DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu



ŠUMARSKI LIST 3-5/1991 str. 96     <-- 96 -->        PDF

Borovi na jadranskom području su izloženi jakim napadima borova
četnjaka (Thaumetopoea pityocampa Schiff.j. Upravo trajenjegova gradacija, pa u sadašnjem periodu velikih suša i napadagljive crvena trulež (Fomes pini Fr.) postoji opasnost za velika
sušenja. Zučenje i opadanje borovih iglica izaziva muha šiškarica
(Thecodiplosis brachyntera Schweig.). Iz iznesenog proizlazi da uz
klimatske poremetnje, antropogene utjecaje od kojih su najvažnijeambijentalne promjene i izričito značajne imisije, defolijacija ima
presudnu ulogu u procesu epidemijskog sušenja i propadanjašuma.


Ključne riječi: Sušenje šuma, defolijacija, antropogeniutjecaj, fiziološka poremetnja, štetna entomofauna, ekosistem, suša,
epidemija.


UVOD


Već odavno je poznat fenomen sušenja šuma. Ponekad su to bila velika
sušenja pojedinih vrsta šumskog drveća po drvnoj masi ili po površini. Možemo
reći da je sušenje šuma klimatskopatološka pojava s naglašenom koneksijom
antropogenog utjecaja. Šume imaju obilježje kultiviranih sredina i
zbog jakog utjecaja čovjeka sve više sliče agroekosistemima. Tehnički i tehnološki
napredak sve više ugrožava šumske ekosisteme. Ujedno su šume previše
podređene ekonomskom interesu. Od početka ovog stoljeća registrirana
su sušenja pojedinih vrsta šumskog drveća velikog intenziteta i na relativno
velikim površinama. Najprije se počeo sušiti hrast lužnjak, pa jela, a brijest
je nestao iz naših šuma. Pitomi kesten se suši zbog raka kestenove kore.
Suši se jasen, lipa, bukva, smreka, borovi i ostale šumske vrste drveća.


Fitofagne gljive i štetni šumski insekti imaju značajnu uolgu u razvoju
i fiziološkoj kondiciji šume. Dolaze na svim vrstama i na svim biljnim organima
šumskog drveća tijekom njihova života. Najvažnija im je osobina velika
sposobnost razmnožavanja, pa masovna pojava biljnih bolesti izaziva epifitocije,
a masovna pojava insekata gradacije na velikim površinama.


NIZINSKE HRASTOVE ŠUME


Na početku želimo istaći za patologe šuma dvije opće poznate činjenice.
Prvo da je među svim listačama hrast lužnjak biljka hraniteljica najvećem
broju insekata i drugo da su oštećenja i ugroženost domaćina daleko veća
nego u drugim dijelovima Europe. Već 1909. god. započelo je masovno sušenje
hrasta lužnjaka u jugoistočnoj Slavoniji. Prema Manojlović u (1926)
u razdoblju 1910—1925 god. posušio se je ogroman broj stabala ukupne drvne
mase od 1.700.000 m l


U prošlosti je gubar (Limantria dispar L.) bio najvažniji štetnik hrasta.
Njegova pojava u našim šumama se prati već duže od jednog stoljeća. Do
unatrag 6 godina gubar je bio glavni defolijator ne samo nizinskih hrastovih
.šuma. U Hrvatskoj je izrazito jaka gradacija gubara bila 1981. do 1983. u
Kalju, Brezovici i Sunji na području š. g. Sisak i na području Vinkovaca.