DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 6-9/1991 str. 118 <-- 118 --> PDF |
da je C oznaka umjereno tople zone, f, s b oznake godišnjeg hoda temperature a x" se odnosi na položaj maksimuma u godišnjem hodu oborina. U odnosu na te i slične klasifikacije smatram da smo načinili dosta jednostavan i razumljiv sistem klasifikacije. Cijela Hrvatska podijeljena je u tri područja: I. — gorsko, II. — brdsko-nizinsko i III. — submediteran i mediteran. Svako područje podijeljeno je u zone od A do L. Tako u svakom području D označava zonu bukovih a E zonu kitnjakovih šuma. Brojevi 10, 20 . .. označavaju karakteristične tipove zone, brojevi 11, 12, 21, 22 i si. ostale tipove u zoni. Mala slova abecede (a, b, c) označavaju podtipove izdvojene zbog ekoloških ili proizvodnih razloga. Oduvijek su šumarski stručnjaci nastojali upoznati objekt (dijagnoza), sagledati smjer u kome će se šuma razvijati bez pomoći čovjeka (prognoza) i znati zahvate kojima se želi usmjeriti razvoj šume da se postigne željeni cilj (terapija). Krajnji cilj je bio proizvodnja maksimalne količine najvrednije mase tj. maksimalna vrijednost proizvodnje. Principi tipologije bili su dakle poznati i ranije samo nisu tako nazivani. Prirodna produktivnost (potencijal staništa — Standortsfahigkeit) i efektivna produktivnost (stvarna proizvodnja — Standaortsvermogen) jesu postavke koje i danas imaju težinu u tipološkim istraživanjima. Već od početka organiziranih istraživanja, šuma je shvaćena kao kompleksna cjelina koju različiti znanstvenici nazivaju različito: šumska fitocenoza, biogeocenoza, šumski biokompleks, šumski ekosistem i si. To su shvaćanje pratili i pokušaji sistematizacije ili klasifikacije. Poznati su Cajanderovi vegetacijski tipovi. U Rusiji osnov tipologije zacrtao je S u k a č e v. Prema njemu tip šume čini grupa srodnih biogeocenoza, koje pri jednakim ekonomskim uvjetima zahtijevaju primjenu istih gospodarskih mjera. Pogrebnja k i Voro b j e j e v ocjenjuju proizvodnju staništa (edafotop). Isti edafotopovi u različitim klimatskim uvjetima pokazuju različite karakteristike pa su stvoreni klimatopi. Edafotop je jedinica nastala spajanjem hidrotopa i trofotopa. Hidrotop je izdvojen na temelju količine vlage u tlu (0—5) a trofotop na temelju bogatstva hranjiva u tlu (A—D). Tip šume je dio šume zajedno sa cjelokupnom vegetacijom koja se u njoj može naći a jednak je po klimatopu i po edafotopu. Tip šume mora biti homogen u ekološkim uvjetima, dok sastav drveća može biti različit. Dijelovi šume koji su isti i po ekološkim uvjetima i po sastavu drveća predstavljaju tip sastojine. U Češko-Slovačkoj je Zlatni k definirao tip šume kao zbir prirodnih i izmijenjenih biocenoza i njihovih razvojnih stadija koji se na isti način obnavljaju i uzgojno tretiraju. Osnovna jedinica (stanišni tip, stanišna jedinica — Standortsein h e i t) u svim njemačkim klasifikacijama je definirana kao dio šume koji je po svim bitnim ekološkim svojstvima približno jednaka pa prema tome ima i jednaku proizvodnu sposobnost i na približno isti način reagira na uzgojni tretman (W i 11 i c h) ili je izložen sličnim opasnostima (Kraus-Schlenker). U Belgiji G a 1 o u x je izdiferencirao pet ekoloških rasa-ekotipova bukve, koji se razlikuju ekološki i morfološki. |