DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 6-9/1991 str. 169 <-- 169 --> PDF |
naše suvremenosti kao prostora u kojem su se dogodili značajni politički i povijesni događaji kao jednoj od rezidencija predsjednika Josipa Broza Tita. Ad 3. Šesto izdanje knjige »Prirodne znamenitosti Hrvatske« registriramo u Šumarskom listu, jer o toj knjizi do sada u njemu nije bilo riječi. Vrijedno je zabilježiti i to, da knjige i ovakvog sadržaja u roku od manje od 20 godina (prvo izdanje izašlo je 1973. godine), izlazi u ponovljenim izdanjima s ukupnom nakladom od blizu 100 000 primjeraka. Prirodne znamenitosti Hrvatske, ili točnije izbor tih znamenitosti, u ovoj knjizi prikazane su sa 61 člankom. Pojedini prikazi su, prema zahtjevu fdnansijera izdanja — Školske knjige, kratki, pa i vrlo kratki. Takav zahtjev uslovio je sažetost u prikazu, zadržavajući se samo na najhitnijem. Tako, npr., za šumskog mrava čitamo da je »vrlo koristan za šumu i šumsku zajednicu, jer uništava mnoge štetne kukce, što je osobito vidljivo za masovne pojave štetnika«. Dan je i brojčani podatak: »samo jedan mravinjak uništi u jedno ljeto 2—5 milijuna štetnih kukaca«. Stoga je »kao korisna životinjska vrsta, šumski mrav zaštićen (te je) svaki razoren mravinjak u šumi neprocjenjiva šumska šteta«. ltd. Nasuprot kratkom tekstu obilan je ilustrativni materijal, fotografije predjela i životinja u boji. Mnoge slike doku- ACTA HISTORICO — OECOMONICA IUGOSLAVIAE Vol. 16. U ovom svesku Acta za šumarstvo značajna su tri priloga: E r c e g, Ivan: Prvi univerzitetski profesor ekonomsko državnih znanosti u Hrvatskoj; Pitić , Goran: Karakteristike i organizacija spoljnotrgovinskog sistema Jugoslavije od 1919. do 1929. godine, i S p a h o, Dž. Fehim: Skradinska nahija 1574. mentarnog su značaja. Da navedem samo snimku ostatka prašume bukve i jele na Ličkoj — Velikoj Plješivici, u specijalnom rezeravtu šumske vegetacije Plješivica — Debeli vrh. Površina tog rezervata doduše je svega 4,18 ha, ali je okružen istovrsnom gospodarskom šumom tako, da živi u bitnom nepromjenejnom ekološkim uVjetima. Kao dokument, jer uvijek postoji mogućnost propasti sastojine rezervata zbog prirodnih faktora (napada insekata, uslijed požara a danas i zbog djelovanja kiselih kiša). U knjizi dan je i popis rezervata i spomenika prirode te zaštićenih biljnih i životinjskih vrsta kao i karta »opisanih rezervata i spomenika prirode u Hrvatskoj «, Dodajmo, da su za navedene biljne i životinjske vrste uz hrvatski naziv dani i stručni, na latinskom, što omogućuje i točnu identifikaciju pojedine vrste, jer narodni nazivi za istu vrstu nisu uvijek identični. Autori teksta i slika? Tekstovi potječu od stručnih suradnika Republičkog zavoda za zaštitu prirode Hrvatske iz prvog izdanja (Zv. Badovinac, I. Bralić, M. Kamenarević, R. Kevo, Zv. Mikulić i O. Piškorić). Autori fotografija su brojniji, njih 23. dakle i izvan Zavoda. Od šumara u zadnjem, VII, izdanju su D. Bohma, A. Frkovića, Đ. Rauša i Filipa Šabića. Oskar Piškorić 1. Prvi univerzitetski profesor ekonomsko- državnih znanosti u Hrvatskoj je, kako u napomenama o piscu i njegovom traktatu navodi autor I. E r c e g je Adalbert Adam B a r i ć. Barića je, naime, kraljica Marija Terezi ja imenovala profesorom »svih nastavnih predmeta novoosnovanog Političko-kameralnog studija « (STUDIO POLITICA-CAMERALE) u Varaždinu 1769. godine, koji je studij 1772. godine premješten u Zagreb i, kako sam Barić kaže, u Hrvatskoj je boravio sedam godina tj. do 1775. godine. Kasnije 407 |
| ŠUMARSKI LIST 6-9/1991 str. 170 <-- 170 --> PDF |
je prešao u Ugarsku i kao rektor Ugarskog univerziteta umirovljen 1804. godine. Te godine u časopisu Zeitschrift von und fiir Ungarn« u dva dijela objavljuje »STATISTIČKE PRILOGE POZNAVANJU STANJA U HRVATSKOJ s najavom trećeg nastavka, ali kojega pisanje presrela je vjerojatno bolest. Više podataka o A. A. Bariću može se naći u Hrvatskom biografskom leksikonu. Kod ocjene navoda A. Barića u ovom traktaktu valja računati s time, da ih piše »samo iz sjećanja« iako je za vrijeme boravka u Hrvatskoj »naročito u dva glavna grada: Zagrebu i Varaždinu često imao prilike da proputujem većinu okruga u toj zemlji i da kroz prijateljstva i dobre odnose sa stanovništvom iste upoznam«. Originalni tekst pisan je na njemačkom jeziku, a za Acta na hrvatski prevega ga je Marija Z n i k a. Pod Hravtskom u pravnom (političkom) smislu smatrale se krajem XVII. stoljeća samo tri županije: Zagreb, Varaždin i Križevci. Dodajemo, da je Zagrebačka županija dopirala sve do Rijeke nakon što je 1786. godine car Josip II. ukinuo Severinsku županiju (koju je 3776. osnovala Marija Terezija). Barić smatra, da »jedva može sumnjati « kako između Karlovca i Bakra »u neviđenim masama stijenja ne leže skriveni mnogi korisni proizvodi mineralnog carstva. ... Možda bi se ovdje dalo početi s rudarstvom, koje bi se ovdje, uz veliko obilje drveta (spac. ref.), moglo izdržavati uz male izdatke«. Time bi najbjednijim stanovnicima bio otvoren željeni put hrane, koji bi oni također, budući da su i bez toga naviknuti živjeti štedljivo u siromaštvu, uz nisku nadnicu mogli ocijeniti sretnim.« Šuma, dakle, s jedne strane omogućila bi iskorišćivanje ruda a s druge strane bolje životne uvjete tamošnjeg stanovništva. Barić dalje nastavlja da »je neizmjerno bogatstvo šuma, naročito jelovih, omorikinih, ´Lehrbaumen´, hrastovih i bukovih, ali ono se ne koristi (1). Tisuće najljepših stabala padaju i propadaju u truleži« a koje bi se mogla iskoristiti za proizvodnju pepeljače i potaše te proizvodnje stakla; trebalo bi na potocima podići više pilana, »koje tu i tamo nalazimo ili prvenstveno na Kupi koja ondje izvire.« No za prijevoz duže građe nedostaju putevi da se dopreme do Rijeke. U Izvješću bečkog Dvorskog ureda iz 1724. godine o stanju šuma u Istri i sjeverozapadnoj Hrvatskoj na ovom zadnjem području kod svake šume navodi se paša i štetnost koza (2). Barić međutim navodi da se nalazi vrlo mali broj koza (kao i druge stoke). U bilješci se navodi da se »od vladavine Josipa II. na Komorskom dobru Mrkopalj i Čabar drže najljepše svilorune ovce padovanske i španjolske pasmine«. Smanjenje broja koza u Gorskom kotaru posljedica je zabrane držanja koza, koju je zabranu izdala Severinska županija, kojom je pak omogućena zamjena koza ovcama baš navedenim pasminama. Ne samo koza, nego i domaće malovrijedne ovce. Neshvatljiv je međutim njegov opis Karolinške ceste tj. ceste koje je »s neviđenom mukom i velikim troškovima za cara Karla VI. oko godine 1726. građena (kao) poštanska i komercijalna cesta «, da je »gotovo potpuno uklesana u stijenama«! Kako sam tom cestom, i to pješke, prošao od Bosiljeva do Ravne Gore poznato mi je, da nema ni znatno većih usjeka ili poluusjeka a, konačno, prolazi kroz tipični kraški kraj. Jedino odgovara stvarnosti da »njezin pravac protiče gotovo samo uzbrdo i nizbrdo«. (Danas se od prvotne trase koristi dio od Stubice na Vrbovsko preko Sušice u Ravnu Goru i dalje prema Mrkoplju). 2. Goran P i t i ć više je obradio organizaciju nego karakteristike vanjskotrgovačkog sistema Jugoslavije od 1919. do 1929. godine. Dotiče se agrara, a o drvnoj industriji, što znači i šumarstvu, nema ni riječi. Naime, kada je već navedena zaustavljanje inflacije 1922. godine tre |