DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 6-9/1991 str. 61 <-- 61 --> PDF |
radom još i većim postotkom »nadoknadili« vrijednost lovine koja im je ustupljena »besplatno«. Pritom treba uzeti u obzir da lovci pretežno love u neradne dane, tj. subote, nedjelje i praznike. U te dane također obavljaju i obvezatne radove predviđene u toč. 2—18. obrasca DS-15. Pri samom lovu oni ostvaruju lovni užitak, rekreaciju, aktivni odmor, upoznavanje prirode, suradnju s drugim učesnicima lova i lovačkim psima, užitak lovnog streljaštva i si. Pri ostalim obvezatnim radovima oni ne ostvaruju lovni užitak, ali ipak ostvaruju aktivni odmor, zadovoljavaju svoju lovačku svijest ispunjavajući društvene obveze, učvršćuju drugarstvo i si. Prema navedenom, sve djelatnosti lovaca navedene u obrascu DS-15 ne smanjuju ostali profesionalni rad (privredni i društveni) lovaca — nego ga podržavaju; dapače unapređuju — ostvarujućii služeći podizanju njihove kvalitete života. Stoga nas ne treba iznenaditi kada Pine t et a 1. (6, str. 87) navodi: »Lov, kao i neke druge aktivnosti, ima dimenziju zadovoljstva za koje važnost utrošenog vremena vrijedi više nego financijski trošak«. Kako sam navodi, on »po prvi put« (6, str. 84) daje samo kvantitativne naturalne podatke o dobrovoljnoj aktivnosti lovaca, obuhvaćajući pritom one koje smo mi nazvali obvezatnima (prosječno po jednom lovcu: društvene sjednice 12.1, uređivanje lovišta 7.7, brojenje divljači 4.8, različite aktivnosti 4.9 dana godišnje). No, po njemu, novčane procjene te aktivnosti — treba se odreći (6, str. 87). Ipak, mi u tome ne dijelimo njegovo mišljenje: jer je u svakom slučaju (direktno ili indirektno) »vrijeme — novac« a radovi izvan samog vršenjaodstrela divljači i nisu za mnoge lovce zabavni; stoga za te radove lovačka društva u nas svoje članove — obvezuju čak i statutarnim odredbama, pa i sankcijama (poenima). Na temelju navedenog, moramo zasad zaključiti da lovci svojim obvezatno- dobrovoljnim radom ne odužuju se potpuno za primljenu lovinu. To nas ne smije iznenaditi, kada nam je poznato da se ni u svjetskoj literaturi o lovstvu to nije nikada predviđalo niti s time računalo. Na terenskim obvezatno-dobrovoljnim radovima uzimamo npr. da su lovci proveli u prosjeku po 5 radnih sati. To znači, prema tab. II toč. A, 5 045 419.7 sati : 5 = 1 009 084 sati putovanja na teren. Ako pretpostavimo da svako putovanje na teren i povratak kući traži u prosjeku 2 sata, to znači u tu svrhu utrošenih dodatnih 746 722 160 din. Taj iznos predstavlja pak dodatnih 24.87% od vrijednosti odstrijeljene zaštićene divljači lovačkih društava u Hrvatskoj godine 1986. Ako taj postotak dodamo postotku 66.52% koji se odnosi na ekvivalent obvezatno-dobrovoljnog rada bez vremena putovanja na teren i natrag kući, dobijemo da lovci utroše za obvezatno-dobrovoljnj rad i putovanje na teren i natrag ukupno vrijeme ekvivalenta 91.39% vrijednosti ustupljene im divljači. Ukratko, u tom slučaju lovci svojim ukupnim obvezatno- dobrovoljnim radom i dolaskom na teren te povratkom s terena utroše za lovstvo vrijeme ekvivalenta koji gotovo dostiže vrijednost u godini 1986. odstrijeljene zaštićene divljači u lovištima lovačkih organizacija Hrvatske. Uz to, notorno je, prema Martinović M. (5) i Kraljiću B. — J ove ti ću R. (1) u nas, a npr. prema Pinet et al. (6) u Francuskoj — da lovci zbog lova i lovstva snose razmjerno vrlo velike materijalne troškove i rashode. Prema potonjim autorima (6), npr. u Francuskoj lovstvo godišnje ima materijalne rashode 11.7 milijarda franaka a direktno i indirektno za |