DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3-5/1991 str. 61 <-- 61 --> PDF |
Imamo i domaćih podataka o štetnosti žirotoča. Tako npr. još 1888. godine možemo naći podatak da je u šumi Šiljkovac, Vlastelinstva Kutjevo, te godine bilo svega 52% zdravog žira (Radošević , 1888). U već navedenom citatu Pe t račić a (1926) kaže se da je žir »zadnjih godina ... bio loš (20% valjanosti).« U tim se primjerima doduše ne spominje uzrok loše kvalitete žira, ali se s pravom može pretpostaviti da je to bio također Balaninus. Živojinovi ć (1984) izričito spominje žirotoča kao uzročnika oštećenja žira, navodeći da »nisu retki slučajevi 100% zaraženosti plodova.« Ovdje je potrebno naglasiti da se svi ovi podaci odnosi na vremensko razdoblje 1874—1974 godine, što znači da su štete od žirotoča bile vrlo velike još sto godina prije nastupa najnovijeg vala sušenja europskih šuma, koje se pripisuje uglavnom onečišćenoj atmosferi. Za sada nema nikakvih dokaza da bi industrijski polutanti na bilo koji način pogodovali jačem oštećenju žira od insekata i bolesti- raža raca žira. Još je više potrebno upozoriti na činjenicu da n i Balaninus ni ostali insekti-razarači žira, kao što im i ime govori, ne napadaju stabla (ni oslabljena ni zdrava), nego žir, a to je nešto sasvim drugo. Prema tome, moglo bi se eventualno govoriti o štetnom utjecaju imisija na zdravost žira. Za sada — ponavljam — nema nikakvih indicija, a kamoli dokaza, o takvom utjecaju u našim hrastovim šumama. Pa čak kada bi on i postojao, to ne znači da bi tako oštećeni žir bio pogodniji za razvoj žirotoča. Naprotiv, kao što je već naglašeno, Balaninus za odlaganje jaja preferira upravo zdravi žir. On je prema tome izrazito primarni štetnik, a to su uglavnom i drugi, manje štetni insekti koji razaraju žir, baš kao i ostale šumske životinje koje se njime hrane (npr. glodavci). Moglo bi se, doduše, dogoditi da polutanti posredno povećaju i brojnost populacije žirotoča, ali to ne bi bilo zbog oslabljenih stabala nego iz posve drugog razloga. Mehanizam djelovanja polutanata mogao bi se u tom slučaju ukratko prikazati na način već spomenut u prethodnom poglavlju, tj. različitom osjetljivošću žirotoča i njegovih prirodnih neprijatelja: parazita, predatora i patogenih mikroorganizama. Međutim, ni to se ne događa. Nema dokaza da bi onečišćenje zraka na bilo koji način pogodovalo razvoju žirotoča (Balaninus glandium Mrsh.), pa ni drugih insekata-razarača žira. To vrijedi i za bolesti žira, s tom razlikom što je njihova pojava uglavnom sekundarna, ali ni tada to nije posljedica fiziološke slabosti stabala, nego posljedica mehaničkog oštećenja žira od insekata, glodavaca i drugih životinja (Ž i lc ov a, 1954. Ševčenko, 1978, Zemkova, 1972, 1980). Suvišno je dakle uopće raspravljati o tome da li oslabljena stabla hrasta lužnjaka napadaju insekti i bolesti — razarači žira, bez obzira na to da li su oslabljena od industrijskih polutanata ili bilo čega drugog. Pa i sama teza o polutantima kao uzročnicima (pogotovo kao glavnim i primarnim) sušenje hrasta, ne samo u nas nego i u drugim evropskim zemljama, veoma je problematična. Bar za sada, nema nikakvih pouzdanih dokaza o t a k v o j ulozi polutanata u pro c e s u sušenja naši h n i- z i n s k i h š u ni a hrasta 1 u ž n j a k a. |