na vodeni
režim u tlu.


Vodoopskrbljenost gorskih masiva sjeverne Hrvatske uvjetovan je prvenstveno
hidrološkim osobinama matičnog supstrata i tla, te klimatskim
osobinama šireg prostora.


Matični supstrat prostora na kojem su rasprostranjene šume jele izgrađen
je iz stijena vrlo različitih kemijskih i fizikalnih osobina, a vrijeme njegove
tvorbe počinje u Paleozoiku, i traje sve do Kvartara. U tako dugom
vremenskom razdoblju, koje je trajalo oko 330 miliona godina nastale su
brojne geološko-litološke formacije primarnih i sekundarnih stijena eruptivnog,
sedimentnog i metamorfnog porijekla.


Šume jele i bukve na Macelju, Medvednici i Papuku nalaze se na matičnom
supstratu silikatnih stijena, a na Strahinjčici, Ivančici i Ravnoj gori
nalaze se karbonatne stijene.


Ova različitost matičnog supstrata na pojedinim gorskim masivima ima
odraz na florističkom sastavu vegetacije, što je prikazano u poglavlju o vegetaciji.


Trošenjem stijena različitog litološkog sastava pod utjecajem klime i vegetacije,
kroz dugi niz godina, nastala su tla također različitih fizikalnih i
kemijskih svojstava. Na silikatnim stijenama nastala su silikatna tla tipa
distrični kambisol i luvisol, često teškog mehaničkog sastava, a na karbonatnim
stijenama kalkokambisol i rendzine. Budući da nakon tvorbe tala i dalje
djeluju isti činioci kao i u vrijeme njihovog nastajanja, u tlima se odvijaju
procesi ilimerizacije, podzolizacije oglejavanja i dr. koji uvjetuju tvorbu različitih
podtipova tala.


Klimatske prilike prostora na kojem se nalaze šume bukve i jele prikazane
su na osnovu 26-godišnjih srednjaka klimatskih podataka onih meteoroloških
stanica, koje se nalaze u blizini, ili unutar bukovo-jelovih šuma,
a to su Kostel, Sljeme-Puntijarka, Slavonska Požega i Podravska Slatina, te
na osnovu prikaza klime u Atlasu klime Hrvatske.




ŠUMARSKI LIST 6-9/1991 str. 69     <-- 69 -->        PDF

Podaci o stanicama i vrijednostima klimatskih elemenata preuzeti su iz
meteoroloških godišnjaka Meteorološke službe u Zagrebu za temperature
zraka, količine oborina, relativne vlažnosti zraka, broj dana sa mrazom, trajanje
snijeznog pokrivača, te čestinu pravaca i jačinu vjetra, a iz Atlasa su
preuzete srednje godišnje temperature zraka i količine oborina.


Klimatske prilike prostora na kojem su rasprostranjene šume bukve i
jele sjeverne Hrvatske, na osnovu vrijednosti klimatskih elemenata osim
prikaza u tabelama i klimadij agrarnima može se prikazati formulom prema
Kopen-ovoj klasifikaciji:


C f vvb x


što znači, da bukovo-jelove šume spadaju u klimatsku zonu sa umjereno
toplom klimom, da su oborine jednoliko raspoređene kroz čitavu godinu,
da najsuši dio pada u hladno godišnje doba, a da sušnog razdoblja nema,
da je srednja temperatura najtoplijeg mjeseca manja od 22 °C, te da je^
oborinski maksimum u proljeće ili rano ljeto.


VLASTITA ISTRAŽIVANJA


3.1 Metode rada
3.11 Terenska istraživanja
Istraživanje ekologije jele i florističkog sastav vegetacaje, te utvrđivanje
florističkih parametara važnih za gospodarenje bukovo-jelo vim šumama,
provedeno je utvrđivanjem:



areala zajednica bukve i jele u sjevernoj Hrvatskoj,

zdravstvenog stanja jele,

mikroklimatskih značajki sastojina bukve i jele,

florističkog sastava vegetacije na plohama veličine 60 X 60 m i 20 X 20
m, te na uzorcima veličine 1 m2,
— brojnost pomlatka jele na uzorcima veličine 1 m2,

strukture sastojine i prirasta drvne mase na plohama veličine 60 X
60 m.
Areal zajednica bukve i jele je utvrđen terenskim istraživanjem i kartiranjem
vegetacije, a zdravstveno stanje jele je procijenjeno na, u tu svrhu
izabranim profilima, dok su sva ostala navedena istraživanja provedena na
pokusnim plohama veličine 60 X 60 m i 20 x 20 m, te na uzorcima vel. 1 m2.


3.111 Areal zajednice jele istraživanog područja
Prije početka terenskih radova na istraživanju i kartiranju areala zajednica
jele, prikupljeni su svi kartografski materijali različitih autora, različitog
vremena i intenziteta kartiranja, a to su:



istraživanje i kartiranje tipova šuma u mjerilu 1:100.000,

vegetacijska karta Hrvatske u mjerilu 1:100.000,
307




ŠUMARSKI LIST 6-9/1991 str. 70     <-- 70 -->        PDF

— karta areala jelovo-bukovih šuma na Macelju, Medvednici i Ivančici
(Đ. Rauš, 1968, 1969),

karta areala jele na Medvednici (M. Strineka , 1929),

tla Slavonije i Baranje, Vegetacijska karta šuma Slavonije i Baranje,

kartiranje šumskih zajednica i tipova šuma u mjerilu 1:25.000,

gospodarske osnove.
Na osnovu raspoloživog materijala izrađena je karta pretpostavljenog
areala u mjerilu 1:25.000. Vlastitim terenskim kartiranjem potvrđena je ispravnost
kartiranja drugih autora, jedino na onim područjima koja su kartirana
u grubljem mjerilu (1:100.000) bilo je neophodno deatljno kartiranje
u mjerilu 1:25.000. Granica areala bukovo-jelovih šuma prema drugim zajednicama
utvrđena je na osnovu prisutnosti jele odnosno jelovog pomlatka
i izgleda sastojina, te florističkog sastava vegetacije, koji je analiziran prema
metodama škole Zurich-Montpellier (B r a u n- B 1 a n qu e t, 1936).


3.112 Zdravstveno stanje jele na istraživanom području
Zdravstveno stanje jele u zajednicama jele i bukve u sjevernoj Hrvatskoj
utvrđeno je na ova dva načina:


1.
Utvrđivanje intenziteta sušenja na osnovu podataka u Gospodarskim
osnovama o drvnoj masi jelovih stabala posječenih sanitarnom sjekom
u razdoblju od 1980. do uključivo 1985. godine, i
2.
Procjena osipanja iglica prema metodi internacionalne ankete o umiranju
šuma.
3.113 Mikroklimatska istraživanja
Istraživanje mikroklimatskih značajki šuma jele provedeno je od 22. 07.
do 10. 8. 1986. god. sa tri pokretne mikroklimatske stanice, koje su se sastojale
od mjernih instrumenata i meteorološkog stupa, a bile su postavljene
u središta 9 ploha vel. 60 x 60 m.


Mikroklimatske stanice su na svakom od navedenog gorja bile postavljene
tako da je po jedna bila smještena na sjevernoj, jedna na južnoj ekspoziciji
terena, te jedna na grebenu.


Za mjerenje su korišteni standardni mjerni instrumenti i međunarodne
norme mjerenja, a motritelji instrumenata su bili, osim autora ove dizertacije,
diplomirani inžinjeri šumarstva J. B i 1 a n d ž i j a, V. L i n d i ć te
šum. tehn. I. Petri ć i Z. Huljina , zaposleni u Šumarskom institutu,
Jastrebarsko.


Izmjerena je temperatura i relativna vlažnost zraka na visinama od 5,
50, 100 i 200 cm, zatim potencijalno isparavanje vode na visinama od 5, 100
i 200 cm, te brzine vjetra na 200 cm iznad površine tla. Izmjerene su i temperature
tla da dubinama od 2, 10 i 30 cm ispod površine tla.


Za sve elemente mjerenja, vrijednosti su očitane terminski svakog punog
sata, s početkom u 7 sati ujutro, i posljednjim u 19 sati.
Terminske temperature i vlažnost zraka su izmjerene aspiracionim (A ssmanovim
) psihometrom, isparavanje vode Picheovim ispariteljem, tem




ŠUMARSKI LIST 6-9/1991 str. 71     <-- 71 -->        PDF

perature tla koljenastim geotermometrima, a brzina vjetra ručnim anemometrom.
Ekstremne temperature zraka su izmjerene minimalnim i maksimalnim
termometrima.


Osim standardnih, korištena je i jedna vlastita metoda prema ideji i
preporuci prof. dr. Đ. R a u š a za izmjeru temperature zraka na visini od
10 m iznad površine tla. Termometar je pomoću užeta i koloture podizan
i spuštan svakog punog sata radi očitovanja temperature.


U dane mjerenja mikroklimatskih elemenata opće klimatske prilike, prema
izvještajima Ilidrometeorološkog zavoda Hrvatske i prema zapažanjima
motritelja, prevladavala je prostrana i stabilna anticiklona nad jugoistočnom
Europom.


3.114 Floristički sastav vegetacije zajednica jele
Prilikom terenskih istraživanja florističkog sastava izrađene su fitocenološke
snimke, kojima su utvrđene analitičke oznake vegetacije na osnovu
procjene brojnosti i pokrovnosti (abundacije), te združenosti (socijabiliteta)
biljnih vrsta na fitocenološkim plohama, prema kombiniranoj metodi J.
Braun-Blanquet-a (1936), osnivača i voditelja škole za proučavanje
vegetacije Ziirich-Montpellier. Istraživanja su provedena u tri različita intenziteta,
koji se razlikuju prema veličini i broju uzoraka, te prema načinu
obrade podataka.


3.1141 Fitocenološkc snimke na plohama veličine 60x60 m


Fitocenološke snimke su izrađene na 45 polja veličine 20 X 20 m unutar
ploha vel. 60 x 60 m u vremenu od 17. 05. do 03. 07. 1988. godine.


3.1142 Fitocenološke snimke na plohama veličine 20 X 20 m


U skladu sa potrebnim intenzitetom istraživanja florističkih parametara
važnih za gospodarenje bukovo-jelovim šumama, tokom 1988. godine je osnovana
121 a 1990. god. osnovano je još 7 ploha, ukupno 128 ploha veličine
20 X 20 m, odnosno, osnovana je jedna ploha na svakih oko 100 ha površine
bukovo-jelovih šuma.


Sve plohe su osnovane na mjestima gdje je u vrijeme osnivanja ploha
ukupna pokrovnost vegetacije bila potpuna (100°/o), gdje je zdravstveno stanje
jele dobro (nije bilo osušenih stabala ni pojave osipanja iglica), i gdje
nisu bili izraženi biotski utjecaji (sječa stabala u novije vrijeme, izgradnja
šumskih komunikacija, pašarenje i dr.). U vrijeme između osnivanja ploha
i snimanja pojedinih aspekata vegetacije, na nekim plohama provedene su
prorede sastojina, što je navedeno u fitocenološkim tabelama.


Sa osnivanjem ploha započeto je 23. 07. 1988. godine, kada je započelo
i snimanje ljetnog aspekta, a trajalo je do 25. 07. 1990. godine.


Na svim plohama procijenjena je pokrovnost krošanja stabala, zatim
grmlja i prizemnog rašća, što je izraženo u postocima, a nagibi terena su
izmjereni džepnim padomjerom, i izraženo je u stupnjevima. Izloženost stranama
svijeta svake pojedine plohe (lokalna ekspozicija) utvrđena je džepnom
busolom, a globalna reljefna gravitacija (opća ekspozicija) je očitana
iz topografske karte, mjerila 1:25.000. Tipovi zemljišta su utvrđeni na os


30S




ŠUMARSKI LIST 6-9/1991 str. 72     <-- 72 -->        PDF

novu prepoznavanja njihovih morfoloških karakteristika za svaku plohu zasebno.
Fitocenološke plohe su razmještene tako, da se nalaze na svim postojećim
tipovima i podtipovima tala unutar areala zajednica bukve i jele.


3.115 Prostorni raspored, brojnost i pokrovnost biljnih vrsta na 1 m2
Prostorni raspored i brojnost biljnih vrsta na uzorke veličine 1 m2 utvrđen
je pomoću metalnog okvira vlastite izrade. Mjesta za postavljanje okvira
određena su prema unaprijed utvrđenoj »mreži kvadrata« unutar 9 ploha
vel. 60 X 60 m. Sve biljke koje su se nalazile unutar okvira su determinirane
i prebrojane. U vremenu od lipnja do kolovoza 1988. god. analizirano
je 225 uzoraka vel. 1 m2.


3.116 Brojnost pomlatka jele
Brojnost jelovog pomlatka utvrđena je također pomoću okvira vel. 1 m2,
analognim načinom i istovremeno kada i brojnost ostalih biljnih vrsta. Pomladak
je raznovrstan prema starosti u četiri kategorije, i to u jednogo>dišnje,
dvogodišnje, trogodišnje i višegodišnje. Analiza je provedena na istim
uzorcima 2 puta, i to jednom od lipnja do kolovoza 1988, i još jednom u
kolovozu 1989. godine.


3.117 Struktura sastojina i prirast drvne mase
Radi utvrđivanja strukture sastojina obrojčana su sva stabla unutar
plohe 60 X 60 m, izmjereni su prsni promjeri svih stabala i njihove visine,
a za utvrđivanje prirasta drvne mase sastojine uzeti su izvrtci iz stabala,
dužine 5 cm. Za svako polje zasebno (vel. 20 x 20 cm) nacrtane su projekcije
krošanja stabala, sa oznakama njihovih brojeva. Terenski radovi na izmjeri
provedeni su kolovoza 1989. godine.


REZULTATI ISTRAŽIVANJA


Areal zajednice jele u sjevernoj Hrvatskoj je disjunktan, a nalazi se na
Macelj gori, Trakošćanu, Strahinjčici, Ravnoj gori, Ivančici, Medvednici i Papuku.


Površina areala zajednica jele i bukve je 14.702,7 ha, a pojedinačno se
jela nalazi i u drugim zajednicama, u kojima ona nije karakteristična vrsta,
na površini od daljnjih 2.835,5 ha. Areal ima tendenciju smanjenja površine
na Medvednici, a povećanja na Macelju i Papuku.


Zdravstveno stanje jele je drastično narušeno, jer je još 1967. godine
31% jelovih stabala pripadalo jednoj od pet kategorija oštećenja krošanja
uslijed opadanja iglica.


Analizom florističkog sastava bukovo-jelovnih šuma na 128 fitocenoloških
ploha veličine 20 X 20 m i 9 ploha veličine 60 X 60 m utvrđene su dvije
asocijacije, od kojih jedna ima dvije subasocijacije, a to su:


ass. Abieti-Fagetum pannonicum Rauš 1969
subass. typicum, nova




ŠUMARSKI LIST 6-9/1991 str. 73     <-- 73 -->        PDF

subass. cardaminetosum trifoliae, nova
ass. Blechno-Abietetum Horvat 1950.


Tipična subasocijacija asocijacije Abieti-Fagetum pannonicum nalazi se
na Macelj gori, Trakošćanu, Medvednici i na Papuku, subasocijacija cardaminetosum
trifoliae na Strahinjčici, Ravnoj gori i Ivančici, a asocijacija
Blechno-Abietetum na Mačelj gori.


Dominantni tipovi tala tipične subasocijacije (subass. typicum) jesu distrični
kombisol tipični i ilimerizirani, te ilovasto-glinoviti luvisol na silikatnim
pješčenjacima, škriljevcima i granitima. Subasocijacija cardaminetosum
trifoliae nalazi se na kalkokambisol tlima povrh vapnenih i vapneno dolomitnih
stijena. Asocijacija Blechno-Abietetum se nalazi na distričnim luvisol
i kambisol tipovima tala, sa detritusom silikatnih stina i lesolikih sedimenata.


Opća klima prostora unutar kojeg se nalazi areal zajednica jele prezentirana
je prema K 6 p e n-ovoj klasifikaciji formulom: Cfwbx. U smjeru
od zapadnog prema istočnom dijelu areala temperature zraka su u porastu,
i to od 9,10 °C na Macelju (stanica Kostel), do 10,52 odnosno 10,35 °C na
Papuku (stanice SI. Požega i P. Slatina), uz izuzetak Medvednice od 6,16 °C
(stanica Sljeme-Puntijarka). Apsolutni maksimum temperature zraka je najviše
na Papuku, 37,5, i minimum —27,6 °C. U vegetacijskom razdoblju temperaturni
iznosi se kreću od 11,4 na Medvednici, do 17,0 °C na Papuku. Količina
oborina u istom smjeru je u opadanju, od 1008,48 mm do 852,00 mm,
opet uz izuzetak Medvednice sa 1302 mm oborina prosječno godišnje. Zračna
vlaga je u opadanju od zapada prema istoku, od 83,63% na Macelju, do
78,46°/o na Papuku. Trajanje snijega na tlu je najduže na Medvednici, 116,44
dana, a najkraće na Papuku, 31,16 dana. Pojave mraza su najkraće na Macelju
16,80 dana, a najduže na Papuku 45,57 do 52,36 dana. Vjetar je na
Macelju jačine 1,26 Beaufort-a iz pretežno zapadnog smjera, na Medvednici
2,93 Beauf. pretežno južnog smjera, a na Papuku je jačine 1,29 i 1,46 Beauf.
zapadnog i jugozapadnog smjera. Iz prikaza klime u Atlasu klime Hrvatske
je utvrđeno, da jelovo-bukove šume na Macelju pripadaju jednoj toplinskoj
zoni (8—10 °C), na Medvednici u tri zone (4—6, 6—8 i 8—10 °C), a na
Papuku u dvije (6—8 i 8—10 °G). Oborine na Macelju i Medvednici padaju
u količini od 900—1000, a na Papuku do 1500 mm godišnje. Razlike u vrijednostima
klimatskih elemenata navedenih u podacirha stanica i u Atlasu
proizlaze iz toga, što stanice P. Slatina i SI. Požega prikazuju klimatske prilike
određenog dijela Slavonije, a Atlas, između ostalog prikazuje klimu jelovo-
bukovih šuma na Papuku.


Mikroklimatske značajke staništa i sastojine bukovo-jelovih šuma su
uglavnom različite prema pojedinim gorskim masivima (Macelj, Medvednica,
Papuk), prema ekspozicijama i prema šumskim asocijacijama (Abieti-
Fagetum i Blechno-Abietetum).


Na Macelju u obje šumske asocijacije su temperature zraka na svim visinama
mjerenja (5, 50, 100, 200 i 1000 cm iznad tla) bile znatno više nego
na ostalom gorju. Razlike temperaturnih režima pojedinih šumskih asocijacija
očituju se u tome, što su temperature prizemnog sloja zraka u Blechno-
Abietetum redovito najniže u usporedbi sa ostalim visinama do 200 cm,


311




ŠUMARSKI LIST 6-9/1991 str. 74     <-- 74 -->        PDF

a u krošnjama jelovih stabala (1000 cm vis.) su bitno različite, ovisno o izloženosti
terena stranama svijeta. U Abieti-Fagetum pannonicum prizemne
temperature nisu redovito najniže, a u krošnjama su uglavnom više nego
na nižim visinama mjerenja.


Temperature zraka u sastojinama jele na Macelju znatno se razlikuju
prema terminskim vrijednostima tokom dana, a neznatno prema ekspozicijama.
Općenito prema ekspozicijama i nije utvrđena izrazita razlika ni na
Medvednici ni na Papuku, ali terminske vrijednosti na Macelju, prosječno
za sve ekspozicije razlikuju se za oko 9 CC (od 7 do 16 sati), na Medvednici
za 4, a na Papuku za oko 5 °C. Iz toga proizlazi, da dnevna insolacija na
Macelju ima znatno veći utjecaj na temperature u šumama bukve i jele,
nego na šume jele i bukve ostalog gorja, iako su na svim mjestima mjerenja
sastojine potpunog sklopa krošanja stabala.


Mikroklimatska stanica na Medvednici, u
tipičnoj šumi panonske jele i bukve (ass.
Abieti-Fagetum pannonicum Rauš 1969,
subass. tvpicum nova)


Temperature tla su na svim mjestima mjerenja bile više, a isto tako
i terminske promjene tokom dana bile jače izražene u njegovom površinskom
dijelu (2 cm) u usporedbi sa temperaturama na većim dubinama (10
i 30 cm). Najviše temperature tla su izmjerene na Macelju (kao i temperature
zraka), a u površinskom dijelu tla postižu čak 19,6 °C, a najniže na
Medvednici, do 14,3 °, što je također u vezi sa djelotvornosti insolacije. U
asocijaciji Abieti-Fagetum pannonicum tla južnih ekspozicija su toplija za
1,3 °C od sjevernih, a temperature tla na grebenima su između temperatur




ŠUMARSKI LIST 6-9/1991 str. 75     <-- 75 -->        PDF

nih vrijednosti na različitim ekspozicijama. U asocijaciji Blechno-Abietetum
temperature tla na sjevernoj ekspoziciji su za oko 2 °C niže nego na
grebenu, a na južnim ekspozicijama nije moguća usporedba, jer se tamo
ova asocijacija ne nalazi.


Zračna vlaga je različita na gorskim masivima i prema količini i prema
dinamici terminskih promjena. Na Macelju je u opadanju od 7 do 14 sati,
a zatim u porastu do 18 sati, na Medvednici je uglavnom podjednaka od 7
do 19 sati, a na Papuku je također podjednakih vrijednosti tokom dana.
Terminske vrijednosti su više promjenljive na grebenima, i to u rasponu
od 72 do 90%, a manje su promjenljive na sjevernim i južnim ekspozicijama,
od 70 do 85%;. Na Macelju i Medvednici najviše zračne vlage se nalazi
u prizemnom sloju zraka a najmanje u najvišem, dok na Papuku ova pravilnost
nije utvrđena. U asocijaciji Blechno-Abietetum najveća vlažnost zraka
u prizemnom sloju je redovita, karakteristična mikroklimatska oznaka,
a u Abieti-Fagetum je prisutna, ali nije redovita ni karakteristična.


Količina isparene vode, za razliku od ostalih mikroklimatskih elemenata
u jelovim šumama nema pravilnosti ni signifikantnih razlika prema gorju,
ekspozicijama ni šumskim asocijacijama. Nije utvrđena ni različitost intenziteta
isparavanja prema visinskim gradientima mjerenja ni prema temperaturama
zraka i tla. Utvrđeno je negativno isparavanje (radi kondenzacije
vodene pare) na južnim stranama Macelja i Papuka, te na sjevernoj strani
Medvednice.


Vjetra gotovo i nije bilo u vrijeme motrenja mikroklimatskih elemenata,
a srednja jačina je bila 0,8 m sec.
Naoblake nije bilo, ili samo kratkotrajno i povremeno, češće u obliku
izdignute magle, sa najvišom vrijednosti od 50% u odnosu na vedri dio neba.


Floristički parametri važni za gospodarenje jelovim šumama jesu karakteristične
vrste asocijacije i diferencijalne vrste subasocijacija, te prostorni
raspored biljnih vrsta i brojnost jelovog pomlatka. Utvrđeno je, da
je prostorni raspored vrsta florističkog sastava šumskih fitocenoza neujednačen,
što je posljedica neujednačene strukture sastojina a da je brojnost
jelovog pomlatka imala tendenciju povećanja u 1989-oj godini u usporedbi
sa 1988. god. Floristički parametri ukazuju na osobitosti i različitosti uvjeta
životne sredine jedne, prema drugim šumskim fitocenozama, što proizlazi
iz prirodnih činioca, prvenstveno općeklimatskih, mikroklimatskih, edafskih
i hidroloških. Uz prirodne činioce, na floristički sastav vegetacije svakako
ima jaki utjecaj i način gospodarenja jelovim šumama, i stoga je neophodno
primijeniti takav način gospodarenja, kojim će se uz proizvodnju drvne
mase u potpunosti sačuvati i karakterističan floristički sastav, jer je to prvi
uvjet očuvanja prirodnih općekorisnih funkcija šume.


Gospodarenje jelovo-bukovim šumama treba provoditi prema načelima
preborno-grupimicnog načina gospodarenja, s obzirom na ekološke zahtjeve
jele, kao glavne edifikatorske vrste. Uvažavajući ekološke i florističke značajnosti
i međusobne različitosti pojedinih asocijacija i subasocijacija jelovo-
bukovih šuma, specijalisti za uzgajanje šuma trebaju donijeti odluku o
prostornom rasporedu grupa, njihovih brojnosti i veličini, zatim o njezi mladika,
intenzitetu prorjeđivanja, sjećivoj zrelosti i obnovi sastojina, kao i o
svim onim gospodarskim zahvatima, koji će osigurati potrajnost gospoda




ŠUMARSKI LIST 6-9/1991 str. 76     <-- 76 -->        PDF

renja, potrajnost općekorisnih funkcija, te najvišu moguću razinu zdravstvenog
stanja jelovih šuma.


ZAKLJUČCI


Na osnovu rezultata istraživanja sinekologije zajednica jele i florističkih
parametara važnih za gospodarenje bukovo-jelovim šumama u sjevernoj
Hrvatskoj, zaključujemo:


1. Areal zajednica jele u sjevernoj Hrvatskoj je disjunktan, a nalazi se
na Macelj gori, Trakošćanu, Strahinjčici, Ravnoj gori, Ivančici, Medvednici
i Papuku, na ukupnoj površini od 14.702,7 ha.
2. Zdravstveno stanje jele je drastično narušeno, jer je još 1967. godine
31°/o jelovih stabala pripadalo jednoj od pet kategorija oštećenja krošanja
uslijed opadanja iglica.
3. Bukovo-jelove šume pripadaju ovim zajednicama:
ass. Abieti-Fagetum pannonicum Rauš 1969
subass. typicum nova
subass. cardaminetosum trifoliae nova


ass. Blechno-Abietetum Horvat 1950.


Subasocijacije typicum i cardaminetosum trifoliae su nove, prvi puta
utvrđene, fitocenološki snimljene i opisane subasocijacije.


4. Dominantni tipovi tala jesu distribni kambisol i kalkokambisol.
5. Opća klima je prema Koppen-ovoj klasifikaciji prezentirana formulom
Cfwbx.
6. Mikroklimatske značajke su različite i prema pojedinim gorskim masivima,
i prema šumskim asocijacijama.
7. Floristički parametri važni za gospodarenje šumama jesu karakteristične
vrste asocijacija i diferencijalne vrste subasocijacija.
8. Gospodarenje bukovo-jelovim šumama treba provoditi prema načelima
preborno-grupimičnog načina gospodarenja.
LITERATURA


Anić, M., Rauš, Đ. Rukavina, M. (1979): Karta šumskih zajednica Parka
prirode »Medvednica«. Republički zavod za zaštitu prirode, Zagreb.


Bertović , S. (1970): Sumskovegetacijska područja i njihovi klimatski odnosi
kao osnova za regionalnu tipološku klasifikaciju šuma u Hrvatskoj, Zagreb
(disertacija).


Bertović , S. (1975): Prilog poznavanju odnosa klime i vegetacije u Hrvatskoj.
Acta biologica VII/2, Zagreb.


Beus, V. (1984): Vertikalno raščlanjenje šuma u svjetlu odnosa realne i primarne
vegetacije u Jugoslaviji. »Radovi« br. 76, Akademija nauka i umjetnosti
Bosne i Hercegovine, Sarajevo.


Beus, V. (1986): Fitocenoze bukve i jele na bazičnim i ultrabazičnim eruptivima


ofiolitske zone u Bosni. Šumarski fakultet, Sarajevo (disertacija).
Braun-Blanquet , J. (1936): La chenaie d´Yeuse mediterraneenne (Quercionilicis). Mem. Soc. Etude Se. Nat. de Nimcs 5, Coram. SIGMA 45.
Braun-Blanquet , J. (1964): Pflanzensoziologie Grundzugeder Vegetationskunde.
Wien, New York.




ŠUMARSKI LIST 6-9/1991 str. 77     <-- 77 -->        PDF

Car, Z., Cestar, D, Hren, V., Kirasić, D., Rauš, Đ. (1969): Regionalni
prostorni plan regije grada Zagreba. Zagreb (elaborat). Arhiva Šumarskog instituta,
Jastrebarsko.


Cestar, D., Hren, V., Kovačević, Z., Mar t ino vić, J., P elce r, Z. (1979):
Tipološke značajke šuma Slavonskog gorja. »Radovi« br. 39 Šumarskog instituta,
Jastrebarsko, Zagreb.


Cestar, D., Hren, V., Kovačević, Z., Mar t ino vić, J., Pelcer, Z. (1982):
Ekološko-gospodarski tipovi šuma Hrvatskog zagorja. »Radovi« br. 48 Šumarskog
instituta, Jastrebarsko, Zagreb.


Gaži-Baskova, V., Plavšić-Gojković, N., Dubravec, K., Hulina.
N., Pelcer, Z., M e d v e do v i ć, J. (1983): Vegetacijska karta SR Hrvatske,
sekcija Podravska Slatina, mjerilo 1:100.000. Beograd.


Horvat , I. (1938): Biljnosociološka istraživanja šuma u Hrvatskoj. Zagreb.
Horvat , I. (1949): Nauka o biljnim zajednicama. Zagreb.
Horvat, I., Glavač, V., Ellenberg, H. (1974): Vegetation Siidosteuropas.


Stuttgart.
Klepac , D. (1965): Uređivanje šuma. Zagreb.
Matić , S. (1983): Utjecaj ekoloških i strukturnih činilaca na prirodno pomlađi


vanje prebornih šuma jele i bukve u Gorskom kotaru. Glasnik za šumske pokuse,
Vol. XXI, Zagreb.


Medvedović , J. (1988): Intensitat des Tannenabsterbens unter Verscbjdenen
okologischen Bedingungen Nordkroatiens. Zvolen, 5. IUFRO-TANNENSYMPOSIUM,
str. 343—353.


Pelcer, Z., Medvedović, J., Oreč, M., Rukavina, M., Palfi, T., Lindić,
V. (1968—1989): Karte šumskih zajednica Hrvatske, mjerilo 1:100.000. Zagreb,
(rukopis, arhiva Šumarskog instituta, Jastrebarsko).


Pelcer, Z., Medvedović, J., L i n d i ć, V. (1970—1983): Karte šumskih zajednica
sjeverne Hrvatske, mjerilo 1:50.000. Arhiva Odjela za tipologiju šuma, Zagreb,
Šumarskog instituta Jastrebarsko.


Prpić , B. (1979): Struktura i funkcioniranje prašume bukve i jele (Abieti-Fage^
turn illyricum Horvat 1938) u Dinaridima S.R. Hrvatske. II. kongres ekologa
Jugoslavije, Knjiga I, str. 899—924, Zagreb.


Prpić, B., Ko ml eno vić, N., Sele tko vić, Z. (1988): Propadanje šuma u
SR Hrvatskoj. »Šumarski list« br. 5—6, str. 195—215, Zagreb.


Rauš , Đ. (1968—1969): Ekološko-fitocenološki temelji planiranja. Regionalni prostorni
plan regije grada Zagreba, str. 93—97, Zagreb.


Rauš , Đ., Šegulja , N. (1983): Flora Slavonije i Baranje. Glasnik za šumske
pokuse 21, str. 179—211, Zagreb.


Rauš , Đ., Šegulja , N., Topic , J. (1985): Vegetacija sjeveroistočne Hrvatske.
Glasnik za šumske pokuse 23, str. 223—355, Zagreb.


Rauš , Đ. (1987): Šumarska fitocenologija. Zagreb.


Republički hidrometeorološki zavod SR Hrvatske, (1977): Atlas klime SR Hrvatske,
Zagreb.


Strineka , M. (1929): Uspjevanje jele u Zagrebačkoj gori i njena staništa. Šumarski
list br. 6, str. 322—338, Zagreb.


Synecology of Silver Fir (Abies alba Mill.) Communities in Northern Croatia and
Floristic Parameters Important for Management of Beech Fir Forests


Summary


The doctoral dissertation »Synecology of Silver Fir« (Abies alba Mill.) Communities
in Northern Croatia and Floristic Parameters Important for Management of
Beech-Fir Forests« investigated and determined the floristic composition, range
and microclimatic characteristics of phytocoenosis of Beech/Fir forests, stale of




ŠUMARSKI LIST 6-9/1991 str. 78     <-- 78 -->        PDF

health of the Beech, floristic parameters, stand conditions and the most favourable
way of management.


The results of the investigation show that the range off the Fir and Beech
communities in northern Croatia is disjunctjed and is located at Macelj Gora,
Trakošćan, Strahinjćica, Ravna Gora, Ivančica, Medvednica and Papuk. The range
of phytocoenoses covers 14,702 ha, while it is also found separately in other communities,
in which it is not a characteristic species, covering another area of
2,835 ha. The range shows a tendency to reduce at Medvednica, but to in increase
at Macelj and Papuk.


The health state of the Fir has drastically deteriorated, and is becoming worse.
In 1986 31% of the volume of wood belonged to one of 5 categories of crown damage
due to the falling of needles, while in 1988 this figure was increased to 72%.


By analyses of the floristic composition of vegetation at 128 phytocoenologica!
surfaces, 20 x 20 m, and 9 surfaces, 60 x 60 m two associations were determined,
of which one had two sub-associations, as follows:


ass. Abieti-Fagetum pannonicum Rauš 1969


subass. typicum, nova


subass. cardaminetosum trifoliae, nova


ass. Blechno-Abieletum Horvat 1950


Typicum and cardaminetosum trifoliae arc new sub-associations, established and
phytocoenologically recorded for the first time in this investigation.


Geographical position and spatial arrangement of the ranges of forest phytocoenoses
is shown on the map of northern Croatia on a scale 1:500,000 and on the
five maps showing management units on a scale 1:25,000.


Microclimaiic investigations determined essential differences in microclimatic
characteristics according to particular mountain massifs and forest associations,
in identical general climatic conditions the values of microclimatic elements, primarily
the air temperatures on Macelj Gora, were considerably higher than on
other mountains, which leads to the conclusion of the higher effectiveness of daily
insolation. A characteristic microclimatic trait in the Blechno-Abieletum association
is an increase in temperature values from the lowest to higher measuring gradients
(up to 2 m), while this is not characteristic of the association Abieti-Fagetum pannonicum.
in the Abieti-Fagetum association the temperatures in the crowns of Fir
trees are regularly higher than at heights of up to 2 m, while in the Blechno-
Abietetum they are different compared to other heights, depending on the aspects.


Floristic parameters important for the management of Beech/Fir forests are
characteristic species of associations and differential species of sub-associations,
number and ground coverage by plant species, including Fir regeneration plants.
A considerable increase in the number of the Fir regeneration plants was confirmed
in 1989 compared to 1988. The number of plants varies according to particular
mountain ranges and associations. The greatest increase in numbers was determined
at Macelj Gora, where in 1988 there were 6,265 and in 1989 10,397 plants/ha
of one-year-old Fir plants. In the Blechno-Abietetum association the number increased
from 6,800 to 11,062 plants-ha in the same period. An increase in numbers
was confirmed by analysis not only in one-year-old plants but also in two-year-old,
three-year-old and older Fir plants.


On the basis of floristic and ecological parameters it is suggested that the
management of the Beech/Fir forests is governed by the principles of uneven-age,
with the application of a selection — groupwise mixture in management. Spatial
arrangement and number of groups, as well as management intervention in groups
should be carried out in such a wey that it ensures lasting income and generally
beneficial function of forest, including the highest possible level of health state,
forests.


Key words : synecology, phytocoenosis, microclimate, management of
Beech Fir.