DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 3-5/1991 str. 53 <-- 53 --> PDF |
IZVORNI ZNANSTVENI ČLANCI — ORIGINAL SCIENTIFIC PAPERS UDK 630*232.311.9 (497.13) (Quercus robus L.) Šum. list CXV (1991) 151 ONEČIŠĆENJE ZRAKA I UROD ŽIRA U NAŠIM ŠUMAMA HRASTA LUŽNJAKA Ivan MIKLOŠ* SAŽETAK: Autor raspravlja o mogućem izravnom i neizravnom utjecaju industrijskih polutanata na urod žira u našim hrastovim šumama. U sklopu razmatranja utjecaja polutanata na šumsku biocenozu kritički se osvrće na prilično rašireno mišljenje prema kojemu je onečišćeni zrak prva i najvažnija karika u lancu uzročnika propadanja šuma i da se tek sekundarno, na fiziološki oslabljenim stablima, pojavljuju štetni insekti i patogene gljive. Osobito se suprotstavlja shvaćanju da stabla hrasta lužnjaka, oslabljena industrijskim polutantima, češće napadaju insekti i bolesti — razarači žira, posebno žirotoč Balaninus glandium Mrsh. Ključne riječi: Urod žira, onečišćeni zrak, šumski štetnici i bolesti, razarači žira. UVOD U nizinskim hrastovim šumama na području Hrvatske dolazi povremeno do nestašice žira, što znatno otežava prirodnu i umjetnu obnovu lužnjakovih sastojina. Te su nestašice uglavnom posljedica slabe fruktifikacije, šteta na žiru od mnogobrojnih faktora žive i nežive prirode i povećane potražnje za kvalitetnim i zdravim hrastovim sjemenom. Uzročnici šteta na žiru uglavnom su poznati, iako još nedovoljno istraženi. S obzirom na to da i polutanti mogu štetno djelovati na fruktifikaciju šumskih vrsta drveća, aktualno je pitanje da li onečišćenje zraka izravno ili neizravno pridonosi slabom urodu žira u našim šumama hrasta lužnjaka. NESTAŠICE ŽIRA Manje ili više izražene nestašice žira pojavljuju se povremeno već od najranijih vremena gospodarenja našim hrastovim šumama, posebno šumama hrasta lužnjaka. Tako se npr. još Petrači ć (1926) tuži da »žira lužnjaka nema na tržištu, a ukoliko ga je zadnjih godina bilo (jamačno od krađe), nije mnogo vrijedio, jer je bio loš (20 posto valjanosti) te pomješan sa žirom kitnjakom i cerom, a ipak vrlo skup.« Danas među našim šumarskim stručnjacima prevladava mišljenje da su nestašice žira u nas u posljednje vrijeme još češće i izrazitije. Da li je to točno, i ako jest, koji su tome uzroci? * Prof. dr. Ivan Mikloš, Šumarski fakultet, Zagreb, Šimunska c. 25 |
ŠUMARSKI LIST 3-5/1991 str. 54 <-- 54 --> PDF |
Ne postoje potpuni i pouzdani statistički podaci o skupljenom žiru u našim šumama, ali kada bi oni i postojali, to ne bi bili i podaci o ukupnom urodu žira. On je uvijek veći, ponekad i znatno veći, od prikupljene količine. Šumska gospodarstva u pravilu skupljaju samo onoliko žira koliko je dovoljno za njihove vlastite potrebe, a rjeđe za prodaju. Prema Si ko r i (1989) u godinama rekordnih uroda na području »Slavonske šume« Vinkovci manje količine žira prodane su van radne organizacije. Tako je npr. 1985. god. jedan dio skupljenog žira prodan Šumskom gospodarstvu Krnovo u Češkoslovačkoj (Gračan, et al. 1988). Događa se ipak da u rodnim godinama znatan dio žira ostaje u šumi. Koliko će se pojedinih godina skupiti, to ovisi i o raznim drugim okolnostima. Tako npr. čitamo u listu »Slavonska šuma«, br. 256 od 26. siječnja 1990. da je u sjemenskim sastojinama Jasenovača, Ključevac i Zverinjak, na području OOUR-a Uzgoja i zaštite šuma Podravska Slatina, u jesen 1989. godine sakupljeno 13,5 tona žira i da bi količine bile vjerojatno veće da je cijena bila na vrijeme utvrđena. Ili drugi primjer: prema usmenom saopćenju ing. J ureše , na području Šumskog gospodarstva »Hrast« Vinkovci, skupljeno je u jesen 1990. god. oko 20 vagona žira, a otprilike polovica te količine ostala je u šumi, jer nije bilo potrebe za daljnjjim skupljanjem. Događa se također da neke godine žir rodi dobro, čak i obilno, ali strada od štetnih insekata, gljivica, ekstremnih temperatura i dr. i tako oštećen postaje neupotrebljiv za sjetvu. Ako mu je kakvoća jako loša, onda se on niti ne skuplja, ali se i tada kaže da »nije bilo žira«, što, dakako, nije točno ako je riječ o rodnim ili nerodnim godinama. Uglavnom se smatra da su nestašice žira rezultat slabe fruktifikacije hrastovih stabala. Tako npr. prema S p a i ć u (1984) »urod žira nas decenijama zabrinjava. Riječ je o obnovi sastojina, koje se međutim ne mogu obnavljati bez uroda. Čitav proizvodni proces stoji, čeka, trpi ...«. Prema S i k o r i (1984) »u posljednjih dvadesetak godina urod sjemena hrasta lužnjaka prilično je neredovit i u cjelini gledano slab. Ustaljena je praksa da se potrebne količine žira nabavljaju sa strane...« Prpi ć (1987) konstatira da »lužnjakova stabla sve rjeđe rode žirom, pa je i prirodna i umjetna obnova hrastovih sastojina otežana.« O istom problemu na području Šumarije Vrbovec raspravlja Starčević (1990). Jedan je od uzroka povremenih nestašica i taj, što urod, bez obzira na količinu, često nije dovoljan za povećanu potrošnju, naročito kvalitetnog žira. Prema Maksim o vic u (1983) »šumarski stručnjaci poklanjaju sve više pažnje obnovi i podizanju novih hrastovih šuma. Za takvu orijentaciju postoji velika potražnja kvalitetnog sjemena u nas i vani. Za sada najviše se traži žir nizinskog hrasta Quercus robur, a sakupljene količine ne zadovoljavaju potražnju.« Tako je npr. na području »Slavonske šume« Vinkovci 1989. god. skupljeno 496 tona žira, što je nadprosječna količina za razdoblje 1974—1989, ali ipak za oko 20 tona manja od potreba (Si ko r a, 1989). Sredinom sedamdesetih godina žir se počeo upotrebljavati u rasadničkoj proizvodnji hrastovih biljaka, a proizvodnja uglavnom raste. Primjerice na području »Slavonske šume« Vinkovci površina rasadnika 1979. god. iznosila je 86 ha, 1982. god. 170 ha, a 1989. god. oko 200 ha (Si kora , 1989). Kao primjer za povećanu proizvodnju hrastovih biljaka neka posluže podaci istog autora, prikazani u tab. 1 (Si ko r a, 1989). |
ŠUMARSKI LIST 3-5/1991 str. 55 <-- 55 --> PDF |
U šumskim rasadnicima na području čitave Hrvatske 1987. god. proizvedeno je preko 5 milijuna sadnica hrasta više nego prethodne, 1986. godine (Glavaš, 1990). Ne može se, dakle, pouzdano odgovoriti na pitanje koliko su nestašice žira posljedija smanjene fruktifikacije hrasta, koliko eventualno pojačane pojave šumskih štetnika i bolesti, a koliko povećane potražnje za kvalitetnim i zdravim hrastovim sjemenom. Sigurno je samo to da proizvodnja često nije u stanju zadovoljiti potražnju. A to znači da je potrebno temeljitije istražiti i po mogućnosti otkloniti uzroke slabog uroda žira i tako povećati proizvodnju. Tablica 1. Broj sadnica hrasta lužnjaka proizvedenih na području »Slavonske šume« 1974—1989. god. (prema Si ko r i, 1989) 1974. 1977. 1978. 1979. 1980. 1981. Opaska 1.450.000 1.975.000 1.110.000 4.787.000 1.776.000 1.440.000 1974—1984. bezŠ.G. 1982. 1983. 1984. Slavonska 5.245.000 4.987.500 5.655.000ukupno 28.425.500 prosjek 3.158.389 Požega 1985--1989. 1985. 1986. 1987. 1988. 1989. ukupno prosjek 6.601.700 8.100.200 7.853.800 9.330.000 4.518.000 36.403.700 7.280.740 Prema S i k o r i (1989) »redovna opskrbljenost sjemenom (odnosi se uglavnom na hrast lužnjak) ostaje i dalje kao limitirajući faktor prirodne i umjetne obnove i svih radova koji su s njom povezani. Stoga istraživanja mogućnosti utjecaja na urod imaju izuzetan značaj.« UZROCI SLABOG URODA ŽIRA U normalnim prilikama hrast lužnjak obilnije rađa sjemenom svake 3. do 5. godine (Jovanović i Vukičević, 1983). Prema tome, slabi urod žira izvan tih godina možemo smatrati normalnom pojavom. Nas, međutim, zanima zašto nema žira ni u godinama koje bi — u skladu s tom zakonitošću — trebale biti rodne. Dosadašnja istraživanja pokazala su da i u rodnim i u manje rodnim godinama veći dio uroda propada tijekom rasta i sazrijevanja žira od lipnja do konca kolovoza. Tako je npr. Maksimovi ć (1982) utvrdio da je postotak zdravog žira u sjemenskoj sastojini Kupinske grede 1978—1980 godine iznosio svega 0,8—5,8%. Koji su uzroci propadanja žira od pojave zametka do opadanja sa stabla i kakva je u tome uloga industrijskih polutanata? Odgovor na to pitanje ukazao bi na mogućnost poduzimanja odgovarajućih zaštitnih mjera radi povećanja uroda žira. 153 |
ŠUMARSKI LIST 3-5/1991 str. 56 <-- 56 --> PDF |
Sjemenska sastojina hrasta lužnjaka Stari Kozjak, g. j . Turopoljski lug, Šumarija Velika Gorica (Foto: I. Mikloš) Dva su osnovna uzroka slabe fruktifikacije hrasta lužnjaka: izostana k cvatnje i prijevremeno opadanje sjemena. Već je odavno poznato da cvatnja može izostati nakon jače defolijacije hrastovih sastojina. Tako je npr. još 1888. godine Koč a primijetio da je posljedica brštenja gubara »slabi rast, a puno veća šteta što nema žira ni šiške« (Langhofer , 1926). Ocjenjujući štetnost defolijatora Escheric h (1914) smatra da oni, upravo zato što onemogućuju cvatnju, čak i više utječu na urod sjemena nego insekti koji sjeme direktno uništavaju (razarači žira). Prema S p a i ć u (1974) slabi urod žira posljedica je čestih masovnih pojava mrazovaca koji posljednjih decenija dominiraju među defolijatorima u našim lužnjakovim šumama. U hrastovim šumama Francuske također postoje problemi s urodom žira. Utvrđeno je da su razna oboljenja i insekti baš u doba zametnja plodova jedan od primarnih uzroka da urod žira nije onakav kao što je nekad bio (Vi đakovi ć, 1984). U Izraelu insekti-razarači žira čine tako velike štete na tamošnjim hrastovima Quercus ithaburensis Dence, Q. boissieri Reut. i Q. calliprinos Webb, da se žir mora redovito tretirati kemijskim preparatima (Reves, 1983). Tijekom rasta i sazrijevanja žir služi kao hrana čitavom nizu fitofagnih životinjskih vrsta i kao supstrat za razvoj gljivica koje uzrokuju trulež. Tako se npr. u šumama Sjeverne Amerike samo među pticama i sisavcima nalazi čak 80 |
ŠUMARSKI LIST 3-5/1991 str. 57 <-- 57 --> PDF |
vrsta koje se hrane svježim žirom (M o f f e t, 1989). Prema Maksimoviću (1982) više životinje su glavni konzumenti žira u godinama malog uroda, dok je u rodnim godinama njihova uloga u tom pogledu zanemariva. No i tada mogu nastati velike štete ondje gdje postoji nomadsko pašarenje. Tako je npr. u nekim šumama na bjelovarskom području 1983. god. žir vrlo dobro rodio, ali su ga stada ovaca potpuno uništila (Bartovčak , 1984). Od abiotičkih utjecaja nepovoljnih za urod žira najvažniji su ekstremne vremenske prilike u vrijeme sazrijevanja plodova. One uglavnom djeluju lokalno, ali mogu uzrokovati velike gubitke. Radoševi ć je još 1887. godine zapazio da je na području Kutjeva, poslije dugotrajne lipanjske suše i vlažne jeseni te godine, bilo svega 40% valjanog sjemena (Radošević , 1888). Maksimovi ć (1982, 1983) je ustanovio da je u jednom odjelu sjemenske sastojine Kupinske grede 1981. godine tuča uništila do 85,8% nezrelog žira. Isti autor navodi podatak Baganič a da 1% mladog žira otpada zbog ožegotina suncem. Poznato je također da kiša može spriječiti oprašivanje, a kasni mraz uništiti cvjetove na stablima. Kada u proljeće mraz uništi komarce, to je obično i znak da će hrast te godine slabo roditi. U istočnoj Slavoniji postoji od davnina uzrečica: »Nema komaraca — nema žira«. U novije vrijeme sve se više istražuje i utjecaj onečišćene atmosfere na fruktifikaciju šumskih vrsta drveća. Utvrđeno je da polutanti mogu djelovati i genotoksično, smanjujući reproduktivnu sposobnost stanice, pa i čitave biljke (Druškovič , 1988). Na taj način oni znatno reduciraju ili potpuno uništavaju urod normalnog, klijavog sjemena. Prema S t o 1 i n i et al. (1985) drveće izloženo djelovanju imisija ne proizvodi sjeme, ili su sjemenke prazne, postupno se suše i nakon nekog vremena otpadaju. Zanimljivo je da zračna polucija u nekim slučajevima može na fruktifikaciju stabla imati posve suprotan učinak, tj. izazvati prekomjerni urod sjemena. Prema Glav a ču (1989) ona kod bukve dovodi do hormonalne poremetnje, koja se očituje u čitavom nizu degenerativnih promjena (redukcija broja listova i njihove veličine, vrlo rano žućenje listova i njihovo otpadanje u ranu jesen, smanjenje broja dugih i stvaranje mnoštva kratkih izbojaka, stagnacija visinskog prirasta), ali i u svakogodišnjem obilnom u- r o d u sjemena . Takva patološka hiperprodukcija bukvice zabilježena je i prošle, 1990. godine u mnogim bukovim šumama u Njemačkoj (Huber , 1990). Inače se u normalnim okolnostima puni urod bukve ponavlja svake 2. do 12. godine, što ovisi o nadmorskoj visini sastojine (Fukare k 1980). Unatoč tome što se onečišćenje atmofere u svijetu nastavlja, pa i povećava, u našim hrastovim šumama do sada nije primijećeno ni genotoksično djelovanje polutanata, ni bilo kakva patološka pojava kod fruktifikacije hrasta. Istina, mjestimice i povremeno dolazi do preobilnog uroda i tada je žir vrlo sitan, ali inače zdrav, dobre klijavosti i daje normalne biljke. Radi se o normalnoj pojavi, koja je odavno poznata kod gotovo svih vrsta biljaka, osobito u voćarstvu. Prema tome ne može se, bar za sada, govoriti o nekom izravnom štetnom djelovanju polutanata na urod žira u našim hrastovim šu mama. A data i bol liest i te poli tak outant pogoduj u neizravn o razvoj u smanjuj u štetni h urod ? ins e ka155 |
ŠUMARSKI LIST 3-5/1991 str. 58 <-- 58 --> PDF |
U domaćoj i stranoj stručnoj literaturi, ali i u široj javnosti, prilično je rašireno mišljenje da su štete na drveću ne samo od insekata nego i od svih ostalih biotičkih, pa i abiotičkih faktora, posljedica djelovanja polutanata. Tako npr. Schiit t (1989) smatra da su primarni uzroci propadanja šuma štetne tvari u zraku, koje se od mjesta emitiranja prenose na velike daljine, a uz to djeluju abiotički i biotički štetni faktori, koji se mijenjaju prema mjestu i vremenu i napadaju već načetu šumu. Slično mišljenje, prema kojem je onečišćeni zrak prva i najvažnija karika u lancu uzročnika propadanja šuma, zastupaju Kauzlarić i Kružić (1990), a Prpić et al. (1988) navode da »poslije stres stanja koja se opetuju, pojavljuju se sekundarno, na fiziološki oslabljenim stablima štetni insekti i patogene gljive«. Štoviše, Prpi ć (1986, 1987) pretpostavlja da industrijski polutanti neizravno uzrokuju i slab urod žira. Prema tom autoru »razlozi slabe fruktifikacije hrasta lužnjaka su vjerojatno i u industrijskim polutantima. Oslabljena stabla hrasta lužnjaka napadaju insekti i bolesti — razarači žira, pa se slab urod često pripisuje samo njima«. Da li je, i koliko, takvo tumačenje procesa sušenja šuma točno i koliko se ono može primijeniti ni slab urod žira? U odgovoru na to pitanje valja poći od jedne činjenice koja je vrlo važna i općenito dobro poznata, ali se unatoč tome često zanemaruje: polutanti djeluju manje ili više štetno ne samo na drveće, nego i na insekte, na uzročnike biljnih bolesti i na sve ostale organske vrste koje žive u šumi, tj. na čitavu šumske biocenozu, pa i na čitav ekosistem. Svi članovi biocenoze nekog biotopa onečišćenog polutantima žive u istim nepovoljnim uvjetima promijenjene »kemijske klime«, iako pojedine vrste pokazuju vrlo različit stupanj osjetljivosti prema pojedinim polutantima. Zato se mijenjaju i sinekološki odnosi u šumskoj biocenozi, a to znači da se mijenja i stupanj štetnosti pojedinih vrsta insekata i patogenih mikroorganizama: neke postaju više, a neke manje štetne, dok se kod nekih u tom pogledu ne primjećuju bitne promjene. UTJECAJ POLUTANATA NA ŠTETNIKE I BOLESTI ŠUMSKOG DRVEĆA Polutanti utječu na šumske insekte na dva načina: direktno, tj. neposrednim kontaktom, i indirektno — pute m hrane . To znači da na gospodarski štetne vrste djeluju putem drveća na kojima ti štetnici žive i njima se hrane. Značenje tog utjecaja sastoji se u tome, što on mijenja trofičke uvjete štetnika, čime se povratno mijenja i njihov odnos prema biljci-hraniteljici, tj. mijenja se stupanj njihove štetnosti. Za razliku od direktno g utjecaja polutanata, koji je uvijek nepovoljan za sve vrste insekata, indirektn i je utjecaj različit, već prema tome da li se radi o primarnim ili sekundarnim štetnicima. Prema opće prihvaćenoj definiciji, primarni su štetnici oni, koji se hrane uglavnom fiziološki zdravim biljkama (većina defolijatora), dok sekundarni napadaju one biljke, koje su iz bilo kojeg razloga (suša, požar, defolijatori i dr.) fiziološki oslabile (većina potkornjaka i ksilofaga). Posve je, dakle, razumljivo da se u šumama koje se suše zbog polutanata, uglavnom baš ti štetnici pojavljuju u povećanoj brojnosti. Treba međutim naglasiti da se to događa ne zato što bi njihovom razvoju pogodovali polutanti, nego poboljšani |
ŠUMARSKI LIST 3-5/1991 str. 59 <-- 59 --> PDF |
trofički uvjeti. Također valja naglasiti da to u pravilu ne vrijedi i za primarne štetnike. Trofički uvjeti za njihov razvoj u takvim se prilikama ne poboljšavaju. Naprotiv, oni postaju lošiji, osobito u slučaju jačeg pogoršanja zdravstvenog stanja šuma. U šumskim sastojinama na području industrijskih imisija primjećuje se relativno mala brojnost populacija defolijatora (Szujecki, 1980). Pokusima u laboratoriju dokazano je da se gusjenice gubara (Lymantria dispar L.) i topolina čupavog prelca (Pygaera anastomosis L.) slabije razvijaju na hrani onečišćenoj fluorovodikom, klorom i sumporom, od onih koje se hrane »čistom« hranom. One se polaganije razvijaju, smrtnost im je veća, daju kukuljice manje težine i leptire manje plodnosti od onih u kontroli (G o 1 u t v i n, 1983). Isti je autor utvrdio da se u vrijeme jedne gradacije čupavog prelca, topolinog gubara i finske sovice brojnost navedenih štetnika na dotičnom području povećala svugdje, osim u onim područjima koja su bila onečišćena industrijskim imisijama. Djelovanje polutanata u navedenim primjerima može se prema tome usporediti s djelovanjem insekticida u subletalnim dozama. U prirodi se, doduše, događa da u onečišćenom području poraste i brojnost populacije nekog defolijatora, ali ni to ne znači da onečišćeni zrak i hrana tom defolijatoru bolje »prijaju«, nego samo to da je on na onečišćeni okoliš otporniji od svojih prirodnih neprijatelja (parazita, predatora i entomopatogenih mikroorganizama) i konkurenata. Zato njihovo djelovanje kao reduktivnog faktora slabi, a to pruža šansu defolijatoru da ojača svoj biotički potencijal. P o 1 u t a n 1 i mogu nepovoljno djelovati i na uzročnike biljnih bolesti. Prema Shaeferu i Hedgecocku (cit. Kai- I i d i s, 1985) Lophodermium pinastri, Hypodermella sp., Peridermium, Puccinia i druge gljivice koje napadaju listove i iglice, rjeđe su u područjima s imisijama SOj. Štoviše, u određenim koncentracijama SO^ često djeluje kao lungicid (Kailidis , 1985), što je sasvim razumljivo kada se zna da ima jako fungicidno djelovanje i da je bio jedan od najvažnijih sastojaka nekadašnjih fungicidnih preparata. Slično kao kod insekticida, i ovdje se djelovanje nekih polutanata može usporediti s djelovanjem fungicida u subletalnim dozama. Rak kestenove kore (Endotliia parasitica Murr And) unesen je u našu zemlju 1950. godine i od tada se brzo proširio po svim našim šumama gdje ima pitomog kestena. Međutim, u posljednje vrijeme kesten se u čitavoj Europi, pa i u nas, spontano oporavlja od te bolesti. Uzrok su tome određene promjene u virulentnosti pojedinih sojeva patogena. Naime, uz virulentne, sve se više pojavljuju hipovirulentni sojevi, koji utječu na virulentnost ostalih sojeva patogena (Halambek, 1989). Dakle, u uvjetima sve jačeg onečišćenja atmosfere rak kestenove kore postaje sve manje agresivan. Kako sada tu pojavu dovesti u sklad s tezom da se na stablima, fiziološki oslabljenim od polutanata, pojavljuju — sekundarno — patogene gljive? Logičnije bi bilo pretpostaviti suprotno, tj. da polutanti nepovoljno utječu i na razvoj raka kestenove kore. Ni to se, dakako, ne bi smjelo tvrditi prije nego bi se ta pretpostavka dokazaia. No bez obzira da li postoji neka uzročno-posljediena veza između tih dviju pojava, sigurno je da polutanci nisu primarni, a rak kore sekundarni uzrok sušenja kestena. |
ŠUMARSKI LIST 3-5/1991 str. 60 <-- 60 --> PDF |
Navedeni, ali i mnogi drugi primjeri iz novije literature, unose sve više svijetla u zamršeni mehanizam djelovanja polutanata na šumsku biocenozu, opovrgavajući veoma pojednostavnjeno shvaćanje da su polutanti primarni, a svi insekti i bolesti sekundarni uzročnici šteta na šumskom drveću. Prema takvom shvaćanju svaka novija pojava štetnih insekata i patogenih mikroorganizama u šumama svodi se redovito na vrlo jednostavnu šablonu: polutanti -> fiziološki oslabljeno drveće -> štetnici i bolesti. Koliko je to netočno pokazuje upravo primjer žirotoča (Balaninus glandium Mrsh), glavnog štetnika žira u hrastovim šumama. BALANINVS GLANDIUM MRSH I DRUGI RAZARA« ŽIRA Pod skupnim nazivom »razarači žira« razumijevamo sve one insekte, koji se bar u jednom razvojnom stadiju razvijaju u žiru, njime se hrane i na taj način ga oštećuju. Unutar te skupine nazivom »žlrotoč« označujemo one vrste iz roda Balaninus, koje se hrane žirom. Među njima je i jedna koja se radije hrani plodovima lijeske, pa se zato češće zove »Ijeskotoč« (Balaninus elaphusMrsh). Od svih Balaninus vrsta u našim europskim šumama najbrojnija je B. glandium Mrsh. Zato kada kažemo »žirotoč«, obično mislimo na tu vrstu. B .glandium Mrsh. tipični je predstavnik porodice pipa (Curculionidae). Po dugačkom, tankom rilu i drugim morfološkim karakteristikama Iako ga je prepoznati. Po svom načinu života, koji je već odavno dosta dobro proučen, postao je jedan od najpoznatijih štetnika hrastovih šuma. Jedna od njegovih ekoloških značajki je ta, da napada uglavnom zdravi žir, na stablima koja dobro rastu i imaju visoko deblo (Se hwenke, 1974). Iz reda leptira u hrastovom se žiru razvijaju gusjenice dviju vrsta savijača: Cydia splendana Hb. i C. amplana Hb. (fam. Tortricidae). One imaju sličan razvojni ciklus i način života kao i žirotoč. Od velikog broja vrsta osa šiškarica (fam. Cynipidae) koje se razvijaju na hrastu, štete na žiru čini Cynips quercus calicis Burgsd. Napadnuti žir reagira hipertrofijom na staničje kapice, koja se formira u obliku šiške karakteristična oblika. Navedene štetnike žira detaljno je istraživao u srijemskim hrastovim šumama Maksimovi ć (1982, 1983). Prema tim četverogodišnjim istraživanjima B. glandium Mrsh. smanjuje urod žira do 37,5%, C. splendana Hb. i C.amplana Hb. — do 61,1%, a Cynips quercus calicis Burgsd. — 2,3—13,4%. Ukupni iznos gubitka zbog insekata-razarača žira kretao se od 25 do 55,8%. Poznato je da B. glandium Mrsh. kao najvažniji razarač žira već odavno uzrokuje velike štete u hrastovima šumama Europe. Evo nekoliko od mnogobrojnih podataka koji to potvrđuju. Još prije 125 godina napominje A 11 u m da štete od žirotoča mogu iznositi i 100% (Altum, 1874). Schwenk e (1974) navodi da oštećenja žira od žirotoča iznose u Poljskoj 50—70%, u Sovjetskom Savezu 75%, u Madžarskoj 80—90%, u Slovačkoj 90—100%. Prema Padiju i dr. (1965) i Voroneovu (1967) oštećenost varira od 50 do 80%. |
ŠUMARSKI LIST 3-5/1991 str. 61 <-- 61 --> PDF |
Imamo i domaćih podataka o štetnosti žirotoča. Tako npr. još 1888. godine možemo naći podatak da je u šumi Šiljkovac, Vlastelinstva Kutjevo, te godine bilo svega 52% zdravog žira (Radošević , 1888). U već navedenom citatu Pe t račić a (1926) kaže se da je žir »zadnjih godina ... bio loš (20% valjanosti).« U tim se primjerima doduše ne spominje uzrok loše kvalitete žira, ali se s pravom može pretpostaviti da je to bio također Balaninus. Živojinovi ć (1984) izričito spominje žirotoča kao uzročnika oštećenja žira, navodeći da »nisu retki slučajevi 100% zaraženosti plodova.« Ovdje je potrebno naglasiti da se svi ovi podaci odnosi na vremensko razdoblje 1874—1974 godine, što znači da su štete od žirotoča bile vrlo velike još sto godina prije nastupa najnovijeg vala sušenja europskih šuma, koje se pripisuje uglavnom onečišćenoj atmosferi. Za sada nema nikakvih dokaza da bi industrijski polutanti na bilo koji način pogodovali jačem oštećenju žira od insekata i bolesti- raža raca žira. Još je više potrebno upozoriti na činjenicu da n i Balaninus ni ostali insekti-razarači žira, kao što im i ime govori, ne napadaju stabla (ni oslabljena ni zdrava), nego žir, a to je nešto sasvim drugo. Prema tome, moglo bi se eventualno govoriti o štetnom utjecaju imisija na zdravost žira. Za sada — ponavljam — nema nikakvih indicija, a kamoli dokaza, o takvom utjecaju u našim hrastovim šumama. Pa čak kada bi on i postojao, to ne znači da bi tako oštećeni žir bio pogodniji za razvoj žirotoča. Naprotiv, kao što je već naglašeno, Balaninus za odlaganje jaja preferira upravo zdravi žir. On je prema tome izrazito primarni štetnik, a to su uglavnom i drugi, manje štetni insekti koji razaraju žir, baš kao i ostale šumske životinje koje se njime hrane (npr. glodavci). Moglo bi se, doduše, dogoditi da polutanti posredno povećaju i brojnost populacije žirotoča, ali to ne bi bilo zbog oslabljenih stabala nego iz posve drugog razloga. Mehanizam djelovanja polutanata mogao bi se u tom slučaju ukratko prikazati na način već spomenut u prethodnom poglavlju, tj. različitom osjetljivošću žirotoča i njegovih prirodnih neprijatelja: parazita, predatora i patogenih mikroorganizama. Međutim, ni to se ne događa. Nema dokaza da bi onečišćenje zraka na bilo koji način pogodovalo razvoju žirotoča (Balaninus glandium Mrsh.), pa ni drugih insekata-razarača žira. To vrijedi i za bolesti žira, s tom razlikom što je njihova pojava uglavnom sekundarna, ali ni tada to nije posljedica fiziološke slabosti stabala, nego posljedica mehaničkog oštećenja žira od insekata, glodavaca i drugih životinja (Ž i lc ov a, 1954. Ševčenko, 1978, Zemkova, 1972, 1980). Suvišno je dakle uopće raspravljati o tome da li oslabljena stabla hrasta lužnjaka napadaju insekti i bolesti — razarači žira, bez obzira na to da li su oslabljena od industrijskih polutanata ili bilo čega drugog. Pa i sama teza o polutantima kao uzročnicima (pogotovo kao glavnim i primarnim) sušenje hrasta, ne samo u nas nego i u drugim evropskim zemljama, veoma je problematična. Bar za sada, nema nikakvih pouzdanih dokaza o t a k v o j ulozi polutanata u pro c e s u sušenja naši h n i- z i n s k i h š u ni a hrasta 1 u ž n j a k a. |
ŠUMARSKI LIST 3-5/1991 str. 62 <-- 62 --> PDF |
ZAKLJUČCI U našim nizinskim šumama hrasta lužnjaka dolazi povremeno do nestašice žira, što znatno otežava prirodnu i umjetnu obnovu lužnjakovih sastojina. Te nestašice nastaju uglavnom kao posljedica slabe fruktifikacije, šteta na žiru od mnogobrojnih faktora žive i nežive prirode i povećane potražnje za kvalitetnim i zdravim hrastovim sjemenom. Uzročnici šteta na žiru uglavnom su poznati, iako još nedovoljno istraženi. S obzirom na to da i polutanti mogu štetno djelovati na fruktifikaciju šumskih vrsta drveća, aktualno je pitanje da li onečišćeni zrak izravno ili neizravno pridonosi slabom urodu žira u lužnjakovim šumama. Za sada se na to pitanje ne može odgovoriti potvrdno. Štoviše, nema ni dovoljno uvjerljivih dokaza da bi onečišćeni zrak bio uzrok, a pogotovo glavni, sušenja naših lužnjakovih šuma. Onečišćena atmosfera djeluje nepovoljno ne samo na drveće, nego i na insekte, patogene mikroorganizme i na sve ostale članove šumske biocenoze. Zbog različitog stupnja osjetljivosti pojedinih vrsta prema polutantima mijenjaju se i sinekološki odnosi u ekosistemu, a to može promijeniti i stupanj štetnosti pojedinih vrsta insekata i patogenih mikroorganizama. Tako se obično zbog promijenjenih trofičkih uvjeta, brojnost populacije sekundarnih štetnika povećava, a primarnih smanjuje. Vrlo velike štete od insekata-razarača žira pojavljivale su se u našim lužnjakovim šumama čitavih sto godina prije najnovijeg vala sušenja europskih šuma, koje se pripisuje uglavnom onečišćenoj atmosferi. Za sada nema dokaza da bi se u zadnjih desetak godina u tom pogledu nešto izmijenilo. Nije točno da stabla hrasta lužnjaka, fiziološki oslabljena polutantima, više napadaju insekti i bolesti-razarači žira. Ti štetnici i bolesti ne napadaju stablo nego žir, a to je nešto sasvim drugo, Osim toga glavni razarač žira, Balaninus glandium Mrsh., kao primarni štetnik preferira upravo zdravi žir, dok se patogene gljivice razvijaju na žiru koji je mehanički oštećen od insekata, glodavaca i drugih životinja. Zračni polutanti, ukoliko uopće djeluju na kakvoću žira, mogli bi samo pogoršati, a ne poboljšati trofičke uvjete za razvoj žirotoča. LITERATURA Alt um, B., 1873: Forstzoologie, Berlin. Bartovčak , D., 1984: Dosadašnja dostignuća i mogućnosti unapređenja gospodarenja nizinskim šumama. Diskusija. Glasnik za šumske pokuse, posebno izdanje! (Separatum), Zagreb, str. 142—143. Druškovič , B., 1988: Rezultati citogenetskih istraživanja i njihov značaj za utvrđivanje zdravstvenog stanja šuma. Savjetovanje »Propadanje šumskih ekosistema «, Igman, 1988, str. 179—197. E s c h e r i c h, K., 1914: Die Forstinsekten Mitteleuropas, Erster Band. Berlin. F u k a r e k, P., 1980: Bukva. Šumarska enciklopedija, 2. izdanje, 2. svezak. Jugoslavenski leksikografski zavod, Zagreb, str. 221. G 1 a v a č, V., 1989: Zbog čega se štete od zračnih polucija prvo pojavljuju na starim, a ne na mladim stablima grmlju ili prizemnom rašću. Šumarski list, 6—8, Zagreb, str. 315—327. Glavaš , M., 1990: Stanje objekata za proizvodnju višegodišnjih biljaka u SR Hrvatskoj u 1987. godini. Glasnik za šumske pokuse, 26, Zagreb, str. 379—391. |
ŠUMARSKI LIST 3-5/1991 str. 63 <-- 63 --> PDF |
Gračan, J. et al., 1988: Šumsko sjemenarstvo, oplemenjivanje šumskog drveća, rasadnička proizvodnja i sušenje šuma u Cehoslovačkoj. Šumarski list, 3—4, Zagreb, str. 143—158. Golutvin , G. L, 1983: 0 vlijanii promišlenih vibrosov na nekotorih dendrofilnili nasekomih. Lesnoj žurnal 4, Arhangelsk, str. 127—128. Halambek , M., 1989: Istraživanje virulentnosti gljive Endothia parasitica (Murr) And, uzročnika raka pitomog kestena Castanea sativa (Mili). Disertacija. Zagreb. Huber , B., 1990: Der Zustand des Waldes 1990 in Deutschland. Allgemeine Forst Zeitschrift, 50, Munchen, str. 1301—1308. Jovanovic, B., Vukičević, E., 1983: Lužnjak. Šumarska enciklopedija, 2. izdanje, 2. svezak. Jugoslavenski leksikografski zavod, Zagreb, str. 75. K. D., 1990: Skupljeno 13,5 tena žira. ->Slavonska šuma«, 256, Vinkovci, str. 9. Kailidis , D., 1985: Ripansi fisikou perivallontos. Pahoiidi-Giapoudi, Thessaloniki. Kauzlarić , K., 1988: Utjecaj štetnih polutanata na propadanje šuma u Gorskom kotaru. Šumarski list, 5—6, Zagreb, str. 231—245. Kauzlarić , K., Kružić , N., 1990: Prilog proučavanju uzroka i trendova pix> padanja šuma. Glasnik za šumske pokuse, 26, Zagreb, str. 307—317. Langhofer , A., 1926: Gubar i sušenje naših hrastovih šuma. Glasnik za šumske pokuse 1, Zagreb, str. 149—233. Maksimović , M., 1983: Urod hrastovog žira i njegove štetočinje. Šumarski list, 5—6, Zagreb, str. 253—258. Maksimović, M., M i 1 i v o j e v i ć, B., P e k i ć, R., 1982: Štetočine hrastovog žira u semenskoj sastojim Kupinske grede. »Zaštita bilja«, 161, Beograd, str. 221—257. Moffett , W. M., 1989: Life in a Nutshell. National Geographic, Vol. 175, No. 6, Washington, str. 783—796. Pe t račić , A., 1926: Pomlađivanje naših hrastovih šuma je u opasnosti. Šumarski list, 8 i 9, Zagreb, str. 467—469. Prpić , B., 1986: Die Stieleichenwiilder in Jugoslawien — ihre okologisch-waldbauliche Problematik. 18-th IUFRO World Congress Ljubljana, str. 298—310. Prpić , B., 1987: Ekološka i šumsko-uzgojna problematika šuma hrasta lužnjaka u Jugoslaviji. Šumarski list, 1—2, Zagreb, str. 41—52. Prpić, B., Ko mleno v i ć, N., S e 1 e t k o v i ć, Z., 1988: Propadanje šuma u SR Hrvatskoj. Šumarski list, 5—6, Zagreb, str. 195—215. Radošević , M., 1888: Nješto o procjeni žira. Šumarski list, 11, Zagreb, str. 473—478. R e v e s, Y., 1989: Samengewinnung in den Waldern Israels. Allgemeine Forst Zeitschrift, 24—26, Munchen, str. 665—666. Schiitt , P., 1989: Međunarodni aspekti problematike umiranja šuma. Šumarski list, 6—8, Zagreb, str. 329—333. Schwenke , W., 1978: Die Forstschadlinge Europas, Zweiter Band, Kafer. Hamburg und Berlin. Sikora , J., 1984: Dosadašnja dostignuća i mogućnosti unapređenja gospodarenja nizinskim šumama. Diskusija. Glasnik za šumske pokuse, posebno izdanje I (Separatum). Zagreb, str. 144—145. Sikora , J., 1989: Šumsko kulturni radovi od osnutka do danas. ROŠ »Slavonska šuma«, Vinkovci, Služba za proizvodnju, Osijek. S p a i ć, L, 1974: Sadašnje zdravstveno stanje šuma na području jugoistočne Slavonije. Zbornik o stotoj obljetnici šumarstva jugoistočne Slavonije. Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti, Centar za znanstveni rad, Vinkovci, str. 239—253. Starčević , T., 1990: Prirodna obnova lužnjakovih sastojina u uvjetima slabog i neredovitog uroda sjemenom. Glasnik za šumske pokuse, 26, Zagreb, str. 351—359. Stolina , M. a kolektiv, 1985: Ochrana lesa. Priroda, Bratislava. 161 |
ŠUMARSKI LIST 3-5/1991 str. 64 <-- 64 --> PDF |
Szujecki , A., 1980: Ekologia owadow lesnych. Panstwowe Wydawnictwo Nau kove, Warszawa. Ševčenko , S. V., 1978: Lesnaja iitopatologija. »Visša škola«, Ljvov. V i c z e, E., 1965: A Balaninus (Curculio) fajok biologaajanak viysgalata a vedeke zesi lehetosigek scempontjaboi. Erdeszeti Kutatasok (61), str. 291—303. V i d a k o v ić, M., 1984: Dosadašnja dostignuća i mogućnosti unapređenja gospodarenja nizinskim šumama. Diskusija. Glasnik za šumske pokuse, posebno izdanje I (Separatum). Zagreb, str. 147. Voroncov , A. I., 1967: Lesnaja entomologija. Izdateljstvo »Visšaja škola«, Moskva. Z e m k o v a, R. I., 1972: Sovremenie preparati v borbe s vrediteljami želudei. Lesnoe hozjajstvo, 10, Moskva, str. 58—60. Z em kov a, R. I., 1980: Vrediteli generativnih organov listvenih introducentov. »Naukova dumka«, Kiev. 2 i 1 c o v a, L. A., 1954: Nasekomie — vrediteli želudei v Bairačnih lesah Stalingradskoj oblasti. AN SSSR, Trudi Inst. Lesa, T. 21, str. 126—137. Živojinović , S., 1948: Šumarska entomologija. Naučna knjiga, Beograd. Air Pollution and Acorn Crop in Our Forests of Pedunculate Oak Summary The author discusses possible direct and indirect effects of air pollution upon the crop of acorns in the forests of pedunculate oak (Quercus robur L.) in Croatia (Yugoslavia). Considering the influence of pollutants on the forest biocoenosis he criticizes the opinion that the air pollution is first and most important link in the chain of factors causing the dieback of forests and that all outbreaks of insect pests and diseases appear only secondarily, on physiologically weakened trees. It is also quite unlikely that the acorn weevil (Balaninus glandium Mrsh.) and the other acorn destroyers attack more the trees affected by air pollutants. |