DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 6-9/1991 str. 115 <-- 115 --> PDF |
Svaka klasifikacija, bilo jednostavna ili složena treba zadovoljiti određene logičke i teorijske zahtjeve: dosljednost, potpunost, iscrpnost, isključivost i diskriminacijsku oštrinu. Metodologija tipoloških istraživanja ima svoju logiku. Prvo se utvrđuju zakonitosti nekog područja i stvaraju osnovni tipova, a zatim se definira prostor tipa. U postupku prikupljanja i sređivanja dokumentarne građe, treba izraditi kartu tipova, čija je svrha da pokaže prostornu distribuciju pojedinih tipova i da omogući racionalizaciju. Slijedeća etapa je primjena tipa. Na kraju se povezuju rezultati analitičkog pristupa s klasifikatorsko-tipološkim pristupom, koriste se rezultati analitičkih istraživanja za korekciju tipova i utvrđuje doseg i reprezentativnost tipova. Predmet i cilj svake tipologije je tip. Tip je logička konstrukcija stvorena sintezom mnoštva elemenata. Tipovi mogu biti egzistencijalni i idealni. Egzistencijalni tip je nižeg reda i izvučen je iz golog iskustva. Bazira se na prosjeku i konkretnim osobinama. Konstruirani ili idealni tip je višeg reda. Njega znanstvenik razvija i koristi za razne komparativne, deskriptivne ili pređikativne svrhe. Idealni tip je standard mogućih oblika i procesa. Stvoren je kroz selekciju, limitiranje kao i kombinaciju i akcentiranje određenih atributa iz teorijskih razloga. On nije prosjek realnosti, nego naglašavanje nekih njezinih karakteristika i ne može se naći u realnosti. Aplikativnost tipa u istraživanju sastoji se u tome da se tamo gdje se u stvarnosti nađu više ili manje naglašene karakteristike koje sadrži idealni tip, ta stvarnost pomoću njega može objašnjavati. Konkretni podaci ovdje imaju komplementarnu, pomoću ulogu, i u konačnom rezultatu pojavljuju se u unaprijed konstruiranom tipu. 2.1. Tipologija u šumarstvu Šumi kao kompleksnoj cjelini mnoštva raznovrsnosti suptilne unutrašnje organizacije, prilaz nije moguć bez odgovarajuće klasifikacije. Jedini način da se raznolikosti šuma prilagode potrebama komparacije i sinteze je izraditi tipologiju, koja bi »slične slučajeve« svrstala oko određenog »idealnog tipa« na tipološkoj ljestvici. Cilj tipološke obrade šuma je formiranje proizvodnih tipova šuma, čije su proizvodne mogućnosti utvrđene analitičko- sintetskim postupkom, koji se zasniva na širokom i temeljitom biološkom i ekološkom poznavanju šumskih biogeocenoza vrsta drveća koje ih izgrađuju, i ekoloških uvjeta konkretnih staništa (orografija, klima-mikroklima, zemljište, biotski faktori, povijesno-geološki činioci, geološka podloga i drugo). Tako formirane šumske biološke cjeline, koje su u biološkom, ekološkom i proizvodnom pogledu kompleksno i detaljno obrađene i definirane, mogu poslužiti kao korektna osnova za planiranje gospodarenja šumama. Bez pouzdanije predstave i pokazatelja optimalnog stanja svakog tipa šume, planiranje gospodarenja lišeno je čvršćeg oslonca u procjeni stupnja iskorištenja potencijalnih mogućnosti staništa i cjelovite procjene stanja šume, i svedeno na nivo stručnih ocjena ili najviše znanstveno zasnovanih pretpostavki. Prema tome tipologija šuma je disciplina kojoj je konačni ciljj definirati i klasificirati šume i šumska staništa u jasno ograničene cjeline (tipove šuma) prema postojećim i potencijalnim proizvodnim sposobnostima, radi lakšeg i racionalnijeg gospodarenja i izvođenja smjernica gospo darenja kako bi se postigao cjelokupni cilj gospodarenja. Cilj tipoloških |