DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 6-9/1991 str. 120 <-- 120 --> PDF |
— kompleksna istraživanja na pažljivo određenim uzorcima kojima bi se istraživale osnovne strukture koje određuju šumu, — veći broj parcijalnih istraživanja o pojedinim pojavama u šumi koje su naročito značajne za cjelovitu analizu šumske zajednice (biogeocenoze). U prvoj fazi naših istraživanja regionalnim ekološko-gospodarskim tipovima smatrane su klimazonalne šumske zajednice u smislu Horvata , Tako shvaćeni regionalni ekološko-gospodarski tipovi šuma raščlanjeni su dalje u niže jedinice (podtipove) u kojima su predstavljene geografske varijante, subasocijacije, paraklimaksne zajednice, facijesi, degradacijski ili pojedini razvojni stadiji te raznoliki uzgojni ili drugi oblici sastojina, koje valja posebno tretirati u intenzivnom šumarstvu. Zoniranjem i izdvajanjem klimazonalnih šuma izuzetna velika varijabilnost šuma naše zemlje svodi se na razmjere pogodne za praktičke potrebe. Učinjena je zato prva klimatsko- vegetacijska a zatim zonalna rajonizacija. U daljnjim istraživanjima shvaćeno je da su zemljište i sastojina glavni nosioci karakternih osobina tipa šume, te da je za izdvajanje tipova obavezno poznavanje njihovog proizvodnog potencijala. Stoga prizemna vegetacija više nema u tipološkoj klasifikaciji isključivo sistematski značaj, već postaje jedan od dijagnostičkih elemenata za potpunije determiniranje tipa kojem se pridružuje pokazatelj o proizvodnosti sastojine. Cilj je dakle unutar klimatski ujednačenih područja i regiona proučiti i definirati pedološki, mikroklimatski i fenološki osnovne vegetacijsko-ekološke jedinice, i u okviru ovih jedinica (koje karakterizira ista glavna vrsta drveća) proučiti razvojno-proizvodne i uzgojne osobitosti i osnovne ekonomske karakteristike sastojina. Željela se dobiti sistematika potencijalnih mogućnosti naših staništa i omogućiti usporedba sadašnjeg stanja sastojina s potencijalnim stanjem. Za realizaciju iste potrebno je bilo definirati »idealni tip« optimalne proizvodnje, uvjeta pomlađivanja i vrijednosti. U konstruiranju tako »idealnih tipova« grupa nije imala prethodnih saznanja ni domaćih, niti stranih. Istraživačima nije preostalo drugo nego da sami logički konstruiraju model. Definirane su tipološke jedinice prihvatljive za upotrebu u praksi o čemu svjedoče: — tipološke jedinice stvarne ekološko-proizvodne jedinice koje se mogu (više-manje) bez poteškoća identificirati na terenu prema njihovim osnovnim obilježjima, — tipološke jedinice koje u sebi odražavaju potencijalne ekološke i proizvodne sposobnosti staništa, — kriteriji po kojima su tipovi formirani isti su u čitavom toku klasifikacije, — klasifikacijski sistem jednostavan je, razumljiv i pristupačan svim stručnjacima koji bi na osnovu njega mogli izdvajati uređajne razrede i određivati ciljeve gospodarenja. 2.2. Rezultati istraživanja Postavlja se često pitanje što je urađeno za ovih oko 30 godina istraživanja tipova šuma i šumskih staništa, pa evo rezultata. 358 |