DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3-5/1991 str. 57 <-- 57 --> PDF |
vrsta koje se hrane svježim žirom (M o f f e t, 1989). Prema Maksimoviću (1982) više životinje su glavni konzumenti žira u godinama malog uroda, dok je u rodnim godinama njihova uloga u tom pogledu zanemariva. No i tada mogu nastati velike štete ondje gdje postoji nomadsko pašarenje. Tako je npr. u nekim šumama na bjelovarskom području 1983. god. žir vrlo dobro rodio, ali su ga stada ovaca potpuno uništila (Bartovčak , 1984). Od abiotičkih utjecaja nepovoljnih za urod žira najvažniji su ekstremne vremenske prilike u vrijeme sazrijevanja plodova. One uglavnom djeluju lokalno, ali mogu uzrokovati velike gubitke. Radoševi ć je još 1887. godine zapazio da je na području Kutjeva, poslije dugotrajne lipanjske suše i vlažne jeseni te godine, bilo svega 40% valjanog sjemena (Radošević , 1888). Maksimovi ć (1982, 1983) je ustanovio da je u jednom odjelu sjemenske sastojine Kupinske grede 1981. godine tuča uništila do 85,8% nezrelog žira. Isti autor navodi podatak Baganič a da 1% mladog žira otpada zbog ožegotina suncem. Poznato je također da kiša može spriječiti oprašivanje, a kasni mraz uništiti cvjetove na stablima. Kada u proljeće mraz uništi komarce, to je obično i znak da će hrast te godine slabo roditi. U istočnoj Slavoniji postoji od davnina uzrečica: »Nema komaraca — nema žira«. U novije vrijeme sve se više istražuje i utjecaj onečišćene atmosfere na fruktifikaciju šumskih vrsta drveća. Utvrđeno je da polutanti mogu djelovati i genotoksično, smanjujući reproduktivnu sposobnost stanice, pa i čitave biljke (Druškovič , 1988). Na taj način oni znatno reduciraju ili potpuno uništavaju urod normalnog, klijavog sjemena. Prema S t o 1 i n i et al. (1985) drveće izloženo djelovanju imisija ne proizvodi sjeme, ili su sjemenke prazne, postupno se suše i nakon nekog vremena otpadaju. Zanimljivo je da zračna polucija u nekim slučajevima može na fruktifikaciju stabla imati posve suprotan učinak, tj. izazvati prekomjerni urod sjemena. Prema Glav a ču (1989) ona kod bukve dovodi do hormonalne poremetnje, koja se očituje u čitavom nizu degenerativnih promjena (redukcija broja listova i njihove veličine, vrlo rano žućenje listova i njihovo otpadanje u ranu jesen, smanjenje broja dugih i stvaranje mnoštva kratkih izbojaka, stagnacija visinskog prirasta), ali i u svakogodišnjem obilnom u- r o d u sjemena . Takva patološka hiperprodukcija bukvice zabilježena je i prošle, 1990. godine u mnogim bukovim šumama u Njemačkoj (Huber , 1990). Inače se u normalnim okolnostima puni urod bukve ponavlja svake 2. do 12. godine, što ovisi o nadmorskoj visini sastojine (Fukare k 1980). Unatoč tome što se onečišćenje atmofere u svijetu nastavlja, pa i povećava, u našim hrastovim šumama do sada nije primijećeno ni genotoksično djelovanje polutanata, ni bilo kakva patološka pojava kod fruktifikacije hrasta. Istina, mjestimice i povremeno dolazi do preobilnog uroda i tada je žir vrlo sitan, ali inače zdrav, dobre klijavosti i daje normalne biljke. Radi se o normalnoj pojavi, koja je odavno poznata kod gotovo svih vrsta biljaka, osobito u voćarstvu. Prema tome ne može se, bar za sada, govoriti o nekom izravnom štetnom djelovanju polutanata na urod žira u našim hrastovim šu mama. A data i bol liest i te poli tak outant pogoduj u neizravn o razvoj u smanjuj u štetni h urod ? ins e ka155 |