DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 6-9/1991 str. 118     <-- 118 -->        PDF

da je C oznaka umjereno tople zone, f, s b oznake godišnjeg hoda temperature
a x" se odnosi na položaj maksimuma u godišnjem hodu oborina.


U odnosu na te i slične klasifikacije smatram da smo načinili dosta
jednostavan i razumljiv sistem klasifikacije. Cijela Hrvatska podijeljena je
u tri područja: I. — gorsko, II. — brdsko-nizinsko i III. — submediteran
i mediteran. Svako područje podijeljeno je u zone od A do L. Tako u svakom
području D označava zonu bukovih a E zonu kitnjakovih šuma. Brojevi
10, 20 . .. označavaju karakteristične tipove zone, brojevi 11, 12, 21, 22 i si.
ostale tipove u zoni. Mala slova abecede (a, b, c) označavaju podtipove izdvojene
zbog ekoloških ili proizvodnih razloga.


Oduvijek su šumarski stručnjaci nastojali upoznati objekt (dijagnoza),
sagledati smjer u kome će se šuma razvijati bez pomoći čovjeka (prognoza)
i znati zahvate kojima se želi usmjeriti razvoj šume da se postigne
željeni cilj (terapija). Krajnji cilj je bio proizvodnja maksimalne količine
najvrednije mase tj. maksimalna vrijednost proizvodnje. Principi tipologije
bili su dakle poznati i ranije samo nisu tako nazivani. Prirodna produktivnost
(potencijal staništa — Standortsfahigkeit) i efektivna produktivnost
(stvarna proizvodnja — Standaortsvermogen) jesu postavke koje i danas
imaju težinu u tipološkim istraživanjima.


Već od početka organiziranih istraživanja, šuma je shvaćena kao kompleksna
cjelina koju različiti znanstvenici nazivaju različito: šumska fitocenoza,
biogeocenoza, šumski biokompleks, šumski ekosistem i si. To su shvaćanje
pratili i pokušaji sistematizacije ili klasifikacije.


Poznati su Cajanderovi vegetacijski tipovi.


U Rusiji osnov tipologije zacrtao je S u k a č e v. Prema njemu tip šume
čini grupa srodnih biogeocenoza, koje pri jednakim ekonomskim uvjetima
zahtijevaju primjenu istih gospodarskih mjera. Pogrebnja k i Voro b
j e j e v ocjenjuju proizvodnju staništa (edafotop). Isti edafotopovi u različitim
klimatskim uvjetima pokazuju različite karakteristike pa su stvoreni
klimatopi. Edafotop je jedinica nastala spajanjem hidrotopa i trofotopa.
Hidrotop je izdvojen na temelju količine vlage u tlu (0—5) a trofotop na
temelju bogatstva hranjiva u tlu (A—D). Tip šume je dio šume zajedno sa
cjelokupnom vegetacijom koja se u njoj može naći a jednak je po klimatopu
i po edafotopu. Tip šume mora biti homogen u ekološkim uvjetima, dok
sastav drveća može biti različit. Dijelovi šume koji su isti i po ekološkim
uvjetima i po sastavu drveća predstavljaju tip sastojine.


U Češko-Slovačkoj je Zlatni k definirao tip šume kao zbir prirodnih
i izmijenjenih biocenoza i njihovih razvojnih stadija koji se na isti način
obnavljaju i uzgojno tretiraju.


Osnovna jedinica (stanišni tip, stanišna jedinica — Standortsein h
e i t) u svim njemačkim klasifikacijama je definirana kao dio šume koji je
po svim bitnim ekološkim svojstvima približno jednaka pa prema tome ima
i jednaku proizvodnu sposobnost i na približno isti način reagira na uzgojni
tretman (W i 11 i c h) ili je izložen sličnim opasnostima (Kraus-Schlenker).


U Belgiji G a 1 o u x je izdiferencirao pet ekoloških rasa-ekotipova bukve,
koji se razlikuju ekološki i morfološki.