DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 6-9/1991 str. 117 <-- 117 --> PDF |
Tipološka klasifikacija se ne samo potpuno afirmirala, već se i potvrdila kao najprihvatljivija osnova za gospodarsku podjelu šuma i suvremeno planiranje i gospodarenje u skoro svim evropskim zemljama pa i u SAD. U smislu stvaranja metodološke podloge za suvremeno proučavanje šuma, izrada tipologije je od kapitalnog značenja i predstavlja fundamentalan istraživački pothvat. Nezamjenjiva je osnova za izradu suvremenih osnova gospodarenja i novih smjernica dugoročnog planiranja. Tipologija šuma pruža provjerene naučne spoznaje o šumskim sredinama i promjenama u njima, pogodnu metodološku osnovu šumsko gospodarskih proučavanja, omogućava lakšu usporedbu stanja i promjena u šumi i sagledavanja regionalnih raznolikosti. Pomoć je u planiranju radova biološke reprodukcije, izboru vrsta, reonizacije šumsko-sjemenskih sastojina. Prigovara se da su tipovi metafizički, bez veće koristi u praksi, da su tipovi idealni i da se ne mogu naći u prirodi. Tipovi i jesu idealni a ne prosječni. Smisao i jeste u tome da se idealan tip ne može naći u realnosti. Ali ako se u stvarnosti nađu više ili manje naglašene karakteristike koje sadrži idealni tip, mogu se očekivati i identične posljedice. Tipovi nisu teoretski zaključci, već korisno sredstvo u gospodarenju čija je vrijednost najveća upravo u početnoj fazi gospodarenja. Tip je ideja vodilja koja usmjerava prema određenom signifikatnom dijelu stvarnosti koji postaje objekt istraživanja. On usmjerava k određenim ciljevima i osim u početnoj fazi koristan je i kasnije jer služi kao most između konkretnih empirijskih podataka i širokih teorijskih sistema. Idealni tipovi u našim istraživanjima su deskriptivne tvorevine koje olakšavaju sređivanje, opis i komparaciju iskustvenih podataka. Konkretni podaci u našim istraživanjima su imali samo pomoćnu ulogu da se komparacijom i idealiziranjem dobije slika idealnog tipa. Kod konkretiziranja idealnog tipa procjenjivali smo relativno optimalnu proizvodnju, a ne ni osnovnu ni maksimalnu. Relativno optimalna proizvodnja predstavlja prinose koji se mogu trajno postići na određenom staništa uz asistenciju čovjeka i biološku ravnotežu. Osnovna proizvodnja je trajno optimalni prinos sastojine u primarnom sastavu vrsta drveća, bez utjecaja čovjeka. Maksimalna proizvodnja je najveći mogući prinos bez obzira na biološko-ekološku ravnotežu i trajnost prihoda (monokulture). Jedna od zamjerki tipološkim istraživanjima jest da naginju statičnom promatranju stvarnosti. Nema sumnje da takva opasnost postoji. Da bi se ona izbjegla, unesena je i dinamička komponenta. Hipoteza je da je određeni tip šume razvio svoju logiku i vlastitu koherenciju nakon koje ulazi u period dezintegracije. Za uspješno praćenje procesa dezintegracije treba poznavati sliku idealnog tipa pa se od te čvrste točke može mjeriti stupanj transformacije. Jedan od prigovora je da su tipovi šifrirani i da ih praktičari ne razumiju. Naziv tipova stvar je konvencije. Sve suvremene klasifikacije su šifrirane, zbog preglednosti, jednostavnosti, korištenja elektronskih računara i stvaranja sistema u koji se mogu uklapati pojedini tipovi, a prema potrebi i predvidjeti tipovi koji do danas nisu registrirani. Jedna od poznatih šifriranih klasifikacija je Menedeljejev sustav elemenata ili Koppenova klimatska klasifikacija u kojoj Cfwsbx" laiku ništa ne znači ali stručnjak znade |