DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 6-9/1991 str. 107     <-- 107 -->        PDF

STRUČNI ČLANAK — PROFESSIONAL PAPER
UDK 630*007 (497.13) Sum. list CXV (1991) 345


REVIRNI SUSTAV U ŠUMARSTVU HRVATSKE KAO OSNOVNI
PREDUVJET POVEĆANJA EKOLOŠKIH, SOCIJALNIH
I SIROVINSKIH FUNKCIJA ŠUMA*


Slavko MATIĆ**


SAŽETAK: Autor ističe da nikada nisu ekološke, socijalne i
sirovinske funkcije šuma bile tako značajne u šumarstvu Hrvatske
kao danas. Trećina šuma Hrvatske kako prebornih tako i regularnih,
još uvijek održavaju prirodnu ravnotežu, dok se u ostalom
dijelu šuma ona mora radom šumarskih stručnjaka tek postići.
Neodgovarajući zakonski propisi u bližoj prošlosti utjecali
su na neadekvatnu i u svijetu nepoznatu organiziranost šumarstva
Hrvatske. To je pored ostalog prouzrokovalo mnoge problemekoje treba rješavati u prebornim i regularnim šumama kao i u
šumama Mediterana i submediterana. Uvođenjem revirnog sustava
ponovo će se vratiti šumarski stručnjak u šumu gdje se rješavaju
svi problemi u šumskom ekosustavu. U vezi s tim predlaže
se organiziranje revira prosječne površine oko 2000 ha u kojemće revirnik, diplomirani inženjer šumarstva, rješavati sve proble


kojima ovisi kvaliteta života i život cijelosti. Vrlo je teško taksativno


me vezane za integralno gospodarenje šumom.
Ključnei sirovinskagospodarenje
riječi: šumski ekosustav,
funkcija šuma, šumarija, revir,
šumom.
ekološka,
revirnik,
socijalnaintegralno
UVOD
Hrvatske šume predstavljaju najvažnije ekološko uporište u prostoru


o unavoditi sve ono što nam šume pružaju putem pojedinačnih ili uzajamnih
utjecaja na okoliš.
Klimatske prilike, vodni odnosi i proizvodnja pitke vode, proizvodnja
kisika, zaštita od erozije, proizvodnja drva, zaštita i čuvanje biljnog i životinjskog
genofonda, estetski i rekreacijski ugođaj za čovjeka, samo je dio
dobara koje nam pružaju šume a bez kojih je nezamisliv čovjekov život.


Nikada kao danas ekološka, socijalna i sirovinska funkcija šuma nije
došla do izražaja i upravo nam ta funkcija sve više nedostaje. Isto tako
nikada šume nisu živjele u težim stojbinskim i sastojinskim uvjetima u ko


* Referat održan na savjetovanju u Zagrebu 20. 06. 1991. g.
** Prof. dr. Siavko Matić, Šumarski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Šimunska
c. 25.




ŠUMARSKI LIST 6-9/1991 str. 108     <-- 108 -->        PDF

jima svakim danom dolazi pod znak pitanja njihov opstanak. Klimatske
promjene, onečišćenje i trovanje zraka, vode i tala su tako nagle, da im se
šume vrlo teško, a često puta i nikako, ne mogu prilagoditi. Rezultati takvog
stanja su nam svima manje-više poznati a očituju se u oštećivanju i propadanju
stabala i šuma, poremećaju njihovih strukturnih i ekoloških odnosa,
smanjenju vitaliteta i prirasta, izostanku bitnih životnih manifestacija
(cvjetanje, oplodnja, urod sjemena), otežano ili onemogućeno prirodno pomlađivanje
i si.


U odnosu na šume Europe šume Hrvatske zbog svoje prirodne strukture
još uvijek dobrim dijelom odolijevaju navedenim nedaćama. U šumama gdje
je još uvijek sačuvana ekološka ravnoteža, funkcije šume najbolje dolaze
do izražaja. Smatra se da jedna trećina naših šuma još uvijek održava ekološku
ravnotežu. To su naše najkvalitetnije regularne i preborne šume. Ostali
dio nema ravnotežu, što se vidno očituje u smanjenju ekoloških funkcija i
proizvodnji drvne mase.


U dvjestogodišnjoj europskoj i hrvatskoj povijesti šumarske znanosti i
prakse, šumarstvo Hrvatske je izborilo visoko mjesto na ljestvici europskog
šumarstva. To je struka koja ima svoj profil definiran školovanim kadrom,
kvalitetnim prirodnim šumama, znanstvenim i obrazovnim institucijama te
organiziranošću koja je nekad bila istovjetna europskom šumarstvu.


Nažalost u bližoj prošlosti, a posebno u dva zadnja desetljeća, šume i
šumarstvo Hrvatske postaju poligon političkog i stručnog laicizma gdje se
eksperimentira s različitom, nigdje u svijetu poznatom organiziranošću. Tu
ističemo ourizaciju te neslavnu i za šumarstvo i šumu pogubnu organiziranost
na funkcionalnom principu. To je nanijelo ogromnu štetu šumarstvu
Hrvatske čije će se posljedice još dugo osjećati.


Na sreću novi Zakon o šumama ili bolje rečeno dopunjeni Zakon od


1.1. 1991. g. pored ostalih po našem mišljenju značajnih odrednica, inzistira
na cjelovitom i jedinstvenom gospodarenju šumama u okviru jedinstvenog
javnog poduzeća »Hrvatske šume«. Ako se bude korektno provodio ovaj Zakon
može šumarstvo Hrvatske podići iz sivila do kojeg ga je dovelo jednoumlje
u struci i politici Hrvatske. Posebno je važno napomenuti da su u
ovom Zakonu istaknute i vrednovane općekorisne funkcije šuma uz naknadu
od 0,07°/o od ukupnog prihoda privrede koja koristi a i ugrožava općekorisne
funkcije šuma. S tim je šumarstvu Hrvatske jasno dano na znanje da mora
prije svega voditi računa o stanju i kvaliteti šuma i njihovoj mogućnosti
kvalitetne proizvodnje.
Uvjereni smo da će novoformirano javno poduzeće »Hrvatske šume«
brzo prebroditi početne organizacijske probleme te da će i šume i šumarstvo
početi funkcionirati u interesu građana ove države.


PROBLEMI KOJE TREBA RJEŠAVATI REVIRNIM SUSTAVOM


Neodgovarajućim zakonskim propisima u području šumarstva Hrvatske
u nedavnoj prošlosti, pored čitavog niza tragičnih posljedica koje su se odrazile
na stanje šuma, šume su pored ostalog ostale i bez stručnjaka. Ukidane
su šumarijj koje kod nas imaju dvijestogodišnju tradiciju, a veliki broj
visokokvalificiranog kadra se povukao u veće OUR-e i centre. Bilo bi dugo


346




ŠUMARSKI LIST 6-9/1991 str. 109     <-- 109 -->        PDF

i dosadno navoditi primjere kao one gdje su desetine tisuća hektara vrlo
kvalitetnih šuma isključivo bile prepuštene radnicima sjekačima, gdje je
vozač kombibusa imao najvišu kvalifikaciju. Ourska funkcionalna podijeljenost
je izazivala tragikomične, nelogične i za šumu i šumarstvo pogubne
situacije. Osim tragova na šumi, još dublji i dugotrajniji ožiljci ostali su
na stručnjacima, posebno u odnosu na njihovu motiviranost za rad u šumi.


Na površini od oko 900.000 ha regularnih šuma države Hrvatske vidljivi
su tragovi i posljedice nastali zbog objektivnih i subjektivnih razloga koji
se moraju što prije sanirati stručnim radom. Ti su problemi vezani za:


— Sušenje i propadanje šuma zbog onečišćenja zraka, vode i tla te poremećenog
vodnog režima u tlu.
— Nestručne i nepravovremene uzgojne zahvate pri izvođenju oplodnih
sječa, slabo prirodno pomlađivanje, neprovođenje njege u mladim sastojinama
te prejaki intenzitet proreda u starijim i starim sastojinama u zakorovljenje
i zamočvarenje tla.
— Oštećenje tla i stabala neadekvatno upotrebljenom mehanizacijom
prilikom iskorišćivanja šuma.
— Probleme divljači te dvojnosti u gospodarenju s jedinstvenim šumskim
ekosustavom.
— Klimatske ekscese u obliku orkanskih vjetrova, ledoloma, snjegoloma,
sušnih i vlažnih godina.
Na području od oko 460.000 ha prebornih šuma nazočan je čitav niz
problema od kojih navodimo:


— Pogreške u gospodarenju nastale čistim sječama i umjetnom obnovom
prebornih šuma s neadekvatnim vrstama drveća.
— Zapuštena preborna struktura kako stablimična tako i grupimična
te nužnost njenog formiranja.
— Uvođenje kraćih ophodnjica, intenzivnija njega mladog naraštaja i
priprema staništa za prirodno pomlađivanje.
— Sanacija šteta na tlu i drveću nastalih pogrešnom upotrebom mehanizacije
prilikom iskorišćivanja šuma.
— Uvođenje prebornog gospodarenja u sastojinama jele i bukve u međurječju
Save i Drave.
Sanacije šteta nastalih sušenjem i propadanjem jele te formiranje pre-
borne strukture koja je otpornija na štetne imisije.
Na površini od oko 550.000 ha šuma dalmatinskog područja nagomilan
je čitav niz šumarskih problema. Ovaj dio Hrvatske je godinama sustavno
i stručno zapostavljan. Od velikog broja stručnih problema možemo nabrojiti
samo neke najvažnije:


— Zaštita i očuvanje postojećih sastojina hrastova (crnika i medunac)
te borova (alepski, primorski, crni i dr.) i drugih četinjača, posebno od požara.
— Uzgajanje tih sastojina posebno putem njege proredom prevodeći ih
u više, stabilnije i produktivnije uzgojne oblike.
— Obnova postojećih starih sastojina autohtonog i alohtonog porijekla.
— Podizanje šuma na kršu (pošumljavanje).
— Uređivanje šuma, rješavanje imovinsko pravnih odnosa te razgraničenje
s poljoprivrednim površinama.
347




ŠUMARSKI LIST 6-9/1991 str. 110     <-- 110 -->        PDF

Da bi riješili navedene i ostale probleme vezane za dobro funkcioniranje
šuma i šumarstva s ciljem uzgajanja stabilnih i produktivnih šumskih
ekosustava, neophodno je vratiti i radnim mjestom vezati šumarskog stručnjaka
uz šumu odnosno šumski revir. Revir je osnovna jedinica o kojoj najvećim
dijelom ovisi funkcioniranje šuma i šumarstva cijele Hrvatske. U njemu
dolaze do izražaja kreativne i ostale stručne sposobnosti ne samo revirnika
nego i ostalih stručnih struktura od šumarije pa preko uprave šuma
do direkcije. Tu se formiraju sve pozitivne funkcije šuma tj. ekološke, socijalne
i sirovinske. Takav rad je mjerljiv, podvrgnut stručnoj kontroli i adekvatnom
nagrađivanju i kažnjavanju neispunjenih zadataka.


Nužno je svaku sastojinu, odsjek, odjel i gospodarsku jedinicu uključiti
u dnevne radne zadatke šumarskog stručnjaka. Radeći na svim poslovima
uzgajanja, iskorišćivanja i zaštite šuma po znanstveno utemeljenim principima
šumarske struke, uz neophodan broj stalnih šumskih radnika i uz pomoć
i kontrolu upravitelja šumarije, stručnjaka iz uprave šuma i direkcije,
revirnik će kvalitetnim i dobro planiranim i organiziranim radom pokrenuti
proces sanacije uzroka slabljenja produktivnosti i stabilnosti šuma. Za takvu
vrstu posla je školovan svaki šumarski stručnjak kod nas i u svijetu.


Na savjetovanju u Zagrebu 26. 04. 1989. qodine Meštrović, Š., Prpić, B.,
Matić, S., održali su referat »Šumskogospodarska područja u organizaciji šumarstva
Hrvatske«, u kojem su pored ostalog predlagali uvođenje revirnog
sustava. Predložena je površina rcvira u prosjeku od 2000 ha s kojom će
rukovoditi dipl. ing. šumarstva. Danas je povoljnija situacija za uvođenje revirnog
sustava s obzirom na sretnu okolnost formiranja javnog poduzeća
»Hrvatske šume«. Prema našoj slobodnoj procjeni danas bi u šumama Hrvatske
trebalo formirati oko 800 rcvira prosječne površine oko 2000 ha u
kontinentalnim šumama i 5000 ha u mediteranskim i submediteranskim šumama.


Važno je ovom prilikom spomenuti da takav način organiziranosti poznaje
i šumarstvo Europe. Primjera radi navest ćemo podatke koji se odnose
na Savezu državu Baden-Wurttemberg u Njemačkoj, poznatoj po kvalitetnim
šumama i rentabilnom šumarstvu. Revirni sustav je unesen u Zakon
o šumama. Na području 200 državnih šumarija, svaka prosječne površine
od 7000 ha, formirano je 1000 revira. Od toga 770 revira vode dipl. ing.
šumarstva pokrivajući svaki prosječno površinu od 810 ha (od 600 do 1200
ha). Preostalih 230 revira vode pogonski inženjeri šumarstva. Revir ima prosječnu
površinu 520 ha. Tendencija je zamjena pogonskih inženjera s diplomiranim
uz povećanje površine revira koje će ubuduće voditi dipl. ing. šumarstva.
Revirnik izvodi sve radove u reviru uz pomoć određenog broja vlastitih
radnika. Usluge privlačenja i transporta drvne mase izvode privatne
firme po principu slobodnog tržišta i konkurencije, uz vrlo strogu stručnu
i ostalu kontrolu revirnika.


Osnovni zadatak šumarstva svake zemlje pa tako i hrvatskog šumarstva
je održavanje i podizanje stabilnih i produktivnih šuma koje će putem
općekorisnih funkcija osigurati stanovništvu zdrav i kvalitetan život. Drvna
masa koja se dobiva u tom procesu nije cilj nego posljedica nužnih zahvata
kod uzgajanja šuma. Međutim, uz dobru organizaciju šumarstva te kvalitetno
uzgojene sastojine, drvna masa će uz već spomenute općekorisne funkcije
osigurati materijalnu podlogu šumarstvu Hrvatske.




ŠUMARSKI LIST 6-9/1991 str. 111     <-- 111 -->        PDF

Kako smo već napomenuli, ekološka ravnoteža je u našim šumama sačuvana
na jednoj trećini površine šuma i te šume još uvijek dobro obavljaju
ekološku, socijalnu i sirovinsku funkciju. Dugotrajan ali vrlo značajan
zadatak šumarskog stručnjaka je rad na postupnom povratku ekološke ravnoteže
u preostalom dijelu šuma. Tada bi se ekološka funkcije naših šuma
povećala za 300%´ a sirovinska za više od 50%.


Rješavanje navedenih problema mora postati redovna i trajna mjera
aktivnosti u svakom šumskom reviru. S obzirom na važan i Zakonom o šumama
propisan zadatak »Hrvatskih šuma« o proizvodnji ekoloških učinaka
čija se vrijednost danas cijeni na 12—36 puta veću vrijednost od proizvedene
drvne mase, revir postaje nezaobilazan faktor u gospodarenju šumama.


Ako je Europa već davno prihvatila takav način organiziranosti ne vidimo
razloge ni svrhu izbjegavanja uvođenja tog provjerenog modela u šumarstvu
Hrvatske.


LITERATURA


Al 1 m en dinge r, A., Moosmayr, H. V. (1960): Die Forstwirtschaft in Baden-
Wiirttemberg, Stuttgart.


Kovačić , Đ., (1991): Program razvoja i mjere gospodarskoekoloških postupaka
šumskog bogatstva Hrvatske. Rukopis. Zagreb.


M a t i ć, S., (1989): Uzgojni radovi u prirodnim sastojinama i mogućnost njihovog
normiranja. Šum. list 1-2, str. 39—53, Zagreb.


M a t i ć, S., (1990): Sume i šumarstvo Hrvatske — jučer, danas, sutra. Glasn. šum.
pokuse 26, str. 33—56, Zagreb.


Meštrović, Š., Prpić, B., M a t i ć, S., (1989): Sumskogospodarska područja
u organizaciji šumarstva Hrvatske. Šum. list 9-10, str. 423—443, Zagreb.


Prpić , B., (1991): Šumski ekosustavi — funkcioniranje, ugroženost i zaštita. Rukopis.
Zagreb.


Regional System in Croatian Forestry as a Basic Precondition for Increasing
Ecological, Social and Raw Material Function of the Forests


Summary


The author emphasises that never before has the ecological, social and raw
material function of forests been so important in the Croatian forestry as they are
today. One third of Croatian forests, both selective and regular, still maintain a
natural balance, vhile in remaining areas of the forests this has still to be achieved
by forestry experts. Recent inadequate legislations have contributed to inadequate
(and worldwide unknown) organization of Croatian forests. Among other things
this has caused many problems which must be solved by selective and regular
forests, as well as by Mediterranean and sub-Mediterranean forests. With the introduction
of a regional unit the forestry expert will again return to the forest
where all problems in the forest ecosystem are to be solved. In this connection the
organization is suggested of a region covering an average area of 2,000 ha in which
a regional forestry engineer will be engaged in solving all problems connected with
the integral management of the forest.


Key words : forest ecosystem, ecological social and raw material function
of the forest, forest office, region, regional forestry engineer, integral management
of forests.