DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 6-9/1991 str. 65 <-- 65 --> PDF |
PRETHODNO PRIOPĆENJE — PRELIMINARY COMMUNICATION UDK 630-182.59.001 (Abies alba Mill) šum. list CXV (1991) 303 SINEKOLOGIJA ZAJEDNICA OBIČNE JELE (ABIES ALBA MILL.) U SJEVERNOJ HRVATSKOJ I FLORISTIČKI PARAMETRI VAŽNI ZA GOSPODARENJE BUKOVO-JELOVIM ŠUMAMA Juraj MEDVEDOVIĆ** SAŽETAK: U doktorskoj dizertaciji s naslovomo »Sinekologija zajednica obične jele (Abies alba Mill.) u sjevernoj Hrvatskoji floristički parametri važni za gospodarenje bukovo-jelovim šumama « istražen je i utvrđen floristički sastav, areal i mikroklimatske značajnosti fitocenoza bukovo-jelovih šuma, zatim zdravstveno stanje jele, floristički parametri, sastojinske prilike i najpovoljniji način gospodarenja. Rezultatima istraživanja je utvrđeno, da je areal zajednica jelei bukve u sjevernoj Hrvatskoj disjunktan, a nalazi se na MaceljGori, Trakošćanu, Strahinjčici, Ravnoj Gori, Ivančici, Medvednici i Papuku. Površina areala fitocenoza je 14.702 ha, a pojedinačno se jela nalazi i u drugim zajednicama, u kojima ona nije karakteristična vrsta, na površini od daljnjih 2.835 ha. Areal ima tendenciju smanjenja površine na Medvednici, a povećanja na Macelju i Papuku. Zdravstveno stanje jele je drastično narušeno, i ima tendenciju pogoršanja, jer je 1986. godine 31°/o drvne mase, a 1988. je 72°U jelovih stabala pripadalo jednoj od pet kategorija oštećenjakrošanja uslijed opadanja iglica. Analizom florističkog sastava vegetacije na 128 fitocenoloških ploha veličine 20 X 20 m i 9 ploha vel. 60 X 60 m, utvrđene su dvije asocijacije, od kojih jedna ima dvije subasocijacije, a to su: ass. Abieti-Fagetum pannonicum Rauš 1969 subass, typicum, nova subass. cardaminetosum trifoliae, nova ass. Blechno-Abitetum Horvat 1950. Subasocijacije typicum i cardaminetosum trifolia su nove, ovim istraživanjima prvi puta ustanovljene, i fitocenološki snimljene subasocijacije. Geografski položaj i prostorni raspored areala šumskih fitocenoza prikazan je na jednoj karti sjeverne Hrvatske mjerila 1:500.000 i na pet karata gospodarskih jedinica mjerila 1:25.000. * Doktorska disertacija u skraćenom obliku služi kao obavijest o provedenim istraživanjima, a ne za analizu i primjenu rezultata. ** Dr. Juraj Medvedović, Šumarski institut, Jastrebarsko |
ŠUMARSKI LIST 6-9/1991 str. 66 <-- 66 --> PDF |
Mikroldimatskim istraživanjima je utvrđena bitna razlika mikroklimatskih značajnosti i prema pojedinim gorskim masivima i prema šumskim asocijacijama. Vrijednosti mikroklimatskih elemenata, prvenstveno temperature zraka su na Macelj Gori bile uz jednake općeklimatske prilike znatno više nego na ostalom gorju, iz čega se može zaključiti i veća djelotvornost dnevne insolacije. Karakteristična mikroklimatska značajnost asocijacije Blechno- Abietetum je porast temperaturnih vrijednosti od najnižih prema višim (do 2 m) mjernim gradientima, dok ta pojava nije karakteristična za asocijaciju Abieti-Fagetum pannonicum. U Abieti- Fagetum su temperature u krošnjama jelovih stabala redovito više nego na visnama do 2 m, a u Blechno-Abietetum su različite u usporedbi s ostalim visinama, ovisno o ekspozicijama. Floristički parametri važni za gospodarenje bukovo-jelovimšumama jesu karakteristične vrste asocijacija i diferencijalne vrste subasocijacija, zatim brojnost i pokrovnost biljnih vrsta, kao i jelov pomladak. Utvrđeno je znatno povećanje brojnosti jelovogpomlatka u 1989. godini u usporedbi s 1988. godinom. Brojnostje različita prema pojedinom gorju, i prema asocijacijama. Najveće povećanje brojnosti je utvrđeno na Macelj Gori, gdje je u 1988. god. bilo 6.265, a u 1989. god. 10.397 kom/ha jelovih jednogodišnjih biljaka. U asocijaciji Blechno-Abietetum se je brojnost u istom razdoblju povećala od 6.800 na 11.062 kom/ha. Povećanjebrojnosti je utvrđeno analizom ne samo jednogodišnjih, već i dvogodišnjih i višegodišnjih jelovih biljaka. Na osnovi florističkih i ekoloških parametara predlaže se gospodarenje bukovo-jelovim šumama prema načelu raznodobnosti, primjenom preborno-grupimičnog načina gospodarenja. Prostorni raspored i brojnost grupa, kao i gospodarske zahvate u grupamatreba provoditi tako, da se u potpunosti osigura potrajnost prihoda i potrajnost općekorisnih funkcija šuma, te najviša mogućarazina zdravstvenog stanja. Ključne riječi: sinekologija, fitocenoza, mikroklima, gospodarenje šumama UVOD I CILJ ISTRAŽIVANJA Šume jele u sjevernoj Hrvatskoj na području između Save i Drave, premda zauzimaju mali prostor, predstavljaju izuzetno značajan prirodni resurs, koji svojim postojanjem omogućuje opstanak i stabilnost svih prirodnih dobara, neophodnih za život u suvremenom svijetu. Budući da se nalaze na najvišim predjelima gorja Hrvatskog zagorja, Medvednice i Papuka, stoje pod izravnim utjecajem opće klime, pa ekološka zbivanja i način gospodarenja u tim prostorima presudno utječu i na opću klimu, i na zbivanja u drugim šumskim zajednicama, u prostorima nižih nadmorskih visina. Stoga je bilo potrebno utvrditi ekološke i florističke osobitosti bukovo-jelovih šuma, te na osnovu utvrđenih osobitosti izabrati onaj način gospodarenja, koji će u najvećoj mogućoj mjeri omogućiti njihovu stabilnost. |
ŠUMARSKI LIST 6-9/1991 str. 67 <-- 67 --> PDF |
Cilj istraživanja je bio: — istražiti i utvrditi floristički sastav, te na osnovu karakterističnih i diferencijalnih vrsta florističkog sastava utvrditi postojeće asocijacije i subasocijacije bukovo-jelovih šuma i njihov sistematski položaj, — izmjeriti i utvrditi mikroklimatske značajke bukovo-jelovih zajednica, — utvrditi zdravstveno stanje jele, — utvrditi brojnost, pokrovnost i prostorni raspored biljnih vrsta u sloju prizemnog rašća, — utvrditi brojnost jelovog pomlatka, — utvrditi florističke parametre važne za gospodarenje bukovo-jelovim šumama, — utvrditi gospodarske osobitosti bukovo-jelovih šuma. Na osnovu izmjerenih ekoloških i florističkih parametara, moguće je izabrati najpovoljniji način gospodarenja jelovim šumama. Najpovoljniji način gospodarenja je različit za različite šumske sastojine, ovisno o tome da li je glavni šumski proizvod drvo, ili opća ekološka vrijednost šume. Bukovo-jelovim šumama treba gospodariti tako, da se u potpunosti očuva njihova opća vrijednost, kao što je očuvanje čistoće zraka i vodotoka, zaštita od erozije tla i vegetacije, zatim pejzažne i mnoge druge vrijednosti. Takvim gospodarenjem bi proizvodnja drvne mase kao drugorazredni zadatak u šumarstvu iziskivala veće troškove, ali bi zato, troškovi za održavanje kvalitete uvjeta života i zdravstvenog stanja svih živih bića bili; znatno niži. PRIRODNE ZNAČAJKE ISTRAŽIVANOG PODRUČJA Šume jele i bukve u sjevernoj Hrvatskoj nalaze se na prostoru između 15°47´30" i 17°39´15" istočne geografske dužine po Greenwich-u, te između 46°15´40" i 45°30´15" sjeverne širine. Areal nije cjelovit unutar navedene geografske dužine i širine, već se sastoji iz šest odvojenih površina različitih veličina. Zauzima gorje Macelja, Strahinjčice, Ivančice, Ravne gore, Medvednice i Papuka. Glavne značajke globalnog izgleda navedenog gorja je zaobljenost reljefnih oblika, bez izraženih kraških pojava, koje su karakteristične za susjedno, alpsko gorje Slovenije. Kraške pojave manjih razmjera prisutne su na južnoj strani Ravne gore u obliku strmih ispona, zatim vrtača na Medvednici (Ponikve), i vrlo rijetko špilje i kratki podzemni tokovi. Vidljivih stijena i kamenjarskih formacija neobraslih vegetacijom, u prirodnom obliku gotovo i nema. Nadmorske visine gorja kreću se od oko 180 m u podnožju, do 1061 m na vrhu Ivančice. Vodni tokovi manjih i većih kapaciteta su vrlo brojni, a relativno velika vodna masa daje obilježje dobre vodoopskrbljenosti tog dijela Hrvatske. |
ŠUMARSKI LIST 6-9/1991 str. 68 <-- 68 --> PDF |
Najveća brojnost vodenih tokova (bez obzira na masu vode) nalazi se na onim prostorima, na kojima se nalaze šume jele i bukve. Iz topografske1 karte mjerila 1:25.000 je izmjereno, da dužina vodnih tokova na Macelju, u šumama jele i bukve iznosi oko 1.400 m na površini od 1 km2, na Medvednici oko 1.700 m, a na Papuku ima više od 2.000 m vodotoka na 1 km2. U ostalim šumama dužina vodenih tokova je manja, tako npr. u gorskim bukovim šumama je oko 1.300 m/km2 na Macelju, 1.400 na Medvednici i 1.900 m/km2 na Papuku. U šumama kitnjaka vodeni tokovi su upola kraći od tokova u šumama jele i bukve. Upravo u šumama jele i bukve nalaze se izvorišta najvećih pritoka Save i Drave, kao što su Sutla i Krapina na Macelju i Ivančici, brojni potoci sa Medvednice (Medveščak, Bliznec), te Pakra, Orljava, Voćinska rijeka i mnoge druge na Papuku. Iz dužina vodenih tokova može se zaključiti, da su staništa jele i bukve bolje opskrbljena vodom — jednim od osnovnih uvjeta života, od ostalih šumskih staništa. Međutim, na tim prostorima je prisutna najmanja masa vode, jer su ondje izvorišta i gornji dijelovi vodotokova, i još k tome, voda je energijom kretanja iz viših u niže položaje izdubila korito do te mjere, da vodotoci nemaju izravan utjecaj na vodoopskrbijenost staništa i na vodeni režim u tlu. Vodoopskrbljenost gorskih masiva sjeverne Hrvatske uvjetovan je prvenstveno hidrološkim osobinama matičnog supstrata i tla, te klimatskim osobinama šireg prostora. Matični supstrat prostora na kojem su rasprostranjene šume jele izgrađen je iz stijena vrlo različitih kemijskih i fizikalnih osobina, a vrijeme njegove tvorbe počinje u Paleozoiku, i traje sve do Kvartara. U tako dugom vremenskom razdoblju, koje je trajalo oko 330 miliona godina nastale su brojne geološko-litološke formacije primarnih i sekundarnih stijena eruptivnog, sedimentnog i metamorfnog porijekla. Šume jele i bukve na Macelju, Medvednici i Papuku nalaze se na matičnom supstratu silikatnih stijena, a na Strahinjčici, Ivančici i Ravnoj gori nalaze se karbonatne stijene. Ova različitost matičnog supstrata na pojedinim gorskim masivima ima odraz na florističkom sastavu vegetacije, što je prikazano u poglavlju o vegetaciji. Trošenjem stijena različitog litološkog sastava pod utjecajem klime i vegetacije, kroz dugi niz godina, nastala su tla također različitih fizikalnih i kemijskih svojstava. Na silikatnim stijenama nastala su silikatna tla tipa distrični kambisol i luvisol, često teškog mehaničkog sastava, a na karbonatnim stijenama kalkokambisol i rendzine. Budući da nakon tvorbe tala i dalje djeluju isti činioci kao i u vrijeme njihovog nastajanja, u tlima se odvijaju procesi ilimerizacije, podzolizacije oglejavanja i dr. koji uvjetuju tvorbu različitih podtipova tala. Klimatske prilike prostora na kojem se nalaze šume bukve i jele prikazane su na osnovu 26-godišnjih srednjaka klimatskih podataka onih meteoroloških stanica, koje se nalaze u blizini, ili unutar bukovo-jelovih šuma, a to su Kostel, Sljeme-Puntijarka, Slavonska Požega i Podravska Slatina, te na osnovu prikaza klime u Atlasu klime Hrvatske. |
ŠUMARSKI LIST 6-9/1991 str. 69 <-- 69 --> PDF |
Podaci o stanicama i vrijednostima klimatskih elemenata preuzeti su iz meteoroloških godišnjaka Meteorološke službe u Zagrebu za temperature zraka, količine oborina, relativne vlažnosti zraka, broj dana sa mrazom, trajanje snijeznog pokrivača, te čestinu pravaca i jačinu vjetra, a iz Atlasa su preuzete srednje godišnje temperature zraka i količine oborina. Klimatske prilike prostora na kojem su rasprostranjene šume bukve i jele sjeverne Hrvatske, na osnovu vrijednosti klimatskih elemenata osim prikaza u tabelama i klimadij agrarnima može se prikazati formulom prema Kopen-ovoj klasifikaciji: C f vvb x što znači, da bukovo-jelove šume spadaju u klimatsku zonu sa umjereno toplom klimom, da su oborine jednoliko raspoređene kroz čitavu godinu, da najsuši dio pada u hladno godišnje doba, a da sušnog razdoblja nema, da je srednja temperatura najtoplijeg mjeseca manja od 22 °C, te da je^ oborinski maksimum u proljeće ili rano ljeto. VLASTITA ISTRAŽIVANJA 3.1 Metode rada 3.11 Terenska istraživanja Istraživanje ekologije jele i florističkog sastav vegetacaje, te utvrđivanje florističkih parametara važnih za gospodarenje bukovo-jelo vim šumama, provedeno je utvrđivanjem: — areala zajednica bukve i jele u sjevernoj Hrvatskoj, — zdravstvenog stanja jele, — mikroklimatskih značajki sastojina bukve i jele, — florističkog sastava vegetacije na plohama veličine 60 X 60 m i 20 X 20 m, te na uzorcima veličine 1 m2, — brojnost pomlatka jele na uzorcima veličine 1 m2, — strukture sastojine i prirasta drvne mase na plohama veličine 60 X 60 m. Areal zajednica bukve i jele je utvrđen terenskim istraživanjem i kartiranjem vegetacije, a zdravstveno stanje jele je procijenjeno na, u tu svrhu izabranim profilima, dok su sva ostala navedena istraživanja provedena na pokusnim plohama veličine 60 X 60 m i 20 x 20 m, te na uzorcima vel. 1 m2. 3.111 Areal zajednice jele istraživanog područja Prije početka terenskih radova na istraživanju i kartiranju areala zajednica jele, prikupljeni su svi kartografski materijali različitih autora, različitog vremena i intenziteta kartiranja, a to su: — istraživanje i kartiranje tipova šuma u mjerilu 1:100.000, — vegetacijska karta Hrvatske u mjerilu 1:100.000, 307 |
ŠUMARSKI LIST 6-9/1991 str. 70 <-- 70 --> PDF |
— karta areala jelovo-bukovih šuma na Macelju, Medvednici i Ivančici (Đ. Rauš, 1968, 1969), — karta areala jele na Medvednici (M. Strineka , 1929), — tla Slavonije i Baranje, Vegetacijska karta šuma Slavonije i Baranje, — kartiranje šumskih zajednica i tipova šuma u mjerilu 1:25.000, — gospodarske osnove. Na osnovu raspoloživog materijala izrađena je karta pretpostavljenog areala u mjerilu 1:25.000. Vlastitim terenskim kartiranjem potvrđena je ispravnost kartiranja drugih autora, jedino na onim područjima koja su kartirana u grubljem mjerilu (1:100.000) bilo je neophodno deatljno kartiranje u mjerilu 1:25.000. Granica areala bukovo-jelovih šuma prema drugim zajednicama utvrđena je na osnovu prisutnosti jele odnosno jelovog pomlatka i izgleda sastojina, te florističkog sastava vegetacije, koji je analiziran prema metodama škole Zurich-Montpellier (B r a u n- B 1 a n qu e t, 1936). 3.112 Zdravstveno stanje jele na istraživanom području Zdravstveno stanje jele u zajednicama jele i bukve u sjevernoj Hrvatskoj utvrđeno je na ova dva načina: 1. Utvrđivanje intenziteta sušenja na osnovu podataka u Gospodarskim osnovama o drvnoj masi jelovih stabala posječenih sanitarnom sjekom u razdoblju od 1980. do uključivo 1985. godine, i 2. Procjena osipanja iglica prema metodi internacionalne ankete o umiranju šuma. 3.113 Mikroklimatska istraživanja Istraživanje mikroklimatskih značajki šuma jele provedeno je od 22. 07. do 10. 8. 1986. god. sa tri pokretne mikroklimatske stanice, koje su se sastojale od mjernih instrumenata i meteorološkog stupa, a bile su postavljene u središta 9 ploha vel. 60 x 60 m. Mikroklimatske stanice su na svakom od navedenog gorja bile postavljene tako da je po jedna bila smještena na sjevernoj, jedna na južnoj ekspoziciji terena, te jedna na grebenu. Za mjerenje su korišteni standardni mjerni instrumenti i međunarodne norme mjerenja, a motritelji instrumenata su bili, osim autora ove dizertacije, diplomirani inžinjeri šumarstva J. B i 1 a n d ž i j a, V. L i n d i ć te šum. tehn. I. Petri ć i Z. Huljina , zaposleni u Šumarskom institutu, Jastrebarsko. Izmjerena je temperatura i relativna vlažnost zraka na visinama od 5, 50, 100 i 200 cm, zatim potencijalno isparavanje vode na visinama od 5, 100 i 200 cm, te brzine vjetra na 200 cm iznad površine tla. Izmjerene su i temperature tla da dubinama od 2, 10 i 30 cm ispod površine tla. Za sve elemente mjerenja, vrijednosti su očitane terminski svakog punog sata, s početkom u 7 sati ujutro, i posljednjim u 19 sati. Terminske temperature i vlažnost zraka su izmjerene aspiracionim (A ssmanovim ) psihometrom, isparavanje vode Picheovim ispariteljem, tem |
ŠUMARSKI LIST 6-9/1991 str. 71 <-- 71 --> PDF |
perature tla koljenastim geotermometrima, a brzina vjetra ručnim anemometrom. Ekstremne temperature zraka su izmjerene minimalnim i maksimalnim termometrima. Osim standardnih, korištena je i jedna vlastita metoda prema ideji i preporuci prof. dr. Đ. R a u š a za izmjeru temperature zraka na visini od 10 m iznad površine tla. Termometar je pomoću užeta i koloture podizan i spuštan svakog punog sata radi očitovanja temperature. U dane mjerenja mikroklimatskih elemenata opće klimatske prilike, prema izvještajima Ilidrometeorološkog zavoda Hrvatske i prema zapažanjima motritelja, prevladavala je prostrana i stabilna anticiklona nad jugoistočnom Europom. 3.114 Floristički sastav vegetacije zajednica jele Prilikom terenskih istraživanja florističkog sastava izrađene su fitocenološke snimke, kojima su utvrđene analitičke oznake vegetacije na osnovu procjene brojnosti i pokrovnosti (abundacije), te združenosti (socijabiliteta) biljnih vrsta na fitocenološkim plohama, prema kombiniranoj metodi J. Braun-Blanquet-a (1936), osnivača i voditelja škole za proučavanje vegetacije Ziirich-Montpellier. Istraživanja su provedena u tri različita intenziteta, koji se razlikuju prema veličini i broju uzoraka, te prema načinu obrade podataka. 3.1141 Fitocenološkc snimke na plohama veličine 60x60 m Fitocenološke snimke su izrađene na 45 polja veličine 20 X 20 m unutar ploha vel. 60 x 60 m u vremenu od 17. 05. do 03. 07. 1988. godine. 3.1142 Fitocenološke snimke na plohama veličine 20 X 20 m U skladu sa potrebnim intenzitetom istraživanja florističkih parametara važnih za gospodarenje bukovo-jelovim šumama, tokom 1988. godine je osnovana 121 a 1990. god. osnovano je još 7 ploha, ukupno 128 ploha veličine 20 X 20 m, odnosno, osnovana je jedna ploha na svakih oko 100 ha površine bukovo-jelovih šuma. Sve plohe su osnovane na mjestima gdje je u vrijeme osnivanja ploha ukupna pokrovnost vegetacije bila potpuna (100°/o), gdje je zdravstveno stanje jele dobro (nije bilo osušenih stabala ni pojave osipanja iglica), i gdje nisu bili izraženi biotski utjecaji (sječa stabala u novije vrijeme, izgradnja šumskih komunikacija, pašarenje i dr.). U vrijeme između osnivanja ploha i snimanja pojedinih aspekata vegetacije, na nekim plohama provedene su prorede sastojina, što je navedeno u fitocenološkim tabelama. Sa osnivanjem ploha započeto je 23. 07. 1988. godine, kada je započelo i snimanje ljetnog aspekta, a trajalo je do 25. 07. 1990. godine. Na svim plohama procijenjena je pokrovnost krošanja stabala, zatim grmlja i prizemnog rašća, što je izraženo u postocima, a nagibi terena su izmjereni džepnim padomjerom, i izraženo je u stupnjevima. Izloženost stranama svijeta svake pojedine plohe (lokalna ekspozicija) utvrđena je džepnom busolom, a globalna reljefna gravitacija (opća ekspozicija) je očitana iz topografske karte, mjerila 1:25.000. Tipovi zemljišta su utvrđeni na os 30S |
ŠUMARSKI LIST 6-9/1991 str. 72 <-- 72 --> PDF |
novu prepoznavanja njihovih morfoloških karakteristika za svaku plohu zasebno. Fitocenološke plohe su razmještene tako, da se nalaze na svim postojećim tipovima i podtipovima tala unutar areala zajednica bukve i jele. 3.115 Prostorni raspored, brojnost i pokrovnost biljnih vrsta na 1 m2 Prostorni raspored i brojnost biljnih vrsta na uzorke veličine 1 m2 utvrđen je pomoću metalnog okvira vlastite izrade. Mjesta za postavljanje okvira određena su prema unaprijed utvrđenoj »mreži kvadrata« unutar 9 ploha vel. 60 X 60 m. Sve biljke koje su se nalazile unutar okvira su determinirane i prebrojane. U vremenu od lipnja do kolovoza 1988. god. analizirano je 225 uzoraka vel. 1 m2. 3.116 Brojnost pomlatka jele Brojnost jelovog pomlatka utvrđena je također pomoću okvira vel. 1 m2, analognim načinom i istovremeno kada i brojnost ostalih biljnih vrsta. Pomladak je raznovrstan prema starosti u četiri kategorije, i to u jednogo>dišnje, dvogodišnje, trogodišnje i višegodišnje. Analiza je provedena na istim uzorcima 2 puta, i to jednom od lipnja do kolovoza 1988, i još jednom u kolovozu 1989. godine. 3.117 Struktura sastojina i prirast drvne mase Radi utvrđivanja strukture sastojina obrojčana su sva stabla unutar plohe 60 X 60 m, izmjereni su prsni promjeri svih stabala i njihove visine, a za utvrđivanje prirasta drvne mase sastojine uzeti su izvrtci iz stabala, dužine 5 cm. Za svako polje zasebno (vel. 20 x 20 cm) nacrtane su projekcije krošanja stabala, sa oznakama njihovih brojeva. Terenski radovi na izmjeri provedeni su kolovoza 1989. godine. REZULTATI ISTRAŽIVANJA Areal zajednice jele u sjevernoj Hrvatskoj je disjunktan, a nalazi se na Macelj gori, Trakošćanu, Strahinjčici, Ravnoj gori, Ivančici, Medvednici i Papuku. Površina areala zajednica jele i bukve je 14.702,7 ha, a pojedinačno se jela nalazi i u drugim zajednicama, u kojima ona nije karakteristična vrsta, na površini od daljnjih 2.835,5 ha. Areal ima tendenciju smanjenja površine na Medvednici, a povećanja na Macelju i Papuku. Zdravstveno stanje jele je drastično narušeno, jer je još 1967. godine 31% jelovih stabala pripadalo jednoj od pet kategorija oštećenja krošanja uslijed opadanja iglica. Analizom florističkog sastava bukovo-jelovnih šuma na 128 fitocenoloških ploha veličine 20 X 20 m i 9 ploha veličine 60 X 60 m utvrđene su dvije asocijacije, od kojih jedna ima dvije subasocijacije, a to su: ass. Abieti-Fagetum pannonicum Rauš 1969 subass. typicum, nova |
ŠUMARSKI LIST 6-9/1991 str. 73 <-- 73 --> PDF |
subass. cardaminetosum trifoliae, nova ass. Blechno-Abietetum Horvat 1950. Tipična subasocijacija asocijacije Abieti-Fagetum pannonicum nalazi se na Macelj gori, Trakošćanu, Medvednici i na Papuku, subasocijacija cardaminetosum trifoliae na Strahinjčici, Ravnoj gori i Ivančici, a asocijacija Blechno-Abietetum na Mačelj gori. Dominantni tipovi tala tipične subasocijacije (subass. typicum) jesu distrični kombisol tipični i ilimerizirani, te ilovasto-glinoviti luvisol na silikatnim pješčenjacima, škriljevcima i granitima. Subasocijacija cardaminetosum trifoliae nalazi se na kalkokambisol tlima povrh vapnenih i vapneno dolomitnih stijena. Asocijacija Blechno-Abietetum se nalazi na distričnim luvisol i kambisol tipovima tala, sa detritusom silikatnih stina i lesolikih sedimenata. Opća klima prostora unutar kojeg se nalazi areal zajednica jele prezentirana je prema K 6 p e n-ovoj klasifikaciji formulom: Cfwbx. U smjeru od zapadnog prema istočnom dijelu areala temperature zraka su u porastu, i to od 9,10 °C na Macelju (stanica Kostel), do 10,52 odnosno 10,35 °C na Papuku (stanice SI. Požega i P. Slatina), uz izuzetak Medvednice od 6,16 °C (stanica Sljeme-Puntijarka). Apsolutni maksimum temperature zraka je najviše na Papuku, 37,5, i minimum —27,6 °C. U vegetacijskom razdoblju temperaturni iznosi se kreću od 11,4 na Medvednici, do 17,0 °C na Papuku. Količina oborina u istom smjeru je u opadanju, od 1008,48 mm do 852,00 mm, opet uz izuzetak Medvednice sa 1302 mm oborina prosječno godišnje. Zračna vlaga je u opadanju od zapada prema istoku, od 83,63% na Macelju, do 78,46°/o na Papuku. Trajanje snijega na tlu je najduže na Medvednici, 116,44 dana, a najkraće na Papuku, 31,16 dana. Pojave mraza su najkraće na Macelju 16,80 dana, a najduže na Papuku 45,57 do 52,36 dana. Vjetar je na Macelju jačine 1,26 Beaufort-a iz pretežno zapadnog smjera, na Medvednici 2,93 Beauf. pretežno južnog smjera, a na Papuku je jačine 1,29 i 1,46 Beauf. zapadnog i jugozapadnog smjera. Iz prikaza klime u Atlasu klime Hrvatske je utvrđeno, da jelovo-bukove šume na Macelju pripadaju jednoj toplinskoj zoni (8—10 °C), na Medvednici u tri zone (4—6, 6—8 i 8—10 °C), a na Papuku u dvije (6—8 i 8—10 °G). Oborine na Macelju i Medvednici padaju u količini od 900—1000, a na Papuku do 1500 mm godišnje. Razlike u vrijednostima klimatskih elemenata navedenih u podacirha stanica i u Atlasu proizlaze iz toga, što stanice P. Slatina i SI. Požega prikazuju klimatske prilike određenog dijela Slavonije, a Atlas, između ostalog prikazuje klimu jelovo- bukovih šuma na Papuku. Mikroklimatske značajke staništa i sastojine bukovo-jelovih šuma su uglavnom različite prema pojedinim gorskim masivima (Macelj, Medvednica, Papuk), prema ekspozicijama i prema šumskim asocijacijama (Abieti- Fagetum i Blechno-Abietetum). Na Macelju u obje šumske asocijacije su temperature zraka na svim visinama mjerenja (5, 50, 100, 200 i 1000 cm iznad tla) bile znatno više nego na ostalom gorju. Razlike temperaturnih režima pojedinih šumskih asocijacija očituju se u tome, što su temperature prizemnog sloja zraka u Blechno- Abietetum redovito najniže u usporedbi sa ostalim visinama do 200 cm, 311 |
ŠUMARSKI LIST 6-9/1991 str. 74 <-- 74 --> PDF |
a u krošnjama jelovih stabala (1000 cm vis.) su bitno različite, ovisno o izloženosti terena stranama svijeta. U Abieti-Fagetum pannonicum prizemne temperature nisu redovito najniže, a u krošnjama su uglavnom više nego na nižim visinama mjerenja. Temperature zraka u sastojinama jele na Macelju znatno se razlikuju prema terminskim vrijednostima tokom dana, a neznatno prema ekspozicijama. Općenito prema ekspozicijama i nije utvrđena izrazita razlika ni na Medvednici ni na Papuku, ali terminske vrijednosti na Macelju, prosječno za sve ekspozicije razlikuju se za oko 9 CC (od 7 do 16 sati), na Medvednici za 4, a na Papuku za oko 5 °C. Iz toga proizlazi, da dnevna insolacija na Macelju ima znatno veći utjecaj na temperature u šumama bukve i jele, nego na šume jele i bukve ostalog gorja, iako su na svim mjestima mjerenja sastojine potpunog sklopa krošanja stabala. Mikroklimatska stanica na Medvednici, u tipičnoj šumi panonske jele i bukve (ass. Abieti-Fagetum pannonicum Rauš 1969, subass. tvpicum nova) Temperature tla su na svim mjestima mjerenja bile više, a isto tako i terminske promjene tokom dana bile jače izražene u njegovom površinskom dijelu (2 cm) u usporedbi sa temperaturama na većim dubinama (10 i 30 cm). Najviše temperature tla su izmjerene na Macelju (kao i temperature zraka), a u površinskom dijelu tla postižu čak 19,6 °C, a najniže na Medvednici, do 14,3 °, što je također u vezi sa djelotvornosti insolacije. U asocijaciji Abieti-Fagetum pannonicum tla južnih ekspozicija su toplija za 1,3 °C od sjevernih, a temperature tla na grebenima su između temperatur |
ŠUMARSKI LIST 6-9/1991 str. 75 <-- 75 --> PDF |
nih vrijednosti na različitim ekspozicijama. U asocijaciji Blechno-Abietetum temperature tla na sjevernoj ekspoziciji su za oko 2 °C niže nego na grebenu, a na južnim ekspozicijama nije moguća usporedba, jer se tamo ova asocijacija ne nalazi. Zračna vlaga je različita na gorskim masivima i prema količini i prema dinamici terminskih promjena. Na Macelju je u opadanju od 7 do 14 sati, a zatim u porastu do 18 sati, na Medvednici je uglavnom podjednaka od 7 do 19 sati, a na Papuku je također podjednakih vrijednosti tokom dana. Terminske vrijednosti su više promjenljive na grebenima, i to u rasponu od 72 do 90%, a manje su promjenljive na sjevernim i južnim ekspozicijama, od 70 do 85%;. Na Macelju i Medvednici najviše zračne vlage se nalazi u prizemnom sloju zraka a najmanje u najvišem, dok na Papuku ova pravilnost nije utvrđena. U asocijaciji Blechno-Abietetum najveća vlažnost zraka u prizemnom sloju je redovita, karakteristična mikroklimatska oznaka, a u Abieti-Fagetum je prisutna, ali nije redovita ni karakteristična. Količina isparene vode, za razliku od ostalih mikroklimatskih elemenata u jelovim šumama nema pravilnosti ni signifikantnih razlika prema gorju, ekspozicijama ni šumskim asocijacijama. Nije utvrđena ni različitost intenziteta isparavanja prema visinskim gradientima mjerenja ni prema temperaturama zraka i tla. Utvrđeno je negativno isparavanje (radi kondenzacije vodene pare) na južnim stranama Macelja i Papuka, te na sjevernoj strani Medvednice. Vjetra gotovo i nije bilo u vrijeme motrenja mikroklimatskih elemenata, a srednja jačina je bila 0,8 m sec. Naoblake nije bilo, ili samo kratkotrajno i povremeno, češće u obliku izdignute magle, sa najvišom vrijednosti od 50% u odnosu na vedri dio neba. Floristički parametri važni za gospodarenje jelovim šumama jesu karakteristične vrste asocijacije i diferencijalne vrste subasocijacija, te prostorni raspored biljnih vrsta i brojnost jelovog pomlatka. Utvrđeno je, da je prostorni raspored vrsta florističkog sastava šumskih fitocenoza neujednačen, što je posljedica neujednačene strukture sastojina a da je brojnost jelovog pomlatka imala tendenciju povećanja u 1989-oj godini u usporedbi sa 1988. god. Floristički parametri ukazuju na osobitosti i različitosti uvjeta životne sredine jedne, prema drugim šumskim fitocenozama, što proizlazi iz prirodnih činioca, prvenstveno općeklimatskih, mikroklimatskih, edafskih i hidroloških. Uz prirodne činioce, na floristički sastav vegetacije svakako ima jaki utjecaj i način gospodarenja jelovim šumama, i stoga je neophodno primijeniti takav način gospodarenja, kojim će se uz proizvodnju drvne mase u potpunosti sačuvati i karakterističan floristički sastav, jer je to prvi uvjet očuvanja prirodnih općekorisnih funkcija šume. Gospodarenje jelovo-bukovim šumama treba provoditi prema načelima preborno-grupimicnog načina gospodarenja, s obzirom na ekološke zahtjeve jele, kao glavne edifikatorske vrste. Uvažavajući ekološke i florističke značajnosti i međusobne različitosti pojedinih asocijacija i subasocijacija jelovo- bukovih šuma, specijalisti za uzgajanje šuma trebaju donijeti odluku o prostornom rasporedu grupa, njihovih brojnosti i veličini, zatim o njezi mladika, intenzitetu prorjeđivanja, sjećivoj zrelosti i obnovi sastojina, kao i o svim onim gospodarskim zahvatima, koji će osigurati potrajnost gospoda |
ŠUMARSKI LIST 6-9/1991 str. 76 <-- 76 --> PDF |
renja, potrajnost općekorisnih funkcija, te najvišu moguću razinu zdravstvenog stanja jelovih šuma. ZAKLJUČCI Na osnovu rezultata istraživanja sinekologije zajednica jele i florističkih parametara važnih za gospodarenje bukovo-jelovim šumama u sjevernoj Hrvatskoj, zaključujemo: 1. Areal zajednica jele u sjevernoj Hrvatskoj je disjunktan, a nalazi se na Macelj gori, Trakošćanu, Strahinjčici, Ravnoj gori, Ivančici, Medvednici i Papuku, na ukupnoj površini od 14.702,7 ha. 2. Zdravstveno stanje jele je drastično narušeno, jer je još 1967. godine 31°/o jelovih stabala pripadalo jednoj od pet kategorija oštećenja krošanja uslijed opadanja iglica. 3. Bukovo-jelove šume pripadaju ovim zajednicama: ass. Abieti-Fagetum pannonicum Rauš 1969 subass. typicum nova subass. cardaminetosum trifoliae nova ass. Blechno-Abietetum Horvat 1950. Subasocijacije typicum i cardaminetosum trifoliae su nove, prvi puta utvrđene, fitocenološki snimljene i opisane subasocijacije. 4. Dominantni tipovi tala jesu distribni kambisol i kalkokambisol. 5. Opća klima je prema Koppen-ovoj klasifikaciji prezentirana formulom Cfwbx. 6. Mikroklimatske značajke su različite i prema pojedinim gorskim masivima, i prema šumskim asocijacijama. 7. Floristički parametri važni za gospodarenje šumama jesu karakteristične vrste asocijacija i diferencijalne vrste subasocijacija. 8. Gospodarenje bukovo-jelovim šumama treba provoditi prema načelima preborno-grupimičnog načina gospodarenja. LITERATURA Anić, M., Rauš, Đ. Rukavina, M. (1979): Karta šumskih zajednica Parka prirode »Medvednica«. Republički zavod za zaštitu prirode, Zagreb. Bertović , S. (1970): Sumskovegetacijska područja i njihovi klimatski odnosi kao osnova za regionalnu tipološku klasifikaciju šuma u Hrvatskoj, Zagreb (disertacija). Bertović , S. (1975): Prilog poznavanju odnosa klime i vegetacije u Hrvatskoj. Acta biologica VII/2, Zagreb. Beus, V. (1984): Vertikalno raščlanjenje šuma u svjetlu odnosa realne i primarne vegetacije u Jugoslaviji. »Radovi« br. 76, Akademija nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine, Sarajevo. Beus, V. (1986): Fitocenoze bukve i jele na bazičnim i ultrabazičnim eruptivima ofiolitske zone u Bosni. Šumarski fakultet, Sarajevo (disertacija). Braun-Blanquet , J. (1936): La chenaie d´Yeuse mediterraneenne (Quercionilicis). Mem. Soc. Etude Se. Nat. de Nimcs 5, Coram. SIGMA 45. Braun-Blanquet , J. (1964): Pflanzensoziologie Grundzugeder Vegetationskunde. Wien, New York. |
ŠUMARSKI LIST 6-9/1991 str. 77 <-- 77 --> PDF |
Car, Z., Cestar, D, Hren, V., Kirasić, D., Rauš, Đ. (1969): Regionalni prostorni plan regije grada Zagreba. Zagreb (elaborat). Arhiva Šumarskog instituta, Jastrebarsko. Cestar, D., Hren, V., Kovačević, Z., Mar t ino vić, J., P elce r, Z. (1979): Tipološke značajke šuma Slavonskog gorja. »Radovi« br. 39 Šumarskog instituta, Jastrebarsko, Zagreb. Cestar, D., Hren, V., Kovačević, Z., Mar t ino vić, J., Pelcer, Z. (1982): Ekološko-gospodarski tipovi šuma Hrvatskog zagorja. »Radovi« br. 48 Šumarskog instituta, Jastrebarsko, Zagreb. Gaži-Baskova, V., Plavšić-Gojković, N., Dubravec, K., Hulina. N., Pelcer, Z., M e d v e do v i ć, J. (1983): Vegetacijska karta SR Hrvatske, sekcija Podravska Slatina, mjerilo 1:100.000. Beograd. Horvat , I. (1938): Biljnosociološka istraživanja šuma u Hrvatskoj. Zagreb. Horvat , I. (1949): Nauka o biljnim zajednicama. Zagreb. Horvat, I., Glavač, V., Ellenberg, H. (1974): Vegetation Siidosteuropas. Stuttgart. Klepac , D. (1965): Uređivanje šuma. Zagreb. Matić , S. (1983): Utjecaj ekoloških i strukturnih činilaca na prirodno pomlađi vanje prebornih šuma jele i bukve u Gorskom kotaru. Glasnik za šumske pokuse, Vol. XXI, Zagreb. Medvedović , J. (1988): Intensitat des Tannenabsterbens unter Verscbjdenen okologischen Bedingungen Nordkroatiens. Zvolen, 5. IUFRO-TANNENSYMPOSIUM, str. 343—353. Pelcer, Z., Medvedović, J., Oreč, M., Rukavina, M., Palfi, T., Lindić, V. (1968—1989): Karte šumskih zajednica Hrvatske, mjerilo 1:100.000. Zagreb, (rukopis, arhiva Šumarskog instituta, Jastrebarsko). Pelcer, Z., Medvedović, J., L i n d i ć, V. (1970—1983): Karte šumskih zajednica sjeverne Hrvatske, mjerilo 1:50.000. Arhiva Odjela za tipologiju šuma, Zagreb, Šumarskog instituta Jastrebarsko. Prpić , B. (1979): Struktura i funkcioniranje prašume bukve i jele (Abieti-Fage^ turn illyricum Horvat 1938) u Dinaridima S.R. Hrvatske. II. kongres ekologa Jugoslavije, Knjiga I, str. 899—924, Zagreb. Prpić, B., Ko ml eno vić, N., Sele tko vić, Z. (1988): Propadanje šuma u SR Hrvatskoj. »Šumarski list« br. 5—6, str. 195—215, Zagreb. Rauš , Đ. (1968—1969): Ekološko-fitocenološki temelji planiranja. Regionalni prostorni plan regije grada Zagreba, str. 93—97, Zagreb. Rauš , Đ., Šegulja , N. (1983): Flora Slavonije i Baranje. Glasnik za šumske pokuse 21, str. 179—211, Zagreb. Rauš , Đ., Šegulja , N., Topic , J. (1985): Vegetacija sjeveroistočne Hrvatske. Glasnik za šumske pokuse 23, str. 223—355, Zagreb. Rauš , Đ. (1987): Šumarska fitocenologija. Zagreb. Republički hidrometeorološki zavod SR Hrvatske, (1977): Atlas klime SR Hrvatske, Zagreb. Strineka , M. (1929): Uspjevanje jele u Zagrebačkoj gori i njena staništa. Šumarski list br. 6, str. 322—338, Zagreb. Synecology of Silver Fir (Abies alba Mill.) Communities in Northern Croatia and Floristic Parameters Important for Management of Beech Fir Forests Summary The doctoral dissertation »Synecology of Silver Fir« (Abies alba Mill.) Communities in Northern Croatia and Floristic Parameters Important for Management of Beech-Fir Forests« investigated and determined the floristic composition, range and microclimatic characteristics of phytocoenosis of Beech/Fir forests, stale of |
ŠUMARSKI LIST 6-9/1991 str. 78 <-- 78 --> PDF |
health of the Beech, floristic parameters, stand conditions and the most favourable way of management. The results of the investigation show that the range off the Fir and Beech communities in northern Croatia is disjunctjed and is located at Macelj Gora, Trakošćan, Strahinjćica, Ravna Gora, Ivančica, Medvednica and Papuk. The range of phytocoenoses covers 14,702 ha, while it is also found separately in other communities, in which it is not a characteristic species, covering another area of 2,835 ha. The range shows a tendency to reduce at Medvednica, but to in increase at Macelj and Papuk. The health state of the Fir has drastically deteriorated, and is becoming worse. In 1986 31% of the volume of wood belonged to one of 5 categories of crown damage due to the falling of needles, while in 1988 this figure was increased to 72%. By analyses of the floristic composition of vegetation at 128 phytocoenologica! surfaces, 20 x 20 m, and 9 surfaces, 60 x 60 m two associations were determined, of which one had two sub-associations, as follows: ass. Abieti-Fagetum pannonicum Rauš 1969 subass. typicum, nova subass. cardaminetosum trifoliae, nova ass. Blechno-Abieletum Horvat 1950 Typicum and cardaminetosum trifoliae arc new sub-associations, established and phytocoenologically recorded for the first time in this investigation. Geographical position and spatial arrangement of the ranges of forest phytocoenoses is shown on the map of northern Croatia on a scale 1:500,000 and on the five maps showing management units on a scale 1:25,000. Microclimaiic investigations determined essential differences in microclimatic characteristics according to particular mountain massifs and forest associations, in identical general climatic conditions the values of microclimatic elements, primarily the air temperatures on Macelj Gora, were considerably higher than on other mountains, which leads to the conclusion of the higher effectiveness of daily insolation. A characteristic microclimatic trait in the Blechno-Abieletum association is an increase in temperature values from the lowest to higher measuring gradients (up to 2 m), while this is not characteristic of the association Abieti-Fagetum pannonicum. in the Abieti-Fagetum association the temperatures in the crowns of Fir trees are regularly higher than at heights of up to 2 m, while in the Blechno- Abietetum they are different compared to other heights, depending on the aspects. Floristic parameters important for the management of Beech/Fir forests are characteristic species of associations and differential species of sub-associations, number and ground coverage by plant species, including Fir regeneration plants. A considerable increase in the number of the Fir regeneration plants was confirmed in 1989 compared to 1988. The number of plants varies according to particular mountain ranges and associations. The greatest increase in numbers was determined at Macelj Gora, where in 1988 there were 6,265 and in 1989 10,397 plants/ha of one-year-old Fir plants. In the Blechno-Abietetum association the number increased from 6,800 to 11,062 plants-ha in the same period. An increase in numbers was confirmed by analysis not only in one-year-old plants but also in two-year-old, three-year-old and older Fir plants. On the basis of floristic and ecological parameters it is suggested that the management of the Beech/Fir forests is governed by the principles of uneven-age, with the application of a selection — groupwise mixture in management. Spatial arrangement and number of groups, as well as management intervention in groups should be carried out in such a wey that it ensures lasting income and generally beneficial function of forest, including the highest possible level of health state, forests. Key words : synecology, phytocoenosis, microclimate, management of Beech Fir. |