DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 6-9/1991 str. 161 <-- 161 --> PDF |
pak pjesma mogla držati na površini života, jer mu je to omogućavao njegov duboki bas, po kojem je bio poznat i među kolegama. Bio je član više pjevačkih zborova kao Ćirilo-metodskog (grkokatoličke crkve), Zvonimira, Slobode, Trešnjevke, Maksimira i Oratorijskog zbora. I nakon pedeset godina u Zagrebu traje jeka Jakovljevog basa, što svjedoče i njegova dopisivanja sa profesorima glazbe Dionizijem Sabadošem i dr. Zlatko Širom, kojima je ostao u uspomeni kao, kako mi rekoše, »dragi, zlatni čovjek i prijatelj«. U burnim vremenima brodice mnogih života brzo su potopljene, ali ima i onih koje su odolile svim valovma, koje se, što više, provukle i kroz Scilu i Haridbu. Takav je i životni brod Ivana Jakovljeva. Međutim u Zagrebu nije se osjećao strancem jer piše: »Zagreb i Horvatija, to je moja druga mila, draga Domovina, koja mi je dala šumu, zelenu udicu i pjesmu«, ali, dodajem i prijatelje »moje drage šumare«, koje svakom prilikom pozdravlja. Sretan mu bio i daljni tok života! Oskar Piškorić |