DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 6-9/1991 str. 164 <-- 164 --> PDF |
svjedoče različite diplome i priznanja od kojih ću spomenuti samo ono najnovije: prošle godine na svjetskom IUFRO kongresu u Montrealu. Akademik Vidaković je obrađivao gotovo sve važnije šumske vrste drveća a kako se njegova nova knjiga odnosi na crnogoricu, navest ću neke njegove rezultate iz tog područja. Vidakovićeva istraživanja su pokazala da kod roda Larix i Picea neke kombinacije međuvrsnog križanja daju potomstva veoma bujnoga rasta. Hibridne familije nastale križanjem europskog i japanskog ariša imaju bujniji rast od kontrole, tj. čistog europskog ariša. Akademik Vidaković je proizveo međuvrsne hibride križanjem Pančićeve omorike sa sitkanskom smrekom. Ti hibridi pokazuju bolji visinski rast od obične omorike. Također vrlo perspektivne hibride proizveo je Vidaković križajući Pinus nigra s američkim borom Pinus densiflora. Ipak najviše se proslavio akademik Vidaković time što je uspio proizvesti hibride između Pinus silvestris i Pinus nigra, što se dosad u znanstvenoj literaturi smatralo teško pa i nemoguće postići zbog inkompatibilnosti tih borova. Novi hibridi pokazuju bolji rast od čistog crnog bora, rezistentni su, pa imaju veliku praktičnu vrijednost za pošumljavanje kraških terena naše zemlje. Uz znanstveno-istraživački rad akademik Vidaković je predavao ne samo dendrologiju nego i šum. genetiku i oplemenjivanje šumskih vrsta drveća. Napisao je i objelodanio 135 radova (u različitim domaćim i svjetskim časopisima) tako da je Vidakovićeva monografija sinteza njegovih vlastitih radova, obogaćena i dokumentirana domaćom i svjetskom literaturom iz područja dendrologije i šum. genetike. O tome se osvjedočila naša biološka javnost a posebno šumarska struka kad je pred 8 godina spomenuta monografija objavljena na hrvatskom jeziku pod naslovom »Četinjače — morfologija i varijabilnost« (1982). Nakon objavljivanja te knjige na hrvatskom, svjetska stručna i znanstvena javnost zainterisirala se za ovo djelo. Premda je čitanje ove knjige u svijetu zbog jezika bilo ograničeno, knjiga je ipak bila zapažena, jer su dobri crteži, arealske karte, tabele i veoma bogata literatura ukazivali na vrijednost ovog djela. To je bio razlog zbog kojeg se prof. Vidaković odlučio na englesko prošireno i nadopunjeno izdanje. Englesko izdanje pod naslovom »CONIFERS — MORPHOLOGY AND VARIATION «, Grafički zavod Hrvatske, Zagreb 1991. ima 755 str. teksta u koji je uključeno 20 tabela, 108 arealskih karata, 146 crteža i grafikona, 161 fotografija u koloru i 34 crnobijelih. Na kraju knjige navedena su dva registra imena: jedan registar botaničkih naziva uključujući i sinonime i drugi registar engleskih naziva pojedinih vrsta. Koncepcija ovog opsežnog djela osniva se na ideji autora da se vrste šumskog drveća i grmlja prikažu s gledišta evolucije, promjenljivosti vrsta, njihove varijabilnosti koja je uvjetovana nasljeđem i okolinom te rezultatima djelovanja čovjeka i mogućnostima u stvaranju novih tipova, unutarvrsnih i međuvrsnih hibrida, hibridnih rojeva, rasa i klonova. Na taj su način vrste, kako to autor u predgovoru iznosi, prikazane više dinamički u formi njihove varijabilnosti, u mogućnostima koje priroda i čovjek postižu u stvaranju novih taksona. Da bi se to istaknulo Vidaković je i naslov knjige podesio toj koncepciji. Autor je svoju zamisao mogao dobro ostvariti, jer je njegova specijalnost Dendrologija i Šumarska genetika. 402 |