DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 3-5/1991 str. 67     <-- 67 -->        PDF

lic u (1987), obična jela javlja se u tri šumske zajednice: šumi bukve i jele
(Abieti.Fagetum »illyricum« s.l. Horv. 1938), šumi jele s rebračom (Blechno-
Abietetum Horv . 1950) i šumi jele s milavom (Calamagrosti-AbietetumHorv. 1950).


Bukovo-jelova šuma zauzima 2 3 površine Parka i razvijena je na svim
ekspozicijama i inklinacijama na nadmorskoj visini od 700 do 1100 metara.
Najčešći tip tla na kojem raste bukovo-jelova šuma je kalkokambisol (smeđe
tlo na vapnencu i dolomitu). Zajednica jele s rebračom razvijena je u
nižim dijelovima Parka na silikatnoj podlozi u zaštićenim uvalama i donjim
dijelovima padina okolnih brda na nadmorskoj visini od 680 do 800 metara.
Tip tla na kojem raste ta šumska zajednica najčešće je brunipodzol (smeđe
podzolasto tlo) i distrični kambisol (smeđe kiselo tlo). Zajednica jele s travom
milavom raste na vrhovima i kamenim blokovima strmih i sunčanih gornjih
dijelova padina. Razvijena je na nadmorskoj visini od 950 do 1350 m.
Tip tla na kojem raste ta zajednica najčešće je kalkomelanosol (vapnenačkodolomitna
crnica).


MATERIJAL I METODE


U tri navedene zajednice određeno je 12 pokusnih ploha (po 4 u svakoj
zajednici) i uzeti su uzorci metodom mikrostaništa koju je razradio K o enis
(1985), Jocheim i dr. (1986).


Na svakoj plohi odabrano je 10 starijih stabala jele. U pridanku svakog
stabla (mikrostanište) i ispod krošnje drveta (poredba) uzet je uzorak tla
dubine 1—5 cm iz A (humusnog) horizonta. Tlo je uzimano na 4 mjesta uz svako
stablo i na 4 mjesta ispod pripadajuće krošnje. Od 10 uzoraka (10 stabala)
uzorak za poredbu na svakoj plohi.


Za svaki prosječni uzorak određivana je pH-vrijednost staklenom elektrodom
u suspenziji tla i vode te tla i n-KCl (omjer 1:2,5).


Sadržaj Pb, Zn i Cu određivan je također na svih 12 pokusnih ploha.
Na svakoj plohi uzeto je 10 uzoraka tla iz A-horizonta te je načinjen po jedan
prosječni uzorak. Za utvrđivanje teških metala tlo je ekstrahirano sa 2N HC1
prema metodi Briinea i Ellinghausa (1981). Koncentracija je određena
na atomskom apsorberu (AAS, Perkin-Elmer 300S). Vrijednosti su izražene
u ppm.


REZULTATI I DISKUSIJA


U tablici br. 1 prikazane su pH vrijednosti tla u H20 i n-KCl u mikrostaništu
i poredbi te prosječni sadržaj olova, cinka i bakra u A horizontu
tla istraživanih ploha.


Na svim plohama u zajednicama bukve i jele (Abieti-Fagetum »illyricum«
s.l.) i jele s milavom (Calamagrosti-Abietetum) ustanovljene su niže prosječne
pH-vrijednosti u pridanku debla (mikrostanište) nego ispod krošnje debla
(poredba). Zakiseljavanje A-horizonta u tim zajednicama je izraženo. Pri tome
se mora računati da promjena kiselosti tla ne ovisi samo o količini i kvaliteti
oborinske vode već i o pufernim svojstvima tla (U r 1 i c h, 1981).