DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 6-9/1991 str. 115     <-- 115 -->        PDF

Svaka klasifikacija, bilo jednostavna ili složena treba zadovoljiti određene
logičke i teorijske zahtjeve: dosljednost, potpunost, iscrpnost, isključivost
i diskriminacijsku oštrinu. Metodologija tipoloških istraživanja ima
svoju logiku. Prvo se utvrđuju zakonitosti nekog područja i stvaraju osnovni
tipova, a zatim se definira prostor tipa. U postupku prikupljanja i sređivanja
dokumentarne građe, treba izraditi kartu tipova, čija je svrha da pokaže
prostornu distribuciju pojedinih tipova i da omogući racionalizaciju. Slijedeća
etapa je primjena tipa. Na kraju se povezuju rezultati analitičkog pristupa
s klasifikatorsko-tipološkim pristupom, koriste se rezultati analitičkih
istraživanja za korekciju tipova i utvrđuje doseg i reprezentativnost
tipova.


Predmet i cilj svake tipologije je tip. Tip je logička konstrukcija stvorena
sintezom mnoštva elemenata. Tipovi mogu biti egzistencijalni i idealni.
Egzistencijalni tip je nižeg reda i izvučen je iz golog iskustva. Bazira se na
prosjeku i konkretnim osobinama. Konstruirani ili idealni tip je višeg reda.
Njega znanstvenik razvija i koristi za razne komparativne, deskriptivne ili
pređikativne svrhe. Idealni tip je standard mogućih oblika i procesa. Stvoren
je kroz selekciju, limitiranje kao i kombinaciju i akcentiranje određenih
atributa iz teorijskih razloga. On nije prosjek realnosti, nego naglašavanje
nekih njezinih karakteristika i ne može se naći u realnosti. Aplikativnost
tipa u istraživanju sastoji se u tome da se tamo gdje se u stvarnosti nađu
više ili manje naglašene karakteristike koje sadrži idealni tip, ta stvarnost
pomoću njega može objašnjavati. Konkretni podaci ovdje imaju komplementarnu,
pomoću ulogu, i u konačnom rezultatu pojavljuju se u unaprijed konstruiranom
tipu.


2.1. Tipologija u šumarstvu
Šumi kao kompleksnoj cjelini mnoštva raznovrsnosti suptilne unutrašnje
organizacije, prilaz nije moguć bez odgovarajuće klasifikacije. Jedini
način da se raznolikosti šuma prilagode potrebama komparacije i sinteze
je izraditi tipologiju, koja bi »slične slučajeve« svrstala oko određenog »idealnog
tipa« na tipološkoj ljestvici. Cilj tipološke obrade šuma je formiranje
proizvodnih tipova šuma, čije su proizvodne mogućnosti utvrđene analitičko-
sintetskim postupkom, koji se zasniva na širokom i temeljitom biološkom
i ekološkom poznavanju šumskih biogeocenoza vrsta drveća koje ih izgrađuju,
i ekoloških uvjeta konkretnih staništa (orografija, klima-mikroklima,
zemljište, biotski faktori, povijesno-geološki činioci, geološka podloga i drugo).
Tako formirane šumske biološke cjeline, koje su u biološkom, ekološkom
i proizvodnom pogledu kompleksno i detaljno obrađene i definirane,
mogu poslužiti kao korektna osnova za planiranje gospodarenja šumama.
Bez pouzdanije predstave i pokazatelja optimalnog stanja svakog tipa šume,
planiranje gospodarenja lišeno je čvršćeg oslonca u procjeni stupnja iskorištenja
potencijalnih mogućnosti staništa i cjelovite procjene stanja šume,
i svedeno na nivo stručnih ocjena ili najviše znanstveno zasnovanih pretpostavki.
Prema tome tipologija šuma je disciplina kojoj je konačni ciljj
definirati i klasificirati šume i šumska staništa u jasno ograničene cjeline
(tipove šuma) prema postojećim i potencijalnim proizvodnim sposobnostima,
radi lakšeg i racionalnijeg gospodarenja i izvođenja smjernica gospo


darenja kako bi se postigao cjelokupni cilj gospodarenja. Cilj tipoloških