DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3-5/1991 str. 85 <-- 85 --> PDF |
RASPRAVA Dva različita činioca uglavnom mijenjaju pH kišnice. Prvi je oksidacija i hidroliza S02 i NO, koji proizvode niži pH. Drugi činilac je inkorporacija čestica tla koje su često slabo alkalične zbog sadržaja karbonata, te tako kompenziraju zakiseljavanje. Priroda ovih dviju pojava je dosta različita. Plinoviti S02 i NO^ mogu se prenositi na velike udaljenosti prije nego što oksidiraju u H2SO/, i HNO:i. Za razliku od njih, aerosoli čije je porijeklo iz tla, sadrže veće čestice i imaju češće lokalni utjecaj. U tom svjetlu treba gledati i rezultate ovih istraživanja. Naime, dobivena korelacija i regresacija između količine i prosječne reakcije (pH u H20) oborina po danima u razdoblju od 1. 01. do 31. 12 .1988. godine pokazuje da se sa povećanom količinom dnevnih oborina pojavljuju oborine s nižom pH vrijednošću. To se može protumačiti time što kod manjih i početnih količina oborina dolazi više do izražaja djelovanje lokalnih aerosola tla koji povećavaju pH oborina. S druge strane, kod većih količina oborina do izražaja dolaze drugi činioci sa strane. Međutim Vi e la Sag e i sur., 1985. iznose drugačije rezultate koji su dobiveni četverogodišnjim istraživanjima koje su nedavno proveli G. S. Rayno r i J. N. Haye s (1982.) u Krookhaven nacionalnom laboratoriju u New Yorku. Naime, oni su došli do zaključka da se pH kišnice povećava sa njenim intenzitetom. To su objasnili činjenicom da je taloženje kemijskih tvari veliko kod oborina slabijeg intenziteta. Ta tendencija je naročito dobro praćena kod NO": i NO—2 iona. Razlika između njihovog istraživanja i našeg može se smatrati kao posljedica različitih geografskih izvora zakiseljavanja oborina i kretanja ciklonalne aktivnosti u ova dva područja. U našim prilikama kiselije oborine su rezultat većih ciklonalnih aktivnosti koje iz drugih predjela donose uzročnike zakiseljavanja. U području New Yorka su vjerojatno prisutni lokalni uzročnici zakiseljavanja, dok ciklonama dolaze zračne mase koje nakon ispiranja lokalnih uzročnika zakiseljavanja daju oborine s manjom kiselošću. S obzirom na spomenuto svojstvo plinovitih S02 i NOx da se mogu prenositi na velike udaljenosti prije nego oksidiraju u H2S04 i HNO.( i prema kretanju ciklona koje su praćene prognostičko sinoptičkim kartama možemo zaključiti da na reakciju oborina u području Križevaca i Koprivnice djeluju izvori zagađenja iz udaljenih područja. U našem istraživanju utvrđene su najkiselije oborine 27—29. 02. kada je pao snijeg čiji je pH u Križevcima na lokacijama 1. i 2. bio 4,17 odnosno 4,01, a na lokaciji 3. 4,13. U Koprivnici je bilo u isto vrijeme pH 4,37. Taj snijeg je pao nakon prolaska frontalnog poremećaja povezanog sa dubokom ciklonom čije se središte nalazilo iznad Baltičkog mora. Isto tako 22/23. ožujka pala je u središnjem dijelu Hrvatske velika količina oborina uvjetovana ciklonalnom aktivnošću i frontalnim poremećajem iznad cijele zapadne i srednje Evrope (Hidrometeorološki bilten 3/88). To prikazuje i prognostičko sinoptička karta od 23. 03. 1988. godine. |