DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 3-5/1991 str. 53     <-- 53 -->        PDF

IZVORNI ZNANSTVENI ČLANCI — ORIGINAL SCIENTIFIC PAPERS
UDK 630*232.311.9 (497.13) (Quercus robus L.) Šum. list CXV (1991) 151


ONEČIŠĆENJE ZRAKA I UROD ŽIRA U NAŠIM ŠUMAMA
HRASTA LUŽNJAKA


Ivan MIKLOŠ*


SAŽETAK: Autor raspravlja o mogućem izravnom i neizravnom
utjecaju industrijskih polutanata na urod žira u našim hrastovim
šumama. U sklopu razmatranja utjecaja polutanata na
šumsku biocenozu kritički se osvrće na prilično rašireno mišljenje
prema kojemu je onečišćeni zrak prva i najvažnija karika u lancu
uzročnika propadanja šuma i da se tek sekundarno, na fiziološki
oslabljenim stablima, pojavljuju štetni insekti i patogene gljive.
Osobito se suprotstavlja shvaćanju da stabla hrasta lužnjaka, oslabljena
industrijskim polutantima, češće napadaju insekti i bolesti
— razarači žira, posebno žirotoč Balaninus glandium Mrsh.


Ključne riječi: Urod žira, onečišćeni zrak, šumski štetnici
i bolesti, razarači žira.


UVOD


U nizinskim hrastovim šumama na području Hrvatske dolazi povremeno
do nestašice žira, što znatno otežava prirodnu i umjetnu obnovu lužnjakovih
sastojina. Te su nestašice uglavnom posljedica slabe fruktifikacije, šteta na
žiru od mnogobrojnih faktora žive i nežive prirode i povećane potražnje za
kvalitetnim i zdravim hrastovim sjemenom.


Uzročnici šteta na žiru uglavnom su poznati, iako još nedovoljno istraženi.
S obzirom na to da i polutanti mogu štetno djelovati na fruktifikaciju šumskih
vrsta drveća, aktualno je pitanje da li onečišćenje zraka izravno ili neizravno
pridonosi slabom urodu žira u našim šumama hrasta lužnjaka.


NESTAŠICE ŽIRA


Manje ili više izražene nestašice žira pojavljuju se povremeno već od najranijih
vremena gospodarenja našim hrastovim šumama, posebno šumama
hrasta lužnjaka. Tako se npr. još Petrači ć (1926) tuži da »žira lužnjaka
nema na tržištu, a ukoliko ga je zadnjih godina bilo (jamačno od krađe), nije
mnogo vrijedio, jer je bio loš (20 posto valjanosti) te pomješan sa žirom kitnjakom
i cerom, a ipak vrlo skup.«


Danas među našim šumarskim stručnjacima prevladava mišljenje da su
nestašice žira u nas u posljednje vrijeme još češće i izrazitije. Da li je to
točno, i ako jest, koji su tome uzroci?


* Prof. dr. Ivan Mikloš, Šumarski fakultet, Zagreb, Šimunska c. 25


ŠUMARSKI LIST 3-5/1991 str. 54     <-- 54 -->        PDF

Ne postoje potpuni i pouzdani statistički podaci o skupljenom žiru u
našim šumama, ali kada bi oni i postojali, to ne bi bili i podaci o ukupnom
urodu žira. On je uvijek veći, ponekad i znatno veći, od prikupljene količine.
Šumska gospodarstva u pravilu skupljaju samo onoliko žira koliko je dovoljno
za njihove vlastite potrebe, a rjeđe za prodaju. Prema Si ko r i (1989) u
godinama rekordnih uroda na području »Slavonske šume« Vinkovci manje
količine žira prodane su van radne organizacije. Tako je npr. 1985. god. jedan
dio skupljenog žira prodan Šumskom gospodarstvu Krnovo u Češkoslovačkoj
(Gračan, et al. 1988).


Događa se ipak da u rodnim godinama znatan dio žira ostaje u šumi.
Koliko će se pojedinih godina skupiti, to ovisi i o raznim drugim okolnostima.
Tako npr. čitamo u listu »Slavonska šuma«, br. 256 od 26. siječnja 1990.
da je u sjemenskim sastojinama Jasenovača, Ključevac i Zverinjak, na području
OOUR-a Uzgoja i zaštite šuma Podravska Slatina, u jesen 1989. godine
sakupljeno 13,5 tona žira i da bi količine bile vjerojatno veće da je cijena bila
na vrijeme utvrđena. Ili drugi primjer: prema usmenom saopćenju ing. J ureše
, na području Šumskog gospodarstva »Hrast« Vinkovci, skupljeno je u
jesen 1990. god. oko 20 vagona žira, a otprilike polovica te količine ostala je
u šumi, jer nije bilo potrebe za daljnjjim skupljanjem.


Događa se također da neke godine žir rodi dobro, čak i obilno, ali strada
od štetnih insekata, gljivica, ekstremnih temperatura i dr. i tako oštećen
postaje neupotrebljiv za sjetvu. Ako mu je kakvoća jako loša, onda se on
niti ne skuplja, ali se i tada kaže da »nije bilo žira«, što, dakako, nije točno
ako je riječ o rodnim ili nerodnim godinama.


Uglavnom se smatra da su nestašice žira rezultat slabe fruktifikacije
hrastovih stabala. Tako npr. prema S p a i ć u (1984) »urod žira nas decenijama
zabrinjava. Riječ je o obnovi sastojina, koje se međutim ne mogu obnavljati
bez uroda. Čitav proizvodni proces stoji, čeka, trpi ...«. Prema S i k o r i
(1984) »u posljednjih dvadesetak godina urod sjemena hrasta lužnjaka prilično
je neredovit i u cjelini gledano slab. Ustaljena je praksa da se potrebne
količine žira nabavljaju sa strane...« Prpi ć (1987) konstatira da »lužnjakova
stabla sve rjeđe rode žirom, pa je i prirodna i umjetna obnova hrastovih
sastojina otežana.« O istom problemu na području Šumarije Vrbovec raspravlja
Starčević (1990).


Jedan je od uzroka povremenih nestašica i taj, što urod, bez obzira na
količinu, često nije dovoljan za povećanu potrošnju, naročito kvalitetnog žira.
Prema Maksim o vic u (1983) »šumarski stručnjaci poklanjaju sve više
pažnje obnovi i podizanju novih hrastovih šuma. Za takvu orijentaciju postoji
velika potražnja kvalitetnog sjemena u nas i vani. Za sada najviše se traži
žir nizinskog hrasta Quercus robur, a sakupljene količine ne zadovoljavaju
potražnju.« Tako je npr. na području »Slavonske šume« Vinkovci 1989. god.
skupljeno 496 tona žira, što je nadprosječna količina za razdoblje 1974—1989,
ali ipak za oko 20 tona manja od potreba (Si ko r a, 1989).


Sredinom sedamdesetih godina žir se počeo upotrebljavati u rasadničkoj
proizvodnji hrastovih biljaka, a proizvodnja uglavnom raste. Primjerice na
području »Slavonske šume« Vinkovci površina rasadnika 1979. god. iznosila
je 86 ha, 1982. god. 170 ha, a 1989. god. oko 200 ha (Si kora , 1989). Kao
primjer za povećanu proizvodnju hrastovih biljaka neka posluže podaci istog
autora, prikazani u tab. 1 (Si ko r a, 1989).




ŠUMARSKI LIST 3-5/1991 str. 55     <-- 55 -->        PDF

U šumskim rasadnicima na području čitave Hrvatske 1987. god. proizvedeno
je preko 5 milijuna sadnica hrasta više nego prethodne, 1986. godine
(Glavaš, 1990).


Ne može se, dakle, pouzdano odgovoriti na pitanje koliko su nestašice žira
posljedija smanjene fruktifikacije hrasta, koliko eventualno pojačane pojave
šumskih štetnika i bolesti, a koliko povećane potražnje za kvalitetnim i zdravim
hrastovim sjemenom. Sigurno je samo to da proizvodnja često nije u stanju
zadovoljiti potražnju. A to znači da je potrebno temeljitije istražiti i po
mogućnosti otkloniti uzroke slabog uroda žira i tako povećati proizvodnju.


Tablica 1.


Broj sadnica hrasta lužnjaka proizvedenih na području »Slavonske šume«


1974—1989. god. (prema Si ko r i, 1989)
1974. 1977. 1978. 1979. 1980. 1981. Opaska
1.450.000 1.975.000 1.110.000 4.787.000 1.776.000 1.440.000
1974—1984. bezŠ.G.
1982. 1983. 1984. Slavonska
5.245.000 4.987.500 5.655.000ukupno
28.425.500
prosjek
3.158.389
Požega


1985--1989.


1985. 1986. 1987. 1988. 1989.


ukupno prosjek


6.601.700 8.100.200 7.853.800 9.330.000 4.518.000 36.403.700 7.280.740
Prema S i k o r i (1989) »redovna opskrbljenost sjemenom (odnosi se uglavnom
na hrast lužnjak) ostaje i dalje kao limitirajući faktor prirodne i
umjetne obnove i svih radova koji su s njom povezani. Stoga istraživanja
mogućnosti utjecaja na urod imaju izuzetan značaj.«


UZROCI SLABOG URODA ŽIRA


U normalnim prilikama hrast lužnjak obilnije rađa sjemenom svake 3.
do 5. godine (Jovanović i Vukičević, 1983). Prema tome, slabi urod
žira izvan tih godina možemo smatrati normalnom pojavom. Nas, međutim,
zanima zašto nema žira ni u godinama koje bi — u skladu s tom zakonitošću



trebale biti rodne.
Dosadašnja istraživanja pokazala su da i u rodnim i u manje rodnim godinama
veći dio uroda propada tijekom rasta i sazrijevanja žira od lipnja do
konca kolovoza. Tako je npr. Maksimovi ć (1982) utvrdio da je postotak
zdravog žira u sjemenskoj sastojini Kupinske grede 1978—1980 godine iznosio
svega 0,8—5,8%.
Koji su uzroci propadanja žira od pojave zametka do opadanja sa stabla
i kakva je u tome uloga industrijskih polutanata? Odgovor na to pitanje ukazao
bi na mogućnost poduzimanja odgovarajućih zaštitnih mjera radi povećanja
uroda žira.


153




ŠUMARSKI LIST 3-5/1991 str. 56     <-- 56 -->        PDF

Sjemenska sastojina hrasta lužnjaka Stari Kozjak, g. j . Turopoljski lug, Šumarija
Velika Gorica (Foto: I. Mikloš)


Dva su osnovna uzroka slabe fruktifikacije hrasta lužnjaka: izostana k
cvatnje i prijevremeno opadanje sjemena. Već je odavno
poznato da cvatnja može izostati nakon jače defolijacije hrastovih sastojina.
Tako je npr. još 1888. godine Koč a primijetio da je posljedica brštenja gubara
»slabi rast, a puno veća šteta što nema žira ni šiške« (Langhofer ,
1926). Ocjenjujući štetnost defolijatora Escheric h (1914) smatra da oni,
upravo zato što onemogućuju cvatnju, čak i više utječu na urod sjemena nego
insekti koji sjeme direktno uništavaju (razarači žira). Prema S p a i ć u (1974)
slabi urod žira posljedica je čestih masovnih pojava mrazovaca koji posljednjih
decenija dominiraju među defolijatorima u našim lužnjakovim šumama.


U hrastovim šumama Francuske također postoje problemi s urodom žira.
Utvrđeno je da su razna oboljenja i insekti baš u doba zametnja plodova jedan
od primarnih uzroka da urod žira nije onakav kao što je nekad bio
(Vi đakovi ć, 1984).


U Izraelu insekti-razarači žira čine tako velike štete na tamošnjim hrastovima
Quercus ithaburensis Dence, Q. boissieri Reut. i Q. calliprinos Webb,
da se žir mora redovito tretirati kemijskim preparatima (Reves, 1983).


Tijekom rasta i sazrijevanja žir služi kao hrana čitavom
nizu fitofagnih životinjskih vrsta i kao supstrat
za razvoj gljivica koje uzrokuju trulež. Tako se npr.
u šumama Sjeverne Amerike samo među pticama i sisavcima nalazi čak 80




ŠUMARSKI LIST 3-5/1991 str. 57     <-- 57 -->        PDF

vrsta koje se hrane svježim žirom (M o f f e t, 1989). Prema Maksimoviću
(1982) više životinje su glavni konzumenti žira u godinama malog uroda,
dok je u rodnim godinama njihova uloga u tom pogledu zanemariva. No i tada
mogu nastati velike štete ondje gdje postoji nomadsko pašarenje. Tako je
npr. u nekim šumama na bjelovarskom području 1983. god. žir vrlo dobro rodio,
ali su ga stada ovaca potpuno uništila (Bartovčak , 1984).


Od abiotičkih utjecaja nepovoljnih za urod žira najvažniji su
ekstremne vremenske prilike u vrijeme sazrijevanja plodova. One uglavnom
djeluju lokalno, ali mogu uzrokovati velike gubitke. Radoševi ć je još 1887.
godine zapazio da je na području Kutjeva, poslije dugotrajne lipanjske suše
i vlažne jeseni te godine, bilo svega 40% valjanog sjemena (Radošević ,
1888). Maksimovi ć (1982, 1983) je ustanovio da je u jednom odjelu sjemenske
sastojine Kupinske grede 1981. godine tuča uništila do 85,8% nezrelog
žira. Isti autor navodi podatak Baganič a da 1% mladog žira otpada
zbog ožegotina suncem. Poznato je također da kiša može spriječiti oprašivanje,
a kasni mraz uništiti cvjetove na stablima. Kada u proljeće mraz uništi
komarce, to je obično i znak da će hrast te godine slabo roditi. U istočnoj
Slavoniji postoji od davnina uzrečica: »Nema komaraca — nema žira«.


U novije vrijeme sve se više istražuje i utjecaj onečišćene atmosfere
na fruktifikaciju šumskih vrsta drveća. Utvrđeno
je da polutanti mogu djelovati i genotoksično, smanjujući reproduktivnu
sposobnost stanice, pa i čitave biljke (Druškovič , 1988). Na taj način
oni znatno reduciraju ili potpuno uništavaju urod normalnog, klijavog sjemena.
Prema S t o 1 i n i et al. (1985) drveće izloženo djelovanju imisija ne
proizvodi sjeme, ili su sjemenke prazne, postupno se suše i nakon nekog
vremena otpadaju.


Zanimljivo je da zračna polucija u nekim slučajevima može na fruktifikaciju
stabla imati posve suprotan učinak, tj. izazvati prekomjerni urod sjemena.
Prema Glav a ču (1989) ona kod bukve dovodi do hormonalne poremetnje,
koja se očituje u čitavom nizu degenerativnih promjena (redukcija
broja listova i njihove veličine, vrlo rano žućenje listova i njihovo otpadanje
u ranu jesen, smanjenje broja dugih i stvaranje mnoštva kratkih izbojaka,
stagnacija visinskog prirasta), ali i u svakogodišnjem obilnom u-
r o d u sjemena . Takva patološka hiperprodukcija bukvice zabilježena je i
prošle, 1990. godine u mnogim bukovim šumama u Njemačkoj (Huber ,
1990). Inače se u normalnim okolnostima puni urod bukve ponavlja svake


2. do 12. godine, što ovisi o nadmorskoj visini sastojine (Fukare k 1980).
Unatoč tome što se onečišćenje atmofere u svijetu nastavlja, pa i povećava,
u našim hrastovim šumama do sada nije primijećeno ni genotoksično
djelovanje polutanata, ni bilo kakva patološka pojava kod fruktifikacije hrasta.
Istina, mjestimice i povremeno dolazi do preobilnog uroda i tada je žir
vrlo sitan, ali inače zdrav, dobre klijavosti i daje normalne biljke. Radi se o
normalnoj pojavi, koja je odavno poznata kod gotovo svih vrsta biljaka, osobito
u voćarstvu. Prema tome ne može se, bar za sada, govoriti o nekom izravnom
štetnom djelovanju polutanata na urod žira u našim hrastovim šu


mama.
A data i bol
liest i te
poli
tak outant pogoduj u
neizravn o
razvoj u
smanjuj u
štetni h
urod ?
ins e ka155




ŠUMARSKI LIST 3-5/1991 str. 58     <-- 58 -->        PDF

U domaćoj i stranoj stručnoj literaturi, ali i u široj javnosti, prilično je
rašireno mišljenje da su štete na drveću ne samo od insekata nego i od svih
ostalih biotičkih, pa i abiotičkih faktora, posljedica djelovanja polutanata.
Tako npr. Schiit t (1989) smatra da su primarni uzroci propadanja šuma
štetne tvari u zraku, koje se od mjesta emitiranja prenose na velike daljine,
a uz to djeluju abiotički i biotički štetni faktori, koji se mijenjaju prema mjestu
i vremenu i napadaju već načetu šumu. Slično mišljenje, prema kojem je
onečišćeni zrak prva i najvažnija karika u lancu uzročnika propadanja šuma,
zastupaju Kauzlarić i Kružić (1990), a Prpić et al. (1988) navode
da »poslije stres stanja koja se opetuju, pojavljuju se sekundarno, na fiziološki
oslabljenim stablima štetni insekti i patogene gljive«. Štoviše, Prpi ć
(1986, 1987) pretpostavlja da industrijski polutanti neizravno uzrokuju i slab
urod žira. Prema tom autoru »razlozi slabe fruktifikacije hrasta lužnjaka su
vjerojatno i u industrijskim polutantima. Oslabljena stabla hrasta lužnjaka
napadaju insekti i bolesti — razarači žira, pa se slab urod često pripisuje
samo njima«. Da li je, i koliko, takvo tumačenje procesa sušenja šuma točno
i koliko se ono može primijeniti ni slab urod žira?


U odgovoru na to pitanje valja poći od jedne činjenice koja je vrlo važna
i općenito dobro poznata, ali se unatoč tome često zanemaruje: polutanti
djeluju manje ili više štetno ne samo na drveće, nego i na insekte, na uzročnike
biljnih bolesti i na sve ostale organske vrste koje žive u šumi, tj. na čitavu
šumske biocenozu, pa i na čitav ekosistem. Svi članovi biocenoze nekog
biotopa onečišćenog polutantima žive u istim nepovoljnim uvjetima promijenjene
»kemijske klime«, iako pojedine vrste pokazuju vrlo različit stupanj
osjetljivosti prema pojedinim polutantima. Zato se mijenjaju i sinekološki
odnosi u šumskoj biocenozi, a to znači da se mijenja i stupanj štetnosti pojedinih
vrsta insekata i patogenih mikroorganizama: neke postaju više, a neke
manje štetne, dok se kod nekih u tom pogledu ne primjećuju bitne promjene.


UTJECAJ POLUTANATA NA ŠTETNIKE I BOLESTI ŠUMSKOG DRVEĆA


Polutanti utječu na šumske insekte na dva načina:
direktno, tj. neposrednim kontaktom, i indirektno —
pute m hrane . To znači da na gospodarski štetne vrste djeluju putem drveća
na kojima ti štetnici žive i njima se hrane. Značenje tog utjecaja sastoji
se u tome, što on mijenja trofičke uvjete štetnika, čime se povratno mijenja
i njihov odnos prema biljci-hraniteljici, tj. mijenja se stupanj njihove štetnosti.


Za razliku od direktno g utjecaja polutanata, koji je uvijek nepovoljan
za sve vrste insekata, indirektn i je utjecaj različit, već prema
tome da li se radi o primarnim ili sekundarnim štetnicima.
Prema opće prihvaćenoj definiciji, primarni su štetnici oni, koji se hrane
uglavnom fiziološki zdravim biljkama (većina defolijatora), dok sekundarni
napadaju one biljke, koje su iz bilo kojeg razloga (suša, požar, defolijatori
i dr.) fiziološki oslabile (većina potkornjaka i ksilofaga). Posve je, dakle, razumljivo
da se u šumama koje se suše zbog polutanata, uglavnom baš ti štetnici
pojavljuju u povećanoj brojnosti. Treba međutim naglasiti da se to događa
ne zato što bi njihovom razvoju pogodovali polutanti, nego poboljšani




ŠUMARSKI LIST 3-5/1991 str. 59     <-- 59 -->        PDF

trofički uvjeti. Također valja naglasiti da to u pravilu ne vrijedi i za primarne
štetnike. Trofički uvjeti za njihov razvoj u takvim se prilikama ne poboljšavaju.
Naprotiv, oni postaju lošiji, osobito u slučaju jačeg pogoršanja zdravstvenog
stanja šuma. U šumskim sastojinama na području industrijskih
imisija primjećuje se relativno mala brojnost
populacija defolijatora (Szujecki, 1980). Pokusima u laboratoriju
dokazano je da se gusjenice gubara (Lymantria dispar L.) i topolina
čupavog prelca (Pygaera anastomosis L.) slabije razvijaju na hrani onečišćenoj
fluorovodikom, klorom i sumporom, od onih koje se hrane »čistom«
hranom. One se polaganije razvijaju, smrtnost im je veća, daju kukuljice
manje težine i leptire manje plodnosti od onih u kontroli (G o 1 u t v i n,
1983). Isti je autor utvrdio da se u vrijeme jedne gradacije čupavog prelca,
topolinog gubara i finske sovice brojnost navedenih štetnika na dotičnom
području povećala svugdje, osim u onim područjima koja su bila onečišćena
industrijskim imisijama. Djelovanje polutanata u navedenim primjerima može
se prema tome usporediti s djelovanjem insekticida u subletalnim dozama.


U prirodi se, doduše, događa da u onečišćenom području poraste i brojnost
populacije nekog defolijatora, ali ni to ne znači da onečišćeni zrak i hrana
tom defolijatoru bolje »prijaju«, nego samo to da je on na onečišćeni
okoliš otporniji od svojih prirodnih neprijatelja (parazita, predatora i entomopatogenih
mikroorganizama) i konkurenata. Zato njihovo djelovanje kao
reduktivnog faktora slabi, a to pruža šansu defolijatoru da ojača svoj biotički
potencijal.


P o 1 u t a n 1 i mogu nepovoljno djelovati i na uzročnike
biljnih bolesti. Prema Shaeferu i Hedgecocku (cit. Kai-
I i d i s, 1985) Lophodermium pinastri, Hypodermella sp., Peridermium, Puccinia
i druge gljivice koje napadaju listove i iglice, rjeđe su u područjima s
imisijama SOj. Štoviše, u određenim koncentracijama SO^ često djeluje kao
lungicid (Kailidis , 1985), što je sasvim razumljivo kada se zna da ima
jako fungicidno djelovanje i da je bio jedan od najvažnijih sastojaka nekadašnjih
fungicidnih preparata. Slično kao kod insekticida, i ovdje se djelovanje
nekih polutanata može usporediti s djelovanjem fungicida u subletalnim
dozama.


Rak kestenove kore (Endotliia parasitica Murr And) unesen je u našu
zemlju 1950. godine i od tada se brzo proširio po svim našim šumama gdje
ima pitomog kestena. Međutim, u posljednje vrijeme kesten se u čitavoj
Europi, pa i u nas, spontano oporavlja od te bolesti. Uzrok su tome određene
promjene u virulentnosti pojedinih sojeva patogena. Naime, uz virulentne,
sve se više pojavljuju hipovirulentni sojevi, koji utječu na virulentnost ostalih
sojeva patogena (Halambek, 1989). Dakle, u uvjetima sve jačeg
onečišćenja atmosfere rak kestenove kore postaje sve
manje agresivan. Kako sada tu pojavu dovesti u sklad s tezom da se
na stablima, fiziološki oslabljenim od polutanata, pojavljuju — sekundarno


— patogene gljive? Logičnije bi bilo pretpostaviti suprotno, tj. da polutanti
nepovoljno utječu i na razvoj raka kestenove kore. Ni to se, dakako, ne bi
smjelo tvrditi prije nego bi se ta pretpostavka dokazaia. No bez obzira da li
postoji neka uzročno-posljediena veza između tih dviju pojava, sigurno je
da polutanci nisu primarni, a rak kore sekundarni uzrok sušenja kestena.


ŠUMARSKI LIST 3-5/1991 str. 60     <-- 60 -->        PDF

Navedeni, ali i mnogi drugi primjeri iz novije literature, unose sve više
svijetla u zamršeni mehanizam djelovanja polutanata na šumsku biocenozu,
opovrgavajući veoma pojednostavnjeno shvaćanje da su polutanti primarni,
a svi insekti i bolesti sekundarni uzročnici šteta na šumskom drveću. Prema
takvom shvaćanju svaka novija pojava štetnih insekata i patogenih mikroorganizama
u šumama svodi se redovito na vrlo jednostavnu šablonu: polutanti
-> fiziološki oslabljeno drveće -> štetnici i bolesti. Koliko je to netočno
pokazuje upravo primjer žirotoča (Balaninus glandium Mrsh), glavnog štetnika
žira u hrastovim šumama.


BALANINVS GLANDIUM MRSH I DRUGI RAZARA« ŽIRA


Pod skupnim nazivom »razarači žira« razumijevamo sve one insekte, koji
se bar u jednom razvojnom stadiju razvijaju u žiru, njime se hrane i na taj
način ga oštećuju. Unutar te skupine nazivom »žlrotoč« označujemo one vrste
iz roda Balaninus, koje se hrane žirom. Među njima je i jedna koja se radije
hrani plodovima lijeske, pa se zato češće zove »Ijeskotoč« (Balaninus elaphusMrsh).


Od svih Balaninus vrsta u našim europskim šumama najbrojnija je B.
glandium Mrsh. Zato kada kažemo »žirotoč«, obično mislimo na tu vrstu.
B .glandium Mrsh. tipični je predstavnik porodice pipa (Curculionidae). Po
dugačkom, tankom rilu i drugim morfološkim karakteristikama Iako ga je
prepoznati. Po svom načinu života, koji je već odavno dosta dobro proučen,
postao je jedan od najpoznatijih štetnika hrastovih šuma. Jedna od njegovih
ekoloških značajki je ta, da napada uglavnom zdravi žir, na
stablima koja dobro rastu i imaju visoko deblo (Se hwenke,
1974).


Iz reda leptira u hrastovom se žiru razvijaju gusjenice dviju vrsta savijača:
Cydia splendana Hb. i C. amplana Hb. (fam. Tortricidae). One imaju
sličan razvojni ciklus i način života kao i žirotoč.


Od velikog broja vrsta osa šiškarica (fam. Cynipidae) koje se razvijaju
na hrastu, štete na žiru čini Cynips quercus calicis Burgsd. Napadnuti žir
reagira hipertrofijom na staničje kapice, koja se formira u obliku šiške karakteristična
oblika.


Navedene štetnike žira detaljno je istraživao u srijemskim hrastovim šumama
Maksimovi ć (1982, 1983). Prema tim četverogodišnjim istraživanjima
B. glandium Mrsh. smanjuje urod žira do 37,5%, C. splendana Hb. i


C.amplana Hb. — do 61,1%, a Cynips quercus calicis Burgsd. — 2,3—13,4%.
Ukupni iznos gubitka zbog insekata-razarača žira kretao se od 25 do 55,8%.


Poznato je da B. glandium Mrsh. kao najvažniji razarač žira već odavno
uzrokuje velike štete u hrastovima šumama Europe. Evo nekoliko od mnogobrojnih
podataka koji to potvrđuju.


Još prije 125 godina napominje A 11 u m da štete od žirotoča mogu iznositi
i 100% (Altum, 1874).


Schwenk e (1974) navodi da oštećenja žira od žirotoča iznose u Poljskoj
50—70%, u Sovjetskom Savezu 75%, u Madžarskoj 80—90%, u Slovačkoj
90—100%. Prema Padiju i dr. (1965) i Voroneovu (1967) oštećenost
varira od 50 do 80%.




ŠUMARSKI LIST 3-5/1991 str. 61     <-- 61 -->        PDF

Imamo i domaćih podataka o štetnosti žirotoča. Tako npr. još 1888. godine
možemo naći podatak da je u šumi Šiljkovac, Vlastelinstva Kutjevo, te
godine bilo svega 52% zdravog žira (Radošević , 1888). U već navedenom
citatu Pe t račić a (1926) kaže se da je žir »zadnjih godina ... bio loš (20%
valjanosti).« U tim se primjerima doduše ne spominje uzrok loše kvalitete
žira, ali se s pravom može pretpostaviti da je to bio također Balaninus.
Živojinovi ć (1984) izričito spominje žirotoča kao uzročnika oštećenja
žira, navodeći da »nisu retki slučajevi 100% zaraženosti plodova.«


Ovdje je potrebno naglasiti da se svi ovi podaci odnosi na vremensko
razdoblje 1874—1974 godine, što znači da su štete od žirotoča bile
vrlo velike još sto godina prije nastupa najnovijeg
vala sušenja europskih šuma, koje se pripisuje uglavnom
onečišćenoj atmosferi. Za sada nema nikakvih dokaza
da bi industrijski polutanti na bilo koji način
pogodovali jačem oštećenju žira od insekata i bolesti-
raža raca žira.


Još je više potrebno upozoriti na činjenicu da n i Balaninus ni ostali
insekti-razarači žira, kao što im i ime govori, ne napadaju
stabla (ni oslabljena ni zdrava), nego žir, a to je
nešto sasvim drugo. Prema tome, moglo bi se eventualno govoriti o
štetnom utjecaju imisija na zdravost žira. Za sada — ponavljam — nema nikakvih
indicija, a kamoli dokaza, o takvom utjecaju u našim hrastovim šumama.
Pa čak kada bi on i postojao, to ne znači da bi tako oštećeni žir bio
pogodniji za razvoj žirotoča. Naprotiv, kao što je već naglašeno, Balaninus
za odlaganje jaja preferira upravo zdravi žir. On je prema
tome izrazito primarni štetnik, a to su uglavnom i drugi, manje štetni
insekti koji razaraju žir, baš kao i ostale šumske životinje koje se njime
hrane (npr. glodavci).


Moglo bi se, doduše, dogoditi da polutanti posredno povećaju i brojnost
populacije žirotoča, ali to ne bi bilo zbog oslabljenih stabala nego iz posve
drugog razloga. Mehanizam djelovanja polutanata mogao bi se u tom slučaju
ukratko prikazati na način već spomenut u prethodnom poglavlju, tj. različitom
osjetljivošću žirotoča i njegovih prirodnih neprijatelja: parazita, predatora
i patogenih mikroorganizama. Međutim, ni to se ne događa. Nema dokaza
da bi onečišćenje zraka na bilo koji način pogodovalo razvoju žirotoča
(Balaninus glandium Mrsh.), pa ni drugih insekata-razarača žira. To vrijedi
i za bolesti žira, s tom razlikom što je njihova pojava uglavnom sekundarna,
ali ni tada to nije posljedica fiziološke slabosti stabala, nego posljedica mehaničkog
oštećenja žira od insekata, glodavaca i drugih životinja (Ž i lc ov a,
1954. Ševčenko, 1978, Zemkova, 1972, 1980).


Suvišno je dakle uopće raspravljati o tome da li oslabljena stabla hrasta
lužnjaka napadaju insekti i bolesti — razarači žira, bez obzira na to da li su
oslabljena od industrijskih polutanata ili bilo čega drugog. Pa i sama teza o
polutantima kao uzročnicima (pogotovo kao glavnim i primarnim) sušenje
hrasta, ne samo u nas nego i u drugim evropskim zemljama, veoma je problematična.
Bar za sada, nema nikakvih pouzdanih dokaza o
t a k v o j ulozi polutanata u pro c e s u sušenja naši h n i-
z i n s k i h š u ni a hrasta 1 u ž n j a k a.




ŠUMARSKI LIST 3-5/1991 str. 62     <-- 62 -->        PDF

ZAKLJUČCI


U našim nizinskim šumama hrasta lužnjaka dolazi povremeno do nestašice
žira, što znatno otežava prirodnu i umjetnu obnovu lužnjakovih sastojina.
Te nestašice nastaju uglavnom kao posljedica slabe fruktifikacije,
šteta na žiru od mnogobrojnih faktora žive i nežive prirode i povećane potražnje
za kvalitetnim i zdravim hrastovim sjemenom.


Uzročnici šteta na žiru uglavnom su poznati, iako još nedovoljno istraženi.
S obzirom na to da i polutanti mogu štetno djelovati na fruktifikaciju
šumskih vrsta drveća, aktualno je pitanje da li onečišćeni zrak izravno ili
neizravno pridonosi slabom urodu žira u lužnjakovim šumama.


Za sada se na to pitanje ne može odgovoriti potvrdno. Štoviše, nema ni
dovoljno uvjerljivih dokaza da bi onečišćeni zrak bio uzrok, a pogotovo
glavni, sušenja naših lužnjakovih šuma.


Onečišćena atmosfera djeluje nepovoljno ne samo na drveće, nego i na
insekte, patogene mikroorganizme i na sve ostale članove šumske biocenoze.
Zbog različitog stupnja osjetljivosti pojedinih vrsta prema polutantima mijenjaju
se i sinekološki odnosi u ekosistemu, a to može promijeniti i stupanj
štetnosti pojedinih vrsta insekata i patogenih mikroorganizama. Tako se
obično zbog promijenjenih trofičkih uvjeta, brojnost populacije sekundarnih
štetnika povećava, a primarnih smanjuje.


Vrlo velike štete od insekata-razarača žira pojavljivale su se u našim lužnjakovim
šumama čitavih sto godina prije najnovijeg vala sušenja europskih
šuma, koje se pripisuje uglavnom onečišćenoj atmosferi. Za sada nema dokaza
da bi se u zadnjih desetak godina u tom pogledu nešto izmijenilo.


Nije točno da stabla hrasta lužnjaka, fiziološki oslabljena polutantima,
više napadaju insekti i bolesti-razarači žira. Ti štetnici i bolesti ne napadaju
stablo nego žir, a to je nešto sasvim drugo, Osim toga glavni razarač žira,
Balaninus glandium Mrsh., kao primarni štetnik preferira upravo zdravi žir,
dok se patogene gljivice razvijaju na žiru koji je mehanički oštećen od insekata,
glodavaca i drugih životinja. Zračni polutanti, ukoliko uopće djeluju
na kakvoću žira, mogli bi samo pogoršati, a ne poboljšati trofičke uvjete za
razvoj žirotoča.


LITERATURA


Alt um, B., 1873: Forstzoologie, Berlin.
Bartovčak , D., 1984: Dosadašnja dostignuća i mogućnosti unapređenja gospodarenja
nizinskim šumama. Diskusija. Glasnik za šumske pokuse, posebno izdanje!
(Separatum), Zagreb, str. 142—143.
Druškovič , B., 1988: Rezultati citogenetskih istraživanja i njihov značaj za
utvrđivanje zdravstvenog stanja šuma. Savjetovanje »Propadanje šumskih ekosistema
«, Igman, 1988, str. 179—197.
E s c h e r i c h, K., 1914: Die Forstinsekten Mitteleuropas, Erster Band. Berlin.
F u k a r e k, P., 1980: Bukva. Šumarska enciklopedija, 2. izdanje, 2. svezak. Jugoslavenski
leksikografski zavod, Zagreb, str. 221.
G 1 a v a č, V., 1989: Zbog čega se štete od zračnih polucija prvo pojavljuju na starim,
a ne na mladim stablima grmlju ili prizemnom rašću. Šumarski list,
6—8, Zagreb, str. 315—327.
Glavaš , M., 1990: Stanje objekata za proizvodnju višegodišnjih biljaka u SR Hrvatskoj
u 1987. godini. Glasnik za šumske pokuse, 26, Zagreb, str. 379—391.




ŠUMARSKI LIST 3-5/1991 str. 63     <-- 63 -->        PDF

Gračan, J. et al., 1988: Šumsko sjemenarstvo, oplemenjivanje šumskog drveća,
rasadnička proizvodnja i sušenje šuma u Cehoslovačkoj. Šumarski list,
3—4, Zagreb, str. 143—158.


Golutvin , G. L, 1983: 0 vlijanii promišlenih vibrosov na nekotorih dendrofilnili
nasekomih. Lesnoj žurnal 4, Arhangelsk, str. 127—128.


Halambek , M., 1989: Istraživanje virulentnosti gljive Endothia parasitica (Murr)
And, uzročnika raka pitomog kestena Castanea sativa (Mili). Disertacija. Zagreb.


Huber , B., 1990: Der Zustand des Waldes 1990 in Deutschland. Allgemeine Forst
Zeitschrift, 50, Munchen, str. 1301—1308.
Jovanovic, B., Vukičević, E., 1983: Lužnjak. Šumarska enciklopedija, 2. izdanje,
2. svezak. Jugoslavenski leksikografski zavod, Zagreb, str. 75.


K. D., 1990: Skupljeno 13,5 tena žira. ->Slavonska šuma«, 256, Vinkovci, str. 9.
Kailidis , D., 1985: Ripansi fisikou perivallontos. Pahoiidi-Giapoudi, Thessaloniki.
Kauzlarić , K., 1988: Utjecaj štetnih polutanata na propadanje šuma u Gorskom
kotaru. Šumarski list, 5—6, Zagreb, str. 231—245.
Kauzlarić , K., Kružić , N., 1990: Prilog proučavanju uzroka i trendova pix>
padanja šuma. Glasnik za šumske pokuse, 26, Zagreb, str. 307—317.
Langhofer , A., 1926: Gubar i sušenje naših hrastovih šuma. Glasnik za šumske
pokuse 1, Zagreb, str. 149—233.
Maksimović , M., 1983: Urod hrastovog žira i njegove štetočinje. Šumarski list,
5—6, Zagreb, str. 253—258.
Maksimović, M., M i 1 i v o j e v i ć, B., P e k i ć, R., 1982: Štetočine hrastovog
žira u semenskoj sastojim Kupinske grede. »Zaštita bilja«, 161, Beograd, str.
221—257.
Moffett , W. M., 1989: Life in a Nutshell. National Geographic, Vol. 175, No. 6,
Washington, str. 783—796.
Pe t račić , A., 1926: Pomlađivanje naših hrastovih šuma je u opasnosti. Šumarski
list, 8 i 9, Zagreb, str. 467—469.


Prpić , B., 1986: Die Stieleichenwiilder in Jugoslawien — ihre okologisch-waldbauliche
Problematik. 18-th IUFRO World Congress Ljubljana, str. 298—310.
Prpić , B., 1987: Ekološka i šumsko-uzgojna problematika šuma hrasta lužnjaka


u Jugoslaviji. Šumarski list, 1—2, Zagreb, str. 41—52.
Prpić, B., Ko mleno v i ć, N., S e 1 e t k o v i ć, Z., 1988: Propadanje šuma u SR
Hrvatskoj. Šumarski list, 5—6, Zagreb, str. 195—215.
Radošević , M., 1888: Nješto o procjeni žira. Šumarski list, 11, Zagreb, str.
473—478.
R e v e s, Y., 1989: Samengewinnung in den Waldern Israels. Allgemeine Forst Zeitschrift,
24—26, Munchen, str. 665—666.
Schiitt , P., 1989: Međunarodni aspekti problematike umiranja šuma. Šumarski
list, 6—8, Zagreb, str. 329—333.
Schwenke , W., 1978: Die Forstschadlinge Europas, Zweiter Band, Kafer. Hamburg
und Berlin.
Sikora , J., 1984: Dosadašnja dostignuća i mogućnosti unapređenja gospodarenja
nizinskim šumama. Diskusija. Glasnik za šumske pokuse, posebno izdanje I
(Separatum). Zagreb, str. 144—145.
Sikora , J., 1989: Šumsko kulturni radovi od osnutka do danas. ROŠ »Slavonska
šuma«, Vinkovci, Služba za proizvodnju, Osijek.
S p a i ć, L, 1974: Sadašnje zdravstveno stanje šuma na području jugoistočne Slavonije.
Zbornik o stotoj obljetnici šumarstva jugoistočne Slavonije. Jugoslavenska
akademija znanosti i umjetnosti, Centar za znanstveni rad, Vinkovci,
str. 239—253.
Starčević , T., 1990: Prirodna obnova lužnjakovih sastojina u uvjetima slabog
i neredovitog uroda sjemenom. Glasnik za šumske pokuse, 26, Zagreb, str.
351—359.
Stolina , M. a kolektiv, 1985: Ochrana lesa. Priroda, Bratislava.


161




ŠUMARSKI LIST 3-5/1991 str. 64     <-- 64 -->        PDF

Szujecki , A., 1980: Ekologia owadow lesnych. Panstwowe Wydawnictwo Nau


kove, Warszawa.
Ševčenko , S. V., 1978: Lesnaja iitopatologija. »Visša škola«, Ljvov.
V i c z e, E., 1965: A Balaninus (Curculio) fajok biologaajanak viysgalata a vedeke


zesi lehetosigek scempontjaboi. Erdeszeti Kutatasok (61), str. 291—303.
V i d a k o v ić, M., 1984: Dosadašnja dostignuća i mogućnosti unapređenja gospodarenja
nizinskim šumama. Diskusija. Glasnik za šumske pokuse, posebno izdanje
I (Separatum). Zagreb, str. 147.
Voroncov , A. I., 1967: Lesnaja entomologija. Izdateljstvo »Visšaja škola«, Moskva.
Z e m k o v a, R. I., 1972: Sovremenie preparati v borbe s vrediteljami želudei. Lesnoe
hozjajstvo, 10, Moskva, str. 58—60.
Z em kov a, R. I., 1980: Vrediteli generativnih organov listvenih introducentov.
»Naukova dumka«, Kiev.
2 i 1 c o v a, L. A., 1954: Nasekomie — vrediteli želudei v Bairačnih lesah Stalingradskoj
oblasti. AN SSSR, Trudi Inst. Lesa, T. 21, str. 126—137.
Živojinović , S., 1948: Šumarska entomologija. Naučna knjiga, Beograd.


Air Pollution and Acorn Crop in Our Forests of Pedunculate Oak


Summary


The author discusses possible direct and indirect effects of air pollution upon
the crop of acorns in the forests of pedunculate oak (Quercus robur L.) in Croatia
(Yugoslavia).


Considering the influence of pollutants on the forest biocoenosis he criticizes
the opinion that the air pollution is first and most important link in the chain of
factors causing the dieback of forests and that all outbreaks of insect pests and
diseases appear only secondarily, on physiologically weakened trees.


It is also quite unlikely that the acorn weevil (Balaninus glandium Mrsh.) and
the other acorn destroyers attack more the trees affected by air pollutants.